September 2020

Objavljeno

Dosije / Jerko Ivanković Lijanović: Poljoprivrednik i ministar koji je u CIK došao sa metlom, a u Zenicu sa lisicama

D

Jerko Ivanković Lijanović uvijek je vjerovao u rad. Po tome se ne razlikuje od većine građana Bosne i Hercegovine. Ipak, ta vjera, tako općenita u zemlji u kojoj se rodio i živio, učinila ga je posebnim onog časa kada je hipostazirala u političku partiju. Početak novog milenija doimao se kao idealan trenutak za širenje vjere u rad, te se 1. listopada 2001, na Širokom Brijegu, rodila Narodna stranka Radom za boljitak, a Jerko Ivanković Lijanović postao je prvosveštenik rada.

Taj entuzijastični trenutak, koji će okrutno vrijeme pretvoriti u kob, opisao je Stipe Ivanković Lijanović u knjizi “Kako je Boljitak uništio moje Lijanoviće”: “Lijanovićima su osnivanje političke stranke predložili izaslanici iz Svjetske banke i Američkog veleposlanstva u Sarajevu. Sugerirali su da dvojica sinova Stipe Ivankovića Lijana, vlasnika kompanije Lijanovići, osnuju tu političku stranku. Organiziran je i njihov posjet američkom predsjedniku Georgu Bushu. Dvojica Lijanovih sinova, Mladen i Jerko osnovali su političku stranku, a druga dvojica braće, Slavo i Jozo ostali su voditi kompaniju”.

Podsticaji za glasove

Lako je danas, listopada 2020, kada je Jerko Ivanković Lijanović smješten u Paviljon II Kazneno-popravnog zavoda Zenica zbog organizovanog kriminala, utaje poreza i pranja novca, s ironijom govoriti o toj vjeri. Manje razloga za ironiju bilo je 2011. godine, kada je lider stranke Radom za boljitak, tako se tada govorilo, postao federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Izgledalo je kao da prakticiranje vjere u rad stiče popularnost.

Godinu ranije, a bila je izborna 2010, Narodnu stranku Radom za boljitak optuživalo se da kupuje glasove. Svaki po 100 konvertibilnih maraka. Zadovoljan izbornim rezultatima, Jerko Ivanković Lijanović je, u prosincu te godine, demantovao optužbe, navodeći primjer iz Cazina koji je trebao ilustrirati kako Radom za boljitak naknadom od 100 maraka podstiće građane da izađu na izbore. Pastir vjernika u rad samo se zalagao za obavezno glasanje. Od 2010. do 2014. trajalo je zlatno doba ove pastve.

 Podsjećao je da je kao resorni ministaru Vladi FBiH iza sebe ostavio Strategiju razvoja poljoprivrede na više od 250 stranica i tvrdio da većina poljoprivrednika žali za mjerama koje su imali u njegovom mandatu.

Sada smo u 2014. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokrenulo je veliku akciju kodnog naziva “Meso”. Provedena je u više gradova. U medijima je reklamirana kao jedna od najvećih akcija u borbi protiv organizovanog kriminala i višemilionskih utaja poreza. Pretreseni su objekti i poduzeća, čiji su vlasnici ili koje koriste osumnjičeni: Ivanković-Lijanović Jerko (1969.), Ivanković-Lijanović Slavo (1957.), Ivanković-Lijanović Jozo (1962.), Ivanković-Lijanović Mladen (1960.), Bahilj Milorad (1953.), Slišković Jozo (1956.), Ivanković Venka (1941.), Mikulić Željko (1959.), Ivanković Zdravko (1968.), Kvesić Draženko (1968.), Čolak Miroslav (1941.), Ivanković Lijan-Stipe (1933.), Šakota Mirjana (1958.) i Galić Mirko (1954.). U okviru akcije, izvršeni su pretresi i izuzimanje dokumantacije i dokaznih materijala iz preduzeća “Lijanovići” Široki Brijeg, “Kora-fin” Široki Brijeg i “Velmos Company” Mostar. Počeo je sumrak idola rada.

Iz tame svijeta bh. pravosuđa Željko Ivanković Lijanović će izroniti 2018. godine kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kada je došao predati kandidaturu, u CIK je ponio i metlu.

U narednim godinama sudovi će izricati oslobođajuće i osuđujuće presude protiv Jerka Ivankovića Lijanovića i ostalih, ulagat će se žalbe, obnavljat će se procesi. Iz tame svijeta bh. pravosuđa Željko Ivanković Lijanović će izroniti 2018. godine kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kada je došao predati kandidaturu, u CIK je ponio i metlu. Simbolično je najavio da će pomesti aktuelnu vlast, a tvrdio je i da je legitimniji predstavnik Hrvata od Dragana Čovića: “Ako samo analiziramo njegovo i moje porodično stablo, te primijenimo njegove kriterije o legitimnosti, onda bi se utvrdilo da sam ja i legitimniji predstavnik od njega”. Najavljivao je da će od Bosne i Hercegovine napraviti “zapadnu Njemačku”: “Kad je u pitanju uređenje zemlje, mislim da je BiH potrebno ujediniti na principima ujedinjenja Njemačke. Imamo sličnu situaciju. Njemačka je bila podijeljena na dva dijela, jedan pod utjecajem SAD-a i jedan pod ruskim utjecajem. Uvijek zagovaram da svi trebaju očistiti svoje dvorište pa ona drugo. U FBiH je rješenje ukidanje kantona što bi donijelo uštede do 500 miliona maraka. Taj novac treba usmjeriti u ekonomski razvoj i time bismo od FBiH napravili Zapadnu Njemačku”. Podsjećao je da je kao resorni ministaru Vladi FBiH iza sebe ostavio Strategiju razvoja poljoprivrede na više od 250 stranica i tvrdio da većina poljoprivrednika žali za mjerama koje su imali u njegovom mandatu: “jer sam im značajno povećao podršku i osiguravao adekvatne otkupne cijene, pa je i kao primjer to da je cijena otkupa malina u cijelom mom mandatu bila tri KM i više, smilja četiri KM i više i tako je svih drugih proizvoda bila adekvatna otkupna cijena”. Predstavljao je i “Program za 10”, koji je trebao zaustaviti iseljavanje mladih iz BiH. Tih dana je ukinuta i presuda Suda BiH, kojom je bio osuđen na 12 godina zatvora. Vjera u rad, međutim, već je imala slabo uporište, dani koje je proveo sa metlom u ruci možda su bili lijepi, ali su trajali kratko, trebalo se vratiti u svijet bh. pravosuđa.

Među slovima zakona

Kada se vratio tamo gdje govore slova zakona, morao je na Vrhovni sud Federacije. Tužilaštvo Tuzlanskog kantona teretilo ga je za zloupotrebu položaja i ovlasti vezano uz nezakonitosti prilikom dodjele poticaja poljoprivrednicima na području ovog kantona i FBiH od 2011. do kraja 2014. godine. Presudom objavljenom 1. listopada 2019. (na punoljetstvo osnivanja Narodne stranke Radom za boljitak), Jerko Ivanković Lijanović pravosnažnom presudom osuđen je na sedam godina robije, a oduzeta mu je i “imovinska korist pribavljena krivičnim djelima u iznosu od oko 653.000 KM”. Prvog listopada 2020. godine, u Paviljonu II KPZ-a Zenica, Željko Ivanković Lijanović vjeruje da “pravde ima, da je k’o zrno kukuruza” i da će do nje doći. Možda jednog dana vidimo i stranku Pravdom za boljitak.

 

Biografija: Jerko Ivanković Lijanović rođen je 1969. u Širokom Brijegu. Završio je Poljoprivredno-prehrambeni školski centar u Sarajevu.  Od početka karijere angažovan u porodičnoj kompaniji Lijanovići d.o.o.

Od 2000. do 2002. bio je delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Na Općim izborima 2006. ušao je u Državni parlament preko kompenzacijskog mandata. Kandidirao se 2010. za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali 45.397 glasova nije bilo dovoljno za pobjedu. Postavljen je 2011. za federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Na toj funkciji se nalazio kada je 10. septembra 2014. skupa sa trojicom braće i ocem uhapšen pod sumnjom za utaju poreza.

Na Općim izborima 2014. se kandidovao za predstavnika u PS BiH, ali nije izabran, a na izborima 2018. je bio kandidat za člana Predsjedništva BiH. 

Prema podacima iz CIN-ove baze Jerko Ivanković Lijanović je u imovinskom kartonu 2014. prijavio godišnje prihode od 48.000 KM. Ne posjeduje kuće, automobil niti ima ušteđevinu. Vlasnik je udjela u porodičnoj kompaniji Lijanovići d.o.o. Prema istom imovinskom kartonu njegov sin Josip raspolaže sa 950.000 KM, a sin Antonio sa 980.000 KM.

Objavljeno

INTERVIEW.BA ISTRAŽUJE: Ko su stranke i kandidati/kinje koji/e žele da vode Mostar? (3 DIO)

5dbeb42346bb60ccedf1675edc4e7ffd I

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) nedavno je objavila spiskove ovjerenih političkih subjekata za izbore u Gradu Mostaru. Atmosfera 12-godišnje blokade izbornog procesa rezultirala je brojnim strankama i nezavisnim kandidatima, koji će se boriti za poziciju u novom Gradskom vijeću, a koje će indirektno izabrati gradonačelnika. Odlučili smo istražiti koliko informacija putem Interneta građani/ke mogu saznati o strankama, ljudima i ženama, koji/e žele u budućnosti da ih predvode.

Narod i Pravda zvuči kao naslov lošeg devetnaestovjekovnog romana, ali na osnivačkoj skupštini, sudbonosnog 12. marta 2018, sigurno se nije razmišljao o književnosti. Elmedin Konaković podnio je ostavku na sve stranačke funkcije u SDA i osnovao novu političku partiju. Gnjev pravednika, demaskirani osvetnik, u službi narodu, te i slične riječi prolazile su kroz glave šezdesetero osnivača kada su doživjeli viziju – ukazao im se Rob Roy MacGregor. Stranka se naprosto morala zvati Narod i Pravda. Dobro, nije bilo Roba Roya, ali svejedno su na Opštim izborima održanim te godine osvojili šest mandata u Skupštini Kantona Sarajevo, dva u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i jedan u Domu naroda Parlamenta FBiH. Više nego zadovoljavajuće ako želite postati Bosniacs folk hero. U prve dvije godine postojanja uglavnom su bili fokusirani na Sarajevo, ali od decembra je pravda dostupna i narodu Mostara. Informacije o ovoj partiji dostupne su na njihovoj web i FB stranici.

 Republikanski duh i e(n)tički majoritarizam

Demokratska fronta je bosanskohercegovačka parlamentarna unitaristička socijaldemokratska politička stranka osnovana 2013, kaže Wikipedia. Jeste Željko Komšić, ali ovo je stranka. Dobro, Željko Komšić je predsjednik, a imaju i potpredsjednike i glavnog tajnika. Dobro, osnivač je Željko Komšić, napustio je SDP 2012. godine i osnovao novu partiju. Dobro, jeste Željko Komšić, a na Wikipediji piše da je ideologija stranke unitarizam, centralizam, socijaldemokracija, sekularizam, građanski nacionalizam, entički majoritarizam (tako piše, entički majoritarizam) i proeuropejstvo. Dobro, jeste Željko Komšić, nećete moći glasati za Željka Komšića u Mostaru. Jeste, Željko Komšić, informacije o ovoj partiji dostupne su na njihovoj web i FB stranici.

Bez Irme Baralije, mandat Ljube Bešlića ne bi bio okončan ni ove godine. Iako potpredsjednica Naše stranke smatra da lokalni izbori koji dolaze nakon 12 godina u Mostar nisu ono za što se borila na Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, njeno ime i prezime naći ćete na glasačkim listićima. Što se tiče Naše stranke, to je bosanskohercegovačka socijal-liberalna i multietnička politička stranka osnovana 2008. godine. Prvi predsjednik bio je Bojan Bajić, bivši član SDP-a, među osnivačima bili su i reditelji Danis Tanović i Dino Mustafić, a strankom danas predsjedava Predrag Kojović. Temelj programa je borba protiv dominacije nacionalnih stranaka, ali i SDP-a. Tako kaže Wikipedija, ali to je samo nepouzdana Slobodna enciklopedija, Naša stranka će u Mostaru na izbore zajedno sa SDP-om. Potpisali su i sporazum. Na Španskom trgu. Nermin Nikšić i Predrag Kojović. Informacije o ovoj partiji dostupne su na njihovoj web i FB stranici.

“Republikanski duh znači dosljedno poštivanje načela vladavine zakona, tj. načela po kojem svi, počevši od zastupnika i predstavnika vlasti, pa do naroda moraju biti podređeni istim zakonima”, poručuju iz Hrvatske republikanske stranke. Nadamo se da to dosljedno poštivanje načela vladavine zakona nema nikakve veze sa giljotinom. Dobro, svejedno je i ako ima. Ova demokršćanska i federalistička stranka osnovana je 2014. godine, izdvajanjem iz HDZ-a 1990. Prema Wikipediji, glavni cilj joj je rješenje ustavno-pravnog statusa bosanskohercegovačkih Hrvata, a primarno djeluje na lokalnim izborima. Kako na lokalnom nivou inicirati ustavne promjene, eto pitanja za predsjednika Slavena Raguža. Možete ga pitati i je li treći entitet lokalni nivo. HRS je tu, na webu i FB-u.

Google u problemima

Liberalna stranka Bosne i Hercegovine nema nikakve veze sa Rasimom Kadićem. Znam, ni Google ne vjeruje. LSBiH nije počeo kao SSO-BH, nastavio kao Liberali BiH, da bi potom postao Liberalna stranka BiH, a onda se ujedinio sa Liberalno-bošnjačkom organizacijom i dobio današnje ime (i formu) – LDS. I dok o Rasimu Kadiću na internetu možete naći dovoljno informacija da svo to štivo čitate do izbora u Mostaru 2024, o LSBiH-u nema skoro ništa. Na Facebooku smo ih našli u Goraždu, zadnji put su se oglasili 8. marta (SRETAN 8. MART), možete ih dobiti na broj 038 220 526, stranicu prati 263 ljudi. Prema CIK-ovoj bazi podataka sjedište stranke je na adresi Seada Sofovića Sofe bb, Goražde, a službena mail adresa stranke je liberali.go@bih.net.ba. Demokrati Džebraila Bajramovića nisu jedini Goraždani koji dolaze na izbore u Mostar.

Možda Google o Liberalnoj stranci Bosne i Hercegovine ne zna mnogo, ali o Lijevom krilu i Savezu mladih snaga ne zna ništa. Lijevo krilo je, prma CIK-ovim podacima, registrovano na adresi Pridje bb (Google nije znao locirati adresu), trebali bi se javiti na telefon 066 426 099, a možete im pisati na mail lijevokrilo18@gmail.com. Savez mladih snaga smješten je na adresi Baruthana 63, Sarajevo, moguće ih je kontaktirati putem telefona 061 336 065 ili maila alma.jasarevic.ovstarigrad@gmail.com.

Nezavisni kandidati

Na izborima u Mostaru pojavit će se i osam nezavisnih kandidata. Husein Oručević je politolog, novinar i aktivista mreže Naše društvo, skoro dvadeset godina društvene probleme pokušavao je riješiti djelujući kroz nevladin sektor, sada će pokušati preći na drugu stranu. Iz nevladine sfere u vladu pokušat će preći i ekološki aktivista Marin Bago, koji smatra da bi Mostar mogao imati “mnoge usluge, servise, urbanistički uređen grad, otvoren turistički potencijal, razvijenu kulturu i sport”. Obojica su kandidaturu obrazložili kao “jedini način da se konačno obračunaju s kriminalnim radnjama i korupcijom s kojom se godinama bezuspješno bore kroz građanski aktivizam i nevladin sektor, te da otvore priliku za konačan razvoj grada na svim poljima”. Maja Roso Popovac je arhitektica i profesorica na Građevisnkom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru. Imala je značajnu ulogu u obnovi Starog Mosta, možda se ta rola može proširiti na cijeli grad. Nezavisna kandidatkinja za Gradsko vijeće Mostara je i Amela Kreso, dugogodišnja uposlenica Narodnog pozorišta Mostar. Jedan od motiva zbog kojih se kandidovala je bolje sutra institucija kulture u Mostaru. Damir Kljajo Ćalta, diplomirani agronom i zaštitno lice FB grupe sa više od 6.000 članova, poručuje da će se, ako bude izabran u GV, “najviše truditi oko onoga zašto je školovan, ali će fokus njegovo interesovanja biti komunala”. Nezavisni/neovisni kandidati su i Lamija Karadža, Anida Maksumić i Osman Repeša, ali se o njima, uglavnom, može saznati samo da su kandidati.Predsjednik HDZ-a i predsjednik SDA blokirali su izborni proces u Mostaru  12 godina. Nakon postignutog sporazuma 18. juna ove godine, na relaciji ovih dvaju lidera, a potpomognutog tužbom Irme Baralije Evropskom sudu za ljudska prava protiv BiH, izbori u Mostaru bit će održani 20.decembra ove godine.

Objavljeno

UNFPA, UN, Britanska ambasada i kompanija Violeta financijski podržali sigurne kuće u BiH: „Nulta tolerancija prema nasilju nad ženama“

U

„Iako imamo ogromnu krizu prouzrokovanu pandemijom Korona virusa, tolerancija prema nasilju nad ženama mora biti jednaka nuli, a dom u kojem žive mora biti bezbjedan“, poručeno je danas prilikom potpisivanja ugovora o donaciji između predstavnika Ujedinjenih nacija, Britanske ambasade, bh. kompanije Violete i predstavnica osam sigurnih kuća. 

Potpisivanjem ovog dokumenta korisnice sigurnih kuća dobit će finansijsku podršku od UNFPA u iznosu od   63,000 KM i mobilne uređaje za Viber SOS liniju, 48,000  KM od Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, kao i higijenske potrepštine za godinu dana od bh. kompanije Violeta iznosu od 30,000 KM.

 

– Tokom pandemije ograničene su mnoge aktivnosti i društveno okupljanje, a sva ta ograničenja imaju teške posljedice po društvo koje je inače ranjivo i marginalizirano. Što se tiče ljudi, žena, djece, dom treba biti najsigurnije mjesto, međutim to nije uvijek tako. Žene su često u ovoj situaciji bile žrtve naislja u porodici. Od početka krize broj žrtava nasilja je povećan, a kapaciteti sigurnih kuća su postali ograničeni. Neophodno je obezbjeđivati psihološku pomoć, obezbjeđivati sigurne kuće i klinički voditi slučajeva nasilja u porodici. Apeliram na parntere u razvoju, civilno društvo, poslovnu zajednicu da vode računa o prevenciji nasilja nad ženama u BiH – istakala je Ingrid Macdonald, stalna koordinatorica Ujedinjenih naroda u BiH.

 

Jhon Kennedy Mosoti, predstavnik UNFPA ističe kako je bitno da svi ključni akteri u državu pruže podršku ženama i zaštite ih u ovim teškim trenucima.

 

–Ne samo u okviru javnog sektora, već i privatno. Zahvalan sam na ovom partnerstvu sa Ambasadom Velike Britanije i UN-om, koje će jačati kako nijedna žena ne bi trpjela nasilje. Želim istaknuti partnerstvo s Violetom. To je poduzeće koje je itekako svjesno da nasilje nad ženama ne smije biti prihvaćeno u 21. stoljeću. Ipak govorimo o privatnom sektoru koji preuzima odgovornost u pružanju pomoći ženama u jeku pandemije, koja ostavlja posljedice i na privatni sektor i zato sam zahvalan kompaniji Violeta – kazao je Kennedy Mosoti.

 

Jedinstvenu poruku poslao je i britanski ambasador u BiH Matthew Field: „Nasilje u porodici se ne smije tolerisati, niti ignorisati, i sve žrtve trebaju dobiti pomoć“.

 

– Pandemija je prouzrokovala brojne probleme, važna je podrška ranjivim grupama i njih ne smijemo zaboraviti. Mjere za borbu protiv rodnozasnovanog nasilja uvijek moraju biti prioritet, a posebno u vremenu krize. Britanska ambasada provodi brojne mjere koje štite žene, a posebno djevojčice. Ključno je da se podrže sigurne kuće i rješenja za pružanje ovih specijaliziranih usluga. Ohrabrujemo vlasti da surađuju sa sigurnom kućama –  poručio je.  

 

A koliko kompanija Violeta brine o ravnopravnosti pokazuju podaci o jednakom broju uposlenih muškaraca i žena.  

 

– Za maksimalnu smo ravnopravnost i za nultu toleranciju nasilja nad ženama i djecom. U BiH treba više tolerancije u svim segmentima društva, nadam se da ćemo napredovati i da će se standardi podizati na tom nivou. Kažu dobro je činiti dobro, a mi iz Violete ćemo se truditi da činimo dobro – istakao je vlasnik kompanije Violeta Petar Ćorluka.    

 

Na otežavajuće okolnosti rada tokom pandemije Korona virusa ukazale su predstavnice sigurnih kuća.

 

– U posljendjih nekoliko mjeseci smo bili u situaciji da radimo u ograničenim okolnostima, a s povećanim poslom. Dok štitimo druge od nasilja i pružamo im pomoć, dužne smo da provodimo mjere zaštite zdravlja nas samih i korisnica. Svojim primjerom potvrđujemo koliko pandemija pogađa žene jer smo sve radile poslove, a bile majke i supruge. Žene trpe nasilje ne samo od počinioca, nego od predstavnika institucija i okruženja. Institucionalnom nasilju smo izložene i mi. U toku 2019. godine je ubijeno 12 žena i djevojčica. Jako je teško predvidjeti kakve će statistike biti do kraja godine. Sigurne kuće su svih ovih godina bile sigurno mjesto, međutim mi nismo samo privremeni krov nad glavom, mi smo centri koji se bore za promjene zakona, politika i vrijednosti – kazala je Dragana Petrić iz Fondacije Lara, Bijeljina.

 

No, kako ističe predstavnica Vive Žene iz Tuzle Jasna Zečević međunarodna zajednica prepoznaje probleme na adekvatan način i brine o građanima BiH.

 

– Nadati se da će i oni koji su izabrani da brinu o nama, početi brinuti. Nakon što je proglašeno stanje pandemije Korona virusa, svi su bili ugroženi i svi su bili u strahu, ali mnogo snažnije su to osjetile žene žrtve nasilje jer ih je pandemija podsjetila na sve što su preživjele, ali i nemogućnost odlaska u sigurne kuće. Sve te institucije nisu imale mogućnost zbrinuti žene jer nismo imali prostor za izolacijske sobe. Vrlo brzo je međunarodna zajednica odgovorila i dokazala da se brinu o ženama i djeci. Problem sigurnih kuća je nepostojanje sistema finaciranja sigurnih kuća, u zakonu niste prepoznati. Kako pružiti sigurnost i budućnost nekome ako ste vi tako ne osjećate kao profesionalci. Ova podrška je veoma važna za nas jer vjerujemo da će nacrtati neke korake kako da postignemo instiucionalnu opstojnost – zaključila je Zečević.  

 

Svjesni problema sa kojima  se sigurne kuće u Bosni i Hercegovini susreću u kontekstu pandemije COVID-19, te uzimajući u obzir izuzetnu važnost njihovog postojanja, rada i doprinosa društvu koje teži ka eliminaciji rodno zasnovane diskriminacije i svih oblika nasilja, Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA), Britanska ambasada u Bosni i Hercegovini i društveno odgovorna kompanija Violeta su odlučili da podrže i olakšaju boravak korisnicama sigurnih kuća: Vive žene iz Tuzle, Bolja budućnost iz Modriče, Udruženje Medica iz Zenice, Udružene žene iz Banja Luke, Fondacija Lara iz Bijeljine, Udruženje žena BiH iz Mostara, Žene sa Une iz Bihaća i  Fondacija lokalne Demokratije iz Sarajeva.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

DOSSIER MOSTAR / Bodo Weber: For the first time, Izetbegović and the SDA legitimized the third entity project with an agreement with the HDZ on Mostar

268261ea165de965c48b8883f9f9ee7f D

Although the political agreement between SDA and HDZ, reached on June 18th this year, will enable the holding of elections in Mostar and thus break the decade-long blockade of the election process, many experts are pessimistic that something more significant will change in this city. Senior Associate of the Democratization Policy Council Bodo Weber says that the agreement reached is not in for the future of Mostar or the whole of Bosnia and Herzegovina. He spoke for Interview.ba about why the international community agreed to an agreement that suits only two parties, what will happen if the national parties win a 2/3 majority, why Izetbegović gave in to Čović, and whether reforms to the BiH Election Law can happen at the time specified in this agreement.

IN DECEMBER, THE PEOPLE OF MOSTAR CHOOSE BETWEEN: Killing the City of Mostar or the continuation of its dysfunctionality, but which at least leaves a chance for some future reform of city institutions, ie. the political system of the city of Mostar – when the international community grapples.

INTERVIEW: Why did the international community agree to the SDA-HDZ “political agreement” on holding elections in Mostar in a form that best suits these parties?

WEBER: In the history of Western politics, ie. Weaknesses and indecisions of that policy for the last decade and a half, the Mostar agreement represents one of its lowest points. After a decade of international resistance to Čović’s lobbying that “Croats must be given something”, behind which stands nothing but a third entity project through changes to the electoral system, which serve neither Bosnian Croats nor BiH as a whole, but only the concept of “constituent ruling parties”, the West gave in for the first time. Unfortunately, what makes this precedent even worse, it seems that it is not the result of a new policy of the West, but was created in the absence of any EU and US policy towards BiH, ie the political will to seriously deal with Bosnia and Herzegovina. The Mostar agreement is the result of the engagement of several ambassadors in Sarajevo outside their capitals, which was created for quite personal, mostly careerist reasons.

INTERVIEW: How exclusive is this “political agreement” when it comes to other political options, given the fact that we know that 13 councilors are elected from the civic list and another 22 from six constituencies (which are based on ethnicity)?

WEBER: Deleting the balance of elections from the civic list and constituencies due to the dominance of elected councilors from those six constituencies, along with removing the central city zone, is the best proof of the essence of this agreement between HDZ and SDA: abuse of the European Court of Human Rights for the sake of ethnic-territorialization of the city of Mostar. The court did not criticize this balance, but only the violation of the principle of one man, one vote. The existing balance of electoral lists was in fact an attempt to strike a balance between ethnic and civic principles.

ČITAJTE NA B/H/S!

INTERVIEW: Although the elections in Mostar will revive democracy in terms of the right of citizens to vote and be elected, many are afraid that if the national parties in this city win votes, they will re-establish a system of government that will only benefit them, such as was the case in the last 12 years. How certain is it that something like this will happen?

WEBER: Democracy will not be revived in Mostar. Democracy is much more than a mere form, as, in an act of voting, there must be a choice to have democratic elections. The upcoming elections are existential but of a pre-political and pre-democratic character. Citizens have a chance to thwart the HDZ and SDA plans by preventing a two-thirds majority of the two parties in the future city council. This act of resistance means that with their vote, the citizens oppose the parties that hold all the levers of power and the economy in their hands, and against the international community, which has unfortunately proved to be ignorant.

INTERVIEW: If SDA and HDZ have “stitched” this political agreement according to their wishes, then what can be expected if they have the opportunity to pass their statute and elect a mayor?

WEBER: Representatives of the two parties announced after signing the Mostar agreement that they would turn urban areas into six de facto monoethnic, realistic centers of power, and thus kill a unique city, turning city-level political institutions into ikebana. If, on the other hand, they do not get a two-thirds majority, I predict that the city will remain as dysfunctional as it has been so far with the old statute and without elections. Therefore, the citizens of Mostar in December can vote on a choice between killing the City of Mostar or continuing its dysfunctionality, but which at least leaves a chance for some future real reform of city institutions, ie. political system of the city of Mostar – when the international community grapples.

INTERVIEW: Maybe the international community was thinking of a scenario like this when they were photographed smiling behind the signatories? And did Bakir and Covic deceive the international representatives?

WEBER: I am afraid that the “international community” did not think anything, but that the support for the Mostar agreement is actually an indicator and the result of the lack of political will to seriously deal with BiH. This is already shown by the fact that the agreement on Mostar is fundamentally contrary to the Opinion of the European Commission from May last year, which in the reform conditions regarding constitutional reforms clearly indicated the principles that the constitutional reform of post-Dayton BiH must follow in order to one day become a member of the European Union: “significant restrictions on the ethnic principle of division of powers and institutions, which so far only serve the policy of interethnic fear and patronage of the ruling parties.”

INTERVIEW: Since you are following the events around Mostar, Izetbegović stated only a few days ago that he should start agreements with Čović on changes to the Election Law. It is now September, it is an election year, how realistic is it that something like this will happen within the time specified in the agreement?

WEBER: There is nothing from the implementation of the agreement on changing the BiH Election Law. It was not possible to find an agreement on the entire complex for more than a decade outside the framework of a comprehensive reform of the constitutional order of BiH, and in the absence of the principled policy of the West, so it will not be realized in less than half a year. This was probably clear from the day of signing. However, significant in this context, what will remain of the agreement, which will go down in history as all previous letters of intent, is that Bakir Izetbegović and SDA legitimized the third entity project for the first time by signing the “legitimate political representation of the constituent peoples.”

INTERVIEW: Why did Bakir Izetbegović, within the framework of this agreement, give in to Čović when it comes to changes to the BiH Election Law?

WEBER: That is a question for him and his party.

INTERVIEW: Many political analysts believe that the Constitution of FBiH and BiH was violated by deciding on the two parties in the City of Mostar exclusively, ie two constituent peoples, and what is with the third constituent people in this entity, why it is not included in the negotiations and why Milorad Dodik kept silent on this whole affair?

WEBER: “Constituent parties” such as HDZ and SDA do not care about the fate of the Serbian people in the Federation, or even the constitutive “principle” if it does not serve their interests. The same goes for Milorad Dodik, especially for him.

INTERVIEW: Does Mostar’s “political agreement” have a future?

WEBER: The Mostar agreement does not serve in favor of the future, neither for Mostar nor for BiH. How much of a future does this backward project have, we will see in the December elections, that is whether the two parties will win a two-thirds majority or not.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

BiH bez preporuka za spolni odnos tijekom Korone, građani: „Postoji strah, prakticiramo tuširanja i dezinfekciju tijela“

11fc9d9970c1585f600da2b98337ed1a B

Fizička distanca od dva metra i upotreba jednokratne zaštitne opreme, ponukali su mnoge da se pitaju kako i da li uopće imati seksualne odnose u uvjetima pandemije Korona virusa, o čemu su zdravstvene organizacije i mediji nešto razvijenijih država već od prvih dana govorili.

Iako su i bosanskohercegovački mediji ponešto pisali o tome, referirajući se na druge države i preporuke, naše zdravstvene institucije nisu izašle sa zvaničnim preporukama o tome kako imati spolni odnos za vrijeme Korone.

„Nismo donosili preporuke za seksualne odnose“, potvrdila je za Interview.ba glasnogovornica Zavoda za javno zdravstvo u FBiH Maja Kojović. Isto su nam potvrdili iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

„Nismo radili ništa na tu temu. Vidjeli smo da pišu i kolege u Americi, Engleskoj, ali se nismo bavili time. Ne mogu reći da nije bitna stvar u ovom trenutku, ali zaista nismo, i to smo uglavnom upućivali na specijaliste ginekologije“, rekli su za Interview.ba iz Instituta.

A jedne ovakve preporuke sigurno bi bile značajne za Z.Š., koji kaže da je prilikom prakticiranja seksualnih odnosa tijekom Korona virusa postojala doza straha.

– Prakticiram seks tijekom Korone i postoji doza straha. Međutim,  s obzirom na to da postoje mjere kako generalno treba da se ponašamo, prije nego što pristupimo tom činu imamo dodatno tuširanje i dezinfekciju – kazao je za Interview.ba Z.Š.

Iako sa zakašnjenjem od pet mjeseci, preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o spolnim odnosima u doba pandemije, mogle bi biti značajne i za građane Bosne i Hercegovine.  

– Ne postoje dokazi da se Korona virus prenosi sjemene i vaginalne tekućine

– Spolni odnos podrazumijeva vrlo bliski kontakt  s drugom osobom, stoga ako jedna osoba ima COVID-19, dovodi drugu osobu u opasnost od zaraze

– Spolni odnos s partnerom s kojim živite ne nosi dodatan rizik od zaraze ako se oba partnera pridržavaju mjera zaštite od Korona virusa u svakodnevnom životu

– Masturbacija ne uključuje drugu osobu i ne nosi rizik od zaraze Korona virusom

– Prilikom seksualnih odnosa koristite kondome i/ili druge metode kontracepcije kako bi izbjegli spolno prenosive infekcije

Spolni odnos najsigurniji s partnerom u domaćinstvu

Stručnjaci Službe javnog zdravstva u New Yorku izašli su s preporukama za sigurno druženje i spolni odnos.  Kako kažu seks je sada ‘najsigurniji s partnerom s kojim živite u domaćinstvu’. Na prvim djetovima s drugim osobama ne preporučuju ljubljenje, a tijekom spolnog odnosa svakako sugeriraju masku.  

Ističu kako teško disanje i dahtanje tijekom seksa mogu proširiti virus dalje, dok obeshrabruju grupni spolni pdnos. Poručuju da izaberite veće, otvorenije i ventilirane prostore, te savjetuju ljude da obave i testiranje na Korona virus mjesečno, ili u roku od pet do sedam dana od kontakta s osobom koja je mogla biti zaražena, ili je bila u kontaktu sa zaraženim osobama.

Ukoliko sretnete nekoga s kime biste voljeli provoditi vrijeme i bez maske, najprije otvoreno porazgovarajte o tome kako žive, koliko kontakata svakodnevno imaju, žive li sami ili s cimerima, imaju li baku i djeda koje redovito viđaju i slično, što bi zahtijevalo dodatne mjere opreza ako odlučite postati intimni, savjetuju. 

Pandemija je pokazala da je povećana prodaja seksualnih igračaka, kao i posjeta porno stranicama. S tim u vezi stručnjaci sugeriraju da operete sve ‘igračke’ koje koristite prije masturbacije, i to vodom i sapunom, te da operete ruke. A masturbaciju vide kao jednu od najsigurnijih metoda zadovoljavanja.

Ukoliko je riječ o ljudima koji su bili testirani na COVID-19 i bili pozitivni, imajte na umu da bi trebalo proći najmanje 10 dana od pojave simptoma te najmanje tri dana od kad je prestala temperatura da biste mogli smatrati da nisu zarazni.  

Partnere koje ste upoznali na mreži, ili one koji zarađuju za život pružajući seksualne usluge zasad nastojte izbjegavati. Držite se video-druženja, chata i zooma, koji su trenutno puno sigurnija opcija.   

Budite oprezni pri korištenju testova za donošenje odluka o tome s kim ćete se upustiti u seksualni odnos. Naime, čak i negativan rezultat na testiranju ne znači da osoba sigurno nije zaražena koronom i nije širitelj virusa, kao što i vaš pozitivan nalaz na antitijela ne mora značiti da ste sigurni od mogućnosti ponovne zaraze. 

Seks u zaštitnim odijelima hit na Pornhub-u

Iz Pornhuba su nedavno rekli da ljudi sve više gledaju video zapise spolnog odnosa u zaštitnim odijelima i antibakterijskim maskama, a naravno, sve je više filmova koji prate priču između liječnica, medicinskih sestara i pacijenata koji boluju od korone.

Više od 100 ovakvih porno filmova je objavljeno, a taj broj postaje sve veći. Pornhub-a je napravio dodatnu kategoriju pod nazivom CORONA.

Oni koji su ove filmove gledali kažu da su urnebesni i da su nešto potpuno novo na sajtovima za odrasle i da morate pogledati neke od njih. Čak, i u situaciji Korone, možete biti domišljati, a samim time i sačuvati svoje, ali i zdravlje drugih ljudi.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Zvonko Marković: Nacionalističke stranke u Kiseljaku tolerišu korupciju i kriminal, želim to promijeniti

Z

Zvonko Marković kandidat je Naše Stranke za načelnika općine Kiseljak. Ovaj diplomirani ekonomista rođen je 14. augusta 1959 godine. Široj javnosti poznat je kao jedan od većinskih dioničara Banje Kiseljak-Hotela Dalmacija. Agonija ovog preduzeća započela je privatizacijom 2000. godine. Općina Kiseljak investitorima oduzima zemljišta, nakon čega započinju brojni sudski procesi oko uknjižbe vlasništva. Konačan sudski epilog čeka se više od 18 godina. U intervjuu za naš portal Marković govori o problemima sa kojima su suočeni građani općine Kiseljak te predstavlja svoju viziju politički funkcionalne multietničke općine.

AKO POSTANEM NEČELNIK OPĆINE KISELJAK: “Smanjiti ćemo sve parafiskalne namete prema građanima za koje je Općina nadležna, smanjit ćemo cijenu vode i drugih komunalija, smanjiti općinsku administraciju i okrenuti se stvarnim problemima. Pomagat ćemo ljudima u otvaranju malih biznisa i srednjih poduzeća, Općina će prestati biti investitor, a postati servis za sve građanske i privredne potrebe”.

INTERVIEW: Zbog čega ste se odlučili kandidovati za načelnika Općine Kiseljak?

MARKOVIĆ: Odlučio sam da se kandidujem za načelnika općine Kiseljak s nadom da može doći do promjena u lokalnoj vlasti. Aktuelni načelnik, Mladen Mišurić-Ramljak, već peti mandat je prvi politički čovjek općine. Kandidovao sam se i zbog niza problema s kojim je suočena Općina Kiseljak. Od rata u BiH do sada u Kiseljaku vladaju dvije nacionalističke stranke, SDA i HDZ, koje su u čvrstoj koaliciji, bili su i prije rata kada su osnovane, i u ratu, kao i poslije rata, a ne žele ništa da mijenjaju. Važno im je održati status quo. Možda se te dvije stranke prividno ne slažu, ali se jako dobro slažu kada treba tolerirati i pomagati korupciju i kriminal. Njihova borba protiv korupcije i kriminala je isključivo verbalna. U Kiseljaku su podijelile ratni plijen, dogovorile se da svako svoje eksploatiše, a one će držati vlast.

INTERVIEW: Koji bi probleme u općini, sa stanovišta građana, trebalo hitno rješavati?

MARKOVIĆ: Politika je opće dobro. Aktuelni načelnik općine sa svojim jatacima je privatizirao Općinu Kiseljak. Iskoristilu su mladu demokraciju, vijećnike koji još nisu bili svjesni zašto dižu ruke. Načelnik bi trebao biti operativac, njegova funkcija je da sluša općinske vijećnike, zakonodavce, aktuelni načelnik je obrnuo pozicije, uspio je takvu idealnu postavku prilagoditi svojim potrebama, on donosi odluke, a vijećnici dižu ruke. Na koncu izgleda kao da su sve odluke donesene po zakonu. To je najveći problem.

INTERVIEW: Jedan ste od protagonista slučaja privatizacije Banje Kiseljak – Hotela Dalmacija. Oko te privatizacije se skoro 20 godina vodi sudski spor.

MARKOVIĆ: Jedan sam od dioničara u Banji Kiseljak. Banja Kiseljak je poznata banjsko-turistička destinacija, koja je prije rata bila jedna od najpoznatijih u Jugoslaviji. Zahvaljujući prirodnim resursima, mineralnoj vodi kojom je bogat, Kiseljak je nastao kao banja, a kasnije započela proizvodnja mineralne vode, koja traje do danas. Banja Kiseljak je uspješno funkcionirala do početka rata, funkcionirala je i tokom rata, ali je nakon rata ustanova otišla u privatizaciju. Proveo ju je HDZ, obavljena je transparentno, javnim upisom dionica koje su kupila 64 dioničara, među kojima su bila četiri investicijska fonda. To je radilo četiri ili pet godina. Tada je nekoliko investitora vidjelo da se radi o dobrom projektu, kupili smo na burzi dionice i ušli u Hotel Dalmaciju. Kada smo htjeli investirati bili su nam potrebni zemljišno-knjižni dokumenti, odnosno ZK izvadak. Tada su počeli problemi. Dolaskom Mladena Mišurića-Ramljaka na mjesto načelnika općine presječene su sve veze, tako da se nije mogao načiniti ni jedan korak ka nastavku poslovanja Hotela Dalmacija. Tada smo uvidjeli da je Općina tokom i poslije privatizacije na svoje ime uknjižila zemljišta iz grada, tačnije cjelokupni temeljni kapital. Firma Banja Kiseljak – Hotel Dalmacija nema temeljnog kapitala. U tom trenutku firma je imala 64 uposlenika. Isplatili smo im otpremnine, uvezali radni staž i ispunili sve zakonske obaveze. Onda počinje sudski proces, koji traje duže od 18 godina i ne nazire mu se kraj. Načelnik nam je tada rekao, vi tužite svojim parama, ja imam državne. Inače, Mladen Mišurić-Ramljak je 2019. godine pravosnažnom sudskom presudom osuđen za privredni kriminal, odnosno za prekoračenje ovlasti i falsifikovanje dokumenta. Svagdje u svijetu, odgovorna osoba bi dala ostavku na javnu funkciju ili se ne bi ponovo kandidovala. Iz toga se vidi HDZ ima potpunu toleranciju na kriminal. Sad je na biračima da odluče hoće li sankcionisati ili blagosloviti kriminal.

Političke stranke siju mržnju. Rade to već tako što odgajaju djecu u dvije škole pod jednim krovom. To je jedan od gorućih problema u ovoj općini. Odgajaju djecu da se mrze.

INTERVIEW: Kandididat ste Naše stranke, koja predstavlja građansku, multietničku političku opciju. Kiseljak je višeetnička općina, da li bi se nešto mijenjalo u međuetničkim odnosima kada bi došli do promjena u strukturi vlasti?

MARKOVIĆ: Naša stranka je nova politička opcija koja se pojavila u Kiseljaku. Kakao sam naziv stranke sugeriše, to je multietnička, socijalno-liberalna stranka, koja predstavlja sušto suprotnosti dvjema nacionalističkim partijama, HDZ-u i SDA-u, pa čak i SDP-u. Stranka ima principe i načela kojih se pridržava, i to je dokazala dok je participirala u Vladi Kantona Sarajevo, sva programska načela su do kraja ispoštovana.

INTERVIEW: Kako ćete se u kampanji suprotstaviti strankama koje godinama vladaju općinom?

MARKOVIĆ: To je veoma teško. Smatram da je mržnja između dvije nacije vještački kreirana. Kada je rat počeo, neko je, kao na nogometnom igralištu, svirao početak utakmice. Tako je i Washingtonskim sporazumom sviran kraj. Prije rata nije bilo mržnje, imali smo suživot. I danas ljudi žive normalno, ali političke stranke siju mržnju. Rade to već tako što odgajaju djecu u dvije škole pod jednim krovom. To je jedan od gorućih problema u ovoj općini. Odgajaju djecu da se mrze.

INTERVIEW: U slučaju izborne pobjede, kakva je Vaša vizija Općine Kiseljak?

MARKOVIĆ: Općina Kiseljak je izgubila imidž. Nekad je bila banjsko-turistička destinacija, i taj imidž bismo trebali vratiti. Pokretanjem Banje Kiseljak automatski bismo zaposlili 130 ljudi. Aktuelni načelnik od Kiseljaka pravi industrijsko mjesto, a ova općina svojim resursima nije industrijska sredina. Ne možemo proizvodit telovizore i automobile dok nam mineralna voda ide u rijeku. Jedan od problema Kiseljaka je i odlazak građana, više od 50 posto ljudi je odselilo. Mladih skoro da nema. To je nešto što se mora promijeniti. Aktuelni načelnik od Kiseljaka pravi Potemkinovo selo, šminka ulice i centar grada, svake godine pravi nove trotoare. Samo građani zaslijepljeni nacionalizmom to neće primijetiti. Također, ako postanem načelnik, smanjiti ćemo sve parafiskalne namete prema građanima za koje je Općina nadležna, smanjit ćemo cijenu vode i drugih komunalija, smanjiti općinsku administraciju i okrenuti se stvarnim problemima. Pomagat ćemo ljudima u otvaranju malih biznisa i srednjih poduzeća, Općina će prestati biti investitor, a postati servis za sve građanske i privredne potrebe.

PLAĆENI INTERVJU

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

GOLA ISTINA Adin Šabić: Kad ministri krenu ići u muzeje možda ih tada neće zatvarati…

3c9880a49fd70ae2cf2759ecc9014a8e G

U državi u kojoj se transparentno karade, nema prostora za stid ako niste posjetili Muzej ratnog djetinjstva, iako ste ministar kulture u Kantonu Sarajevo. A sva ta ležernost dok priznajete da nikada niste ušli u ovaj muzej i spominjete da ste u blizini trenirali, samo je potvrda prethodne rečenice.

Piše za Interview.ba Adin Šabić

Iako ministar Kenan Alikadić tvrdi da je svaki projekat koji se bazira na sjećanju na rat bitan za Kanton Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, ovu kulturnu instituciju kako on kaže nije posjetio jer nije imao „neki određen razlog“. Logična reakcija svakoga bi bila: „A kud će ti veći razlog od toga što si ministar kulture?“.

Pitanje je kako će uopće ministar kulture znati u kakvom stanju se nalaze kulturne institucije ako ih nikada nije posjetio? Zato ne treba čuditi zašto nam je Zemaljski muzej, institucija koja je preživjela tri rata, bio zatvoren nekoliko godina, dok danas iako radi jedva preživljava. Možda se neće zatvarati kada jednog dana ministri krenu ići u muzeje.

I dok ovaj ministar kulture ne obilazi muzeje, njegov prethodnik Samer Rešidat se hvalio kako nikada u životu nije pročitao knjigu. A takvo nešto je najbolje tada prokomentirao bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan: „U normalnom društvu politička stranka bi takav veseli primjerak ljudskog roda s nokta opozvala. To ne može biti ministar kulture. On ismijava sebe, koji su ga postavili, funkciju i posao koji bi trebao raditi“.

Nije nepoznanica da su naši ministri i samoprozvani kraljevi nargile. Arnel Isak javnosti u Bosni i Hercegovini poznat je kao YouTuber pod korisničkim imenom Arnel KingShisha sa više od 20.000 pretplatnika, a trenutno obnaša funkciju ministra za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline u Vladi ZDK. U medijima se pisalo kako je on izmislio nargilu od nutele.

Dovoljno se sjetiti i proslave rođendana ljekara, šefa abdominalne hirurgije na KCUS Jusufa Šabanovića, organizovane u Sarajevu u jeku pandemije, zabrane okupljanja i rada kafića, na kojoj je, između ostalih, prisustvovao ministar u Vijeća ministra BiH Štaša Košarac.

A ako se još više vratimo u prošlost, tekst Slobodne Bosne, podsjetit će da je tadašnji ministar nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo Emir Suljagić brutalno nasrnuo na suprugu Behiju. Prema pisanju Slobodne Bosne, ministra je tada saslušala sarajevska policija koja je intervenisala na poziv njegove supruge, koja ga je prijavila da ju je brutalno premlatio. Kada je policijska patrola stigla na mjesto događaja, pred zgradom je zatekla isprepadanu Behiju Selimović koja je ispričala da je suprug uhvatio za vrat, te da je polupao namještaj u stanu iz kojega je ona pobjegla.

Sve mi to znamo, a u suštini povodom toga ništa ne radimo. I ovi ljudi svi ostaju na jakim pozicijama i predvode nas. Stranke i predsjendici stranaka će vječito braniti svoje kolege/ice kao što to radi Bakir Izetbegović u slučaju Asima Sarajlića sa rečenicom „Asim se borio za ovu državu“, a kad mu novinarka kaže da se i drugi čovjek borio za ovu državu, pa ukrao nekoliko metara drva, i završio u zatvoru, on kaže: „ja, i?“ A potom upita novinarku: „Je li čovjek izabran u parlament?“ Kao da mu titula zastupnika daje legitimitet da krade.

A mi kao da nam je ugodno da nas takvi predstavljaju, pa se i ne bunimo, kao što se nismo ni naučili buniti za mnoštvo stvari. Tu i tamo bacimo neki komentar na društvenim mrežama samo da se tuspasimo i tu sva priča završi. Postavlja se pitanje, da li smo s ovakvim pristupom, kao komponenta koja može mijenjati trenutno stanje – a to ne radimo, zaslužili da nas bolji predstavljaju?

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

INTERVIEW.BA ISTRAŽUJE: Ko su stranke i kandidati/kinje koji/e žele da vode Mostar? (2 DIO)

I

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) nedavno je objavila spiskove ovjerenih političkih subjekata za izbore u Gradu Mostaru. Atmosfera 12-godišnje blokade izbornog procesa rezultirala je brojnim strankama i nezavisnim kandidatima, koji će se boriti za poziciju u novom Gradskom vijeću, a koje će indirektno izabrati gradonačelnika. Odlučili smo istražiti koliko informacija putem Interneta građani/ke mogu saznati o strankama, ljudima i ženama, koji/e žele u budućnosti da ih predvode.

Možda nemaju zvaničnu internet stranicu, ali im ni ne treba. Bosanskohercegovačka patriotska stranka BPS-Sefer Halilović je vječiti potencijalni dark horse svakih izbora na kojim se pojavi. Naravno, nepredviđeni uspjeh nikad nije došao. Partiju je, prema podacima sa Wikipedije, 1996. osnovala grupa bh. političara koju je predvodio general Armije RBiH i magistar političkih nauka Sefer Halilović, nekadašnji komandat Armije Republike BiH i član Ratnog Predsjedništva RBiH. Stranka BPS-Sefer Halilović se, pored ostalog, zalaže za vraćanje Ustava Republike Bosne i Hercegovine kroz reforme Ustava BiH ili na druge, demokratske načine. U javnim nastupima insistiraju na principma, tako je u kampanji 2018. Sefer Halilović govorio da su 2015. i 2017. odbili biti dio Vlade Federacije BiH i Vijeća ministara BiH, jer nisu ispunjeni njihovi uvjeti za “rješavanjem crnog tržišta, nultu stopu PDV-a za osnovne prehrambene artikle i školske knjige, sistemskim rješavanjem političkih ubistava” itd. Priliku da odbiju biti dio lokalnih vlasti u Mostaru teško da će imati. Informacije o stranci možete naći na njihovoj FB stranici.

Oni dolaze

Zvanična stranica Stranke za Bosnu i Hercegovinu odbrojava koliko je ostalo do izbora. Stranica se redovno ažurira, 19. septembra na proširenoj sjednici Savjeta u Mekišu održan je svečani prijem mladih u stranku, sada je Općinski savjet SBiH-a Tešanj bogatiji za 100 članova. Aktivan je i facebook page. Radi se u punim kapacitetima.  Kako kaže Wikipedia, SZBiH je osnovana 13. aprila 1996, a osnovao ju je bivši predsjednik bh. vlade Haris Silajdžić, nakon razilaženja sa SDA-om. Možda osnivač stranke na Nepalu traži gurua koji će mu otvoriti čakre, možda se Beriz Belkić sprema za berbu jabuka, ali su liste spremne. Mislili ste da su najbolja vremena Stranke za BiH prošla, ali oni dolaze po vaše glasove. Informacije o ovoj partiji su dostupne na njihovoj web i FB stranici.

Da je Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine franšiza u nekom američkom sportu, komentarisalo bi ih se frazom dobri su u regularnoj sezoni, ali uvijek chokeaju u play offu. Tu je stranica, tu su društvene mreže, propaganda i politički marketing dobro rade, sve je spremno za još jedno drugo mjesto. Prvi iza nacionalista, nastali su, kaže Wikipedia, 27. decembra 1992. godine iz tadašnjeg Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Na prvim demokratskim izborima SDP je poražen od tzv. nacionalnih stranaka (rečenica sa Wikipedije). Prvi predsjednik (po raspadu Saveza komunista Jugoslavije) bio je Nijaz Duraković. Trenutni predsjednik je Nermin Nikšić. Na izbore u Mostaru dolaze kao underdog. Informacije o ovoj partiji su dostupne na njihovoj web i FB stranici.

Na izbore u Mostaru dolazi i Srpska demokratska stranka. Prema Wikipediji, konzervativna stranka Srba Bosne i Hercegovine koja je osnovana u junu 1990. Osnivač, zna se, psihijatar, pjesnik, političar, haški sužanj Radovan Karadžić. U periodu između civilne karijere i boravka u zatvoru bio je mistik, iscjelitelj i praktikant alternativne medicine Dragan David Dabić. Trenutni predsjednik stranke je Mirko Šarović. U Mostaru će se samo predstaviti, svoje šanse vide u drugom entitetu. Informacije o ovoj partiji dostupne su na njihovoj web i FB stranici.

Fudbalska sezona u engleskoj počela je bez navijača, ali je šampion na Anfieldu krenuo u odbranu titule pod parolom In Unity is Strength. Tako je, Stranka demokratske akcije. Pobjednički slogan im je preveden na engleski. Samo vi mislite da je to naziv kineske patriotske pjesme koju su 1943 napisali Mu Hong i Lu Su. Wikipedija SDA opisuje kao konzervativnu političku stranku u BiH pučanske orijentacije. Osnovana je 26. maja 1990. u Sarajevu, a prvi predsjednik bio je Alija Izetbegović. Na izbore u Mostaru dolaze kao apsolutni favoriti, očekuje se da 2/3 vlasti podijele sa HDZ-om BiH, sve ispod toga je neuspjeh. Glasači očekuju da se ovoga puta na izborima pojave sa sloganom Pobijedićemo! Informacije o ovoj partiji dostupne su na njihovoj web i FB stranici.

Za dom spremni

Birači u Mostaru moći će glasati i za Savez nezavisnih socijaldemokrata BiH. SNSD je osnovan 10. marta 1996, osnivač i predsjednik je Milorad Dodik. Na mostarskim izborima su kao i SDS, prolaznici. Titulu brane u drugom entitetu. Informacije o ovoj partiji dostupne su na njihovoj FB stranici.

Hrvatska stranka prava BiH tražila je od HNS-a da prekine saradnju sa Miloradom Dodikom u maju ove godine, nakon što je srpski član Predsjedništva BiH rekao: “Evo mog stava o tome, u Bleiburgu ih je sve trebalo pobiti”. Hrvatska stranka prava BiH, prema podacima se Wikipedije, osnovana je 2004. i postojala je pod imenom Hrvatska stranka prava Đapić – dr. Jurišić, paralelno s HSP-om BiH, sve do 2010. kada se potonja stranka ugasila, a HSP Đapić – dr. Jurišić preuzeo njeno ime. Trenutni predsjednik stranke je Stanko Primorac Ćane, bio je bojovnik HOS-a, a služio je i kao časnik za vezu između Ratnog Stožera HOS-a Hercegovine sa pukovnikom Blažom Kraljevićem na čelu i generala Hrvatskog vijeća obrane Slobodana Praljka. Na izbore u Mostaru izlaze u koaliciji Mostar moj dom, koju čine HSP BiH, HKDU i HRAST, a cilj im je da “vrate grad koji su im oduzeli SDA i HDZ”. Uvijek za dom spremna, stranka je uglavnom posvećena komemoracijama, vole se sjećati rata, kako posljednjeg tako i drugog svjetskog, a u izbornoj bitci predviđa im se borba za opstanak. Informacije o ovoj stranci dostupne su na njihovoj FB stranici.

Savez za bolju budućnost na izbore u Mostaru izlazi u koaliciji sa SDA-om, DF-om, SBiH-om i BPS-om. Partija koja izborne poraze pretvara u pobjede predstavlja se kao partija desnog centra u BiH koja okuplja Bošnjake. Osnovana je 30. oktobra 2009, ponosni osnivač i predsjednik je Fahrudin Radončić, koji je prije nekoliko dana, gostujući u emisiji Dan uživo televizije N1, kazao kako je “dva, tri puta pobijedio na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva”. Ako ne shvatate zašto Radončić uprkos pobjedama nikad nije bio član Predsjedništva, dozvolite mu da vam objasni: “Pokraden sam”. Da bi znali hoće li koalicija u Mostaru spasiti “Stranku pokradenih” od nove izborne krađe, morat ćemo sačekati decembar. Informacije o ovoj partiji su dostupne na njihovoj web i FB stranici.

Domen sačekivanja

Sevlid Hurtić iz Doboja ima rodbinu u Hercegovini, koja ga je zamolila da sa svojom Nezavisnom listom dođe u Mostar i sredi stvari. Sevlid Hurtić je bivši kadar SDA (aktuelni je odbornik u Skupštini grada Doboj), nakon isključivanja iz stranke formirao je Nezavisnu listu Doboj, koju možete pronaći na adresi Srpskih sokolova 11 u Doboju. Nezavisna lista Doboj osnovana je, prema podacima u CIK-ovoj bazi, 6. maja 2020. Nezavisna lista se za izbore u Doboju sprema izaći u koaliciji Srce za Doboj, zajedno sa SBB-om i DF-om. Srce za Mostar dati će nezavisno, ko su njihovi kandidati još nije poznato, svi podaci su, kako kaže Selvid Hurtić, “u domenu sačekivanja kampanje”.

Iz Goražda u Mostar stižu Bosanskohercegovački demokrati (BHD). Sami za sebe kažu da su osnovani u “herojskom gradu”, Osnivačka skupština održana je 25. jaunara ove godine, a prvi predsjednik stranke postao je njen utemeljitelj – Džebrail Bajramović. Džebrail Bajramović se na bh. političkoj sceni pojavio na općim izborima 2014. godine, kao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva ispred Stranke dijaspore BiH. Autor je knjige “Političko ponašanje”. Bh. demokratama je cilj ulazak u lokalnu vlast, a kasnije i na sve više nivoe vlasti. Samo Evropska unija je granica. Kada je riječ o izborima u Mostaru, možemo ih svrstati u grupu stranaka kojima je važno učestvovati. Više informacija o stranci možete naći na FB stranci kao i na web stranici utemeljitelja i predsjednika.

Predsjednik HDZ-a i predsjednik SDA blokirali su izborni proces u Mostaru  12 godina. Nakon postignutog sporazuma 18. juna ove godine, na relaciji ovih dvaju lidera, a potpomognutog tužbom Irme Baralije Evropskom sudu za ljudska prava protiv BiH, izbori u Mostaru bit će održani 20.decembra ove godine.

Objavljeno

Dan bez automobila u BiH: istinska akcija ili događaj bez značaja?

d61f123dda764bfa0cae61790b20c1b6 D

Ako se 22. septembra zateknete u nekoj evropskoj prijestolnici, vjerovatno ćete vidjeti gradonačelnika/cu kako pedala sa građanima, dok ekološke organizacije dijele voće biciklistima. Nema automobila. Automobila neće biti ni u Bogoti, kao ni u Jakarti, sve zbog toga što je 22. septembar Dan bez automobila, kojim se kruniše obilježavanje Evropske sedmice mobilnosti, tokom koje gradovi predstavljaju rješenja za alternativni prevoz s ciljem da se smanji upotreba motornih vozila, a u gradska središta da se vrate pješaci, biciklisti i javni prevoz. “Razvijena zemlja nije ona u kojoj siromašni posjedu automobile, nego ona u kojoj bogati koriste javni prevoz”, govorio je Antanas Mockus, bivši gradonačelnik Bogote. Kolumbijska prijestolnica danas je poprište najveće manifestacije kojom se obilježava Car Free Day, događajima vezanim uz obilježavanje pokrivena je kompletna metropola u kojoj živi oko 7,5 miliona stanovnika.

Kao potpisnica evropske povelje “U grad bez automobila” Bosna i Hercegovina također obilježava ovaj dan akcijama u mnogim gradovima. Dijelovi grada u određeni sat bili su zatvoreni u Banjoj Luci, Trebinju, Sarajevu, Tuzli… Da li ovakva obilježavanja zaista mogu promijeniti nešto kada je riječ o prelasku na alternativna sredstva prevoza? Anes Podić, predsjednik udruženja Eko akcija, smatra da se Dan bez automobila najbolje obilježio iskrenim akcijama nadležnih institucija, tako da se broj automobila u gradivima zaista počne smanjivati.

– Jednokratnim akcijama, kada jednog dana dio grada zatvorimo za saobraćaj, pa se istovremeno problemi uvećavaju u ostatku grade gdje automobili i dalje cirkulišu, ništa se ne rješava. A to gledamo iz godine u godinu, naglašava Podić.

Interesi investitora

Automobili u gradovima uzrokuju dvije vrste problema, jedan je zagađenje zraka, a drugi oduzimanje javnog prostora. Bh. gradovi, napominje Podić, “muku muče sa zelenim površinama, parkovima, trotoarima…”

– Ako kao primjer uzmemo Sarajevo, automobila je već preko 150 hiljada, broj im raste za preko 5.000 godišnje, plus imamo nekoliko desetina hiljada koji svakoga dana uđu i izađu iz grada. Problem je što je taj broj sve veći, a površine za parkiranje automobila u gradu je sve manje. Posljedica je haos u kojem vidimo automobile parkirane po trotoarima i parkovima, a zelene površine se pretvaraju u parkinge, zaključuje Podić

Rješenje problema bi, prema njegovom mišljenju, zahtijevalo malo hrabrije urbanističke intervencije.

– Nažalost, urbanizam kod nas ne postoji, postoji samo zadovoljavanje investitorskih želja. Na to nam se sav urbanizam i planiranje sveo. Problem bi se riješio i jačanjem prigradskog prometa, prigradskih željeznica koje su prije rata izvanredno funkcionisale, a sada ih uopće nema. Problem bi se mogao rješavati i poboljšanjem gradskog prevoza, što se također ne deševa, predlaže Podić, dodajući da je situacija je iz godine u godinu sve gora, “a imamo nekakve proslave svjetskih dana koji zaista ništa ne znače”.

Dan bez automobila u Sarajevu je obilježen blokiranjem Radićeve ulice, događaj je organizovao EU Info Centar, događaje su vodili organizatori Beton Festa Sarajevo, a specijalni poligon sa saobraćajnim znakovima, postavio je tim udruženja Giro di Sarajevo.

– Giro di Sarajevo danas asisitra EU info centru, koji je blokirao Radićevu ulicu, sa ciljem da pokažu kako postoje alternativni vidovi transporta. Kompletna Radićeva je zatvorena, tu su momci iz Beton Festa, a ekipa Giro di Sarajeva je postavila specifični poligon sa saobraćajnom signalizaciju. Poligon ovakve vrste je prvi put postavljen u BiH i u potpunosti simulira učešće u saobraćaju, kaže Nisad Selimović, predsjednik udruženja Giro di Sarajevo.

Cilj je pokazati da alternativni urbani transport treba da postane primarni i da je to rješenje za sve uže gradske jezgre, pa i za sarajevsku. Kada je riječ o izgradnji biciklističkih staza i infrastrukture za bicikliste u Sarajevu, Selimović naglašava da je situacija godinama ista:

– Mi kao krovno odruženje govorimo, urgiramo, skrećemo pažnju, lobiramo, radimo advokaturu, zagovaramo biciklističke staze i infrastrukturu, a vlasti se jednako trude da ne urade ništa. Ne vjerujem da postoji ikakav drugi problem osim nemara vlasti. Ili ne žele, ili ne shvataju ili nemaju lične koristi. Ne znam koji bi drugi razlozi mogli biti, niko u Evropi i cijelom svijetu nema negativna iskustva sa prelaskom na alternativna sredstva prevoza. Niko nije vratio automobile. Kod nas, međutim, uporno šire parking kapacitete u centru grada, što je za svjetske trendove fenomenalno glupa stvar. Time potičeš ljude da automobilom dođu u centar grada, ističe Selimović i dodaje da se, i kada se nešto pravi, ignorišu savjeti struke i nevladinih organizacija.

– Tako i kad se nešto napravi, napravi se kako misle da valja ljudi koji svaki dan dolaze autom na posao, zaključuje Selimović.

Ekologija za bogate

Jedan od načina da se riješi problem zagađenja zraka koji uzrokuju motorna vozila je prelazak na upotrebu električnih automobila. Anes Podić tvrdi da u Bosni i Hercegovina za sada ne možemo govoriti o upotrebi električnih automobila, jer je “zamjena voznog parka sa ekološki prihvatljivijim varijantama uvjetovana kupovnom moći stanovništva”.

– Električni automobili su još uvijek skuplji od običnih. Građani BiH jedva da kupuju i obična nova auta, nova električna auta su im van domašaja. O tome je iluzorno razgovarati. Kada budu dostupni na tržištu polovnih automobila, kada se budu mogli nabaviti za novac za koji ljudi sad kupuju automobile, onda će to napraviti nekakvu promjenu. Ako bi se trošilo na podsticanje njihove kupovine, to bi tek bilo bacanje novca. Jednostavno smo presiromašni, obrazlaže Podić.

Uvoz polovnih automobila, prema njegovom mišljenju, predstavlja manji probleme od neadekvatnih tehničkih pregleda.

– Vi i dan danas možete na tehničkom pregledu registrovati sve i svašta. Bez obzira na to što je Federacija BiH uvela eko-test, jedina svrha tog testa je bila da se otmu novci od građana i prebace na račune vlasnika stanica tehničkog pregleda, gdje uglavnom ti prihodi završavaju. Stanje ni na koji način nije poboljšano. Ponavlja se situacija da se sve radi za interese privatnika dobro uveznaih sa vlastima. Kako ćemo disati, kako ćemo živjeti, to naše vlasti ne zanima, tvrdi Podić.

Tema ovogodišnje Evropske sedmice mobilnosti je “Mobilnost bez zagađenja za sve”, a odražava cilj da Evropa do 2050. godine bude ugljenički neutralan kontinent. Cilj poznat kao Evropski zeleni odgovor postavila je Ursula von der Leien, predsjednica Evropske komisije. Anes Podić smatra da za BiH neće biti mjesta na tom kontinentu.

– BiH jeste u nekakvom procesu približavanja EU, međutim, stanje odnosa prema okolišu je takvo da nikakvih indicija nema da postoji mrvica iskrenosti u izjavama naših političara da se mi pridružujemo EU-u. Stanje je takvo da mi članica EU nikada nećemo postati, zaključuje Podić.

Obilježavanje dana automobila počelo je 1998. godine u Francuskoj, dvije godine kasnije obilježavalo ga je 760 evropskih gradova, a već 2001. ideju je prihvatilo 1.005 gradova. Od te godine se obilježava i Evropska sedmica mobilnosti.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

DOSJE MOSTAR / Ima li Mostar alternativu?

2cf21bf9071ce2c9d99b9510552e490d D

“Sve je to dole propalo”, kazao mi je Srđan Gavrilović kada sam mu rekao da želim napraviti reportažu o alternativnoj sceni u Mostaru. Moja zadatak zapravo nije bio da napišem reportažu o mostarskoj alternativnoj sceni, nego da provjerim šta alternativci misle o lokalnim izborima u Mostaru. Preciznije, da ispitam da li su predstojeći izbori za njih stvarno izbori. Zbog toga sam mu bez razmišljanja mogao odgovoriti: “Još bolje ako je tako”. Nakon što je malo “provrtio po glavi”, Srđan mi je dao broj Tire iz benda Brainswitch i predložio da posjetim Mostar Rock School. Osim toga, ne od Srđana, dobio sam listu barova i klubova u kojim se okupljaju alternativci

Riječ alternativci u narednim rečenicama će izazivati zabunu. Većina ljudi kojima sam se nasumično obratio me pitala: “Ko su ti alternativci?”. Društvo kojem sam se pridružio u jednom kafiću me pitalo želim li da me upoznaju sa nekim iz Udruženja mladih “Mitropolit Leontije”. Nisam se samo nasmijao, složio sam se da su članovi tog udruženja nekakvi alternativci u Mostaru, ali ne oni koje tražim. Alternativcima smo, u prvoj deceniji ovog stoljeća, nazivali ljude koji su svoj identitet definirali kroz različite globalne subkulturne pokrete. Tako je riječ alternativci pokušavala ujediniti one koji su se dijelili na metalce, repere, skejtere, grafitere, pankere etc. Alternativci su činili izolirane socio-kulturne grupe koje kao takve nisu izravno participirale u političkom životu, mada su neke nosile i jasno artikulirale političke ideje. Apolitični ili ne, takvi alternativci su mi trebali odgovoriti na pitanje da li su lokalni izbori u Mostaru za njih stvarno izbori.

Virus, bura i heavy metal

Po dolasku u Mostar prvo sam nazvao Tiru iz benda Brainswitch. Nažalost, ni on, ni ostali članovi benda neće biti u gradu sve dok sam ja tu. Pitao je možemo li to što treba obaviti online. Možemo, ali to će morati sačekati neku drugu priču. Odlučujem dobar slučaj potražiti u nekom od lokala sa spiska.

Kad god sam došao u Mostar zatekao sam se u gužvi, zbog toga je čudno, i blago sablasno, vidjeti skoro pust grad. Turista nema, neki ugostitelji ne rade, godina je očigledno loša. Ipak, rezoniram da nisam došao u grad duhova samo zbog virusa SARS-CoV-2, dio odgovornosti prenosim i na buru. Kako god, prazne bašte mi nisu ni od kakve koristi.  Najbolje će biti da malo odmorim i sreću iskušam navečer.

Noć je, i bura ne prestaje. U mjestu u kojem sjedim šifra za wi-fi je heavymetal819. To je ono što mi treba. O izborima, međutim, niko ne priča. Razgovara se o muzici, tv serijama, prepričavaju se anegdote, kruže tračevi, jedan gitarista i jedan bubnjar posvećeno razgovaraju o pjesmi koju su uvježbavali na probi. Moja pitanja o izborima uglavnom nikog ne zanimaju. Za njih će, smatraju, sve ostati isto. Zaključak s kojim se slažu: da izbori mogu nešto promijeniti bili bi zabranjeni. Na moju primjedbu da Mostar 12 godina nije imao lokalne izbore odgovaraju da upravo to potvrđuje prethodni zaključak: izbori se oraganizuju da se ništa ne bi promijenilo. Ako se i promijeni, može biti samo gore, kažu. Nađe se ipak neko ko je spreman novinaru odgovoriti učeno i mudro. Riječi diskriminacija, sumrak demokratije, pravo biranja, ludačka košulja podsjećaju me na jedne proteste na kojim sam bio 2007. ili 2008. godine. Novinarka nekog radija, možda je bio Federalni radio, možda Radio Slobodna Evropa, pitala me zašto sam tu. Moj odgovor joj se toliko svidio da je primijetila: “Ti sigurno studiraš filozofiju”. Odgovor kojim sam sebi, novinarki i slušaocima tog radija objasnio zašto sam tu, naravno, nije imao nikakve veze sa razlozima zbog kojih su protesti organizovani. Možda bi se i organizatorima protesta taj odgovor svidio, da su ga čuli, ali svejedno ne bi imao nikakve veze sa razlozima zbog kojih su organizovali proteste. Tako sam shvatio da odgovori koji zvuče kao da ih izgovaraju studenti filozofije nemaju nikakve veze sa stvarnim društveno-političkim događajima. Sjećam se i da mi je, dok sam išao kući, čovjek koji je sjedio pored mene u autobusu ponudio da kupim šteku cigareta koju je skrivao ispod jakne. Događaj koji je policija nazvala društvenim neredom on je iskoristio da opljačka kiosk. Tako sam shvatio i da svako ima svoj razlog zbog kojeg je izašao na proteste. Ni njegov razlog, naravno, nije imao nikakve veze sa stvarnim razlozima zbog kojih su organizovani protesti. Ipak, drago mi je što postoje mladi ljudi koji vjeruju da su promjene moguće, vjeruju i da izbori mogu biti efikasan mehanizam za pokretanje promjena, nadam se da za deset godina neće, poput mene, biti ovisni o cinizmu.

Sutradan sam se našao u grupi nešto drugačijih alternativaca: mladi ljevičari. Možda se ne mogu svrstati među one koje sam došao čuti, ali barem pričaju o izborima. Doduše, o onim koji su nedavno održani u Crnoj Gori. Dritan Abazović, Zdravko Krivokapić, Milo Đukanović imena su koja spominju. Govore i o “malom Schengenu”. Kada ih pitam o izborima u Mostaru kaže da se nema šta reći. Smatraju da će SDA i HDZ podijeliti vlast. Ostali moraju igrati po njihovim pravilima, smatraju. Irvin, najentuzijastičniji među njima, sa oduševljenjem mi priča o Crvenim brigadama (Brigate Rosse), militantnoj komunističkoj organiziciji koja je u Italiji intenzivno djelovala 70-ih i 80-ih godina. Priča o otmici talijanskog premijera Alda Mora 1978. godine, emfatično govori o tome kako su ih se u zatvoru plašili kriminalci i članovi mafije. Ne želim ga podsjećati da talijanskom vladom trenutno predsjedava Giuseppe Conte, a predsjednik države je Sergio Mattarella. Umjesto toga govorim mu o reportaži zbog koje sam došao, rado se ponudio da me poveže sa Marinom Đapić, voditeljicom Street Art Festivala Mostar. Marina bi rado razgovarala sa mnom, međutim, trenutno nije u Mostaru. I to ćemo ostaviti za online i neku drugu priču.

Ko nije glasao, glasat će

U kafeu Vinyl zatičem polaznike Mostar Rock Schoola. Osim njih, tu sjede i profesori i učenici Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru, pa se u bašti i kafeu uglavnom čuje engleski. Naravno, ne razgovara se o izborima. Većina “učenika rocka” nema pravo glasa, ali nekima je ovo prva prilika da izađu na izbore. Doslovno, jer u Mostaru i oni koji su rođeni 1993. prvi put mogu izaći na lokalne izbore (procjenjuje se da u Mostaru između 10 I 12 hiljada ljudi prvi put izlazi na izbore). Moje pitanje šta im znači to što mogu prvi put izaći na izbore njima zvuči glupo. Uzvraćaju protupitanje: šta je tebi značilo kada si moga prvi put izaći na izbore.

Bila je to 2006. godina. Ko se još sjeća da su među kandidatima za člana predsjedništva BiH bili i Bešćo Alibegović, Adil Žigić, Irena Korjenić Javor, Snežana Avdalović, Branislav Ristić… Ja sam naravno bojkotovao izbore, ali ne zbog toga što sam smatrao da su izbori glupost, naprotiv, bilo je to moje čvrsto političko očitovanje – bio sam ubijeđen da sam anarho-individualist. Sjećam se, ipak, da su mojoj generaciji ti izbori mnogo značili. S napunejnih 18 godina svi su pričali samo o izborima. Tada još nisu postojali konzervativci i liberali, partije centra, eurobirokrati, građanske opcije i sve ostalo što danas postoji u političkoj ponudi, ako su I postojali mi za njih nismo znali, političare smo dijelili na nacionaliste i antinacionaliste. Te 2006. očekivale su se velike promjene. U izboru za bošnjačkog člana predsjedništva dvoboj su vodili Sulejman Tihić i Haris Silajdžić. Ne znam da li je to imalo neke veze sa političkim marketnigom, ali se sjećam da je narodna mantra bila za Harisa i SDA, i neki ljudi iz moje generacije su glasali za pobjedu te mantre. Željko Komšić se prvi put pojavio kao SDP-ov kandidat za hrvatskog člana predsjedništva i pobijedio. Emir Sinanović iz moje generacije glasao je za Ivu Miru Jovića. SDS je prvi put doživio poraz, za srpskog člana predsjedništva bio je izabran Nebojša Radmanović iz SNSD-a. Politički analitičari, eksperti i laici počeli su govoriti o Bosni i Hercegovini kao o budućoj socijaldemokratskoj državi. Iz zvučnika u autobusu neki ljudi su pričali o planu koji će brzo riješiti sve naše ekonomske i društveno-političke probleme. Priznajem da sam se zabrinuo. I priznajem da je to bio malodušan, uskogrudan, može se reći sitnosopstvenički strah. Tih godina mnogo sam čitao savremenu bh. književnost u kojoj se pisalo o ratu i poraću. Moji profesori književnosti su govorili da u mirnodopskim vremenima nema književnosti, da je u tim zemljama u kojim vlada mir dosadno i da se nema o čemu pisati. To mi nije bilo logično, ali kada su tražili da nabrojim nekoliko savremenih švedski ili finskih pisaca, nisam znao. Stjeran u kut, morao sam pristati da moje (ne)znanje bude mjera za literarnu relevantnost i oduzeti pravo ljudima koji žive u uređenim zemljama da pišu književno-umjetničku fikciju. Nisam imao ništa protiv ekonomskog blagostanja u kojem ćemo živjeti, niti protiv funkcionalnog društveno-političkog sistema, samo mi se činilo da je ostati bez književnosti previsoka cijena za život u toj Norveškoj i Švedskoj. Naravno, socijaldemokratija nikad nije došla u Bosnu i Hercegovinu, ali su došli skandinavski krimići i trileri, prevođeni su kao svjetski bestseleri. Tako sam shvatio da postoji i mirnodopska književnost, i da za pisanje nisu potrebni rat i tranzicija. Priča o mojim prvim izborima nije ispala loše, uspio sam nasmijati nekoliko mladih ljudi, a nadam se i da nisu svi izvukli pouku da ne trebaju glasati.

Polazeći iz Mostara pokušavo sam da se ne složim sa Srđanom Gavrilovićem koji alternativnu scenu u Mostaru ocjenjuje riječima “sve je to dole propalo”. Ovo su samo dojmovi skupljeni za nepuna dva dana, siguran sam da ima dovoljno ljudi koji će znati da nisu podudarni sa stvarnošću, i da Mostar ima alternativu. Vidjeli ste da godinama donosim krive sudove, nema razloga da tako ne bude i sada.

Moglo bi Vas zanimati

1 2 3 … 5