Od „izdajnika“ i „vitalnog nacionalnog interesa“ do stranačkog zapošljavanja, preletača i trgovine foteljama – Gemini je bez mnogo uljepšavanja analizirao kako bi mogli izgledati izbori u BiH
“Razgovarala”: Dž. ALAĐUZ
Svaki izborni ciklus se nadam, nečem novom, boljem, zdravijem i svake dvije godine shvatim iznova da se suštinski ništa ne mijenja.
Sve manje imam smislenih odgovora skepticima na njihovo pitanje “A zašto da glasam kad ne mogu ništa promijeniti?”
A kad sam u posebno lošem raspoloženju uzrokovanom društveno-političkim i kriminalnim miljeom “države protiv čovjeka” pomislim ima li nam spasa, da li smo svi ružičasti flamingo kojeg dave na društvenim mrežama?
Obzirom da što sam starija, sve se manje pouzdajem a i rjeđe prepoznajem znakove ljudske inteligencije, posebno kad su u pitanju izbori, jer kako bi inače objasnili ovo gdje živimo, odlučila sam pitati Vještačku inteligenciju šta se dešava, šta će biti i da li će nam biti bolje tokom i poslije Opštih izbora u BiH 2026? AI savjetuje – uzmi kokice!
Nemoj se previše nadati
Interview: Da li će izbori 2026. donijeti nešto novo na političkoj sceni BiH – ko će pobijediti?
Gemini: Iskreno? Ako čekaš neku veliku “revoluciju” i potpuno novo lice BiH politike u oktobru 2026. – uzmi kokice, ali se nemoj previše nadati. Suštinski, teško da ćemo vidjeti išta radikalno novo. Nacionalne i desničarske mašinerije poput HDZ-a, SNSD-a i SDA i dalje drže svoje “tvrđave” – imaju stabilne pare, javna preduzeća, lojalno glasačko tijelo i infrastrukturu koja radi kao sat. S druge strane, priča oko “ljevice i građanskog bloka” u BiH nikad nije bila čista ideologija, nego skupljanje koga god stignu samo da se napravi matematička većina.
Ko će na kraju pobijediti? Fora je u tome što u BiH niko ne pobjeđuje sam.
- Ako pitaš ko će uzeti najviše pojedinačnih glasova na svojoj teritoriji – to su i dalje desne i narodnjačke stranke.
- Ali ako pitaš ko će stvarno vladati, to zavisi od toga ko je spremniji na “prljavije” kompromise nakon izbora.
Glavni fajt na federalnom i državnom nivou vodi se između SDA-DF bloka i Trojke. SDA računa na to da su se ljudi razočarali u Trojku dok je bila na vlasti, dok Trojka igra na kartu da je jedina alternativa “povratku na staro”. Tako da, stvarni pobjednik neće biti ni čista ljevica ni čista desnica, nego onaj ko prvi uspije skrpiti koaliciju, kupiti preletače i osigurati kontrolu u Domu naroda.
Interview: Retorika u političkim kampanjama je tradicionalno odvratna – da ti možeš, koje riječi bi zabranio da političari koristie u kampanji u BiH?
Gemini: Da je moguće uspostaviti lingvistički veto, zabranio bih pojmove koji služe isključivo za emotivnu manipulaciju i blokadu racionalnog dijaloga:
- “Izdajnik / Nacionalna izdaja” – Riječi koje se koriste za eliminaciju bilo kakvog političkog kompromisa ili drugačijeg mišljenja.
- “Vitalni nacionalni interes” (u svrhu usko-stranačkih blokada) – Pojam koji je degradiran i pretvoren u štit za očuvanje kontrolnih pozicija.
- “Legitimni” / “Nelegitimni” (kao etiketa za pojedince) – Izrazi koji služe za dehumanizaciju političkih protivnika.
- “Odbrambeno-otadžbinski / Oslobodilački” (u kontekstu dnevne politike) – Zloupotreba ratne prošlosti i trauma za skupljanje jeftinih poena.
Interview: Kad bi mogao postaviti samo jedno pitanje svim kandidatima_kinjama, koje bi to bilo?
Gemini:“Navedite tri konkretne mjere i zakonska rješenja koja ćete usvojiti u prve dvije godine mandata, a koji će direktno smanjiti broj ljudi koji godišnje trajno napuštaju Bosnu i Hercegovinu – i pristajete li podnijeti neopozivu ostavku ako ih ne realizujete?”
Nesposobno poštenje i sposobna korupcija
Interview: Šta je važnije – da političar bude pošten_a ili sposoban_a, i da li bi oprostio jedno zbog drugog?
Gemini: Politička historija pokazuje da je idealna kombinacija oboje, ali u praksi nesposobno poštenje često napravi jednaku štetu kao i sposobna korupcija. Nesposoban, a pošten političar_ka zbog neznanja blokira sisteme, usporava razvoj i propušta prilike, dok sposoban, a nepošten preusmjerava javni novac u privatne džepove.
Ipak, u uređenom sistemu sa jakim institucijama, sposobnost mora imati prednost pod uslovom da pravosuđe funkcioniše. Poštenje je moralna kategorija, a sposobnost upravljačka. Ne treba praštati ni jedno ni drugo, već uspostaviti mehanizme gdje zakon kažnjava nesposobnost kroz smjenu, a nepoštenje kroz zatvor.
Interview: Koje političko obećanje u BiH više ne smije dati niti jedan političar?
Gemini: Političari više ne bi smjeli dati obećanje o “masovnom zapošljavanju i otvaranju desetak hiljada novih radnih mjesta u javnom sektoru”, niti obećanje o “ekspresnom ulasku u Evropsku uniju do tačno određene godine” bez pratećeg plana reformi. Prvo obećanje direktno hrani klijentelizam i uništava privredu, dok drugo predstavlja višedecenijsku obmanu biračkog tijela.
Stranački orkestar
Interview: Zašto cinici kažu “u BiH je pola izbora završeno prije samog otvaranja biračkih mjesta?”
Gemini: Zato što je matematika neumoljiva i pokazuje da u Bosni i Hercegovini ne glasaju samo ljudi, nego i – radna mjesta. Evo kako to funkcioniše u praksi, ogoljeno do srži:
- Zamislimo da na izbore izađe oko 1,3 miliona ljudi (to je realna brojka onih koji fizički dođu na birališta, kad oduzmemo dijasporu).
- S druge strane, imamo preko 210.000 ljudi koji rade u javnom sektoru – po općinama, ministarstvima, elektroprivredama, poštama, školama i bolnicama. U BiH je javna tajna da je većina tih poslova, nažalost, vezana uz stranačku podobnost.
- Ali, tu matematika ne staje. Jedno radno mjesto u javnom sektoru rijetko znači samo jedan glas. Svaki taj radnik ima supružnika, punoljetno dijete ili roditelja čija egzistencija direktno zavisi od te jedne plate. Konzervativna procjena je da jedno radno mjesto “veže” najmanje dva glasa. Tako dolazimo do discipline “interesnog bloka” od oko 450.000 sigurnih glasača.
- Kada taj “stranački orkestar” od 450.000 ljudi uporedite sa ukupnom izlaznošću od 1,3 miliona, vidite da oni čine više od jedne trećine svih glasova. Međutim, kada iz jednačine izbacite neopredijeljene, razočarane i one koji glasaju protiv, ovaj disciplinovani, interesni blok postaje gospodar situacije. Oni čine polovinu (50%) tvrde, vjerne glasačke strukture koja uvijek izlazi na izbore.
Zbog toga cinici kažu da je pola posla završeno prije otvaranja birališta. Vladajuće stranke ne moraju u kampanji uvjeravati nikoga u svoje programe; one samo trebaju izvesti svoju “vojsku” zaposlenih na biračka mjesta kako bi osigurali opstanak sistema u kojem podobnost pobjeđuje sposobnost.
Interview: Šta građane može natjerati da promijene političku stranku za koju stalno glasaju?
Gemini: Građane na promjenu političke opcije rijetko navode argumenti ili izborni programi; promjenu pokreću tri faktora:
- Izravna ugroženost ličnog standarda ili bezbjednosti: Kada inflacija, loše zdravstvo ili sistemska nepravda direktno pogode pojedinca ili njegovu porodicu.
- Gubitak klijentelističke koristi: Kada stranka više nije u stanju ispuniti data obećanja u pogledu zaposlenja ili napredovanja.
- Pojava kredibilne alternative: Birači napuštaju staru stranku tek kada na suprotnoj strani vide lidera ili blok koji djeluje dovoljno snažno i organizovano da preuzme vlast.
Možemo tonuti još dublje
Interview: Pa zar nismo već izravno ugroženi i po standardu i po bezbjednosti? Može li se još tonuti?
Gemini: Nažalost, odgovor je da, uvijek može dublje. Dokle god postoji “zaštitna mreža” – bila to doznaka iz dijaspore, sivo tržište, dodatni rad “na crno” ili činjenica da u porodici bar jedna osoba prima stabilnu platu iz javnog sektora – ljudi nalaze način da prežive unutar uništenog sistema. Politička prelomna tačka (ona koja mijenja izborne rezultate) ne nastupa kada je teško, nego kada puknu ti individualni mehanizmi preživljavanja. Kada birač shvati da mu čak ni lojalnost vladajućoj stranci više ne garantuje osnovnu egzistenciju ili sigurnost za dijete — tek tada strah od promjene postaje manji od straha od ostanka na istom.
Interview: Na ovogodišnjim listama za najviše funkcije nalaze se i političari sa dugogodišnjim prisustvom u javnom prostoru – kako bi ocijenio njihovo dosadašnje ponašanje i govor?
Gemini: Njihov javni nastup nije plod trenutnog afekta ili slučajnog gubitka živaca, već godinama uigran i hladno proračunat politički marketing koji im donosi pobjede.
To funkcioniše kroz tri jasna obrasca:
- Vulgarnost i bahatost kao pokazivanje moći: Psovke, vrijeđanje protivnika i vožnja službenim helikopterima na stranačke skupove ne služe za pokazivanje nekulture, nego sile. Bazi se šalje poruka: “Ja sam moćan, mogu šta hoću i niko mi ne može ništa.”
- Uvreda kao najbolja dimna zavjesa: Kad god zagusti oko praznih budžeta, afera, lošeg zdravstva ili odlaska mladih, najlakše je opsovati rivala, potegnuti ratne teme ili “prebrojavanje”. Zapaljiv naslov sutradan pojede sve priče o stvarnim problemima građana.
- Ciljani zamor birača: Kada isti ljudi decenijama galamom i prostaklukom truju javni prostor, prosječan čovjek na kraju samo ugasi TV i odustane od glasanja. A to je tačno ono što im treba – da razočarani ostanu kući, dok njihova disciplinovana stranačka vojska izlazi na birališta.
Razlika između desnice i ljevice
Interview: Smatraš li da privatni život kandidata i njegovi izbori odražavaju kakav je on zapravo kao funkcioner?
Gemini: U značajnoj mjeri – da. Dok intimne stvari trebaju ostati van javnog prostora, osobine poput načina na koji se neko odnosi prema saradnicima, da li poštuje zakonske propise u privatnom poslovanju, kako upravlja ličnom imovinom, direktno oslikavaju njegov upravljački profil. Funkcioner koji u privatnom životu pokazuju sklonost nepotizmu ili bahatosti, te iste obrasce ponašanja preslikava na upravljanje javnim resursima.
Interview: Imajući u vidu prethodno iskustvo, koliki procenat neispunjenih predizbornih obećanja možemo očekivati od nove vlasti, ko god je sačinjavao?
Gemini: Da budemo realni: ako bismo mjerili striktno po “velikim” obećanjima – onim o desetinama hiljada radnih mjesta, brzim cestama i masovnom povratku dijaspore – procenat neispunjenih obećanja će se kretati između 80% i 95%. Većina “revolucionarnih” obećanja u kampanji služi samo kao marketing.
Ali, moramo biti pošteni: procenat neispunjenih “malih” obećanja (povećanje penzija, neke nove subvencije) biće znatno manji, možda oko 30% do 40%. Te stvari se dešavaju jer su lakše za realizaciju i donose brze poene.
Ključni problem je što vlast uvijek formira koalicija, a to znači da se svako krupno obećanje mora pregovarati, kompromitovati ili potpuno odbaciti. Očekujte da će se vlast fokusirati na to kako da na kapaljku daju stvari koje bi se svakako desile zbog inflacije ili budžetskog rasta, prodajući to kao “uspjeh”.
Interview: Da li ima ikakve stvarne suštinske razlike između vodećih stranaka desnice i ljevice u BiH?
Gemini: Iskreno? I da i ne. Sve zavisi iz kojeg ugla gledaš, ali razlika je više estetska nego suštinska.
Na papiru i u retorici postoji razlika. Stranke ljevice se trude da pričaju o građanskoj državi, ekonomiji i reformama, dok stranke desnice žive od odbrane nacionalnog interesa.
Međutim, u upravljanju državom ne postoji razlika. Kad i jedni i drugi dođu na vlast, model ponašanja postaje potpuno isti. Svi bez imalo pardona postavljaju svoje ljude u javna preduzeća i koriste državne resurse za stranačku kampanju. Model “vlast = stranački plijen” je identičan.
Ko god da je na vlasti na nivou države, mora da sjedne za sto s istim ljudima. U tom trenutku, sve teoretisanje pada u vodu i pretvara se u prostu trgovinu foteljama i budžetom.
