Sad kad smo konačno ušli u Novu, 2022. godinu, možemo (na kratko) odahnuti. Prošla je još jedna, pandemijska, teška, neizvjesna, za Bosance i Hercegovce, posebno tegobna
Piše: Senka KURT
Da se i potrudimo da ne kvarimo novogodišnje, praznično iznenađenje teško da bi uspjeli. No, eto da malo razveselimo situaciju, nećemo krenuti redom, nećemo u retrospektivu. Jer, taman da ste izabrani i za najvećeg optimistu svijeta, male su vam šanse da bi u prošloj godini našli makar dvije, tri dobre stvari koje su vas razveselile. Ne računamo, naravno, privatne radosti koje smo dijelili s našim najbližima.
Nekom vakcine, nekom hurme
U prošlu smo godinu ušli ponovo s pandemijom i poslovičnim uvjeravanjima vlasti (entiteta, kabineta, realiteta, nacionaliteta) da sve imaju “pod kontrolom”. U stvarnosti (tu ste epizodu već gledali, pa da ne nagađamo) bilo je sve potpuno drugačije.
Proljeće je (posebno mart i april) donijelo nezapamćeni pomor. Bosna i Hercegovina je na žalost postala zemlja s najvećom smrtnosti od posljedica korona virusa na milion stanovnika. Samo u Sarajevu u martu je umrlo više od 600 osoba.
S više od 6.500 preminulih, naša je zemlja tada bila u top 10 u svijetu po broju smrtnosti od posljedica korona virusa na milion stanovnika. Ni danas taj broj na žalost nije promijenjen.
Stigao je novi, indijski soj, no već u maju vlasti su odlučile da malo “olabave” mjere. Za to vrijeme kopali su se grobovi, opraštali smo se od članova obitelji, prijatelja, poznanika. Sretnici su stigli preko granice i primili prve doze vakcina u Srbiji. Slali su nam fotografije i zajedno smo plakali.
Ovdje u BiH, ove koje smo izabrali na vlast utrkivali su se ne ko će nabaviti više vakcina nego u obećanjima da će to sigurno (jednom) uraditi. Umjesto vakcina počele su nam stizati hurme. Unatoč činjenici što niti jedan znanstvenik nije ovu vrijednu voćku naveo kao spas protiv korona virusa.
Stil bh. vlasti najbolje bi možda mogla opisati izjava sarajevskog ministra zdravstva Harisa Vranića.
– Svaka epidemija ima početak i kraj. Čini se da ova ide prema svom kraju – kazao je on u maju.
Sad, već prošle godine.
Vakcine su onda počele stizati, uglavnom od prijatelja, iz donacija, preko COVAX sustava. No, onda smo imali novi problem. Par dana bile su kao i nekakve gužve, pa se prorijedile. Vakcine danas propadaju, a prema statistikama u BiH je negdje oko 30 posto cijepljenih.
Ja, i?
Među cijepljenima su i vinovnici afere “Respirator”, koji su se gotovo svake sedmice pojavljivali na suđenju. Premijer FBiH Fadil Novalić i njegova zamjenica, ministrica finansija Jelka Milićević ujutro bi vodili sjednicu Vlade, popodne sijelili na Sudu.
Za to vrijeme je suspendirani direktor Federalne uprave CZ Fahrudin Solak uredno primao plaću, vlasnik “Srebrene maline” Fikret Hodžić prestao je na Instagramu objavljivati dramatično – egzaltirane poruke. Saznali smo sve i ništa. Tako da u ovoj godini očekujemo – isto ništa.
Ja, i? – rekao bi lider Bakir Izetbegović kad biste zainteresiranom slušatelju pričali ovu priču o korupciji, nepotizmu, kriminalu, uvezanosti politike i kriminala, sitnog i krupnog.
Na suđenju se u ulozi svjedokinje pojavila i njegova supruga, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu Sebija Izetbegović, koja je od procesa pokušala napraviti farsu.
Ostat će upamćena njena izjava da nije kompetentna govoriti o kvalitetu respiratora, jer je ona ginekologinja, pa u svom stilu dodala: “Respiratori se koriste na glavi, a ono čim se ja bavim je daleko od toga.
Inače, bračni par Izetbegović obilježio je ovu godinu glamuroznim vjenčanjem kćerke jedinice, kojoj je kum lično i personalno bio turski predsjednik Taib Erdogan. O tom “vjenčanju godine” ( i dogodine) već je puno rečeno, pa ćemo nostalgičarima ostaviti da pregledaju dva tri videa sa sve pjesmom i viskijem. Nakon što je Erdogan napustio svadbu.
Glava porodice Izetbegović, direktorica Sebija, svakako je bila u centru pažnje. Ne samo na vjenčanju, već i općenito jer enigma zvana “diploma” obećava da će nas zabavljati i ove godine.
Počela su prva ispitivanja u Tužiteljstvu na temu – kako je dr. Sebija Izetbegović uspjela upisati magisterij, bez obzira na činjenicu da nije imala zadovoljavajući prosjek sa studija Medicine.
Interview. ba otkrio je da dr. Izetbegović zapravo nikada nije ni upisala magisterij. Barem tako kažu matične knjige Fakulteta.
O njenom “zagrebačkom” studiju i usavršavanju odgovore je pokušao dobiti rektor Univerziteta u Sarajevu (UNSA) dr. Rifat Škrijelj… No, bezuspješno. Zagrebačke kolege objasnile su da dr. Izetbegović “nemaju u evidenciji”.
Otišao čika Jovo
Uzbudljivo je bilo i u kantonu Sarajevo. U aprilu je imenovana nova Vlada, treća u dvije godine. Edin Forto iz Naše stranke, potpomognut koalicionim partnerima, od milja zvanim “Trojka” (SDP i Narod i pravda) ponovo je preuzeo kormilo Kantona.
Nakon sramotnih manipulacija, te odustajanja Bogića Bogićevića na čelo grada Sarajeva došla je mlada doktorica pravnih nauka, SDP-ova kandidatkinja Benjamina Karić.
Mora se priznati da su građani Sarajeva (barem oni koji su izabrali na lokalnim izborima novu vlast) puno očekivali i od kantonalne Vlade i od gradonačelnice. Njihov mandat kratko bi se mogao opisati – mnogo htjeli, mnogo započeli.
Gradonačelnica je uzburkala duhove odlukom da konačno otkrije spomen ploču ubijenim građanima srpske nacionalnosti na Kazanima. Što je odlično! No, za mnoge je sporno i to su joj otvoreno prigovarali što na ploči, osim imena žrtava, nema naznake ni kako su stradali, ni ko ih je ubio, ni ko je odgovoran za njihovu smrt.
April je donio nenadoknadiv gubitak. U Sarajevu je preminuo izvršni direktor Fondacije “Obrazovanje gradi BiH”, penzionisani general Armije RBiH, koji je 1998. godine u znak protesta, vratio generalski čin – Jovan Divjak.
– Osjećam se nekako nesigurno, kao kad ti umre roditelj – napisao je povodom smrti čika Jove jedan Sarajlija.
Mijenjaju svijet na bolje
Prošla će godina ostati upamćena i po pokretu “Nisi sama”. Nakon što je beogradska glumica Milena Radulović optužila za silovanje uglednog profesora Miroslava Aleksića, u samo nekoliko sati povezale su se žene iz cijelog regiona. Ispričale su svoje traume i jedna drugoj poručile #NisiSama. Pozvane su sve žene regiona da anonimno podijele svoja iskustva, da bi skrenule pažnju na ono što su proživjele ili još proživljavaju i tako promijenile atmosferu u društvu, u kojem je bilo kakav oblik nasilja prema ženama prežutno odobravan, podržavan i podstaknut predrasudom da je takvo ponašanje prihvatljivo.
Ovaj je pokret podigao i malo bure, posebno na akademijama dramskih/scenskih umjetnosti u BiH. Bivše studentice govorile su anonimno o svojim iskustvima sa dva, tri profesora koje nije bilo teško prepoznati. Epilog – kratke objave akademija da se studentice jave i da se nikakvo nasilje neće tolerirati.
Žene su ukratko, prošle godine pokazale da su zaista hrabrije, srčanije, marljivije, upornije.
U prilog ovoj tezi idu naše košarkašice, predvođene sjajnom Razijom Mujanović. Zvali smo ih jedinom svijetlom tačkom u moru sivila, a njihove sjajne pobjede, zajedništvo, te plasman na Svjetsko prvenstvo ove godine u Australiji, donijeli su nam veliku radost.
Jasmila Žbanić, rediteljica filma “Quo vadis, Aida?”, najprije se takmičila za Oscara u konkurenciji za najbolji strani film. Sjajni film, koji govori o genocidu u Srebrenici proglašen je najboljim europskim filmom 2021. u Berlinu, a Jasna Đuričić, Aida iz filma, dobila je titulu najbolje europske glumice.
O mladoj Mostarki, koja će tek za tri mjeseca napuniti 16 godina, Lani Pudar govori cijeli svijet.
Mlada plivačica je nedavno postala treća plivačica svijeta u disciplini na 100 metara delfin. Sa samo 15 godina oborila je dva državna rekorda, na Europskom juniorskom prvenstvu 2021. u Rimu osvojila je zlatnu medalju na 100, te srebrne na 50 i 200 metara.
Lana dolazi iz Mostara, koji nema bazen. Ali konačno, nakon što su u januaru potvrđene nove vlasti, još se možemo nadati. Ili ne možemo?!
Ode Inzko, dođe Schmidt
Godinu iza nas obilježio je i odlazak Valentina Inzka, dugogodišnjeg visokog predstavnika i dolazak novog Christiana Schmidta, što je bio povod za krizu koju trpimo već nekoliko mjeseci.
Zadnjeg dana mandata Inzko je nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida, što je kao crvena krpa potpalilo strasti Milorada Dodika i vladajuće klike u Republici Srpskoj. Vjerujem da cijelu priču znate. No, ukratko. Dodik je ispratio Inzka s uvredama, te isto tako dočekao Schmidta, kojem je poručio da ga ne priznaje, da ga neće zarezivati ni 2 posto, da visoki predstavnik nikome ne treba i da RS neće priznavati Inzkov zakon.
Uz to se već tada prvi put počela pojavljivati snažna retorika o secesiji. Koja to jeste. A možda i nije. No, Dodik je odlučio da se vrati “izvornom Daytonu”, pa da iz državnih povuče neke institucije na entitetski nivo – poput vojske, pravosudnih institucija, Agencije za lijekove, Uprave za indirektno oporezivanje, policije, sigurnosnih službi.
Što bi u prijevodu značilo pravi državu u državi. Uz pomoć ruskih, a u novije vrijeme mađarskih i još ponekog desničarskog prijatelja u Europi.
U tome mu prešutno podršku daju Dragan Čović i HDZ, a Bošnjaci, predvođeni Bakirom Izetbegovićem uglavnom kukaju i prijete i očekuju pomoć – Bidena i Washingtona, UN-a i EU, pa i kako to voli naglasiti Izetbegović “islamskih zemalja”.
Mirno spavaj, nano, sve je zaključano
U međuvremenu u Sarajevu se smjenjuju razni međunarodni izaslanici, eksperti, što iz Europe, što iz Amerike. Prijeti se sankcijama, crnim i bijelim listama, traže se opravdanja, navode argumenti.
Dok se oni tako nadglasavaju, razmjenjuju udarce, otrovne strijelice, uvrede, u narod se uvlači strah od novog rata.
Pitanje svih pitanja – hoće li biti rata, ko će protiv koga, s kim, s čim, jedno je od onih koji bilježe 2021. godinu.
Rata neće biti, mirno spavajte – poručio nam je svojevremeno Izetbegović senior.
Eto, spavamo!
Ko ne spava polako pakuje kofere.
