U karijeri je odigrala oko 1500 utakmica, a približno isto toliko puta tresla je i mreže. Znala bi dati po pet ili šest golova, a neslužbeno je proglašena najboljom na svijetu 1993. godine. Prema nekim izvorima, nadmašila je čak i Pelea brojem postignutih pogodaka
Piše: A.Š.
Bila su to vremena u kojem je nogometašica Marija Matuzić, poznatija kao Maca Maradona bila slavljena i van granica Jugoslavije.
S ponosom je osvajala srca ljubitelja nogometa i sporta, a njeno ime se spominjalo kao jedno od najvećih na ovim prostorima.
Karijera joj je davno završena, a nije poput muških kolega u zasluženu penziju otišla s lovorikama i sređenim egzistencijalnim računima.
Nije otvorila kafić, butik, kupila vile kako to nogometaši obično rade. S terena borbu je nastavila krooz život, radeći razne poslove, uglavnom teške.
Zadivljeni Talijani
Nerado priznaje da nije lako prihvatiti činjenicu da joj sport, kojem je posvetila gotovo cijeli život, nije donio sigurnost i stabilnost nakon završetka karijere.
Rođena je 17. avgusta 1960. u hrvatskom malom mjestu Duga Resa, kao najmlađa od šestero djece. Porodica je živjela skromno, otac je preminuo u nesreći, pa je njena majka sama uzdržavala mnogobrojnu porodicu.
Kao djevojčica počela je igrati nogomet u rodnom gradu. S dječacima, jer nije znala ni da postoji ženski klub. Kad je cijela porodica preselila u Zagreb, Marija je ubrzo zaigrala za tamošnji klu Loto. Istovremeno je trenirala i rukomet.
Nadimak “Maca Maradona” dobila je kao tinejdžerica na jednom turniru u Italiji. Nadimak su joj dali italijanski novinari, zadivljeni njenim driblingom, tehnikom i brojem 10 na dresu, pa su je počastili imenom pripisanim legendarnom Diegu Maradoni.
– Talijani su 1980-ih bili ludi za mnom. Nudili su mi makinu, vilu. Nisam htjela. U Jugi se dobro igralo, ali nije bilo para. Igrale smo s ljubavlju, iz gušta. Sad bih potpisala da se mogu vratiti u to doba – ispričala je jednom prilikom.
Igrala je za ŽNK Zagreb, pa 1978. prešla u GNK Dinamo Maksimir u kojem je 1986. radila kao trenerica. Postala je doživotna kapitenica i najbolja igračica Dinamo -Maksimira.
Za Jugoslaviju je odigrala 14 utakmica, a 20 za Hrvatsku reprezentaciju.
Oborila rekorde, zaboravljene zasluge
U karijeri je odigrala oko 1500 utakmica, a približno isto toliko puta tresla je i mreže. Znala bi dati po pet ili šest golova, a neslužbeno je proglašena najboljom na svijetu 1993. godine.
Prema nekim izvorima, nadmašila je čak i Pelea brojem postignutih pogodaka
Nakon karijere, izgubila je posao u HNS-u, te je počela raditi u ustanovi za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO iz Zagreba.
– Ja samo od nogometa nisam nikada mogla živjeti, ma mogu reći kako nisam ništa zaradila. Kad sam izgubila posao, reprezentacija mi nije htjela ni pomoći naći novi i tada sam ih prozivala po novinama. Tako da se ja nakon toliko igranja nisam ni oprostila od reprezentacije, odnosno nisu mi priredili oproštajnu utakmicu. Nikad me niko nije pitao treba li mi nešto. Tolike milijarde obrću, a nisu mi mogli pronaći jedan adekvatan posao da se ne moram dizati u četiri sata ujutro, da nisam na normi. A dala sam sve živo. Što još treba napraviti jedan igrač da bi od njih nešto dobio? Ponekad me tako stisne u srcu pa se pitam čemu sve to. Ali opet, ja sam vesela osoba – izjavila je.
Posljednju je utakmicu za reprezentaciju odigrala s 39 godina, u kvalifikacijama za Euro 2000.
Karijeru je započela kao vrlo mlada, a nastavila je igrati i u svojim 50-im i 60-im godinama. Slavila je 60. rođendan i još uvijek je bila aktivna igračica prve hrvatske lige.
Imala je ponude iz Seville, vrijedne čak 2,5 miliona eura. Odbila je, kako je kasnije rekla, zbog odanosti porodici i zemlji odakle dolazi.
A danas, priznaje, ponekad mora ustati u 4 ujutro, da stigne na sve poslove koje radi da bi mogla preživjeti.
I da bi stigla na teren.
– I u ovim godinama još uvijek mogu parirati puno mlađima od sebe. Kad bih vidjela da ne mogu, odustala bih. Pa ja se kršim u haklu s dečkima srijedom i petkom na Velesajmu, pitaju me non-stop gdje se gasim. Pretrčim po deset, 15 kilometara po utakmici. To je gušt samo takav – otkrila je nedavno medijima.
Igrat ću dok budem mogla
O mirovini i prestanku igranja, kaže, ne razmišlja.
– Ma kakva penzija!? Igrat ću dok god budem mogla! – kaže.
Ovih je dana proslavila 65. rođendan, ali njena fizička sprema zapanjuje i puno mlađe suigračice. Kako sama kaže, trči više od djevojaka koje imaju 17 ili 18 godina i neprestano ih potiče na borbenost.
Pred njom je i novi cilj – obaranje Guinnessovog rekorda za najstariju aktivnu nogometašicu, koji trenutno drži Australka Lorraine Peel sa 66 godina. S obzirom na Marijinu vitalnost, taj se cilj čini itekako dostižnim.
Marija Matuzić, slavna Maca Maradona, tako je dokaz da su godine samo broj, kad je ljubav velika prema onome što volite.
Ona je i istinska heroina sporta, žena koja ruši sve granice.
Ali ne i predrasude. Jer na sportskom zvjezdanom nebu za Matuzić ostaju samo riječi, ali ne i istinska zahvalnost klubova, države, saveza.
