(Foto: A. Durgut)

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić: Podizanje spomenika na Kazanima je proces i vrijeme će to pokazati

Sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić govori o kritikama i oštrim reakcijama nakon što je otkriven spomenik na Kazanima, prvi put objavljuje da je razgovarala sa porodicama žrtava, ali i katoličkom porodicom na čijim je vratima nedavno osvanula gnusna poruka. Priznaje da je iznenađena  političkim pritiscima i objašnjava šta misli o svom prethodniku Abdulahu Skaki i njegovim basnoslovnim projektima

Razgovarala: Senka KURT

Sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić na početku razgovora za Interview.ba otkriva da ju je blagost, smirenost, povučenost kako u privatnom životu, tako i na funkciji koju je preuzela u aprilu ove godine koštala.

Znam se naljutiti, ali ne vičem, nisam glasna. Uvijek sam se trudila da prespavam i ujutro reagujem. Tako je u odnosima s porodicom, kolegama. Rijetko je ko imao priliku čuti me da vičem – priznala nam je.

Zbog toga je, kaže, mnogi smatraju slabom. No, za sebe tvrdi da je izuzetno jaka žena, da svako podizanje tona i svako vrijeđanje sagovornika smatra zapravo odrazom slabosti.

Ne postoji stvar koja se ne može mirno objasniti. Ja volim energične i bučne ljude, ljude koji strastveno rade svoj posao – kazala nam je na početku.

Jer pitali smo kako na svaku kritiku, pritisak, pa i napad reagira isto. Smireno, blago, gotovo kao da je i ne dotiče.

Interview: Pa šta ste Vi od toga, blagi, a volite reći da ste energični?

Karić: Volim puno raditi i moje porodične, životne okolnosti nisu mi dale priliku da smijem biti bahata, gruba, glasna. Odgajana sam u vrlo tradicionalnoj porodici, imala sam vrlo strogog oca, gdje se povišeni tonovi nisu tolerisali. Možda ta smirenost potiče iz djetinjstva. Ta blagost i smirenost karakterisana je kao dobrota. Posebno na fakultetu, s kolegama, studentima. I uvijek sam imala divnu saradnju.

Imam osjećaj da me pod svaku cijenu žele svrstati u nacionalni tor

Interview: A sad, kad ste gradonačelnica, u politici?

Karić: Često mi najbliži saradnici savjetuju da budem malo grublja. Oni se zaista sekraju kad pročitaju, čuju napade na mene, kad informacije dobiju drugi značaj.

Interview: A Vi? Jer u posljednje vrijeme bilo je, istina, kritika, jakih napada, rekla bih i grubih riječi, pa i pritisaka?

Karić: Iz dubine duše znam da ne želim nikome loše. To nije moj habitus. A kad to znate, kad ste došli da radite u skladu sa zakonom, najbolje što možete, to vam daje mir. Daleko od toga da sam ravnodušna i da me ne bole, posebno kad su medijski natpisi i grube riječi u pitanju. Svi smo živa bića i neću lagati. Posebno me bole one riječi koje su nacionalistički obojene. Imam osjećaj da me u posljednje vrijeme pod svaku cijenu žele svrstati u određeni nacionalni tor. Čak i ako i kada je to ne želim. Ja sam predstavnica “ostalih”. Ja osjećam različitosti, ali u najljepšem mogućem smislu, kako je to u mojoj kući.

Interview: Sve ja to razumijem, ali moramo govoriti da je, čini mi se, krenulo od  spomen ploče ubijenim civilima srpske nacionalnosti na Kazanima. Zašto ste preuzeli na sebe odgovornost da uradite sve na ovaj način?

Karić: Kada sam preuzela mjesto gradonačenice obavezala sam se da ću sve raditi po zakonu, ali sam shvatila da ne trebam bježati od odgovornosti. To bi bilo, mislim, kukavički i loše, da ono što je predviđeno Planom i Programom rada izignorišem, da kažem  – ovo je politički teška tema, tema koja bi mi mogla nanijeti štetu i neću se baviti time.

Interview: Možda se nismo shvatile. U redu je što ste se prihvatili tog posla, ali način možda nije najspretnije – konkretno izgled ploče, natpis, od toga ko je to učinio, u čije ime, zašto?

Karić: Dakle, 26 godina nakon rata se govorio o spomen obilježju na Kazanima, a meni nije bilo jasno zašto ploča nije bila postavljena.

Gradonačelnica Karić u razgovoru s našom urednicom (Foto: A. Durgut)

Interview: Možda je najveći razlog upravo u tome što nije bilo dogovora ko su zločinci, zašto, kada…

Karić: Smatrala sam da trebam napraviti prvi korak. A to je bio prijedlog nacrta teksta i izgled ploče.

Intereview: S kim ste se savjetovali o tekstu koji će biti na ploči?

Karić: Kada sam odlučila da se bavim ovom temom pročitala sam i analizirala presude, analizirala sam i spomeničku kulturu u Sarajevu i BiH. Tada sam dala prijedlog teksta, koji nisam smatrala svetim slovom. To je bio samo moj prijedlog. Pošto je osjetljiva tema, prije svega sam od Instituta za nestale tražila popis žrtava. Veliko je pitanje koliko uopće žrtava ima. Zvanično je riječ o 18, od kojih je 17 identificirano, jedna je NN osoba. Veliku pomoć mi je u nekim prelomnim trenucima dao Amor Mašović, koji je sa mnom razlagao sve segmente teksta, ta pomoć mi je bila izuzetno važna. Pokušala sam uključiti mnoge koji su se bavili ovom temom, no moram reći uglavnom su bili vrlo isključivi.

Interview: Isključivi, u kojem smislu?

Karić: Pa, sugerirali su da ako ne napišem baš to što predlažu da onda ništa ne valja.

Interview: Kao da napišete ko je konkretno ubio te ljude, pripadnici koje brigade…

Karić: Pa, govorili su mi, ako spomenik neće biti u gradu, bolje da ga i nema. Ako se ne napiše tačno ime Mušana Topalovića Cace, 10. brdske brigade i ako se ne napiše da broj žrtava nije konačan, bolje da spomenika nema. To su bili pojedinci koji nisu željeli saslušati moje argumente. U nekoj mjeri ih razumijem. Pokušala sam razgovarati i sa nekim članovima porodica žrtava. I shvatam njihovu bol. To me možda najviše i tišti.

Interview: Šta su Vam rekle porodice žrtava?

Karić: Neki od njih nisu bili zadovoljni tekstom i lokacijom. Ali, o tome da sam se susretala s članovima porodica, nisam nikad govorila. Sad pričam prvi put javno. Trudila sam se da to budu susreti koji nisu za medije. Nisam sve zvala. Neki su u medijima tražili da spomenik bude u gradu. Ja sam zvala i nevladine organizacije, pojedince koji su tokom rata pisali o Kazanima. Da budem iskrena, nisu ni oni bili zadovoljni prijedlogom teksta.

Interview: Kako ste, onda prelomili?

Karić: Nije tako teško dati prijedlog. Napisala sam prijedlog za koji sam smatrala da mene kao čovjeka nije vrijeđao. Stalno mi je bio fokus na sugrađanima, žrtvama. Nisam razmišljala, prije nego se u medijima počelo raspravljati o tome, ko ih je ubio.

Nisam pod pritiskom Zelenih beretki

Interview: Jeste li mogli predvidjeti buru reakcija će izazvati ovaj natpis?

Karić: Moram reći da su me upozoravali. Neki su mi govorili – kud baš ti u prvih šest mjeseci mandata da rješavaš to. Ali, nisam očekivala ovakve burne reakcije, jer sam se nadala da je najvažnije napisati imena žrtava.,

Interview: Zašto ste izbjegavali da napišete ko su počinitelji tih zločina?

Karić: Nisam!  Znam da to sada izgleda kao pravdanje, ali kad sam analizirala presude vidjela sam da u njima spominje 10 žrtava, koje možemo dovesti u vezu sa Mušanom Topalovićem Cacom. Da ne idemo u detalje, negdje se navodi gdje je riječ o naredbi ubistva, premlaćivanju… Ali za 8 žrtava mi nemamo zvaničnu informaciju. Kada se govorilo o amandmanima na prijedlog teksta često se spominjale presude, pravo. A, ja sam se upravo toga držala.

Interview: Neki tvrde da ste bili pod jakim pritiskom veterana i Zelenih beretki.

Karić: To nije istina. Susretala sam se s Udruženjem Zelene beretke, Udruženjem generala Armije RBiH, niko mi ništa nije sugerirao, dobijala sam samo podršku da se podigne spomen obilježje. Nikada niti jedan razgovor i susret nisam shvatila kao pritisak.

Interview: I na kraju ove teme moram pitati  – kako ste promijenili pismo na natpisu na bistričkoj stanici, jer su građani od Vas to tražili, smatrate li da ćete se predomisliti i nešto mijenjati u tekstu na spomeniku Kazani?

Karić: Znate, smatram da je podizanje spomenika na Kazanima proces i da će to vrijeme najbolje pokazati. Ako sam donijela najgoru moguću odluku, žao mi je ako sam nekoga povrijedila, istinski mi je žao. Svaka moja odluka je podložna promjeni. Nacrt teksta koji sam predložila prošao je puno faza, komisija, javnu raspravu, Gradsko vijeće…

Interview: Nije se, što bi rekli, ni slegla prašina na snažne reakcije oko natpisa na Kazanima, došao je skandal s neprimjerenim natpisom na vratima jedne katoličke obitelji u Sarajevu. Prvo, zašto niste otišli obići tu obitelj, dati im podršku?

Karić: Prvo što sam uradila sam nazvala profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta, člana Savjeta Pavla Mijovića. Zamolila sam ga da razgovara s kardinalom Puljićem, također sam se čula s porodicom, pružila im podršku. Porodica je željela biti anonimna. Prenijela sam im sve što sam osjećala, da to nije naše Sarajevo. Moja pažnja prema njima neće izostati ni u budućnosti. No, zaista o tome nisam htjela govoriti javno.

Ne bježim od toga da sam se pogrešno izrazila

Interview: No, kopka me dalje Vaša prva reakcija na ovaj odvratni natpis. Šta Vam je trebalo da to povežete s izjavama hrvatskog predsjednika Milanovića o BiH. To prema meni znači da svaki katolik u BiH mora biti Hrvat ili…

Karić: Na žalost, to je pogrešno interpretirano u javnosti. Ne bježim od toga da sam se pogrešno izrazila. Meni se onda budi emocija, jer je moja baka govorila da je Bosanka – katolkinja. Prije svega mislim da kompletna atmosfera u Sarajevu i BiH nije ona prirodna i lijepa na kakvu smo mi naviknuli. I zaista smatram i niko me ne može uvjeriti u suprotno, da smo mi Sarajke i Sarajlije, Bosanci i Hercegovci, sami prema sebi kao narod, napeti, neraspoloženi.

Interview: Pa to je gotovo prirodno, pandemija, ekonomija, neizvjesnost, najava secesije…

Karić: Ali, to nije naša priroda. Mi smo dobri ljudi, veseli, otvoreni. Ja tako zaista vidim.

Interview: Ali, u stvarnosti to nije tako… 30 godina smo u grču, kako da budemo veseli?

Karić: U pravu ste. Možda su nekada pretjerani moj optimizam, moja pozitivna energija. Ali, moj je stav da me niko na svijetu ne može uvjeriti da izjave koje dolaze od stranih lidera, a koji i te kako povrijeđuju nas u BiH, ne mogu proći ignorantski. Kada Zoran Milanović, sada ja interpretiram kako sam ja shvatila njegovu izjavu, kaže da jedan čovjek ubijen u genocidu u Srebrenici manje vrijedi od jednog Židova ubijenog u Holokaustu… Ko god misli da nešto tako ne proizvodi ružnu atmosferu i ne izaziva loše emocije u Sarajevu i BiH, vara se. Zato sam, kad sam dala izjavu, u prvoj rečenici osudila sve što se dešava. U tom momentu nije bilo informacije da se radi o duševno oboljeloj osobi.

Interview: Zašto niste sačekali informaciju?

Karić: Možda dašak neiskustva. Nekako nisam razmislila da bi bio moguć ovaj scenario. No, ni u kom pogledu svojom izjavom nisam željela opravdati to što se dogodilo. Nego osuditi.

Interview: Mnogi Vaši kritičari kažu da ste na sebe preuzeli ulogu arbitražnog autoriteta koji se mora oglasiti o svemu, a zapravo ne morate. I da ste tako sebi dali nekoliko autogolova?

Karić: Vrlo moguće. Nekako se trudim da budem tu za sve što je važno. I iskrena sam u tome, baš kao i sad kad s Vama razgovaram. Nemam savjetnike, nikoga ko mi sugeriše na koji način da reagujem.

Interview: Imate Savjet…

Karić: Mislim na medijske savjetnike. Ali, moram reći, kad donesem neku odluku često me pitaju  – šta kaže Savjet. Moram reći da naše rasprave na Savjetu, budući da je riječ o 19 vrhunskih ljudi iz svoje oblasti, nisu unificirane i to nije aminovanje mojih odluka.

Interview: Je li Vas iko od članova Savjeta nazvao nakon izjave o Milanoviću i rekao Vam da ste trebali sačekati s reakcijom?

Karić: Za Kazane su članovi Savjeta imali podijeljena mišljenja. Ali ima i onih koji smatraju da je moja odluka ispravna. To je demokratski Savjet vrhunskih eksperata, gdje bi najgora stvar bila da oni mene podržavaju u svemu. Svi koji smatraju da ne radim ispravno, to mi otvoreno kažu, kritikuju, usmjeravaju. Naše rasprave nisu nipošto samo odobravanje. Konkretno za izjavu vezanu za Milanovića, neki članovi su smatrali također da nisam trebala dati takvu izjavu, ne umanjujući osudu onoga što se desilo, ni Milanovićevih izjava. Drugi su opet rekli da su razumjeli šta sam htjela reći. Sve to prihvatam i mislim da je Savjet, pored medija, moj najveći korektiv.

Pa već kada govorimo o medijima ja sam 10. decembra okitila jelku ispred Vijećnice. I bila sam stvarno sretna. I tako sva sretna napišem kako je zabljesnula jelka, koja će biti lijep znak za novi kalendar koji dolaze, u smislu nove kalendarske godine. Pa, ko čestita Božić 10. decembra? Koliko neuk čovjek trebate biti da neko može pomisliti i “čestitati kalendar”? I kada sam vidjela to…

Interview: Ali, tako ste rekli…

Karić: Ali, nisam čestitala kalendar. Bile su jake reakcije čak i visoko pozicioniranih vjerskih službenika. Ja ne izbjegavam reći Božić i baš sam, kad su stigle reakcije, snimala Božićnu čestitku, za koju je prirodno da dođe na Badnji dan. I naravno da ću čestitati sve praznike podjednako.

Interview: Pa nećete od vrata do vrata objašnjavati šta ste htjeli reći?

Karić: Istina je da su ponekad stvari nespretno izrečene, ali ja moram postajati svjesna da sam imenovanjem za gradonačelnicu postala politička ličnost, kojoj se vrlo često, zbog nekog političkog ringa, zlonamjerno tumače riječi. To i ne reagujem dovoljno čvrsto, ne demantiram, nekada nemam priliku objasniti. Ljudi vas počnu smatrati političkom metom i začas iskonstruišu sve što ste rekli. Iz moje perspektive, ja zaista ne radim ništa loše. Trudim se da radim po zakonu, da nema tačkice koja može dovesti u pitanju moj ispravan rad, dobronamjernost. Sada se dešava da se svako slovo analizira.

Iz medija sam saznala stav Naše stranke

Interview: Ali, Vi jeste politička ličnost, Vas je politika birala. Ako odbijate biti dio političke igre, zašto se uporno vraćate u politiku?

Karić: Ne odbijam i nemam pravo na to, niti da se povučem iz političke scene. Nadam se da će politika u BiH vremenom postati iskrenija, čišća, pravednija. Nadam se da će doći mladi ljudi koji će na prvo mjesto staviti interese grada, države, građana… Stvari se moraju mijenjati. Mladi koji dolaze su genijalni, pametni, s dobrom energijom. Ova država zaslužuje dobre promjene.

Interview: Nemate argumenata za to, samo uvjerenje?

Karić: Ja tako osjećam.

Karić: Ja mislim da je bolje organizovati sistem koji je ispravan nego napraviti neku veleljepnu zgradu (Foto: A. Durgut)

Interview: Koje su Vaše političke ambicije?

Karić: Da trenutno, najbolje što mogu radim posao gradonačelnice. I upravo zbog toga mislim da dolazi veliki broj politički inspirisanih udara na mene. Mislim da su razlozi i u tome što naredne godine imamo Opšte izbore i postavlja se pitanje kandidatura, koja partija će dobiti najveći broj glasova. Kada želite oštetiti, smanjiti utjecaj jedne političke partije, onda svu energiju usmjeravate na predstavnike te političke partije. U ovom slučaju na partiju ispred koje dolazim. Predizborna kampanja nikada ne prestaje. I osjetim pritisak tog tipa.

Interview: Osjetite li pritisak i unutar “Trojke”, koja trenutno vlada Kantonom, pa i Gradom?

Karić: Trojka, prema mom mišljenju odlično funkcioniše.

Interview: To mislite čak i nakon toga što Vas je Naša stranka javno prozvala nakon izjave o Milanoviću, nije Vam dala podršku oko Kazana…

Karić: Bilo bi loše kada bi svi unutar Trojke imali isto mišljenje. Treba to jednoumlje zaboraviti. Ipak, promijenila bih i ne dopada mi se način javnog isticanja da su protiv mene. To baš izgleda kao pravi politički udar i atak. To nije razmjena mišljenja.

Interview: Jesu li Vas, na primjer, iz Naše stranke nazvali, kazali da se ne slažu s Vama ili ste saznali preko medija?

Karić: Upravo tako. Iz medija!

Interview: Zašto ih onda Vi branite kad oni Vas napadaju?

Karić: Trudim se da shvatim da je Trojka koncept koji treba funkcionisati bez obzira što pojedinci iz jedne stranke možda osjećaju animozitet prema pojedincima iz druge stranke. Ti potezi Naše stranke, smatram, nisu korektni. Inače, što se tiče odnosa unutar Trojke u Gradskoj upravi, rekla bih da nema problema, ali izuzetno nekorektnim ocjenjujem način na koji ocjenjuju neke moje poteze. To je prestalo biti razlika u mišljenjima i konstruktivni dijalog. To su postali pravi politički udari.

Interview: Da se vratimo o tome šta ćete kad završite mandat, kakve su Vam političke ambicije?

Karić: Vrijeme će pokazati. Tek sam preuzela ovu poziciju.

Interview: Vidite li se možda jednom u Predsjedništvu BiH?

Karić: To bi bilo tako neskromno da govorim. Osim toga, ja sam “ostala”.

Interview: Kad je nova gradska administracija preuzela funkcije puno se govorilo o tome što su ostavili prethodnici, pa i bivši gradonačelnik Abdulah Skaka. Krediti, nedovršeni projekti, obaveze. Kao da se radi, takav je utisak, da se kosturi ostave u ormarima i ništa od toga ne pominje. Zašto se ti računi ne raščiste?

Karić: Smatrala sam da je izuzetno nekorektno da novi kaže da nije valjalo ništa prije njega. Bježala sam da komentarišem javno prethodnika. Prvi moj zahtjev upućen gradskim službama je bio da se sve radi prema zakonu.

Interview: I negdje sam pročitala da niste bili dobro prihvaćeni zbog toga.

Karić: Tako je! Došla sam i svi su mi savjetovali da promjenim ljude u kabinetu, pomoćnike… Nisam to željela uraditi. I ostavila sam cijelu ekipu bivšeg gradonačelnika. Htjela sam im dati priliku dva, tri mjeseca. Neki su je iskoristili, neki su blokirali sve procese.

Vidikovac je spomenik bahatosti

Interview: Šta ste ustanovili, šta je bivši gradonačelnik propustio, uradio, zbog čega ste se obratili nadležnim tužiteljstvima?

Karić: Kada sam došla ovdje nisam odmah znala šta je pogrešno urađeno. Važno mi je bilo da napravim realnu eksternu reviziju, ne u svrhu da kažem da ništa prije nije valjalo, već da otkrijemo sve što možda nije rađeno kako treba. I da kada dođe novi gradonačelnik isto napravi za moj mandat, što bih voljela sama raditi svake godine.

Interview: I šta je ustanovljeno eksternom revizijom?

Karić:  Rezultate čekam prije kraja prve godine mog mandata, dakle u martu. To bi bilo vrlo značajno. Ali, imam uvid u to šta je bilo u prethodnom mandatu. Samo ću reći da sam prijavila Tužiteljstvu sve nepravilnosti koje sam primjetila. Ne da bih stvarala medijsku pompu nego nastavila raditi kako je ispravno.

Interview: Šta Vas je najviše šokiralo?

Karić: Najviše me šokiralo i najviše me sekira objekat Vidikovac. To sam i prijavila. I vjerujem da će nadležni dobro raditi svoj posao u ovom slučaju. Taj objekat je, u grubo gotov, dovedena sam pred svršen čin. Šta sad mogu uraditi? Lično mislim da je to loša javna investicija, gdje se javni novac neće vratiti. Riječ je preko 7 miliona KM. I što je najgore taj iznos raste. Komisija za tehnički prijem bila je u objektu i rekla da dosta toga još nedostaje. To su stalno nova ulaganja. To je teret koji ja moram nositi.

Interview: I šta sada Vi možete uraditi?

Karić: Imam dvije opcije. Jedna je da zapečatimo objekat i bacimo u vodu tolike milione. A druga je opcija, koju sam izabrala, da se jasno odvoji šta to nije dobro i da se jasno prijavi šta nije bilo dobro i spriječi daljnji gubitak javnog novca i da se objekat stavi u funkciju. Naravno, uz tačnu informaciju šta se dešavalo. To je ogroman prostor, ogromni su troškovi.

Interview: Znate li dokle je došao ovaj slučaj, jer je u proceduri?

Karić: Imam informaciju iz medija da je slučaj formiran.

Interview: Šta Vam je od aprila do danas bio najveći izazov, od kako ste gradonačelnica?

Karić: Napraviti sistematizaciju Gradske uprave i omogućiti da sve funkcioniše. Nisam o tome govorila javno, ali to mi je bio najteži posao. Ambicija mi je da ovdje bude pošteno, po zakonu, da nema kompromisa u tome. Ja ne želim da radim projekte koji će biti vidljivi, a zapravo su nesmotreno trošenje javnih para. Budžet Grada je 15 miliona i ja ne želim novi Vidikovac. Na Savjetu sam čula da je Vidikovac “spomenik bahatosti”. Za mene je Vidikovac i velika opomena da se moramo zapitati gdje to ide novac naših građana, šta je tu javno dobro. A zaboravili smo šta je javno dobro. Ja mislim da je bolje organizovati sistem koji je ispravan nego napraviti neku veleljepnu zgradu.

 

 

Prethodna vijest

New Year’s card of the Second Program: Dear Europe, Happy Crisis and Happy New Fears from Bosnia and Herzegovina

Naredna vijest

U BiH ni sunce ne grije svakog jednako