Predsjednik SDP-a demantira da je partnerima saopćio kraj Trojke, ali politička realnost nakon izbora otvara prostor za novu računicu. SDA je ponovo nezaobilazan faktor u formiranju vlasti, a Nikšićev izbor više nije samo pitanje koalicije nego i vjerodostojnosti politike koju je SDP vodio posljednje četiri godine
Piše: S. K.
Lider Socijaldemokratske partije BiH Nermin Nikšić ponovo je u središtu političkog preslagivanja. Samo nekoliko dana nakon Općih izbora, pitanje budućnosti Trojke (SDP, Narod i pravda, Naša stranka) prestalo je biti tek tema političkih komentara i postalo jedno od ključnih pitanja pregovora o novoj vlasti.
Prema informacijama koje su iscurile u medije, Nikšić je na sastanku sa liderima partnera iz trojke Elmedinom Konakovićem i Sabinom Ćudić najavio da SDP u pregovorima o formiranju vlasti neće isključiti saradnju sa SDA.
Mediji su naveli da se ovakav stav lidera SDP-a oslanja na rezultate izbora i procjenu da SDP, koji je popravio rezultat na većini nivoa, treba samostalno procjenjivati mogućnosti za ulazak u vlast.
Međutim, ubrzo je stiglo svojevrsno objašnjenje na Facebooku i to upravo od Nikšića.
– Izgleda da u slučaju SDP-a i predizborni i postizborni period obilježavaju spekulacije o mogućim koalicijama, raskidima postojećih i uspostavljanju novih političkih partnerstava, hoćemo li u vlast ili nećemo. Sudeći prema pojedinim medijskim napisima, neki su u naše ime već završili razgovore, podijelili funkcije, raskinuli saveze i formirali nove koalicije, a da mi koji bismo u svemu tome trebali učestvovati o tome očigledno nismo obaviješteni. Željno iščekujem da saznamo i šta smo sljedeće odlučili. Ne namjeravam se baviti medijskim konstrukcijama, nezvaničnim informacijama i nagađanjima, a pogotovo ne onima koja se predstavljaju kao činjenice od čovjeka koji je posvećen da lažima o meni skrene pažnju sa svojih nalogodavaca. Neću podleći pritisku onih koji kontinuirano pokušavaju nametnuti vlastite interpretacije i kreirati političke procese kroz medijske spekulacije. To bi bilo neozbiljno prema građanima koji su SDP-u ukazali povjerenje, kao i prema svim članicama i članovima SDP-a BiH – naveo je Nikšić.
On je dodao da svoje političke partnere poštuje i s njima razgovara otvoreno, te demantirao da Konakoviću i Čudić nije saopćio da Trojka više ne postoji.
– Javnost želim podsjetiti na svoju jučerašnju izjavu, u kojoj sam rekao sve što imam reći u ovom momentu: O narednim koracima razgovarali smo i razgovarat ćemo sa svojim partnerima i u okviru stranačkih organa, uvažavajući izborni rezultat i potrebu da se osigura odgovorno i funkcionalno djelovanje vlasti – zaključio je Nikšić.
Tu počinje suština priče: nije isto razgovarati o mogućnosti saradnje sa SDA, poručiti da SDP neće bježati od pregovora i definitivno objaviti da Trojka više ne postoji. Ali nije isto ni demantirati kraj koalicije i potvrditi da ona ima političku budućnost.
Trojka više nije ono što je bila
Trojka je podsjećamo, 2022. godine nastala kao politički projekat koji je trebao pokazati da se vlast može formirati bez SDA, uz obećanje drugačijeg upravljanja, reformi i snažnijeg institucionalnog djelovanja. SDP, NiP i Naša stranka zajednički su uložili politički kapital u tu poruku, a dolazak na vlast na različitim nivoima trebao je potvrditi da je riječ o održivom partnerstvu, a ne samo predizbornom dogovoru.
Četiri godine kasnije, odnosi unutar tog saveza opterećeni su razlikama u političkim interesima, javnim prepirkama i različitim procjenama izbornih rezultata. Stranke su u kampanju ušle s vlastitim porukama i računicom, a sada, kada treba dogovoriti novu vlast, svaka mora procijeniti šta joj partnerstvo donosi, a šta oduzima.
Izborni rezultat dodatno je promijenio odnose snaga. Nakon nedavnih izbora SDP je na većini nivoa popravio rezultat, dok su NiP i Naša stranka zabilježili pad broja glasova i mandata. To Nikšiću daje prostor da tvrdi kako SDP mora imati veću samostalnost u pregovorima. Ali bolji rezultat u odnosu na koalicijske partnere sam po sebi ne znači da je Trojka prestala postojati, niti automatski određuje ko će činiti buduću vlast.
Problem je dublji: Trojka više nema isti politički razlog za postojanje ako njene članice ne mogu usaglasiti ni osnovni odgovor na pitanje s kim žele upravljati.
Nikšićev demanti: šta je zapravo odbacio?
Nikšićeva porukaima dva nivoa. Prvi je izričiti demanti da je već objavio kraj Trojke. Drugi je insistiranje da će SDP o budućim koalicijama odlučivati na osnovu izbornog rezultata i procjene šta je potrebno za funkcionalnu vlast.
Zato bi bilo pogrešno njegovu objavu čitati kao potvrdu da će SDP sigurno ostati u Trojci. Ali jednako bi pogrešno zaključiti da je SDP donijela konačnu odluku. A to znači da je pitanje budućnosti Trojke otvoreno, da se o mogućim partnerstvima razgovara i da javnost još nema objavljen, konačan dogovor.
Nikšić je ujedno odbacio i optužbe da je riječ o njegovoj ličnoj odluci donesenoj bez konsultacija. Pozvao je na provjeru kod političkih partnera i poručio da ne želi učestvovati u, kako je naveo, medijskim konstrukcijama. Time je odgovornost za naredni korak pokušao vratiti u institucionalni okvir SDP-a i međustranačkih razgovora.
SDA se vraća u centar pregovora
Kako god bilo, nakon 4. oktobra SDA ima ponovo ima snažnu pregovaračku poziciju. Prema dosadašnjim podacima SDA, SDP i HDZ BiH zajedno imaju 62 zastupnika u Predstavničkom domu Federacije BiH – SDA 32, SDP 16 i HDZ 14. Taj zbir daje im mogućnost da u ovom domu formiraju većinu, ali sam po sebi ne rješava sve uslove za formiranje vlasti na svim nivoima.
Ali to ništa opet ne mora da znači, naročito nakon izjava visokih funkcionera SDP-a da nikada neće u koaliciju sa SDA.
Ni SDA se previše ne izjašnjava, mada izvori bliski toj stranci ističu da bi za tu stranku koaliranje sa SDP-om bila prilika da se obnovi model saradnje koji je postojao nakon izbora 2010. godine.
– Ali nazvati sve to unaprijed „crveno-zelenom“ ili „lubenica“ koalicijom znači preskočiti ključni dio priče: politički dogovor nije isto što i matematička mogućnost. Većina u jednom domu nije sama po sebi dokaz da je vlast dogovorena, a izborni zbir ne govori ništa konačno o tome ko će preuzeti koje resore, na kojem nivou i uz kakve programske obaveze – kaže naš izvor.
Politička cijena povratka SDA
No, za SDP je eventualna saradnja sa SDA mnogo više od tehničkog dogovora o raspodjeli vlasti. Stranka bi morala objasniti kako se takav zaokret uklapa u politiku s kojom je 2022. tražila povjerenje građana i kako se razlikuje od ranijih modela vlasti koje je kritikovala. To ne znači da su koalicije zauvijek nepromjenjive ili da je svaka saradnja s političkim protivnikom nedopustiva. U parlamentarnim sistemima partnerstva se mijenjaju, a stranke imaju pravo pregovarati o većinama. Međutim, politička odgovornost podrazumijeva da se objasni zašto se partnerstvo mijenja, koji su programski ciljevi nove većine i šta građani mogu očekivati drugačije.
Jasno je da bi Nikšić, u slučaju dogovora sa SDA, morao odgovoriti na pitanje da li je riječ o promjeni političkog pravca, pragmatičnom odgovoru na izborni rezultat ili procjeni da postojeći partneri više ne mogu osigurati funkcionalnu vlast. To nisu ista objašnjenja i svako nosi drugačije političke posljedice.
S druge strane, ostanak u Trojci također ne bi bio dovoljan sam po sebi. Ako SDP, NiP i Naša stranka ne mogu usaglasiti zajednički program i način pregovaranja, formalno održavanje saveza ne bi riješilo problem. Pitanje nije samo ko će sjediti za istim stolom nego postoji li među partnerima dovoljno političkog povjerenja da preuzmu zajedničku odgovornost.
Šta ostaje od Trojke?
Trojka može formalno nastaviti postojati i nakon što njene članice počnu razgovarati s različitim potencijalnim partnerima. Ali njena politička snaga zavisi od toga postoji li zajednička odluka o budućoj vlasti, zajednički minimum programa i spremnost da se kompromisi dogovaraju unutar saveza, a ne preko medijskih poruka.
U ovom trenutku, Nikšićev demanti ne zatvara raspravu. On potvrđuje da predsjednik SDP-a ne prihvata medijsku tvrdnju da je već objavio kraj Trojke, ali ne daje konačan odgovor na pitanje hoće li SDP tražiti vlast sa SDA, ostati uz dosadašnje partnere ili pokušati kombinirati različite aranžmane na različitim nivoima.
Za NiP i Našu stranku ključni izazov je kako se postaviti prema partneru koji, prema medijskim izvještajima, razmatra širi krug mogućnosti. Za SDP je izazov da pokaže kako će izborni rezultat pretvoriti u pregovaračku poziciju, a da pri tome ne izgubi političku vjerodostojnost. Za SDA je pitanje može li pregovaračku prednost pretvoriti u funkcionalnu većinu. Za građane, najvažnije je hoće li nova vlast ponuditi program i rezultate ili će se politički proces ponovo svesti na raspodjelu funkcija.
Razgovori, odgovornost i reforme
Nikšićeva poruka je za sada da razgovori o formiranju vlasti trebaju biti usmjereni na ono što se može uraditi u interesu građana. Tako možemo pročitati da SDP očekuje odgovornost svih političkih aktera i da je spreman preuzeti svoj dio odgovornosti u procesu formiranja vlasti, uz podršku rješenjima koja omogućavaju kontinuitet reformi, stabilan rad institucija i konkretne rezultate.
Ta je važno jer ne potvrđuje ni konačan raskid Trojke ni već dogovorenu koaliciju sa SDA već ostavlja prostor za pregovore i pokazuje da Nikšić nastoji javno govoriti jezikom odgovornosti i funkcionalnosti, umjesto da potvrđuje pojedinačne medijske scenarije.
Ipak, politička poruka sada se mora pretvoriti u konkretnu odluku. Hoće li SDP zajednički nastupati s NiP-om i Našom strankom, hoće li otvoriti formalne pregovore sa SDA ili će podržati neki drugi model vlasti? To se neće moći razriješiti samo demantijima i općim porukama o reformama.
Trojka se ne može održati samo zato što njeni lideri odbacuju tvrdnje o raspadu, kao što se nova koalicija ne može proglasiti završenom samo zato što za nju postoji parlamentarna matematika.
