„KO VOZI, KO PLAĆA? Državna ministarstva potrošila 1,39 miliona KM na službene automobile

Revizori su pronašli i još nepravilnosti – putovanja bez naloga i neslaganja u kilometraži

Piše: R.I.

Dok građani uglavnom svakodnevno svode račune sastavljajući kraj sa krajem, vlast bahato troši. Na ručkove, reprezentacije, putovanja, automobile automobile, gorivo, servise, registracije, gume i parking.

No, problem nije samo u iznosu, već i u tome što revizori u službenim evidencijama pronalaze vožnje bez putnih naloga, nepotpune podatke i kilometraže koje se ne podudaraju.

No, službeni automobil nije samo službeni automobil, ona vozilica sa rotacijom koja prebrzo i bez pravila siječe krivine, prolazi na crvenom, neumoljivo zavija na okukama i punoj liniji.

Za građane Bosne i Hercegovine on znači gorivo plaćeno iz budžeta, servis, registraciju, osiguranje, gume, pranje, parking – i pitanje ko ga, kada i zašto koristi.

Samo pet državnih ministarstava BiH tokom prošle godine potrošilo je ukupno 1.391.716 KM na upotrebu i održavanje službenih vozila koja već imaju na raspolaganju.

Skoro milion za MVP

Najveći iznos potrošilo je Ministarstvo vanjskih poslova BiH – 967.800 KM.

A kada su državni revizori zavirili u evidencije, nisu pronašli samo račune.

Pronašli su i vožnje bez odgovarajućih putnih naloga, nepotpune evidencije, nedostatke u podacima o kilometraži i neslaganja između različitih evidencija.

Drugim riječima, u pojedinim slučajevima nije bilo moguće pouzdano utvrditi gdje su službena vozila išla, koliko su kilometara prešla i da li su korištena u opravdane svrhe.

Tako je ovo ministarstvo, na čijem čelu je Elmedin Konaković, koji je obećavao racionalizaciju i gnušao se bahaćenja, svojevrsni šampion trošenja.

Od ukupno 967.800 KM, najveći dio – 828.327 KM – potrošen je na vozila diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH širom svijeta.

Na vozila u sjedištu Ministarstva potrošeno je dodatnih 139.473 KM.

Revizori su, međutim, upozorili na problem koji nije moguće riješiti samo sabiranjem računa.

U diplomatsko-konzularnoj mreži evidencije korištenja vozila nisu bile potpune. Nisu se redovno unosili podaci o relacijama, pređenoj kilometraži i broju osoba u vozilu, a u pojedinim slučajevima nedostajali su i potpisi vozača i putni nalozi.

Bez takvih podataka teško je kontrolisati trošenje javnog novca. Još teže je utvrditi je li neko vozilo korišteno službeno ili privatno.

„Samo sitna privilegija“

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH rekao je za medije da je korištenje službenih vozila dio šireg problema privilegija u javnom sektoru.

Korištenje službenih vozila je samo sitna privilegija onih koji imaju velike plate i onih koji žive od tendera – kaže Ožegović.

Poseban problem, prema njegovim riječima, predstavlja činjenica da pojedini zaposleni imaju pravo na korištenje službenog automobila 24 sata dnevno.

Ali ni tamo gdje takvo pravo ne postoji, vozila se, upozorava, koriste bez jasnog opravdanja.

Ako nema putnog naloga, cilja putovanja i uredne evidencije, teško je naknadno utvrditi ko je automobil koristio i zbog čega.

A račun na kraju ipak stiže – građanima.

Osam službenih i 13 specijaliziranih vozila

Ministarstvo pravde BiH, kojim rukovodi Davor Bunoza, prošle godine je za službena vozila potrošilo 118.573 KM.

Na kraju godine Ministarstvo je raspolagalo sa osam službenih i 13 specijaliziranih vozila, iako je pravilnikom bilo predviđeno 12 specijaliziranih vozila.

Revizori su pronašli i slučajeve u kojima su vozila korištena na relacijama dužim od 50 kilometara bez otvaranja putnih naloga i odgovarajućeg obrazloženja.

U pojedinim slučajevima evidencije prisustva zaposlenih nisu odgovarale evidencijama korištenja vozila.

To samo po sebi ne dokazuje zloupotrebu, ali pokazuje da sistem kontrole nije dovoljno čvrst da bi se javnosti moglo jasno odgovoriti na jednostavno pitanje: Ko je vozio, gdje, kada i zašto?

Vikend vožnje i kilometri koji se ne slažu

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH na čijem je čelu Staša Košarac potrošilo je 89.403 KM, što je 6.522 KM više nego godinu ranije.

I ovdje su revizori pronašli probleme.

U kontrolisanom uzorku bilo je korištenja vozila tokom vikenda od osoba koje imaju pravo na korištenje automobila 24 sata dnevno, ali za te vožnje nisu postojali odgovarajući nalozi za službeno putovanje.

Kontrola je pokazala i neslaganja između kilometraže koju su evidentirali serviseri i podataka upisanih u putne naloge.

Kilometri, dakle, nisu uvijek bili isti na papiru i u servisu.

Još 106.703 KM za vozila Ministarstva sigurnosti

Ministarstvo sigurnosti kojim danas rukovodi Ivica Bošnjak izdvojilo je 106.703 KM za službena vozila.

Krajem 2025. godine raspolagalo je sa ukupno 24 vozila – sedam službenih, 15 specijaliziranih i dva neraspoređena donirana vozila.

I ovdje je revizija pronašla neslaganja.

Ministarstvo za administrativne potrebe koristi tri vozila srednje klase, iako su pravilnikom dozvoljena dva.

Među njima su i dva vozila vrijedna po 65.000 KM.

U pojedinim putnim nalozima nedostajali su podaci o kilometraži i potpisi, dok su se za neke relacije evidentirane kilometraže razlikovale od stvarno pređenih udaljenosti.

I Ministarstvo civilnih poslova ima isti problem

Ministarstvo civilnih poslova BiH Sevlida Hurtića za osam službenih vozila potrošilo je 50.912 KM.

Revizori su utvrdili da su pojedine vožnje duže od 50 kilometara od mjesta rada obavljane bez putnih naloga i odgovarajućeg obrazloženja.

U nekim slučajevima nisu se podudarale ni evidencije prisustva zaposlenih i korištenja službenog vozila.

Ista preporuka ponavlja se i ovdje: potrebno je urednije evidentirati i kontrolisati službene vožnje.

Milioni nisu jedini problem

Na prvi pogled, najveći problem je 1,39 miliona KM.

Ali revizorski nalazi pokazuju da je mnogo važnije pitanje šta građani za taj novac dobijaju – i može li država dokazati da je svaki potrošeni fening bio opravdan.

Službena vozila mogu biti neophodna za rad ministarstava. Neka putovanja su nužna, a pojedini službenici zbog prirode posla moraju imati automobil na raspolaganju.

Problem nastaje kada sistem ne može precizno pokazati ko koristi vozilo, za koju svrhu, koliko kilometara prelazi i ko to kontroliše.

Tada više nije riječ samo o automobilima.

Riječ je o odnosu prema javnom novcu.

Revizori preporučili – kontrolu

Državni revizori svim ministarstvima dali su preporuke koje se odnose na poboljšanje evidencija, kontrolu kilometraže, dokumentovanje službenih putovanja i usklađivanje broja i klase vozila sa propisima.

To znači da će institucije sada morati pokazati jesu li preporuke revizora samo još jedan dokument koji će završiti u ladici ili će zaista promijeniti način korištenja službenih automobila.

Jer službeni automobil nije ničiji privatni automobil.

Nije ga kupio ministar. Nije ga platio direktor. Nije ga platio ni vozač. Platili su ga građani.

Zato građani imaju pravo znati gdje su ti automobili, koliko kilometara prelaze i zašto ih plaćaju.