Stručnjaci godinama upozoravaju da službena statistika obuhvata samo slučajeve koje su institucije uspjele otkriti i dokazati. Mnoge žrtve nikada ne budu identificirane. Neke ne znaju da su žrtve, druge se boje prijaviti počinioce, dok treće zavise od osoba koje ih iskorištavaju. Upravo zbog toga međunarodne organizacije trgovinu ljudima nazivaju “skrivenim zločinom”. Za razliku od drugih krivičnih djela, ovdje žrtve često ostaju nevidljive godinama
Piše: S. KURT
Kada je krajem februara 2025. godine policija u Brčkom u jednoj privatnoj kući pronašla 31 dijete, među kojima i bebe mlađe od godinu dana, Bosna i Hercegovina suočila se s jednim od najpotresnijih slučajeva moguće trgovine ljudima u svojoj novijoj historiji.
Djeca su pronađena slučajno, zahvaljujući 12-godišnjoj djevojčici koja je na ulici zaustavila prolaznicu, koja je odmah alarmirala nadležne službe.
V.d. javnog tužitelja Distrikta Brčko Radmilo Ivanović obavijestio je potom javnost da je utvrđen identitet 19 djece, a za 12 nije bilo pouzdanih podataka.
Podsjećamo, među pronađenom djecom bile su 23 djevojčice i 8 dječaka, šest je rođeno u Rimu (Italija), pet u Hrvatskoj, dvoje u Barceloni – Španija, dvoje u Bosni i Hercegovini i jedno u Nici (Francuska).
Zvaničnici su naglasili da postoje i osnovane sumnje da su djeca bila zlostavljana.
Vrh ledenog brijega
I šta je dalje bilo? Prvobitno su uhapšene tri osobe, a kako se istraga proširivala uhapšeno je osam osoba osumnjičenih za trgovinu ljudima, trgovinu djecom te zapuštanje i zlostavljanje djece.
Prema informacijama koje su objavili istražni organi i mediji, neka od djece nisu znala gdje se nalaze niti ko se o njima brine, a identitet dijela pronađene djece dugo nije bio potpuno utvrđen.
Iako je ovaj slučaj izazvao veliku pažnju javnosti, stručnjaci su upozoravali da je to samo vrh ledenog brijega.
Ni mjesec kasnije pokazalo se da je to tačno. U Unsko sanskom kantonu u martu je u jednoj kući pronađeno četvoro djece, uzrasta od četiri mjeseca do šest godina, zbog sumnje na trgovinu ljudima. Dvije osobe su uhapšene.
Iako je istraga u početku vođena zbog sumnje na trgovinu ljudima, slučaj na kraju nije pravno kvalifikovan kao krivično djelo trgovine ljudima. Tužilaštvo je podiglo optužnice za druga krivična djela, uključujući zapuštanje i zlostavljanje djece, iskorištavanje djece radi pornografije i bludne radnje nad djecom mlađom od 15 godina, dok su protiv više roditelja pokrenuti postupci zbog zapuštanja djece. Upravo ovaj slučaj pokazao je koliko u praksi može biti složeno pravno kvalifikovati različite oblike eksploatacije djece, posebno kada se prepliću elementi porodične zanemarenosti, siromaštva, neformalnog starateljstva i mogućeg organizovanog iskorištavanja.
(Ne)službeni podaci
Prema podacima Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, tokom 2024. godine identificirano je 37 žrtava trgovine ljudima. Od tog broja čak 25 bile su maloljetne osobe, odnosno gotovo 67 posto svih žrtava. Registrovano je 12 slučajeva prisilnog prosjačenja, osam slučajeva radne eksploatacije, šest slučajeva seksualne eksploatacije i deset drugih oblika iskorištavanja. U sigurnim kućama tokom godine bilo je smješteno 24 žrtve trgovine ljudima.
Posebno zabrinjava činjenica da većina identificiranih žrtava nisu strani državljani. Od ukupno 37 žrtava, njih 24 bili su državljani Bosne i Hercegovine. To pokazuje da trgovina ljudima nije samo problem prekograničnog kriminala, nego i problem koji nastaje unutar samog društva.
Prema posljednjem polugodišnjem biltenu Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (juni–decembar 2025), tokom 2025. godine evidentiran je daljnji rast broja identificiranih žrtava trgovine ljudima u odnosu na prethodnu godinu, što potvrđuje da ovaj oblik kriminala ne jenjava, nego postaje sve vidljiviji zahvaljujući većem broju otkrivenih slučajeva.
Prema podacima iz Biltena registrovano je ukupno 65 potencijalnih/idenfikovanih žrtava trgovine ljudima, od čega su 44 žene. Ukupno 15 žrtava su punoljetne (9 žrtava muškog pola, 6 žrtava ženskog pola), a 50 žrtava su maloljetne (38 ženskog pola, a 12 muškog pola).
Oblici eksploatacije registrovani tokom 2025. godine su bili: 4 prosjačenja, 7 seksualno iskorištavanih, 10 radna eksploatacija, 35 drugih oblika eksploatacije i 9 nepoznatog oblika eksploatacije. Od navedenog broja ukupno 37 žrtava su državljani Bosne i Hercegovine, 28 žrtava su strani državljani od čega su 15 žrtava državljani Hrvatske, 2 žrtve su državljani Slovenije, 2 žrtve su državljani Indije, 2 žrtve su državljani Španije, 1 žrtva je državljanin Belgije, 1 žrtva je državljanin Francuske i za 5 žrtava državljanstvo je nepoznato.
Mnogi i dalje vjeruju da trgovina ljudima podrazumijeva isključivo otmice ili seksualnu eksploataciju. U stvarnosti, oblici iskorištavanja mnogo su širi.
Međunarodne organizacije i domaće institucije navode da u Bosni i Hercegovini žrtve uključuju djecu prisiljenu na prosjačenje, maloljetnike u prisilnim brakovima, osobe prisiljene na kriminalne aktivnosti, žene izložene seksualnoj eksploataciji te muškarce i žene koji rade u uslovima radne eksploatacije. Posebno su ugrožene osobe iz siromašnih i socijalno marginaliziranih zajednica.
Zato je ispravno posumnjati da li broj identificiranih žrtava znači da je zaista riječ o tačnom broju.
Stručnjaci godinama upozoravaju da službena statistika obuhvata samo slučajeve koje su institucije uspjele otkriti i dokazati. Mnoge žrtve nikada ne budu identificirane. Neke ne znaju da su žrtve, druge se boje prijaviti počinioce, dok treće zavise od osoba koje ih iskorištavaju.
Upravo zbog toga međunarodne organizacije trgovinu ljudima nazivaju “skrivenim zločinom”. Za razliku od drugih krivičnih djela, ovdje žrtve često ostaju nevidljive godinama.
Šta rade institucije?
Bosna i Hercegovina posljednjih godina unapređuje zakonski okvir i mehanizme zaštite žrtava. Usvojena je Strategija za borbu protiv trgovine ljudima za period 2024–2027, a unaprijeđeni su i određeni standardi za identifikaciju i zaštitu žrtava, posebno djece.
Međutim, brojni stručnjaci i međunarodne organizacije upozoravaju da su ključni izazovi i dalje rano prepoznavanje žrtava, koordinacija institucija i efikasno procesuiranje odgovornih.
Statistika procesuiranja pokazuje koliko je složen odnos između otkrivanja eksploatacije i njenog pravnog kvalifikovanja. Tokom 2025. godine nadležna tužilaštva u Bosni i Hercegovini podigla su pet optužnica za krivična djela trgovine ljudima i međunarodne trgovine ljudima protiv 13 osoba. Istovremeno je podignuto šest optužnica za seksualnu zloupotrebu djece, dvije za navođenje na prostituciju i deset optužnica koje se odnose na iskorištavanje djece za pornografiju. Ovi podaci pokazuju da se različiti oblici eksploatacije često procesuiraju kroz više različitih krivičnih djela, dok trgovina ljudima predstavlja samo jedan od mogućih pravnih okvira.
Uprkos činjenici da Krivični zakon Bosne i Hercegovine za trgovinu ljudima predviđa višegodišnje zatvorske kazne, uključujući najmanje tri do pet godina zatvora za osnovne oblike, te znatno strožije kazne za organizovane i teže oblike ovog krivičnog djela, broj optužnica i pravosnažnih presuda i dalje je relativno mali u odnosu na broj identifikovanih ili potencijalnih slučajeva eksploatacije. I to je ključni izazov za sistem.
Zakoni, postoje-na papiru
Sociologinja Mirjana Čeko za Euronews je upozorila da „zakoni postoje, ali samo deklarativno“.
– Primjena je gotovo nepostojeća, odgovornost ne postoji, a institucije se aktiviraju tek kad pritisak postane nepodnošljiv. I to je suština problema. Dok ne promijenimo taj pristup i ne shvatimo da se ljudska prava ne štite deklarativno, već konkretnim djelovanjem, trgovina ljudima će ostati normalizovani oblik modernog ropstva, pa i unutar granica naše zemlje – kazala je Čeko.
Ona ističe i da trgovina ljudima u BiH nije samo “problem”, već, “simptom neefikasnog sistema” u kojem su najslabiji potrošna roba.
– Svi znamo da romsku djecu svakodnevno viđamo kako prose na ulicama. Znamo da nisu tu svojom voljom. Znamo da neko zarađuje na njima. Ali pravimo se da ne vidimo. Sistem je to od nas i očekivao, da se naviknemo, da slegnemo ramenima, da ne pitamo. Dok političari stvaraju imaginarne krize da bi skrenuli pažnju s vlastitih afera, cijele zajednice su zarobljene u siromaštvu iz kojeg nema izlaza – kaže Čeko.
Najosjetljivija populacija
Politika i ostale krize kojih ne fali u Bosni i Hercegovini dobar su paravan da nam promiču stvari i da su institucije zaokupljene drugim problemima. Sve to dovodi do slabije pažnje za ovu izuzetno važnu i izuzetno osjetljivu oblast.
– Nemamo eskalacija trgovine djecom, niti su totalno zakazale institucije. Ali nama je problem prevencija. I naravno da na ovo utiče organizaciona struktura jer mi govorimo o zemlji sa preko stotinu ministarstava – napomenuo je Nevenko Vranješ, ombudsmen za ljudska prava BiH.
Prema njegovim riječima, romska populacija je, zbog drugih društvenih problema koji ih prate, najosjetljivija.
– Romsku populaciju prate mnogi društveni problemi koji se kreću od prebivališta, zapošljavanja, školovanja, obrazovanja, tako da je to u svemu ranjiva kategorija, a naročito ranjiva u okviru te populacije su djeca, bojim se da postoje određeni razrađeni putevi i lanci zloupotrebe djece i krijumčarenja, a romska populacija je mnogo izloženija – istakao je Vranješ.
Stručnjaci upozoravaju da identifikacija i spašavanje djece predstavljaju tek prvi korak. Jedan od najvećih izazova ostaje njihova dugoročna zaštita i reintegracija. Djeca se često vraćaju u isto porodično ili socijalno okruženje iz kojeg su prethodno bila eksploatisana, bez adekvatne procjene rizika, kontinuiranog nadzora i podrške porodici. Takva praksa povećava rizik od ponovne viktimizacije i pokazuje da borba protiv trgovine ljudima ne završava okončanjem policijske istrage.
Unatoč ovim saznanjima, te i siromašnim naporima institucija, Bosna i Hercegovina je u Izvještaju američkog State Departmenta za 2024. godinu zadržana u kategoriji „Tier 2“, što znači da država ulaže značajne napore u borbi protiv trgovine ljudima.
Izvještaj istovremeno upozorava da zemlja i dalje ne ispunjava u potpunosti minimalne međunarodne standarde za suzbijanje ovog oblika kriminala. Kao pozitivni pomaci navedeni su usvajanje Strategije za borbu protiv trgovine ljudima 2024–2027, povećano finansiranje sigurnih kuća kojima upravljaju nevladine organizacije, imenovanje dodatnog specijalizovanog tužioca za trgovinu ljudima te usvajanje smjernica za postupanje prema žrtvama i ostvarivanje njihove naknade štete.
Uprkos određenom napretku, procesuiranje trgovine ljudima ostaje jedan od najvećih izazova. Podaci Ministarstva sigurnosti BiH pokazuju da su tokom 2025. godine podignute optužnice za trgovinu ljudima protiv 13 osoba, ali i da se brojni slučajevi eksploatacije procesuiraju kroz druga krivična djela, poput seksualne zloupotrebe djece, iskorištavanja djece za pornografiju ili navođenja na prostituciju. Sličan zaključak iznosi i američki State Department, koji upozorava da različiti nivoi vlasti različito procesuiraju ova krivična djela, zbog čega statistike često ne odražavaju stvarni obim eksploatacije.
Slučajevi iz Brčkog ili Sanskog Mosta pokazali su da se trgovina ljudima može odvijati i u našem komšiluku, a da je istovremeno nevidljiva.
Normalno se zapitati kako je moguće da je u Brčkom trideset jedno dijete mjesecima ili godinama moglo je živjeti iza zatvorenih vrata, gotovo nezapaženo od okoline.
Zato u zemlji u kojoj su dvije trećine identificiranih žrtava trgovine ljudima djeca, pitanje više nije postoji li problem. Pravo pitanje je koliko slučajeva nikada ne dospije do policije, socijalnih službi ili medija.
Ne radi se ovdje samo o kriminalu već o ljudskom dostojanstvu, zaštiti djece i sposobnosti društva da prepozna i zaštiti svoje najranjivije članove.
Ne treba zaboraviti da je trgovina ljudima jedan od najprofitabilnijih oblika organiziranog kriminala u svijetu, koji žrtve pretvara u robu za seksualnu eksploataciju, prisilni rad, prosjačenje, prisilne brakove ili druge oblike iskorištavanja. Poseban izazov predstavlja činjenica da žrtve i njihove porodice nemaju sposobnost, znanje, mogućnosti da prepoznaju da su postali dio lanca trgovine ljudima.
Organizacije koje rade sa žrtvama upozoravaju da internet i društvene mreže postaju jedno od glavnih sredstava vrbovanja. Trgovci ljudima koriste lažne profile, obećanja o zaposlenju, stipendijama, modelingu ili romantičnim vezama kako bi stekli povjerenje potencijalnih žrtava.
Dok se javnost trgovinu ljudima najčešće povezuje sa seksualnim iskorištavanjem, posljednjih godina raste broj slučajeva radne eksploatacije. U izvještajima međunarodnih organizacija navode se slučajevi prisilnog rada u građevinarstvu, ugostiteljstvu i drugim sektorima. Posebno su ranjivi strani radnici koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu, ali i građani BiH koji posao traže u inostranstvu.
Američki State Department u svom Izvještaju o trgovini ljudima za 2024. godinu navodi da su među žrtvama eksploatiranim u BiH bili državljani Hrvatske, Slovenije, Filipina, Urugvaja i drugih zemalja, dok su državljani BiH bili izloženi seksualnoj i radnoj eksploataciji širom Evrope.
Zašto je trgovinu ljudima teško otkriti?
Za razliku od drugih krivičnih djela, žrtve trgovine ljudima često ne prijavljuju počinioce. Razlozi su brojni: strah od osvete, ekonomska zavisnost, emocionalna manipulacija ili nepovjerenje u institucije.
Mnoge žrtve ne smatraju sebe žrtvama. Vjeruju da rade dobrovoljno ili da nemaju drugu mogućnost. Upravo zato organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava naglašavaju važnost edukacije građana, zdravstvenih radnika, nastavnika, socijalnih radnika i policijskih službenika kako bi prepoznali znakove eksploatacije.
Problem koji se tiče cijelog društva
Trgovina ljudima nije samo pitanje kriminala. Ona je povezana sa siromaštvom, nezaposlenošću, socijalnom isključenošću, migracijama i nedovoljnom informiranošću građana. Zbog toga borba protiv ovog fenomena ne može biti odgovornost samo policije i pravosuđa.
Svaki slučaj trgovine ljudima predstavlja priču o oduzetom dostojanstvu, izgubljenoj slobodi i zloupotrijebljenom povjerenju. Podaci pokazuju da su među žrtvama u Bosni i Hercegovini najčešće upravo oni koji bi trebali biti najzaštićeniji – djeca. Činjenica da su maloljetnici činili gotovo 67 posto identificiranih žrtava tokom 2024. godine upozorenje je koje društvo ne bi smjelo ignorirati.
Ostaje pitanje koliko žrtava nikada ne dospije u statistiku i koliko se slučajeva trgovine ljudima odvija izvan pogleda institucija i javnosti. Upravo u tome leži najveća opasnost ovog zločina – on se najčešće događa skriven od očiju društva.
Zato borba protiv trgovine ljudima nije odgovornost samo policije i pravosuđa. To je odgovornost cijelog društva. Samo kroz obrazovanje, prevenciju, saradnju institucija i aktivno učešće građana moguće je smanjiti broj žrtava i zaštititi najugroženije članove zajednice.
Šta je trgovina ljudima?
Prema definiciji Ujedinjenih naroda, trgovina ljudima podrazumijeva vrbovanje, prevoz, premještanje, skrivanje ili prihvatanje osoba uz upotrebu sile, prijetnje, prevare, obmane ili zloupotrebe položaja radi iskorištavanja.
Iskorištavanje može uključivati:
- seksualnu eksploataciju,
- prisilni rad,
- prisilno prosjačenje,
- prisilne brakove,
- kriminalne aktivnosti pod prisilom,
- trgovinu organima.
Važno je naglasiti da pristanak žrtve nije relevantan ukoliko je do njega došlo putem prevare, prisile ili manipulacije.
Ko su najčešće žrtve?
Žrtva trgovine ljudima može biti bilo ko, ali određene grupe imaju veći rizik.
To su:
- djeca i maloljetnici,
- osobe iz siromašnih porodica,
- nezaposlene osobe,
- osobe sa niskim nivoom obrazovanja,
- osobe koje traže posao u inostranstvu,
- migranti i izbjeglice,
- osobe koje nemaju snažnu podršku porodice ili zajednice.
Trgovci ljudima često ciljaju osobe koje se nalaze u teškoj životnoj situaciji i kojima nude prividno rješenje njihovih problema.
Metode koje koriste trgovci ljudima
Trgovci ljudima rijetko koriste otvorenu silu na početku. Mnogo češće koriste manipulaciju i obmanu.
Najčešće metode uključuju:
Lažne ponude za posao
Osobama se obećava dobro plaćen posao u zemlji ili inostranstvu, a po dolasku im se oduzimaju dokumenti i prisiljavaju se na rad u lošim uslovima.
Društvene mreže
Internet je postao jedno od glavnih sredstava vrbovanja. Trgovci koriste lažne profile kako bi stekli povjerenje mladih ljudi.
Romantične veze
Počinilac uspostavlja emocionalni odnos sa žrtvom, a zatim koristi povjerenje kako bi njome manipulirao i iskorištavao je.
Lažna obećanja o obrazovanju ili modelingu
Mladim ljudima nude se stipendije, audicije ili angažmani koji zapravo služe za vrbovanje.
Posljedice trgovine ljudima
Posljedice po žrtve mogu biti veoma ozbiljne i dugotrajne.
One uključuju:
Fizičke posljedice
- povrede,
- iscrpljenost,
- neuhranjenost,
- zdravstvene probleme.
Psihološke posljedice
- strah,
- anksioznost,
- depresiju,
- gubitak samopouzdanja,
- posttraumatski stresni poremećaj.
Društvene posljedice
- prekid školovanja,
- gubitak zaposlenja,
- socijalna izolacija,
- otežana reintegracija u zajednicu.
Mnogim žrtvama potrebne su godine kako bi se oporavile od posljedica eksploatacije.
Kako prepoznati moguće znakove trgovine ljudima?
Neki od znakova upozorenja mogu biti:
- osoba nema pristup svojim dokumentima,
- neko drugi kontroliše njeno kretanje,
- radi veoma dugo bez odgovarajuće naknade,
- pokazuje strah od određenih osoba,
- ne zna gdje se nalazi ili ne može slobodno komunicirati,
- izbjegava kontakt s institucijama.
Važno je naglasiti da jedan znak sam po sebi ne znači da je riječ o trgovini ljudima, ali više pokazatelja zajedno može ukazivati na ozbiljan problem.
Borba protiv trgovine ljudima u BiH
Bosna i Hercegovina je usvojila zakone i strategije za borbu protiv trgovine ljudima te sarađuje s međunarodnim organizacijama i susjednim državama.
U borbi protiv ove pojave učestvuju:
- policijske agencije,
- tužilaštva,
- sudovi,
- centri za socijalni rad,
- obrazovne institucije,
- nevladine organizacije,
- međunarodne organizacije.
Posebno važnu ulogu imaju škole i mediji, jer informiranjem građana mogu pomoći u prevenciji i ranom prepoznavanju rizika.
Kako se zaštititi?
Mlade osobe mogu smanjiti rizik ukoliko:
- provjeravaju ponude za posao i putovanja,
- ne dijele lične podatke s nepoznatim osobama,
- budu oprezne na društvenim mrežama,
- informiraju porodicu o svojim planovima,
- prijave sumnjive situacije nadležnim institucijama.
Znanje i informiranost predstavljaju najvažnije alate za prevenciju trgovine ljudima.Ovaj članak je razvijen u okviru projekta “SIGURNO UTOČIŠTE Razvijanje resusrsa skloništa za žrtve trgovine ljudima na Zapadnom Balkanu” i finansiran je bespovratnim sredstvima Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država. Mišljenja, nalazi i zaključci navedeni u ovom članku su mišljenja autora i ne odražavaju nužno mišljenja i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.
