Za manje od tri sedmice počinje predizborna kampanja. I obećanja o reformama, investicijama i hiljadama novih radnih mjesta. Zato je dobro imati pamćenje. Političari računaju na to da će birači zaboraviti šta su obećali
Piše: Anisa MAHMUTOVIĆ
Prije nekoliko dana otvoren je Islamski centar u Lukavcu, pa je očekivano bilo da je riječ o vjerskom, vjerničkom, društvenom događaju.
No, ne ide to kod nas tako. Ubrzo su se ispred vjerskih službenika i vjernika isturili političari.
Efendije su sjedile u pozadini, a prvi red popunili su Bakir Izetbegović, Irfan Halilagić, Muamer Zukić, Faruk Kapidžić i drugi stranački funkcioneri. Pa onda Šekib Umihanić, siva i prava eminencija SDA Tuzle. Nekad omiljeni profesora Univerziteta. Koji je zaboravio akademske titule kako su mu se povećavale one stranačke i političke.
Za zaboravne, Umihanić je bio vršilac dužnosti direktora UKC Tuzla, predsjednik Komisije za zdravstvo Tuzlanskog kantona i zastupnik u Skupštini.
Podobni, a ne sposobni
No, omiljeni hobi dr. Umihanića, reći će dobroupućeni jeste da i miješanje u kadrovsku politiku. Najnoviji cilj je javna kantonalna TV, gdje bi, tvrde izvori, trebalo uslijediti i novo imenovanje rukovodilaca, o čemu brige brine Umihanić.
Ništa novo, u kadroviranju i namještanju podobnih, a ne sposobnih. Potvrdio je to baš u Lukavcu i predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji je poručio da treba „promijeniti mnogo toga i ispraviti greške i propuste napravljene u prethodnim godinama“, uz obećanje novih investicija, izgradnje infrastrukture i 50.000 novih radnih mjesta.
Uh, pa brojka je opala. Prije je bilo 100,000 radnih mjesta.
Kad se na to dodaju i dešavanja u Tuzlanskom kantonu, poruka mu postaje još neuvjerljivija.
Upravo smo u Interview.ba posljednjih godina pratili gdje odlazi javni novac, ko dobija poslove, kako se zapošljava i šta se događa kada stranačka politika uđe u javne institucije.
Pisali smo, između ostalog, o poslovima fizičke i tehničke zaštite u školama Tuzlanskog kantona, gdje je firma BH Sigurnost, prema našim ranijim istraživanjima, godinama dobijala najveći dio takvih poslova, a među vlasnicima se navodio i aktuelni zastupnik SDA Smajo Mandžić.
Pisali smo i o načinu na koji je Vlada TK dodjeljivala novac za obilježavanje Dana državnosti, uključujući 85.000 KM Savezu demobilisanih boraca, nakon čega je za medijsko praćenje angažovan Hayat.
Pisali smo o onkološkim pacijentima, nedostatku linearnog akceleratora na UKC Tuzla i činjenici da se, dok su pacijenti čekali liječenje, u Živinicama pripremala izgradnja privatne klinike sa dva linearna akceleratora.
Pisali smo i o stanju na UKC Tuzla – o nedostatku lijekova, posteljine i osoblja, dok su plate rukovodilaca gutale dio budžeta.
Pisali smo o udžbenicima i poslovima povezanim s pojedinim političkim strukturama. Pisali smo o sigurnosti građana, femicidima i ubistvima, o problemima koji su godinama punili crnu hroniku, dok Skupština Tuzlanskog kantona o njima nije nalazila dovoljno razloga za ozbiljnu raspravu.
Za sve smo priložili dokumentaciju, izjave, argumente. Uz podsjećanje da SDA vedri i oblači ovim kantonom.
Svjedočili smo istovremeno izgubljenim bitkama oboljelih od karcinoma zbog nepostojanja linearnog akceleratora. Bili smo s nekim od njih dok su bolesni, slabi, iscrpljeni išli na terapije u Mostar ili Sarajevo.
Gledali smo kako se moralne ljestvice spuštaju onda kada se pred političarima otvori kasa od gotovo milijardu KM.
Eto razloga zašto ne vjerujemo.
I ne samo Izetbegoviću.
Nijema Trojka
Trojka se posljednje četiri godine nije proslavila toliko da bi sada imala pravo na moraliziranje i traženje novog povjerenja kao da je vlast u Tuzlanskom kantonu posljednje četiri godine bila neka potpuno druga politička stvarnost. Opoziciju, zapravo, nismo ni imali u punom smislu te riječi.
Socijaldemokratska partija BiH bila je dio vlasti i koalicijskih aranžmana u TK koji su često podrazumijevali više političke trgovine nego suštinske kontrole vlasti. O kadroviranju, zapošljavanju i odnosima među strankama u javnim institucijama godinama se govorilo, a odgovornost se najčešće završavala tamo gdje počinju stranački interesi.
Šutilo se kada je trebalo šutjeti, a onda se govorilo kada je politički trenutak to zahtijevao. SDP je tražio vanrednu sjednicu Skupštine TK nakon hapšenja policajaca osumnjičenih za seksualnu eksploataciju maloljetnica iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla. Prije nego što je ta sjednica održana, dogodila se tragedija u Domu penzionera Tuzla, u kojoj je život izgubilo 17 korisnika.I onda je, umjesto ozbiljnog suočavanja s odgovornošću, ponovo uslijedilo političko usaglašavanje. Odgovornost se nije tražila tamo gdje su sjedili stranački kadrovi – ni kod zelenih ni kod crvenih. Sjednica je prošla u miru i tišini.
Narod i Pravdu možda ne bismo ni primijetili kao parlamentarnu stranku da u raspravama nije učestvovala Silva Banović, nova zastupnica u Skupštini Tuzlanskog kantona koja očigledno još nije prihvatila ovdašnju praksu političkog preživljavanja uz što manje buke.
Ni Naša stranka nije imuna na probleme. U toj stranci kroz politiku su se isticali pojedinci i pojedinke konkretnim inicijativama, ali ni ona nije izvan sistema u kojem se pitanja zapošljavanja i političkih veza ponavljaju kao
obrazac. Tako su se pojavile i tvrdnje o pogodovanju pri zapošljavanju u poslovnici BH Telecoma u Tuzli, koje bi također morale biti predmet ozbiljne provjere i odgovora institucija.
Lakićevo “vrijeme ruža”
Pa se vraćamo na SDP i njihovog federalnog ministra energije i rudarstva Vedrana Lakića za čijeg je mandata BiH zatvoren GIKIL u Lukavcu ( Željezara), hiljade radnika ostale bez posla.
Istovremeno, prema javno dostupnim finansijskim podacima, kompanija LML Group, čija je vlasnica njegova supruga Alma, povećala je prihode sa oko 255.000 KM u 2022. godini na oko 967.000 KM u 2025. godini.
To samo po sebi nije dokaz nezakonitosti, ali jeste podatak koji traži objašnjenje. Posebno kada se radi o političaru koji je u tom periodu obavljao funkciju federalnog ministra nadležnog za energetiku i rudarstvo.
A Demokratska fronta pitat će vrli pitac?
Ukratko, pokazali su “dosljednost“ napuštanjem koalicije tek onda kada bi politički račun pokazao da je to isplativo.
Ne zaboravi, ako možeš
Od ostalih “lijepih vijesti” iz Tuzle treba podsjetiti i na slučaj subvencija kompaniji Lumiwings za letove sa Međunarodnog aerodroma Tuzla, prema ranijim izvještajima i dokumentima koje smo analizirali, javni novac bio je dio aranžmana koji je završio neslavno – letovi su obustavljeni, a kompanija je nestala sa scene. Pisali smo i o javnoj nabavci vrijednoj oko milion KM na Međunarodnom aerodromu Tuzla, poslu povezanom s kompanijom Nedžada Brankovića.
Sve su to priče iz istog sistema. Sistem u kojem se stranke mijenjaju, koalicije pucaju, savezi sklapaju i raskidaju, ali se obrasci ponašanja previše često ne mijenjaju.
Zato je slika iz Lukavca bila predizborni plakat Bosne i Hercegovine. U prvom redu političari. U pozadini efendije.
A ispred svih njih, nova obećanja. Nova radna mjesta. Nove investicije. Nova infrastruktura. Nova budućnost. Samo je jedno staro. Način na koji se do te budućnosti dolazi.
Za manje od tri sedmice počet će nova predizborna kampanja. Ponovo ćemo slušati o reformama, investicijama i hiljadama novih radnih mjesta. Ponovo će nam govoriti da će promijeniti ono što su prethodni radili.
A onda ćemo ponovo gledati imenovanja, stranačko kadroviranje, javne nabavke i političke dogovore.
Zato je dobro imati pamćenje. Političari računaju na to da će birači zaboraviti šta su obećali. Birači možda i mogu. Novinari ne smiju.
