Četiri godine opozicije, Bakir Izetbegović koji ne odlazi, kadrovi koji su pali od vlastitih afera, nova generacija predvođena Harisom Zahiragićem – i stranka koja i dalje vjeruje da joj vlast pripada
Piše: Redakcija Interview.ba
Ako bi se protekle četiri godine SDA morale svesti na jednu rečenicu, ona bi glasila: izgubila je vlast, ali nije izgubila sebe.
A to je istovremeno njen najveći uspjeh i njen najveći problem.
Na Općim izborima 2022. SDA je ostala najjača pojedinačna stranka u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, sa 26 mandata, više od bilo koje druge stranke. Bakir Izetbegović, međutim, nije postao član Predsjedništva BiH. Denis Bećirović osvojio je 57,4 posto glasova bošnjačkog biračkog tijela, dok je Izetbegović ostao na 37,2 posto.
I tu je počeo paradoks SDA u mandatu 2022–2026.
Stranka je na izborima bila dovoljno jaka da tvrdi kako je pobjednik, ali nedovoljno jaka da formira vlast. Trojka – SDP, NiP i Naša stranka – zajedno sa HDZ-om i SNSD-om formirala je novu državnu vlast, a SDA je prvi put nakon dugo vremena ostala bez državnih i federalnih ministarskih fotelja.
Bakir Izetbegović tada je ušao u ono što će obilježiti čitav mandat: opoziciju kao produženu verziju vlasti.
SDA se nije ponašala kao stranka koja je izgubila. Ponašala se kao stranka koja čeka da se vlast sama vrati.
Izetbegović je najveća snaga i najveća slabost stranke
Izetbegović je još 2023. govorio o „monolitnosti“ SDA i tvrdio da se struktura stranke nije osula zato što je izvan državne i federalne vlasti. A četiri godine kasnije, njegova retorika je gotovo ista: Trojka mora otići, SDA se mora vratiti, a upravo ona je, po njegovom tumačenju, jedina politička snaga sposobna „spasiti“ zemlju. U septembru 2026. predstavio je i program „3×50“ – 50 milijardi KM investicija, 50.000 novih radnih mjesta i povećanje plaća i penzija za 50 posto.
Dakle, SDA nije doživjela ono što se dogodilo mnogim evropskim strankama nakon izbornog poraza: promjenu lidera, preispitivanje politike i novu generaciju na vrhu.
Dobila je – Bakira ponovo.
Na 8. kongresu SDA u oktobru 2023. Izetbegović je ponovo izabran za predsjednika. I to bez stvarne unutarstranačke utakmice: bio je jedini kandidat. To je možda najvažnija činjenica za razumijevanje današnje SDA.
Stranka je u četiri godine izgubila vlast, izgubila člana Predsjedništva, izgubila dio urbanog biračkog tijela, izgubila nekoliko istaknutih ljudi – ali nije izgubila model upravljanja samom sobom. I to je istovremeno stabilnost i stagnacija.
Jer SDA više nije stranka Sulejmana Tihića, koji je u jednom trenutku mogao otvoriti ozbiljan unutrašnji sukob i političku raspravu o budućnosti stranke. Današnja SDA je mnogo više personalizirana oko Izetbegovića.
To se vidi i u njenim aktuelnim izbornim listama. Za člana Predsjedništva BiH ponovo je kandidat – Bakir Izetbegović. Za Parlament BiH u Sarajevu nosilac liste je Haris Zahiragić. Na drugim listama ponovo su Šemsudin Dedić, Šerif Špago, Mirsad Zaimović, Edin Ramić, Mirsad Zaimović, Safet Kešo i druga poznata imena SDA.
To nije revolucija. To je kontinuitet sa nekoliko novih lica.
A kada se pogleda personalna politika SDA, upravo tu se najbolje vidi šta se ovoj stranci dogodilo u posljednje četiri godine.
Bakir Izetbegović je istovremeno najveća snaga i najveća slabost SDA. S jedne strane oko njega i dalje postoji stranačka disciplina, lojalnost i prepoznatljiv politički identitet. S druge opet – nakon četiri godine opozicije SDA nije pokazala da može zamisliti sebe bez njega.
SDA s Izetbegovićem na čelu mora odgovoriti odgovoriti na važno pitanje: Da li je za stranku veća opasnost Trojka ili da Bakirova SDA postane posljednja verzija SDA.
Fadil Novalić: od premijerske zvijezde do zatvora
Najveći personalni pad SDA u ovom mandatu svakako je Fadil Novalić.
Čovjek koji je osam godina vodio Vladu Federacije BiH, koji je dugo bio jedan od najvažnijih ekonomskih kadrova SDA i koji je u stranci imao reputaciju operativca, završio je iza zatvorskih zidina.
Sud BiH je u januaru 2024. potvrdio drugostepenu presudu kojom je Novalić osuđen na četiri godine zatvora zbog zloupotrebe položaja u aferi „Respiratori“. U martu 2024. otišao je na izdržavanje kazne. To je za SDA mnogo veći udar od jednog izgubljenog mandata. Jer Novalić nije bio anonimni stranački funkcioner. Bio je lice vlasti SDA.
I tu se ruši jedan od ključnih argumenata stranke da su sve afere bile proizvod političkog progona.
SDA je stala uz Novalića i nakon pravosnažne presude. On je ostao potpredsjednik stranke, a njegovo ime se povremeno čak pojavljivalo u javnim spekulacijama o budućim političkim kandidaturama.
To je personalna politika koja teško može proći bez pitanja: šta mora uraditi stranački kadar da bi SDA rekla – dosta?
Novalić je u međuvremenu stekao i zakonsko pravo na dopust, pa je javnost 2025. gledala fotografije bivšeg premijera kako pije kafu u sarajevskom hotelu dok formalno služi zatvorsku kaznu. To je bilo legalno, ali politički izuzetno neugodno.
Njegov pad je zato mnogo veći od jednog sudskog predmeta, on je simbol pitanja koje SDA nikada nije do kraja riješila: gdje završava stranačka lojalnost, a počinje politička odgovornost?
Sebija Izetbegović: najveći porodični politički teret
Ako je Novalić najveći pad profesionalnog kadra, Sebija Izetbegović je najveći personalni i simbolički problem porodice koja vodi SDA.
Njena priča je u protekle četiri godine eksplodirala. Univerzitet u Sarajevu je 2023. donio odluke kojima su joj poništena akademska zvanja, nakon čega je smijenjena i sa mjesta generalne direktorice KCUS-a.
Za SDA je to bio ogroman reputacijski problem jer Sebija nije bila samo supruga predsjednika stranke. Bila je jedna od najmoćnijih osoba u sarajevskom zdravstvenom sistemu i jedan od najprepoznatljivijih simbola Izetbegovićeve političke moći.
Ali, krajem avgusta ove godine Općinski sud u Sarajevu je prvostepenom presudom poništio odluke UNSA-e iz 2023. kojima je poništen njen upis u matičnu knjigu magistranata, uz dosudu troškova postupka. Ta presuda nije pravosnažna. I nije isto što i sudsko utvrđenje da su svi sporni ispiti uredno položeni; predmet se odnosi na zakonitost odluka UNSA-e.
Ali politička šteta je već napravljena.
Jer je SDA četiri godine branila Sebiju kao žrtvu političkog progona, dok su njeni protivnici slučaj koristili kao dokaz upravo suprotnog – da je SDA decenijama gradila sistem u kojem politička moć i porodična moć idu zajedno.
I zato Sebija nije samo „afera diploma“. Ona je pitanje nepotizma, koncentracije moći i granice između porodice Izetbegović i Stranke demokratske akcije.
Asim Sarajlić: slučaj koji je SDA mogao politički skupo koštati
Još jedan simbol stare SDA je Asim Sarajlić, bivši potpredsjednik SDA i nekadašnji čovjek zadužen za stranačku kadrovsku politiku bio je optužen da je pokušavao utjecati na unutarstranačke izbore obećavajući posao supruzi jednog delegata u zamjenu za glas za Fikreta Prevljaka.
U oktobru 2025. Općinski sud u Sarajevu prvostepeno ga je oslobodio optužbe, zajedno sa ostalim optuženima. Dakle, ne treba ustvrditi da je Sarajlić „osuđen za kupovinu delegata”, ali činjenica da je bivši šef kadrovske komisije SDA završio na optuženičkoj klupi zbog navoda o trgovini poslom za stranački glas govori mnogo o modelu politike koji je javnost godinama vezivala za SDA.
I tu je još jedan paradoks: čak i kada sud nekoga oslobodi, politička šteta ne nestaje automatski.
Fikret Prevljak: ratna biografija više nije dovoljna
Fikret Prevljak je druga vrsta problema. Bivši komandant i dugogodišnji SDA-ovac našao se među optuženima za ratne zločine nad srpskim civilima u Hrasnici, Butmiru i Sokolović-Koloniji. Tužilaštvo BiH ga tereti zajedno sa još devet osoba. Suđenje je u toku i nema pravosnažne presude.
Iako optužnica nije isto što i presuda, za SDA ostaje pitanje personalne politike: kako stranka koja se predstavlja kao ključni čuvar tekovina odbrane BiH bira, održava i promovira ljude čije se ratne biografije kasnije nađu pred pravosuđem?
To pitanje SDA nije dovoljno otvoreno postavila sama sebi.
A onda se pojavio Haris Zahiragić
Ako je Novalić simbol starog SDA, Haris Zahiragić je vjerovatno najvidljiviji pokušaj da se napravi nova SDA.
Mlad, brz, konfliktan, izrazito medijski sposoban i mnogo spremniji za društvene mreže od klasičnih SDA-ovih političara, Zahiragić je u posljednje četiri godine postao jedan od najprepoznatljivijih opozicionih glasova.
On zna napraviti politički naslov. Zna napasti Trojku. Zna odgovoriti Konakoviću. Zna se sukobiti sa ministrom, zastupnikom ili novinarom.
Njegova izjava Trojci da je dobro što su „na okupu jer tako i trebate ići na deponiju historije“ savršeno opisuje njegov politički stil. Problem je što je Zahiragić istovremeno najveća nova zvijezda SDA i najbolji primjer njenog problema sa političkom kulturom.
On je energičan, politički inteligentan i komunikacijski mnogo moderniji od većine stranačkog vrha. Ali često igra utakmicu u kojoj je cilj pobijediti u replici, a ne nužno ponuditi rješenje.
Njegov politički kapital zato može otići u dva pravca: Može postati ono što je SDA dugo nedostajalo – novo lice koje ne nosi prezime Izetbegović. A može postati samo mlađi Bakir: jednako borben, jednako siguran da su svi drugi izdali državu, ali bez sposobnosti da vlastitu stranku natjera da se promijeni.
Danas je, međutim, činjenica da mu SDA daje sve više prostora. Za izbore 2026. nosilac je liste SDA za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz sarajevske izborne jedinice. To znači da je SDA već odgovorila na pitanje ko je trenutno njena nova politička zvijezda.
Ali nije još odgovorila na mnogo važnije pitanje: je li spremna da mu jednog dana zaista preda stranku?
Ramić, Špago i Zaimović: tiše zvijezde
Za razliku od Zahiragića, Edin Ramić nije politički influencer, ali je kadar koji je preživio mnogobrojne bure.
Ramić je tokom mandata bio među istaknutim SDA-ovim parlamentarnim figurama, a i na izborima 2026. ponovo je nosilac liste za Parlament BiH u izbornoj jedinici koja obuhvata veliki dio istočne Bosne. To nije slučajno. Ramić je jedan od rijetkih SDA-ovih kadrova koji može spojiti stranačku disciplinu, institucionalno iskustvo i političku prisutnost u Podrinju.
Šerif Špago je sličan primjer. Nije spektakularan, ali je stabilan. Kao predsjednik Kluba SDA u državnom parlamentu predstavlja upravo ono što je stranci u opoziciji potrebno: discipliniran parlamentarni rad bez stalnog ulaska u verbalne ratove.
Mirsad Zaimović je još jedan od takvih kadrova. Aktualni potpredsjednik SDA nedavno je poprilično uzdrmao stranku. Ne, nije objavio kandidaturu za predsjednika SDA, nije zatražio ostavku Bakira Izetbegovića, nije kritizirao njegovu politiku, niti je pokušao sebe predstaviti kao predvodnika unutarstranačke pobune.
Njegova samo jedna rečenica tokom intervjua za Raport napravila je zemljotres u stranci jer je na pitanje da li bi u određenim okolnostima prihvatio mjesto predsjednika SDA, Zaimović odgovorio: – Neću reći da u nekim okolnostima to ne bih prihvatio.
Izvori bliski SDA kažu da je upravo ta samo jedna rečenica snažno uzdrmala Izetbegoviće i okupljene oko njega.
Zaimović i dalje ostaje u sjeni, baš kao i Ramić i Špago sigurno je da nikada neće biti TikTok zvijezde, ali mnogi u SDA vjeruju da mogu biti važniji za dugoročnu budućnost stranke nego deset glasnih Facebook statusa.
Faruk Kapidžić: Brzi politički uspjeh
Faruk Kapidžić u SDA nije došao iz dugogodišnjeg partijskog aparata, nego iz arhitekture: u stranku je ušao 2021. godine, nakon što je prethodno bio ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo. No, njegov politički uspon bio je relativno brz: danas je predsjednik Kantonalne organizacije SDA Sarajevo i zastupnik SDA u Skupštini Kantona Sarajevo.
Na Općim izborima 2026. SDA ga je postavila za nosioca liste za Skupštinu Kantona Sarajevo, što je jedno od najvidljivijih mjesta koje stranka može dati kandidatu na kantonalnom nivou.
Kapidžić je u javnosti izgradio prepoznatljiv politički stil kroz direktne i često oštre kritike vlasti u Kantonu Sarajevo, posebno Trojke, a njegov javni angažman velikim dijelom počiva upravo na medijskoj vidljivosti. Sam je 2025. govorio da je u nekoliko godina objavio stotine objava i da je postao veoma praćen na društvenim mrežama. Njegov politički profil dodatno je oblikovan temama urbanizma, gradnje, zaštite prostora i odnosa prema razvoju Sarajeva, što je povezano i s njegovom profesionalnom biografijom arhitekte.
Zanimljivo je da je prilikom ulaska u SDA Bakir Izetbegović upravo u njegovoj stručnosti i iskustvu vidio potencijal za novu viziju razvoja Sarajeva i zaštitu okoliša i kulturne baštine. Kapidžić je, međutim, vrlo brzo iz stručne pozicije prešao u jednu od centralnih političkih uloga SDA u Sarajevu – od ministra i stranačkog novajlije do predsjednika kantonalne organizacije.
Kapidžić je, dakle, zanimljiv upravo zato što pokazuje kako se u SDA može napraviti politička karijera i izvan klasičnog stranačkog kadroviranja: stručna biografija, ministarska funkcija, snažan medijski nastup i potom preuzimanje kantonalnog stranačkog aparata spojili su se u vrlo vidljivu političku poziciju.
Zvijezda koja je otišla: Šemsudin Mehmedović
A onda je SDA izgubila Šemsudina Mehmedovića, dugogodišnjeg (vrlo aktivnog) parlamentarca, koji je decenijama bio vezan za SDA Tešanj i 2023. bio protukandidat Bakiru Izetbegoviću na unutarstranačkim izborima.
Nakon toga napustio je stranku, osnovao novu. Nije to bio odlazak bilo kojeg člana, već jednog od onih koji su pokazivali da unutar SDA još postoji drugačiji pogled na liderstvo.
Izvori bliski SDA smatraju da je odlaskom Mehmedovića stranka ostala bez važnog unutrašnjeg korektiva. A to je možda mnogo veći problem nego što se na prvi pogled čini. Jer stranka koja nema unutrašnju konkurenciju može biti monolitna. Ali monolitnost nije uvijek snaga. Ponekad je samo drugo ime za strah od promjene.
Kenela Zuko i jedna rečenica koja je pokazala problem SDA
A onda se dogodila Vogošća. Kenela Zuko, predsjednica organizacije Žene SDA, na predizbornom skupu 2024. govorila je o razvoju Vogošće, ali je u tom kontekstu izgovorila i krajnje nesretnu i uvredljivu rečenicu o Bošnjacima iz Srebrenice, Bratunca i drugih dijelova istočne Bosne, govoreći da su ih ranije „samo volovska kola prevozila“.
Izjava je izazvala reakcije, SDA Vogošća se ogradila i pokrenula postupak utvrđivanja političke odgovornosti, a Zuko se potom izvinila i ova mala epizoda može se činiti kao samo jedan politički trenutak, a zapravo je rekla mnogo, naročito i zbog činjenice da SDA svoj politički identitet velikim dijelom gradi na zaštiti bošnjačkog naroda, povratnika i žrtava agresije.
To je politički autogol koji ne može biti objašnjen samo „nespretnošću“.
Ali SDA nije propala
I tu dolazimo do drugog dijela priče. Bilo bi pogrešno napisati da je SDA propala. Nije. Naprotiv.
Lokalni izbori 2024. pokazali su koliko je ova stranka otporna. U Kantonu Sarajevo SDA je zadržala načelničke pozicije u Vogošći, Hadžićima i Trnovu, dok je izgubila Ilijaš. U Novom Sarajevu SDA je ostala veoma jaka, sa šest vijećnika, a u Novom Gradu sedam. U Vogošći je SDA kandidat osvojio 56,83 posto glasova za načelnika. U Novom Gradu Sarajevo SDA je osvojila sedam vijećničkih mandata, u Novom Sarajevu šest, a u Centru šest. Drugim riječima, Trojka je SDA izbacila iz kantonalne vlasti, ali je nije izbacila iz Sarajeva.
To je ključna razlika.
SDA i dalje ima mrežu općinskih organizacija, načelnike, vijećnike, poslanike, delegate, članstvo i infrastrukturu. A politička stranka sa takvom infrastrukturom ne nestaje zato što je četiri godine u opoziciji. SDA je upravo tu pokazala svoju najveću sposobnost – preživljavanje.
Šta je SDA uradila iz opozicije?
Njeni rezultati u ovom mandatu nisu rezultati izvršne vlasti, jer SDA nije bila dio državne i federalne vlade. Ali jeste imala utjecaj kroz parlamentarni rad, posebno na pitanjima državnosti, imovine BiH, sigurnosti, odnosa prema SNSD-u i HDZ-u.
Sama SDA posebno ističe djelovanje svojih pravnika i apelacije pred Ustavnim sudom BiH, kao i parlamentarni rad svojih zastupnika.
Ali tu treba biti fer: SDA ne može sebi pripisati sve što se u BiH događalo u ovom periodu. Kao što Trojka ne može sebi pripisati sve reforme i evropske rezultate, tako ni SDA ne može svaku pozitivnu odluku države predstaviti kao vlastiti rezultat.
Najveći uspjeh SDA u protekle četiri godine zato nije konkretan zakon već činjenica da je preživjela poraz bez ozbiljnog unutrašnjeg raspada.
A to je u bosanskohercegovačkoj politici mnogo veća stvar nego što zvuči.
Najveći neuspjeh: SDA nije shvatila zašto je izgubila
Ipak, tu dolazi račun koji će stranka morati platiti. SDA je uglavnom objašnjavala svoj izborni poraz time da su se svi drugi udružili protiv nje – mediji, tužilaštvo, međunarodna zajednica, HDZ, Trojka, SNSD, OHR…
Dio tih kritika može biti politički opravdan, ali stranka koja za četiri godine ne pronađe dovoljno vlastitih razloga za izborni poraz nije završila političku analizu.
SDA je izgubila dio urbanog biračkog tijela zato što su birači bili umorni od istih lica, istog načina upravljanja, istih porodica, istih kadrovskih kombinacija i istih političkih sukoba.
Trojka je došla na vlast ne zato što je bila savršena već zato što je veliki broj građana želio promjenu SDA.
A to je razlika koju SDA još nije do kraja prihvatila.
SDA danas: stara stranka sa novim neprijateljem
Najveća ironija je da je SDA u protekle četiri godine, umjesto da redefinira sebe, redefinirala uglavnom svoje neprijatelje. Prvo je to bila Trojka. Onda Konaković. Onda Forto. Onda Nikšić. Onda Schmidt. Onda međunarodna zajednica. Onda „izdajnici“…
Danas je cijela kampanja praktično svedena na jednu poruku: Trojka mora otići.
SDA na svojoj zvaničnoj stranici pred izbore 2026. upravo tako i vodi kampanju, uz poruke da je vlast dovela zemlju „na ivicu ambisa“ i da samo SDA može promijeniti stanje.
To je politički jednostavno. Ali je li dovoljno? Jer birač koji je 2022. glasao protiv SDA ne pita samo šta je Trojka pogriješila. Pita i: Šta ćete vi uraditi drugačije nego prije 2022?
Na to SDA još nema dovoljno uvjerljiv odgovor.
