September 2020Stranica 2

Britanska ambasada, UN, UNFPA misle o mladima u BiH: Uspostavljena tri principa omladinskog aktivizma

Šefovi britanskog veleposlanstva, UNFPA i IOM-a proslavili su Međunarodni dan mira Zoom razgovorm s mladima iz Bosne i Hercegovine, koji projektima koje su sami pokrenuli čine ovu državu boljim mjestom za život. Iako se suočavamo s efektima pandemije, danas je poslana jasna poruka: mir moramo zaštiti, njegovati i neumorno promovirati. A ko će drugi, ako neće mladi!

U skladu s tim donesena su tri i principa omladinskog aktivizma, koji će potpomoći očuvanja mira, i otvoriti puteve za izgradnju zdravijeg društva i perspektivnije budućnosti mladih u BiH.  

Prvi princip ukazuje kako je aktivizam mladih zasnovan na dugoročnom osnaživanju na lokalnom nivou, te da kratkoročne intervencije, ma kako velike, nikada nemaju efekat kao fokusirano i dugotrajno ulaganje u mlade. Drugim se poručuje kako ne postoji univerzalan, jedinstven kalup za uspješan omladinski aktivizam, ali da sva rješenja moraju biti lokalno održiva, kulturološki kompatabilna, spremna na traženje kompromisa i svjesna kapaciteta lokalne zajednice za promjenom. A treći da omladinski aktivizam mora biti inkluzivan, što podrazumijeva ravnopravno uključivanje i žene i muškarce, osoba svih identiteta i raznolikih pripadnosti.

Na samom počektu razgovora s mladima Ingrid Macdonald, stalna koordinatorica Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini, kazala je kako se danas obilježava i 75. rođendan Ujedinjenih naroda, organizacije koja je nastala kako bi se postigao mir.

UN ima za cilj da snažno promovira mir, mlade ljude, prilike za mlade kako bi mogli da ostanu u BiH i stvaraju zemlju u kojoj svi želimo da ostanemo – rekla je Macdonald.

Jhon Kennedy Mosoti, predstavnik UNFPA, istakao je kako ova organizacija pruža mladima podršku u BiH putem platforme 365 stepeni.

Mi smo uložili jako mnogo truda da uspostavimo prioritete platforme 360 stepeni za mlade, a kao dio podrške  mladim ljudima, pokrenuli smo i Omladinski barometar, platofrmu za razmjenu iskustava. Obećavamo  da ćemo pojačati vaš glas tako što ćemo uspostaviti  Omladinski savjetodavni odbor. UNFPA također radi na jednoj platformi koja će pomoći mladima da otpočnu svoju profesionalnu karijeru. Osim toga, podržat ćemo one koji su napušteni. Moramo ojačati mehanizma da vas zaštitimo od nasilja, a radit ćemo i na tome da poboljšamo vaše mentalno, reprudiktivno i sksualno zdravlje – kazao je Kennedy Mosoti.

Istakao je kako su se mladi u BiH i prije pondemije suočavali s ogromnim izazovima, koje je novonastala situacija dodatno usložila.

Mladi ljudi osjećaju utjecaj stresa od izgubljenih poslova, a sva ta osjećanja definitivno ne pomažu u konsolidaciji mira. Mnogi mladi ljudi su odustali od same nade za promjenu i već se odlučuju da napuste ovu zemlju, a to nije dobro za mir. U ovoj borbi protiv virusa COVID-19 vidjeli smo mlade ljude kako isporučuju potrebne namjernice i robe zadrvstvenim radnicima koji su na prvoj liniji borbe. Vidjeli smo kako održavaju socijalnu koheziju. Oni su se brinuli jedni o drugima, posebno o onima koji su ranjivi, i to je angažman na kojem treba dalje graditi zajednicu – mišljenja je on.  

Britanski ambasador Matthew Field je poručio kako će nastaviti podržavati mlade u njihovim naporima: „Želimo čuti njihove ideje, podržati njihovu energiju i čuti njihova mišljenja“.

A osim Britanske ambasade, UN-a i UNFPA, na kreiranju pravednijeg i sretnijeg okruženja za mlade radi i bosanskohercegovačka Fondacija Mozaik.

Naša Fondacija je podržala hiljade inicijativa, a 2016 godine smo počeli desetogodišnju strategiju čiji su fokus mladi. Ova strategija odnosi se na kreiranje nove generacije poduzetnika. Dobro nam ide, a mladi koji uspiju u biznisima postaju pozitivni primjeri drugima. Svake godine podržimo oko 500 mladih inicijativa sa novčanim sredstvima od 3 miliona KM. Fondacija Mozaik ima Omladinsku banku u 50 općina. Pažljivo slušamo šta mladim ljudima treba. Imamo Lonac kao online zajednicu, koja je  postala ekosistem za podšrku mladim ljudima. Vjerujemo da su mladi ljudi sadašnjost BiH. Mladi ljudi nisu problem, već resurs ove zemlje i ukoliko ih poguramo da uspiju u svojim nakanama, ova zemlja će živjeti bolje – rekala je direktorica Fondacije Mozaik Vesna Bajšanski-Agić.

Svoj iskustva kada je u pitanju aktivizam mladih podijelio je i novinar Jasenko Korjenić, koji je imao priliku da u okviru Laboratorije mira doživi priče omladinskog aktivizma.

Laboratorija mira predstavlja priliku u kojoj su mladi svjesni prošlosti, ali svjesno žele da propagiraju pomirenje udružujući se u biznisu. Kada na naslovnici naših novina bude preovladavala ekonomija, a ne nacionalizam i netrepeljivost, onda će u naše društvo ozdraviti – rekao je Korjenić.  

Hamira Sultanović iz Bugojna ispričala je kako se rodila priča o Omladinskom centru u Bugojnu, koji je danas prilika svim mladima iz ove općine da kažu šta bi voljeli da urade u svom gradu i koji su to problemi koji ih muče.

Omladinski centar je bio želja, san. Uz pomoć Britanske ambasade neformalna grupa mladih je dobila sredstva za formiranje centra. Ovaj projekat je bio veliki izazov za nas mlade koji nismo do tada imali priliku da radimo na projektima, ali to je bila ujedno prilika da se unaprijedimo. Taj projekat je prepoznat od vlasti u Bugojnu, a sam prostor nam je dodijeljen od Centra za socijalni rad. Naš načelnik je prepoznao ulogu i značaj omladinskog aktivizma i podržao nas. Trenutno imamo jednu osobu koja je zaposlena u Omladinskom centru. Naš Omladinski centar ulazi u škole, potiče volonterski duh, promoviše zdravi život – poručila je Sultanović.  

A da su potrebni mali koraci da se naprave veliki pomaci za jednu lokalnu zajednicu primjer je i Aleksandar Milidragović iz Bileće, koji je sa svojim sugrađanima prošao kroz radinoice IOM-a, na kojima su saznali za projekte koja ova organizacija nudi, da bi kasnije popunili aplikacionu formu i dobili sredstva za izgradnju dječijeg igrališta.

Naišli smo na dobar odziv i uspjeli smo da skupimo oko 100 hiljada KM i napravili smo igralište za koje nismo vjerovali da ćemo uspjeti izgraditi. Pokrenuli smo i svoju omladinsku organizaciju u Bileći. Tokom pandemije smo radili volonterski i služili kao pozitivan primjer našem društvu – rekao je Milidragović.

Ovi primjeri omladinskog aktivizma pokazuju da mladi u Bosni i Hercegovini imaju viziju, ideju i želju da ovu državu učine boljim mjestom  življenja, a raduje činjenica da Britanska ambasada u BiH, UN, UNPFA prepoznaju te želje i podržavaju rad mladih u našoj državi.

INTERVIEW ISTRAŽUJE / Tržište vrijednosnim papirima u BiH: Za gotovinu zovi fondove

U februaru 2020. su mali dioničari na tematskim internet-forumima poput invest.ba uočili vanrednu aukciju dionicama Zatvorenog investicijskog fonda Naprijed d.d. Sarajevo po cijeni od 16,9 KM po dionici za ukupan iznos od 3,45 miliona KM iako je cijena dionica tog Fonda  sedmicama ranije mirovala na  1,03 KM.

To je čisti kriminal i pranje novca. Nevjerovatno! I mediji potpuno prešućuju da je na redovnom tržištu zadnja cijena 1,03 KM i da postoji prodajni nalog po 1,04 KM, a da paralelno ide ova trgovina po 17 puta većoj cijeni. Sve je u dogovoru –  Komisija ne reaguje, Tužilaštvo ne funkcioniše, sudstvo korumpirano, policija to ne razumije, lopovi se množe …– pišu forumaši – mali dioničari.

Od deset slučajno odabranih ljudi različitih zanimanja, stepena obrazovanja i imovinskog stanja – njih devet posjeduje dionice  u fondovima i mahom su ih kupili za certifikate koje su dobili za staru deviznu štednju ili kao platu za različite poslove obavljane tokom rata u BiH ili su ih naslijedili od roditelja, ali od njih devet – šest ne zna u kojim  fondovima su im dionice, a preostalo troje znaju u kojim fondovima, ali ništa više o stanju svoje imovine ili fondova koji njima raspolažu! I dok u BiH oko 500.000 ljudi posjeduje dionice u nekom od fondova (http://www.komvp.gov.ba/site/index.php/test8 i http://www.rvp.ba/ListaEmitenata), a pojedini brokeri i dioničari upozoravaju da „dogovorenim trgovinama na berzi  pojedinci ili grupe obezbjeđuju zaradu na štetu malih dioničara“, prema dostupnim informacijama Tužilaštvo kantona Sarajevo od augusta 2019. godine vodi istragu protiv grupe ljude koje sumnjiči za nezakonito trgovanje dionicama na sarajevskoj berzi SASE „teško“ i do sto miliona KM.  

U skladu sa Zakonom predviđenom zaštitom krivične istrage trenutno ne možemo dati više informacija iz navedenog predmeta – kažu u Tužilaštvu KS kao odgovor na novinarski upit, no nezvanično saznajemo da je u toku istaga „protiv više osoba za organizovani kriminal i manipulacije tržištem vrijednosnih papira“.

Ove manipulacije podrazumijevaju dogovoreno trgovanje dionicama ili vrijednosnim papirima na način da se novcem iz (zatvorenih) investicijskih fondova kupuju dionice određenih dioničkih društava (u vlasništvu određenih pojedinaca ili grupa) s tim da prije same kupovine vrijednost dionica bude podugnuta na vještački način ili kupovina bude obavljena po cijeni koja nema veze sa tržišnom vrijednošću preduzeća.

Tržišna vrijednost dionica ne postoji jer se sve trgovine odvijaju  između povezanih lica kojima je nalogodavac vlasnik dionica koje trebaju biti prodate fondovima – kaže Halil Čengić, jedan od malih dioničara u par preduzeća koji godinama prati kretanja na berzi SASE i ukazuje na nezakonitosti.

Iz javno dostupnih podataka  se lako može vidjeti da je, recimo, nominalna cijena dionica Unionplastike koja sada štampa glasačke listiće za lokalne izbore bila 10 KM, knjigovodstvena 0,0139 KM, a da je ZIF Big  kupio 79.000 dionica tog preduzeća po  cijeni od oko 48 KM što je plaćeno više od 3.000.000 KM za šta u vrijeme te transakcije nije bilo nikakvog opravdanja – kaže Čengić.  Pojašnjava da je „formiranje višestruko nerealno visokih cijena dionica trgovinom unutar povezanih lica adekvatno izdavanju mjenica bez pokrića u platnom sistemu“.

Kupovina dionica na sarajevskoj berzi u ime i za račun invasticijskih fondova iskorištena je prvenstveno za njihovu pljačku: za novac dobijen prodajom likvidnih dionica kao što su BH Telekom, Elektroprivreda Sarajevo, Bosnalijek, Fabrika  duhana Sarajevo ili nekog od društava koja su bila predmet preuzimanja ili kupovine –  društva  za upravljanje fondovima kupovala su dionice preduzeća u vlasništvu učesnika ove skupine ili su na neki način sa njima povezani za vrijednosti višestruko veće od stvarne utvrđene na bilo koji  vjerodostojan način. Ova skupina je na taj način formirala potpuno paralelni platni sistem za međusobna plaćanja i pranje novca uz naplatu tih dionica od fondova, a bez pokrića. Na taj način praktično je izvršen upad u legalni platni sistem iz kojeg se svakodnevno izvlače sredstva koja su vlasništvo dioničara investicijskih fondova – kaže Čengić.  

Primjera radi – ZIF Big je prije izvjesnog vremena prodao «sigurne» dionice BH Telekoma i kupio preduzeće „Energonova“ čija vrijednost je teško uporediva sa vrijednošću BH Telecoma ili je pak IF Bosfin  prodao Igman Konjic…. Ove trgovine se odvijaju preko skrbničkih računa kojima je teško pratiti trag, pa je teško utvrditi ko je kupac, osim po nalogu tužilaštava. Za to vrijeme mali dioničari na forumima uočavaju da, primjera radi, Slovenački fondovi  određene dionice prodaju po 2,5 KM dok ih vrlo brzo potom firma iz Kipra kupije po 6,3 KM i tako dalje i tako dalje….
Do uspostave berze i trgovanja dionicama u BiH je došlo kroz proces privatizacije. Veliki broj stanovnika BiH je u tom procesu za staru deviznu štednju i neisplaćene plate za razne poslove toko rata dobio „certifikate“ ili vrijednosne papire  kojima je vlast koja ih je i izdavala odredila vrijednost koje su vlasnici kasnije uložili ili upisali ili predali u fondove čime su praktično postajali dioničari u preduzećima koje su fondovi kupovali u procesu privatizacije, a među njima i udjele u BH Telekomu, Elektroprivredi…. čije udjele je vlast prodavala da bi „certifikati“ dobili stvarnu vrijednost. Zakonom o privatizaciji je definisano šta se sve može kupovati, modnosno plaćati „certifikatima“. 
Fondovima upravljaju preduzeća koja se zovu društva za upravljanje fondovima koji svoje usluge naplaćuju iz sredstava fondova, a kao posrednici u kupoprodaji dionica pojavljuju se brokeri koji opet rade za određenu proviziju koju naplaćuju od društava, vlasnika dionica ili kupaca. Berza je neka vrsta „pijace“ na kojoj se obavlja ponuda i potražnja koje su regulisane zakonima. Evidenciju vlasništva nad vrijednosnim papirima vodi Registar vrijednosnih papira u FBiH, a  zakonitosti trgovanja nadzire Komisija za vrijednosne papire FBiH koja može na različite načine sankcionisati učesnike u ovom procesu. Prema dostupnim podacima – na tržištu ima zbunjujućih pojava kao naprimjer to da je  ZIF Naprijed  jedan od deset najvećih vlasnika ZIF MI Group, a Mi Group i Naprijed među najvećim vlasnicima Big-a, a Big ima najveći udio u vlasništvu u ZIF Naprijed.

Čengić tvrdi da  ZIF-ove Big i MI Grup, osim ovog povezanog vlasništva,  povezuje to što  kupuju dionice istog investitora – porodice Selimović!

U skoro svim društvima u nekadašnjem vlasništvu ovih investitora sada su većinski vlasnici fondovi koje na neki način kontrolišu ovi investitori! Samo u transakcijama vezanim za Sarajevsku pivaru i štampariju Unionplastika iz ova dva fonda je izvučeno više od 30.000.000 KM – tvrdi Čengić i podsjeća da je 2016. i 2017. godine cijena dionica Sarajevske pivare d.d. na berzi podignuta sa 2,7 KM na 26 KM i da ih je po 23 KM kupio ZIF MI Group    117.960 dionica koje je platio oko 2.729.476 KM.

Povećanje nominalne cijene dionice SRPV  sa 15 na 23 KM odobrila je Komisija za vrijednosne papire FBiH kako bi vlasnici Sarajevske pivare kroz emisiju manjeg broja dionica došli do što većeg kapitala… U prospektu emisije je stajalo da će sredstva prikupljena emisijom dionica biti upotrijebljena  za razvoj  IT-sektora Pivare, ali sva sredstva  su odmah po uplati pokupljena sa računa za dugove iz ranijeg poslovanja. Na isti  način su nestala sva sredstva koja su za tu emisiju dionica uplatili i ostali fondovi. Niko drugi nije ni učestvovao u emisiji osim fondova koje  očito kontrolišu vlasnici Sarajevske Pivare – sumnja Čengić i naglašava da na berzi nema prometa dionica Sarajevske pivare što, prema njegovom mišljenju, govori da one nisu zanimljive običnim kupcima.

Najveći vlasnici Sarajevske pivare su  Hilmo Selimović koji je ranije bio jedini vlasnik, te fondovi MI Group, Big i Naprijed, a članovi nadzornog odbora su Hilmo i Mujo Selimović, te Mujesira  Borišić koja je kćerka Hilme Selimovića.  U Unioninvestplastici koja je u početku bila vlasništvo porodice Selimović, pak, su Mujo Selimović i Mujesira Borišić članovi Nadzornog odbora iako zvanično nemaju nikave veze sa vlasništvom.

U Komisiji za vrijednosne papire FBiH u pisanim odgovorima na pitanja portala interview.ba Hasan Ćelam odgovara da su proteklih godina izvšili značajan broj nadzora prometa i prijenosa vrijednosnih papira i o utvrđenim nepravilnostima izvjestili SIPA-u i nadležna kantonalna tužilaštva, ali i sami izdavali prekršajne naloge, izricali javne opomene profesionalnim posrednicima…

Obustavili smo dozvolu za obavljanje brokerskih poslova u prometu vrjednosnih papira u trajanju od 30 dana VGT Broker-u d.o.o. Visoko zbog neizvršavanja obaveza; izrekli javne opomene društvima VGT Broker d.o.o. Visoko i Fima International d.o.o. Sarajevo, te AW broker-u d.o.o. Sarajevo; oduzeli dozvole Društvu za upravljanje fondovima Kapital Invest d.o.o. Cazin i izrekli zabranu raspolaganje imovinom zatvorenih investicionih fondova  Herbos fond d.d. Mostar i Fortuna fond d.d. Cazin s nalogom bankama depozitarima da do zaključivanja ugovora o upravljanju sa novim društvom obavljaju poslove upravljanja imovinom fondova; oduzeli dozvole DUF-u Eurohaus Invest d.o.o. Sarajevo za upravljanje otvorenim investicionim fondom Eurohaus Balanced s nalogom banci depozitaru da donese odluku i provede likvidaciju fonda uz izdavanje prekršajnog naloga protiv odgovorne osobe u pravnoj osobi; izdali prekršajne naloge DUF-u Kapital Invest d.o.o Mostar koje upravlja ZIF-om Herbos Fond d.d. Mostar, DUF-u Market Investment Group  d.o.o. Sarajevo koje upravlja ZIF-om MI-Group d.d. Sarajevo i odgovornim osobama u pravnom licu za trgovinu vrijednosnim papirima; izrekli javnu opomenu DUF-u SME Invest d.o.o. Mostar, te prema DUF-ima izdali naloge za otklanjanje nepravilnosti – piše Ćelam. 

No Komisija već više od dvije godine kao da ne postoji jer nema dovoljna broj članova za odlučivanje – neki su otišli u penziju, a neki promijenili posao, sam Ćelam je odavnop trebao biti penzionisan.

Ovlaštene osobe Komisije su u toku 2020. godine obavile preko deset nadzora u skladu sa odredbama Pravilnika o načinu obavljanja nadzor na tržištu vrijednosnih papira. Informacije o provedenom nadzoru su dostavljene Komisiji na odlučivanje, ali nisu razmatrane jer Komisija nema kvorum i ne može pravovaljano donositi odluke – piše Ćelam.

Mali dioničari smatraju da je «na berzi potpuni haos i bezakonje bez ikakve kontrole, a cijene koje se pokazuju na berzi odavno nemaju veze sa stvarnošću»

Ništa se neće desiti jer niti ima regulatora niti ima države, a pare dioničara ZIF-ova Big, MI Group i drugih su kod vlasnika i osnovača firmi Ozon, Energonova, Unioninvestplastika i sličnih uspješnica – pišu po forumima koji su praktično jedini prostor gdje mogu govoriti o svojoj imovini, barem oni koje ona zanima.

U Parlamentu FBiH koji je nadležan za imenovanje članova KVP FBiH više od dvije godine polemišu o imenovanju članova.

Unutar parlamentarne većine nema dogovora o imenovanju, a  predloženi kandidati su za nas neprihvatljivi  jer nisu eksperti i ne zadovoljavaju nacionalnu strukturu što znači da je prijedlog neustavan – kaže Damir Mašić iz SDP BiH.

Iako veliki broj vlasnika dionica ne zna ni u kom fondu je njihova imovina, brokeri naglašavaju da pojedine dionice donose dividendu mnogo veću od kamata koje banke daju za štednju.

Dividenda BH Telekoma je 53 pfeninga na dionicu koja košta oko 8,5 KM što jer više od 6 posto, ali tržište vrijednosnim papirima je sasvim uništeno, niko više ne želi da trguje jer nema nikakvu sigurnost. Bespredmetni su pozivi  primjerice profesora Ekonomskog fakulteta u Sarajevu da se trguje dionicama jer je to plodonosnije od držanja novca u bankama –  ljudi se ne osjećaju sigurno da bh-tržištu vrijednosnim papirima – cijeni jedan od brokera koji je želio ostati anoniman. Zaključuje da ovakvi odnosi na tržištu vrijednosnih papira osiromašuju i državu i male dioničare.

U Komisiji za vrijednosne papire ne misle da je tržište osiromašeno.  

Berza je organizirano i regulirano finansijsko tržište na kojem se trguje vrijednosnim papirima. Trgovina je zasnovana na principu ponude i potražnje, te se na osnovu toga određuju cijene vrijednosnih papira. Pored datog fundamentalnog odnosa, stanje na tržištu općanito, a posebno na tržištu vrijednosnih papira uslovljeno je i drugim odnosima i pojavama poput opšte

politike i ekonomske situacije u državi i svijetu, stepenu razvijenosti privrede, kapacitiranosti domaćih investitora, atraktivnosti domaćeg tržišta stranim investitorima, uspješnosti poslovanja privrednih subjekata i slično. Shodno datim odnosima, u uslovima stabilne političke i ekonomske situacije, privrednog rasta i u uslovima u kojima na tržšištu postoje investitori sa značajnim viškom finansijskih sredstava očekivano dolazi do povećanja potražnje, a time i,

sasvim izvjesno, do rasta cijena na tržištu. Analogno tome, isto vrijedi i za suprotno. Obzirom da tržište samo po sebi nije dovoljan korektiv, uloga regulatora je bez sumnje nužna i značajna – kaže Ćeman.

Izvršni direktor  sarajevske berze SASE Almir Mirica pojašnjava da berza na više načinak ontrolieš rad svojih uposlenika, a „ukoliko se analizom podataka utvrdi da je (pretpostavljeno) kršenje izvršeno od strane trećeg lica, dakle ne od člana Berze ili njenih usposlenika, slučaj se sa svom dokumentacijom i analizom prosljeđuje Komisiji za vrijednosne papire FBiH, vrhovnom regulatoru na tržištu kapitala.

Berza je dioničko društvo u privatnom vlasništvu bez eksplicitnih javnih ovlaštenja i može istraživati i sanckionisati isključivo poštivanje propisa od strane članova Berze budući da su se oni, prijemom u članstvo Berze, obavezali na poštivanje Pravila i drugih akata Berze. Mi ne posjedujemo ingerencije da ispitujemo, saslušavamo ili sankcionišemo investitore koji trguju na berzanskom tržištu kaže Mirica.

Halil Čengić smatra da učinak KVP FBiH nije adekvatan, da ne prate transakcije među fondovima i najavljuje da će mali dioničari, ukoliko regulatori i tužilaštva ne urade ništa da zaštite njihovu imovinu, biti prinuđeni da sami podižu pojedinačne tužbe protiv pojedinih učesnika na tržištu kapitala.

Do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor od MI Grupe na pitanje kako donose odluke koje dionice kupuju, koje prodaju i kako određuju šta je fer cijena – uprava je na službenom putu, a direktor na godišnjem odmoru.

BALKANSKI PUTEVI NAFTE: Firma finansijera SDA godinama dobija milionske poslove od Skupštine Podgorice

Prema podacima Regulatorne agencije za energetiku tokom 2019. godine u Crnoj Gori je poslovalo 70 preduzeća, koja se bave trgovinom, skladištenjem i/ili transportom naftnih derivata, TNG i prirodnog gasa. Od tih 70 preduzeća, “Hifa Oil CG” nalazi se među prvih jedanaest firmi koje su tokom 2019. godine ostvarile najveći dobitak u poslovanju.

Kompanija „Hifa Oil CG“, iza koje stoji bosanskohercegovački biznismen Izudin Ahmetlić – finansijer Stranke demokratske akcije (SDA), godinama u Crnoj Gori sarađuje sa kompanijom „Putevi“, koja je u vlasništvu Skupštine glavnog grada Crne Gore Podgorice.

Prema podacima koji su prikupljeni za ovo istraživanje, u periodu od avgusta 2018. do maja 2020. godine „Hifa Oil CG“ potpisala je sa „Putevima“ pet ugovora o nabavci dizel i bezolovnog goriva ali i asfaltne baze u ukupnom iznosu od 2.378.640 eura. Radi se o ugovorima koji su potpisani dok su na čelu tog opštinskog preduzeća bili Violeta Klikovac, kao i sadašnji direktor Radenko Bulatović.  Na čelu Skupštine opštine Podgorica nalazi se dr Đorđe Suhih, koji je ujedno predsjednik Opštinskog odbora Socijaldemokrata (SD) – partije predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića koja je manji koalicioni partner dosadašnjoj vlasti Mila Đukanovića.

Za potrebe ovog istraživanja novinarski tim došao je do ugovora potpisanog 14. maja 2020. godine za nabavku dizel goriva i bezolovnog benzina za potrebe kompanije „Putevi“ vrijednog 223.239 eura sa uračunatim PDV-om. Taj iznos trebao bi da bude isplaćen Ahmetlićevoj kompaniji „Hifa Oil CG“, čija djelatnost je prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) – „Trgovina na veliko čvrstim, tečnim i gasovitim gorivima i sličnim proizvodima”. Ipak, kompanija bh. biznismena najviše je prihodovala kroz posao sa  „Putevi d.o.o. Podgorica“ na osnovu dobijenih poslova nabavke asfaltne baze (bitumena).

Tako je 21. avgusta 2018. godine potpisan ugovor vrijedan 596.829 eura sa Violetom Klikovac za nabavku 1.180 tona asfaltne baze. Dalje, 18. juna 2019. godine Ahmetlić je preko svoje crnogorske podružnice izabran za nabavku  900 tona asfaltne baze vrijednosti 588.600 eura sa uračunatim PDV-om.

Novi direktor „Puteva“ Radenko Bulatović, 23. januara 2020. godine potpisao je ugovor sa predstavnicima kompanije „Hifa Oil CG“ i „E.C. Auto Trade“ za nabavku nabavku 585 tona FCO asfaltne baze, u iznosu od 319.994 eura sa PDV-om. Iste kompanije izabrane su i 16. aprila 2020. godine za nabavku 1.210 tona asfaltne baze, vrijedne 649.987 eura sa uračunatim PDV-om.

Podaci CRPS pokazuju da je firma „Hifa Oil CG” osnovana 18. maja 2017. godine. Tada je kao osnivač bio upisan lično Izudin Ahmetlić, dok su ovlašćeni zastupnici bili Kenan Ahmetlić i Adil Halilović. Nemanja Mrdak je naveden kao izvršni direktor. Kao osnivač „Hifa oil CG” danas se u registru CRPS vodi istoimena kompanija iz Tešnja, iza koje stoji Izudin Ahmetlić.

Poslovna saradnja sa Univerzitetom Crne Gore

“Hifa oil CG”  ne dobija samo tendere kompanije „Putevi”. Poslovnu saradnju imaju i sa Univerzitetom Crne Gore, na čijem je čelu rektor Danilo Nikolić. Tako su Mrdak i Halilović 13. februara 2018. godine potpisali ugovor o snadbijevanju naftnim derivatima, odnosno mazuta sa rektorom Nikolićem vrijedan 120 hiljada eura. U ugovoru je navedeno da se radi o količini od 160 tona mazuta, koji moraju biti isporučeni u roku od 48 sati od dana narudžbe. To nije jedini ugovor rektora Nikolića sa predstavnicima kompanije „Hifa Oil CG”. Dana 2. decembra 2019. godine potpisan je još jedan ugovor oko nabavke cirka 108 tona mazuta u vrijednosti od 80 hiljada eura, sa istim rokom isporuke kao u prethodnom poslu.

Prihod od prodaje samo za godinu 12,2 miliona eura

Poreska uprava Crne Gore bilježi da je firma „Hifa Oil CG” od kada je ušla na crnogorsko tržište uspjela vrlo brzo razraditi posao i zaraditi milione. Tako je u decembru 2019. godine evidentirano da ta Ahmetlićeva kompanija ima ukupnu aktivu od oko 5,2 miliona eura, koja se uvećavala iz godine u godinu. Samo u prošloj godini „Hifa Oil CG” imala je prihod od prodaje od 12,2 miliona eura, dok je profit na kraju iste godine iznosio 234.688 eura. Od osnivanja podružnice u Crnoj Gori rastao je i njen broj zaposlenih. Tokom 2018. godine upisana su tri radnika, da bi u 2019. godini imala 18 zaposlenih.

Mediji su u martu prošle godine izvijestili da je firma „Hifa Oil CG” otvorila svoj prvi maloprodajni objekat u Podgorici. Prilikom svečanog otvaranja objekta među zvanicama su bili ambasador Crne Gore u Bosni i Hercegovini Milan Lakić, u ime Grada Podgorice Kemal Grbović, otpravnica poslova Ambasade Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori Moamera Hambo, predsjednik Skupštine gradske opštine Golubovci (u kojoj se nalazi objekat) Ratko Stijepović i predsjednik Privredne komore Crne Gore Vlastimir Golubović.

Ovlašćeni zastupnik firme Kenan Ahmetlić zahvalio se na podršci „lokalnih vlasti prilikom izgradnje multifunkcionalnog objekta”. Golubovci su inače rodno mjesto Sebije Izetbegović, supruge predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.

Sporna prodaja imovine kod Herceg Novog

Poslovi Izudina Ahmetlić u Crnoj Gori počeli su mnogo prije nego što je osnovao kompaniju „Hifa Oil CG” u Podgorici. Bosanskohercegovački portal „Žurnal” objavio je da je u oktobru 2002. godine sačinjen ugovor o prodaji 47 hiljada kvadrata zemljišta na morskoj obali nadomak Herceg Novog u vlasništvu bosanskog državnog industrijskog preduzeća „Krivaja” iz Zavidovića. Te nekretnine prodate su za 940 hiljada njemačkih maraka, iako je prema tadašnjim procjenama vrijednost bila najmanje 3 miliona maraka. Kupac je bio građevinski poduzetnik iz Beograda Mirko Tica, a njegov zastupnik tokom kupoprodajnog postupka bio je upravo Izudin Ahmetlić, što je navedeno i u ugovoru.

Prema navodima koje je ranije objavio „Žurnal”, tu imovinu Tica je uspio da proda za čak 18 miliona maraka. Tragom tih informacija novinarski tim je utvrdio da je barska firma „Čanj” današnji vlasnik imovine kod Herceg Novog koja je nekada bila bila u vlasništvu preduzeća „Krivaja”. U podacima CRPS-a se navodi da je vlasnik i izvršni direktor kompanije „Čanj” ruski državljanin Vjačeslav Telegin.

VIDEO ANKETA: Hoće li Mostarci/ke glasati i da li znaju kandidate/kinje za Lokalne izbore 2020. u Mostaru?

Mostarci/ke će 20. decembra 2020. godine nakon dugogodišnje blokade izbornog procesa moći ostvariti svoje osnovno demokratsko pravo da biraju i budu birani. Posljednji put na lokalne izbore u svom gradu izašli su 2008. godine.

Pitali smo građane/ke hoće li glasati i da li su im poznate kandidirane stranke i nezavisni kandidati za lokalne izbore u ovom gradu. Pogledajte šta su nam rekli u video anketi koju smo uradili!

{youtube}Szd0E4GeGwE{/youtube} 

Podsjećamo, Mostarci/ke birat će 35 gradskih vijećnika. Iz šest izbornih područja 22, te s gradske liste preostalih 13. U ovom gradu, kao što je to slučaj s još nekoliko bh. gradova, još uvijek ne postoji mogućnost direktnog biranja gradonačelnika, tako da će kada se Gradsko vijeće oformi indirektno izabrati gradonačelnika.

Ljubo Bešlić gradonačelnik je Mostara od decembra 2004. godine, dakle skoro 16 godina. Ne pamti se da je u povijesti novije demokracije u Europi, a valjda i u svijetu neko obnašao dužnost tako dugo samo zato što nije bilo izbora.

Izbori u Mostaru omogućeni su pritiskom Irme Baralije, koja je podnijela tužbu protiv BiH Europskom sudu za ljudska prava zbog neodržavanja izbora u ovom gradu 12 godina. Lideri SDA-HDZ, koji su blokirali izborni proces postigli su dogovor o održavanju izbora u Mostaru ove godine 18. juna

(Interview.ba)

DOSJE MOSTAR / Bodo Weber: Sporazumom s HDZ-om o Mostaru, Izetbegović i SDA prvi put legitimirali projekt trećeg entiteta

Iako će politički dogovor na relaciji SDA-HDZ, postignut 18. juna ove godine, omogućiti održavanje izbora u Mostaru i tako prekinuti decenijsku blokadu izbornog procesa, brojni stručnjaci su pesimistični u vezi toga da će se nešto značajnije promijeniti u ovom gradu. Viši suradnik Vijeća za politiku demokratizacije Bodo Weber kaže kako postignuti dogovor nije u cilju budućnosti ni Mostara, niti cjelovite Bosne i Hercegovine. Za Interview.ba govorio je o tome zašto je međunarodna zajednica pristala na dogovor koji odgovara isključivo dvjema partijama, šta će se desiti ako nacionalne stranke osvoje 2/3 većinu, zašto je Izetbegović popustio Čoviću, te da li se mogu desiti reforme Izbornog zakona BiH u vremenu određenom ovim dogovorom.

MOSTARCI U DECEMBRU BIRAJU IZMEĐU: Ubijanja Grada Mostara ili nastavka njegove disfunkcionalnost, ali koja makar ostavlja šansu za neko buduće stvarno reformiranje gradskih institucija, tj. političkog sistema grada Mostara – kad se međunarodna zajednica uhvati u koštac. 

INTERVIEW: Zašto je međunarodna zajednica pristala na „politički dogovor“ SDA-HDZ oko održavanja izbora u Mostaru u obliku koji najviše odgovara ovim partijama?

WEBER: U historiji politike Zapada, tj. slabosti i neodlučnosti te politike zadnju deceniju i po, mostarski dogovor predstavlja jednu od najnižih tačaka. Poslije jedne decenije otpora međunarodne zajednice lobiranju Čovića da se “Hrvatima mora nešto dati”, iza čega stoji ništa drugo nego projekt realiziranja trećeg entiteta kroz izmjene izbornog sistema, koje ne služe ni bosanskim Hrvatima, niti BiH u cjelini, nego isključivo konceptu vladavine “konstitutivnih stranaka”, Zapad je po prvi put popustio. Nažalost, što čini ovaj presedan još gore, po svemu sudeći je to što to nije rezultat neke nove politike Zapada, nego je kreiran u odsustvu ikakve politike EU i SAD-a prema BiH, odnosno političke volje da se ozbiljno pozabave Bosnom i Hercegovinom. Mostarski dogovor je rezultat angažiranja nekolicine ambasadora u Sarajevu mimo svojih prijestolnica, te je nastao iz sasvim ličnih, mahom karijerističkih razloga.

INTERVIEW: Koliko je ovaj „politički dogovor“ isključiva kada su u pitanju druge političke opcije, s obzirom na činjenicu da znamo da se s građanske liste bira 13 vijećnika, a drugih 22 sa šest izbornih područja (etničkih)?

WEBER: Brisanje ravnoteže izbora iz gradske liste i iz izbornih područja zarad dominacije izabranih vijećnika iz tih šest izbornih područja, uz brisanje centralne gradske zone, najbolji je dokaz suštine dogovora između HDZ-a i SDA-a: zloupotreba presude Europskog suda za ljudska prava zarad etnoteritorijalizacije grada Mostara. Sud nije kritizirao tu ravnotežu, nego jedino povredu principa jedan čovjek, jedan glas. Postojeća ravnoteža izbornih lista je zapravo bio pokušaj uspostavljanja ravnoteže između etničkog i građanskog principa.

READ ENGLISH VERSION!

INTERVIEW: Iako će se izborima u Mostaru oživjeti demokracija u smislu prava građana da biraju i budu birani, mnogi su uplašeni, ako nacionalne stranke u ovom gradu osvoje glasove da će ponovo uspostaviti sistem vlasti koji će ići samo njima na ruku, kao što je to bio slučaj u posljednjih 12 godina. Koliko je izvjesno da će se ovakvo nešto i desiti?

WEBER: Neće u Mostaru oživjeti demokracija. Demokracija je puno više od puke forme, to jest akta glasanja, mora postojati izbor da se imaju demokratski izbori. Nadolazeći izbori su egzistencijalni, ali pred-političkog i pred-demokratskog karaktera. Građani imaju šansu da spriječe planove HDZ-a i SDA time što će spriječiti dvotrećinsku većinu ove dvije stranke u budućem gradskom vijeću. Taj akt otpora znači da se svojim glasom građani protive strankama koje drže sve poluge vlasti i ekonomije u svojim rukama, te protiv međunarodnoj zajednici koja se nažalost pokazala kao ignorantna.

INTERVIEW: Ako su SDA-HDZ „sašile“ ovaj politički dogovor po svojim željama, što se onda tek može očekivati ukoliko budu imali priliku da donesu svoj statut i izaberu gradonačelnika?

WEBER: Predstavnici dvije stranke najavili su nakon potpisivanja mostarskog dogovora da će pretvoriti gradska područja u šest de facto monoetničkih, stvarnih centara moći, i time ubiti jedinstven grad, pretvorivši političke institucije na nivou grad u ikebanu. Ako pak ne dobivaju dvotrećinsku većinu, ja predviđam da će grad ostati onako disfunkcionalan kako je dosad bio sa starim statutom i bez izbora. Prema tome, građani Mostara u decembru svojim glasom imaju izbor između: ubijanja Grada Mostara ili nastavka njegove disfunkcionalnost, ali koja makar ostavlja šansu za neko buduće stvarno reformiranje gradskih institucija, tj. političkog sistema grada Mostara – kad se međunarodna zajednica uhvati u koštac.

INTERVIEW: Je li možda međunarodna zajednica razmišljala o jednom ovakvom scenariju kada su se fotografirali nasmijani iza potpisnika? I jesu li Bakir i Čović nasamarili međunarodne predstavnike?

WEBER: Bojim se da “međunarodna zajednica” nije ništa razmišljala, nego da je podrška mostarskom dogovoru zapravo pokazatelj i rezultat odsustva političke volje da se ozbiljno bave BiH. To već pokazuje činjenica da je dogovor oko Mostara suštinski protivno Mišljenju Europske komisije iz maja prošle godine, koje je u reformskim uvjetima koji se tiču ustavnih reformi jasno ukazalo na principe, koje ustavna reforma Daytonske BiH mora slijediti, kako bi država jednog dana postala članica Europske Unije: „značajno ograničavanja etničkog principa podijele vlasti i institucija, koje dosad jedino služi politici međuetničkog straha i patronaže vladajućih stranaka“.

INTERVIEW: Pratite dešavanja oko Mostara, Izetbegović je tek prije neki dan naveo da bi trebao započeti dogovore s Čovićem oko izmjena Izbornog zakona. Sada je septembar, izborna je godina, koliko je realno da će se takvo nešto desiti u okviru vremena koje je navedeno sporazumom?

WEBER: Nema ništa od implementacije sporazuma o promjeni Izbornog zakona BiH. Nije bilo moguće naći dogovor oko cjelokupnog kompleksa više od decenije van nekog okvira sveobuhvatne reforme ustavnog poretka BiH, a u odsustvu principijelne politike Zapada, pa tako neće biti realiziran ni za manje od pola godine. To je bilo valjda jasno od dana potpisivanja. Ipak, značajno u ovom kontekstu, što će ostati od dogovora, koji će ući u historiju kao sva prethodna pisma namjera, jeste to da su Bakir Izetbegović i SDA prvi put legitimirali projekt trećeg entiteta potpisom pod formulacijom o “legitimnom političkom predstavljanje konstitutivnih naroda.”

INTERVIEW.BA: Zašto je Bakir Izetbegović, u okviru ovog sporazuma, popustio Čoviću kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona BiH?

WEBER: To treba njega i njegovu stranku pitati.

INTERVIEW: Mnogi politički analitičari smatraju da je povrijeđen Ustav FBiH i BiH, odlučivanjem o Gradu Mostaru isključivo dvije partije, odnosno dva konstitutivna naroda, što je s trećim konstitutivnim narodom u ovom entitetu zašto nije uključen u pregovore i zašto je na to sve prešutio Milorad Dodik?

WEBER: “Konstitutivne stranke” poput HDZ i SDA ne mare za sudbinu srpskog naroda u Federaciji, pa čak ni za “princip” konstitutivnosti, ako ne služi njihovim interesima. Isto važi i za Milorada Dodika, za njega posebno.

INTERVIEW: Ima li mostarski „politički dogovor“ budućnost?

WEBER: Mostarski dogovor nije u cilju budućnosti, ni Mostara niti BiH. Koliko taj nazadni projekt ima budućnosti, vidjet ćemo na decembarskim izborima, tj. da li će dvije stranke osvojiti dvotrećinsku većinu ili ne.

Banjalučka lista SDP-a izazvala brojne osude: „Muškarci u SDP-u nemaju *uda ili nemaju djecu“

SDP-ova banjalučka lista kandidata/kinja za predstojeće izbore, na kojoj je isključivo ženama uz stručnu kvalifikaciju navedeno da su majke i koliko djece imaju, izazvala je brojne osude javnosti. Pokušali smo saznati od predsjednika GO SDP Banja Luka Aleksandra Vukovića kako su došli na jednu takvu ideju i da li su je žene s liste odobrile, te zašto muškarcima nisu dopisani porodični detalji, ali nam je rekao da ne može davati izjave zbog „osjetljivosti teme“.  

Umjesto izjave, pronašli smo saopćenje GO SDP Banja Luka u kojem navode kako su ponosni što su neke od njihovih kanditatkinja osim zvanja, sjajne majke. – Što ni u kom slučaju ne znači da nismo ponosni na naše kandidatkinje koje nisu majke, a takođe ne znači da nismo ponosni na naše kandidate koji su očevi ili nisu. To što smo pored zvanja i profesionalne orijentacije naših kandidatkinja za one koje to jesu napisali i da su majke znači samo dobru namjeru, a nikako diskriminaciju onih koje to nisu. Potpuno i bez dileme odbijamo jednostrane stavove pojedinaca kako smo na bilo koji način učinili diskriminacije, a pogotovo koliko se daleko otišlo u kvalifikacijama da ‘žene koje nisu majke ne trebaju biti u politici’ – istaknuto je u saopćenju.

Navedena dešavanja na Facebook profilu komentarisao je i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić: „Ja sam ponosni otac kćerke i sina, te djed za sada jednog unuka. Nadam se da nisam nikoga uvrijedio ili ne daj Bože diskriminirao“.

Umjesto toga, britanskog ambasadora u BiH Mattew Fielda usrećilo bi da je takvo nešto vidio kod kandidata na SDP listi za Banja Luku. Pitao je: „Zašto samo žene?“.

A određena pojašnjenja zatražila je i ekonomistica Svetlana Cenić: Može li mi SDP objasniti zašto pored kandidatkinja stoji da su majke (i broj dece), a pored kandidata nema da su očevi? Da li žene koje nemaju dece mogu biti kandidatkinje? Ili je žena samo koja rodi? I koje to veze ima sa socijaldemokratijom, pravima, ravnopravnošću…?”.  

Aktivistkinja za ljudska prava Aida Feraget najoštrije je odreagirala na iznošenje porodičnih detalja samo u slučaju žena.

Muškarci u SDPu nemaju *uda ili nemaju djecu? Šta je ba ovo? Oni nisu roditelji, bitno je da je ona majka? Hajmo sad targetirati ova dva ženska imena, bez djece, da im se nagovorimo sto one nisu majke? Fuj ba, ali FUJ – objavila je na Facebooku.

A nekadašnji novinar O kanala i trenutni dopisnik BUKA portala Slađan Tomić poručio je kako je predstavljanje žena kroz prizmu majki i isticanje majčinstva kao zanimanja ili kompetencije pogrešno na mnogo načina.

Za BUKA portal nosilac liste SDP-a za Banjaluku advokat Dario Sandić istakao je da su kandidatkinje SDP-a same tražile da se pored njihovih imena u biografiji naznači da imaju djecu. „Mi smo se vodili logikom da majke rađaju djecu i da one imaju pravo da odluče o tome da li će to biti poznata ili nepoznata činjenica. Nema nikakve diskriminacije ili omalovažavanja već jednostavno poštovanje odluka i želja žena koje se nalaze na listi“, kazao je.  

Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a BiH, također za BUKA-u, rekao je da je uloga majke vrlo bitna uloga u životu svake žene, ali i muškaraca, ali da se na ovaj način daje prednost ženama koje u životima imaju višestruke uloge.

Stalno pričamo o ravnopravnosti žena u našem društvu, ovim smo htjeli da pokažemo da nije stanje više tako neravnopravno. Intencija i namera je dobra. Ne verujem da će bilo ko od muškaraca sa naše liste da se smatra ugroženim na taj način, čak smo ponosni na činjenicu da imamo veliki broj žena na listi, iznad zakonske obaveze – rekao je Mijatović.

Pokušali smo saznati od žena s liste da li su same tražile da im se uz ime i prezime, te stručnu kvalifikaciju, navode i porodični detalji, ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore.

Stoga smo komentar zatražili od potpredsjednice Foruma žena SDP-a Ifete Ćesir-Škoro, koja je mišljenja je da se potkrala greška o kojoj u GO SDP Banja Luka nisu puno razmišljali.

SDP je jedina politička partija, koja je preko Foruma žena, ostvarila jednak broj žena i muškaraca. Mislim da nijedna politička partija nema takav omjer snaga unutar svojih redova. Što se tiče Banjaluke, svakako mislim da SDP Banjaluka nije želio na taj način diskreditirati ili diskriminirati žene. Nije to trebalo da se desi nikada. Ja sam sigurna da sve ove žene jesu ili nisu majke, ali to je stvar njihovog privatnog života, što nije nevažano, međutim, najvažnije je ono koliko mi djelujemo u našem okruženju – zaključila je za Interview.ba.  

INTERVIEW.BA ISTRAŽUJE: Ko su stranke i kandidati/kinje koji/e žele da vode Mostar? (1 DIO)

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) nedavno je objavila spiskove ovjerenih političkih subjekata za izbore u Gradu Mostaru.  Atmosfera 12-godišnje blokade izbornog procesa rezultirala je brojnim strankama i nezavisnim kandidatima, koji će se boriti za poziciju u novom Gradskom vijeću, a koje će indirektno izabrati gradonačelnika. Odlučili smo istražiti koliko informacija putem Interneta građani/ke mogu saznati o strankama, ljudima i ženama, koji/e žele u budućnosti da ih predvode.

Već na samom početku istraživanja otkrili smo kako ovjerena stranka Hrvatska kršćanska demokratska unija (HKDU) BiH  nema svoju oficijalnu web-stranicu, kao ni Facebook stranicu. O ovoj političkoj opciji najviše informacija možete saznati putem Wikipedije:  “Hrvatska kršćanska demokratska unija Bosne i Hercegovine (HKDU BiH) je bosanskohercegovačka demokršćanska politička stranka Hrvata u BiH osnovana 2010. godine, kao sestrinska partija hrvatske političke stranke Hrvatske kršćanske demokratske unije“. A kao što nam je svima poznato, Wikipedija je baza podataka, koju svi mogu da uređuju, te samim time vjerodostojnost podataka iz ovog izvora je uvijek upitna.

U majici Thompsona u Parlament BiH

Osim Wikipedije, nešto više informacija o HKDU BiH možete saznati putem financijskih izvještaja objavljenih na CIK-u: “Politička stranka je upisana je u registar kod Županijskog suda u Livnu, rješenjem broj: R-I-7/96 od 14.06.1996. godine, dok su rješenjima Općinskog suda u Mostaru broj: R/3-09 od 26.10.2009. godine i broj: R/5-14 od 08.12.2014. godine upisane izmjene podataka o licu ovlaštenom za zastupanje i predstavljanje stranke. Sjedište stranke je u Mostaru, Dr. Mile Budaka br. 126. Lice ovlašteno zа predstavljanje i zаstupаnjе strаnkе je Ivan Musa, predsjednik“. Inače, predsjednik ove stranke, poznat je već od ranije po tome što je dolazio u Parlament BiH u majici Thompsona. 

A jedan od ovjerenih političkih subjekata za Mostar je i Savez za Stari Grad. Pod ovim nazivom na Facebooku smo pronašli samo jednu stranicu, u čijem opisu piše: „Politička stranka u Općinskom vijeću Stari Grad i Gradskom vijeću Grada Sarajeva“, a koja nema nikakvog kontakta, niti objašnjenja ko je predsjednik, ni kada je osnovan, koliko dugo djeluje i šta je plan i program ove stranke.

Društvene mreže kupe prašinu

Slična je situacija i sa Čapljinskom neovisnom strankom – Čapljina u srcu. Iako postoji Facebook page, ne postoje informacije poput broja telefona ili maila, kao ni osnovne informacije o stranci. Čapljinska neovisna stranka – Čapljina u srcu upisana je u registar kod Općinskog suda u Mostaru, Rješenjem broj: R/2-13 od 21.10.2013. godine. Sjedište političke stranke je u Čapljini, Ulica Kralja Tomislava bb. Lice ovlašteno za zastupanje stranke je Mirko Vasilj, predsjednik“, pronađeno na stranici CIK-a.

Da Facebook page ne služi svrsi, pokazuje i page Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića, koji je u potpunosti prazan i ne pruža informacije o tome kako i kada je nastala stranka, ko je predsjednik, ko su članovi, šta je osnovna ideja, vizija ili misija. Međutim, informaciju više saznali smo iz CIK arhive: “Ova stranka registrovana je kod Općinskog suda u Travniku, rješenjem broj: 051-0-F1-12-000001 od 04.04.2012. godine. Sјеdištе stanke je u Novom Travniku, Stjepana Radića bb.

Lice ovlašteno za zastupanje Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića je Anto Lozančić, predsjednik stranke”.

Isti slučaj je i sa Hrvatskom demokratskom unijom BiH, koja ima dva Facebook page za Grude i Posušje, ali bez bitnih informacija za građane. No, u CIK-ovoj bazi se navodi kako je ova stranka je upisana u registar političkih organizacija kod Kantonalnog suda u Sarajevu rješenjem broj: R-I-8/02 od dana 16.05.2002. godine, te da joj je sjedište u Sarajevu, Tešanjska 9, dok je predsjednik stranke Miro Grabovac.

Priliku u ovim izborima vidi i Pokret Most 21, koji je oformljen 2017. godine u Sarajevu. Iako nemaju web-stranicu, imaju Facebook, gdje su građanima/kama dostupne sve informacije. A u opisu stranice stoji samo: “MOST 21 je narodni pokret građanske političke provenijencije, otvoren za sve građane Bosne i Hercegovine koji prihvataju njezina temeljna načela”. Predsjednik partije je Amir Reko.

Više informacija o Prvoj Mostarskoj Partiji nećete moći pronaći na njihovoj web-stranici, iako postoje već kreirane sekcije za program stranke i historijat, ali je dostupan broj telefona i e-mail. Osim toga, imaju Facebook stranicu u čijem opisu stoji koga zastupa ova stranka:  Prva Mostarska Partije je lokalna partija koja zastupa interese svih stanovnika Grada Mostara...“. Predsjednik je  Semir Drljević Lovac, koji je nedavno apelovao na sve opozicione političke stranke u Mostaru da po strani ostave lične razmirice i zajednički nastupe na predstojećim lokalnim izborima.

Na mostarskim izborima svoju šansu će okušati i Liberalno demokratska stranka BiH, koja je prema dostupnim informacija na njihovoj web i FB stranici najstarija politička organizacija u BiH. Nastala je 1989. godine od Saveza socijalističke omladine BiH.
Od prvih višestranačkih izbora u BiH, 1990. pa do danas, učestvovala je na svim opštim i lokalnim izborima. V.d. predsjednik ove političke opcije trenutno je Hasib Salkić, koji je još 2019. godine prilikom gostovanja na N1 televiziji poručio: “Svi smo sluđeni kompletnom politikom koja se nepotrebno radikalizirala. Mi moramo tražiti bolje rješenje“.   

Iako je Hrvatsku demokratsku zajednicu 1990 napravio Božo Ljubić kao suparničku HDZ BiH i bio njen predsjednik, 2014. godine zaigrao je u redovima HDZ-a BiH napustivši ovu partiju. „Politička stranka je u sudski registar Kantonalnog suda u Mostaru, upisana 13.04.2006. godine, pod brojem: 007-0-R-06-000031. Sjedište političke stranke je u Mostaru, Nikole Šubića Zrinskog 12/II“,  informacije su CIK-a. Aktuelni predsjednik ove partije je Ilija Cvitanović , koji je nedavno izrazio strah da će Hrvati sporazumom SDA-HDZ biti ponovo izigrani.  Informacije o ovoj partiji su dostupne na njihovoj web i FB stranici.

Među kandidiranim za izbore u Mostaru je i Stranka demokratske aktivnosti ASDA,  koja slijedi osnovnu ideju i principe na kojima je osnovana SDA BiH 1990. godine. Prema podacima CIK-a politička stranka je registrovana 08.02.2008. godine u Općinskom sudu u Bihaću, broj upisa 017-0- RegPo-08-000002. Sjedište političke stranke je u Cazinu, Ulica cazinskih brigada bb. Web-stranica im nije u funkciji.  Imaju Facebook stranicu, koja nema navedene kontakte, ali na kojoj izvještavaju o aktivnostima stranke. Predsjednik stranke je Nermin Ogrešević.

Ni 97 glasova nije bila dovoljna poruka

Svoju viziju Mostara imat će priliku predstaviti i Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević BiH. Ova politička stranka je registrovana 21.12.2009. godine u Općinskom sudu u Širokom Brijegu, pod brojem: 064-0-Reg-09-001138. Sjedište je u Širokom Brijegu, Trg Ante Starčevića bb.  Trenutno, predsjednik ove partije je Milijan Nakić. Na web i FB stranici,  mogu se pronaći podaci o ovoj partiji.

Izbor Mostaraca/ki moći će biti i Prva stranka, koja je osnovana 2014. godine u Sarajevu. Nastala je iz neformalne grupe građana/ki Bosne i Hercegovine, koji su bili nezadovoljni/e stanjem u državi. Kako navode njihovi prioriteti su penzioneri, ratni vojni invalidi, civilne žrtve rata, osobe sa invaliditetom, ali i svi drugi građani. Sve informacije o stranci dostupne su putem njihove web i FB stranice. Predsjednik ove stranke je Amer Bekan, koji je na prošlim lokalnim izborima obećao da će raditi bez plaće kao gradonačelnik Općine Centar (Sarajevo), pa dobio samo 97 glasova.

Tužio Biljanu Plavšić i Dodika

Građanima/kama Mostara predstavit će se i Hrvatska republikanska stranka, koja je osnovana 2014. godine u Mostaru, na čelu sa Slavenom Ragužom, koji spada u novu generaciju političara među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Cjelokupnu viziju, ideju ove partije možete pronaći na njihovoj stranici web i FB stranici.  Predsjednik ove partije poznat je po ovogodišnjem intervju za Slobodnu dalmaciju u kojem je rekao da Izetbegović prijeti Hrvatima kao nekad Milošević.  

Mostaru će svoje kandidate/kinje ponuditi i Bosanska stranka na čelu sa osnivačem Mirnesom Ajanovićem. Ova partija je osnovana 1993. godine, a zvanično registrovana Rješenjem Suda  9. maja 1994. godine, prema informacijama dostupnim na web-stranici i FB stranici. Predsjednik ove partije poznat je po svojim oštrim kritikama na račun Naše stranke i po prijavi protiv Biljane Plavšić i Milorada Dodika. Plavšić je prijavio Tužiteljstvu BiH zbog genocida, a Dodika zbog pomaganja u njezinom bijegu u Srbiju.

Snažnije nego ikada, na ovim izborima, izgleda da će se boriti i stranke koje su trenutno na vlasti, a jedna od njih je i Hrvatska demokratska zajednica BiH. U Sarajevu 18. augusta 1990. godine održan je I. sabor Hrvatske demokratske zajednice BIH.  HDZ BiH je sudjelovala na svim izborima od 1991. godine do danas. „Stranka je upisana u registar Višeg suda u Sarajevu 06.09.1990. godine, broj upisa R-I-23/90. Dana 03.09.2001. godine izvršena je registracija u Županijskom sudu u Mostaru, broj upisa R-1/2001, te u Općinskom sudu u Mostaru 01.10.2009. godine, broj upisa R/1-09. Sjedište političke stranke je u Mostaru, ulica Kneza Domagoja b.b. Lice ovlašteno za zastupanje stranke je Dragan Čović, predsjednik“, podaci su CIK-a. Sve informacije o stranci su dostupne javnosti i redovno se izvještava o aktivnostima na web-stranici i FB stranici stranke.

Predsjednik HDZ-a i predsjednik SDA blokirali su izborni proces u Mostaru  12 godina. Nakon postignutog sporazuma 18. juna ove godine, na relaciji ovih dvaju lidera, a potpomognutog tužbom Irme Baralije Evropskom sudu za ljudska prava protiv BiH, izbori u Mostaru bit će održani 20.decembra ove godine.

DOSJE / Vinko Puljić: Od kardinala Bosne do kardinala HDZ-a

Mnogo je tekstova, pa čak i jedno specijalno izdanje na cijele 124 strane posvećeno ovih dana vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću. Povod je svakako njegov 75. rođendan, kojega je proslavio 8. septembra. U isto vrijeme kardinal obilježava i pola stoljeća svećeničke službe. No, 75. rođendan je i prema je crkvenom zakonu, vrijeme i za odlazak u mirovinu.

Priredila za Interview.ba Senka Kurt

Iz uvijek samozatajnih, škrtih vijestima crkvenih krugova, izvjesno je da će kardinala Puljića na čelu katoličke crkve u BiH naslijediti mons. Tomo Vukšić. Vinko Puljić svakako je najznačajnija duhovna ličnost u našoj zemlji, no, ne može se, koliko god crveni nauk insistirao, pa i sam kardinal, zaobići ni politički aspekt njegovog svećeničkog zvanja, ali i samog kardinala osobno.

Hitan poziv iz Beograda

Kardinal Puljić rođen je u mjestu Priječani kod Banja Luke kao dvanaesto od trinestero djece Ivana i Kaje Puljić. Majka mu je umrla kad je imao tek tri godine, a odgojila ga je pomajka Ana Jurić, koja je s njegovim ocem imala još osmero braće i sestara.

U Priječanima je završio osnovnu školu, a 1961. godine odlazi u Zagreb u Dječačko sjemenište, gdje pohađa Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Na studij teologije odlazi u Đakovo, te u ljeto 1970. biva zaređen za svećenika Banjalučke biskupije, gdje službuje tri godine. Njegov svećenički put vodi ga zatim u Sasinu kod Sanskog Mosta, pa u selo Ravska kod Ljubije, te 1978. preuzima službu duhovnika sjemeništaraca u Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru. Na toj službi ostaje devet godina, a zatim ga tadašnji banjalučki biskup Alfred Pichler imenuje župnikom u Bosanskoj Gradišci.

U jesen 1990. godine banjalučki biskup Franjo Komarica tadašnjeg župnika Puljića imenuje vicerektorom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Na toj službi ostaje tek dva mjeseca. Uskoro će, kazivat će kasnije Puljić, “biti hitno pozvan u nuncijaturu u Beogradu”, gdje mu je priopćeno da ga Rim želi imenovati biskupom.

Već u decembru iste godine tadašnji Papa Ivan Pavao II imenuje Vinka Puljića vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom. To imenovanje, pričat će se godinama, bilo je veliko iznenađenje za svećenike Vrhbosanske nadbiskupije, koja je te godine očekivala imenovanje novog nadbiskupa nakon što je umirovljen dotadašnji nadbiskup Marko Jozinović. Ustoličen je u sarajevskoj katedrali 19. januara 1991. godine.

Velika uloga u referendumu za neovisnu BiH

Bilo je to godinu i koji mjesec više prije referenduma za neovisnu BiH. Politički analitičari, pa i oni kritičari kardinala Puljića, priznat će mu veliku ulogu u tom prijelomnom političkom trenutku. Kardinal je Puljić pozivao Hrvate u BiH da glasaju za neovisnost BiH i ta njegova gesta sigurno je u vrhu pozitivnog političkog djelovanja.

Nedugo zatim na BiH počinje krvava troipolgodišnja agresija i kardinal, za razliku od mnogobrojnih prvaka, političkih predstavnika Hrvata ostaje, kako je volio kazivati, “sa svojim narodom” u Sarajevu.  Bilo je to značajno ne samo na simboličkoj ravni, a po Sarajevu se i danas pominje pomoć koju je “Caritas” dijelio svim Sarajlijama, bez obzira na vjeroispovijest.

Sve to, ali i poimanje Vatikana kako je Bosni i Hercegovini u najtežim vremenima potrebna i dodatna pomoć, osim molitivi, apela, upozorenja, krunisano je 30. oktobra 1994. godine, kada je u Vatikanu i opkoljenom Sarajevu, istovremeno, objavljeno da je vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić imenovan kardinalom, prvim u povijesti Bosne i Hercegovine.

Papa Ivan Pavao II uvrstio je nadbiskupa Puljića i u Zbor kardinala Rimske crkve, što mu je omogućilo i sudjelovanje u konklavama (izbor pape) 2005., kada je za nasljednika Ivana Pavla izabran Benedikt XVI, a za njegovog nasljednika 2013. aktuelni papa Franjo.

Ratni i poratni narativ

Bosancima, Hercegovcima, Sarajlijama, a pogotovo katolicima u Bosni i Hercegovini imenovanje Vinka Puljića kardinalom, te posebice posjete dvojice papa našoj domovini bili su utjeha, nada, vjernicima i smisao postojanja. No, ratni i poratni narativ kardinala Puljića u mnogome se razlikovao, čini se ponekada i od političke situacije, predizbornih dešavanja, interesa, pa i dnevne politike iako o tome nikada nije bilo govora. Naprotiv, na svaku kritiku zvanična Crkva, pa i sam kardinal izričito su negirali bilo kakvo miješanje u politiku.

U tom se pod politikom promatrala Hrvatska demokratska zajednica, odnosno njen vječiti predsjednik Dragan Čović i rukovodstvo ove stranke iz Hercegovine.

U bosanskohercegovačkoj javnosti gotovo se i ne pamti značajnija analiza ili kritika kardinalovog djelovanja, jer se to bez razmišljanja odmah stvaljalo u kontekt “ugroze”, pa su se rijetki mediji i usuđivali skrenuti pažnju na činjenicu da i kardinal pravi greške.

U aprilu 1998. godine Ivan Lovrenović je u splitskom “Feral Tribune” objavio tekst “Moralni sunovrat”, kojeg su prenijeli sarajevski “Dani”, u kojem je po prvi put kardinal kritiziran kao promotor prohadezeovske politike.

Lovrenović ističe kako je “Vrh Katoličke crkve u BiH nepokolebljiv u svojoj čvrstoj odluci: ako već ne smije podržati HDZ (a ne smije, ne zato što bi iskreno bio protiv nejga, nego zato što bi to sada već bila otvorena blasfemija), onda može uzvišeno i strogo principijelno opetovati da se Crkva ne bavi politikom”.

I upravo to “nebavljenje” politikom, zabrane svećenstvu da se politički angažira, mnogi su zapravo shvatili kao bavljenje politikom, a kardinal će godinama (pa i decenijama) upravo na tom insistiranju zarađivati kritike i loše ocjene. Njegovo insistiranje da je uloga Crkve da bude kritička svijest i savjest u društvu, brinuti se za opće moralne vrijednosti i opće dobro svih vrijednika, vidjet ćemo ostajat će počesto mrtvo slovo na papiru.

Upravo se u tom poslijeratnom vremenu u njemačkoj štampi kardinalu Puljiću počinju spočitavati nacionalistički istupi, a Sarajevom se priča kako mu je to isto spočitavala i tadašnja američka državna tajnica Madeleine Albright.

Gdje je nastajao problem? Drago Pilsel, teolog i politički analitičar iz Zagreba sažeo je to u jednoj rečenici:  “Kardinal Puljić je bio kardinal od Bosne, sada se srozao da bude kardinal HDZ-a”.

Logori u Hercegovini, rušenje Starog mosta, križ u Počitelju i Mostaru

Ne pamti se, odnosno nije zapisano javno da je nakon rata kardinal kritizirao ili postavio pitanje odgovornosti lidera hrvatskog naroda (HDZ-a tačnije) za kako voli često istaknuti “nezavidan položaj”. I na više puta postavljena pitanja o čelnicima HDZ- a, koji su na početku rata napustili Sarajevo ili onima koji su sudjelovali u osnivanju tzv. Herceg Bosne, osnivanju logora u Hercegovini, rušenju Staroga mosta u Mostaru ili postavljanju križa u Počitelju, pa kasnije i u Mostaru, kardinal je rječnikom vrhunskog diplomate od pitanja pravio tvrdnju o nestanku, ugrožavanju prava katolika, prebacivao krivicu na “druge” (Bošnjake ili Srbe), ali sve češće i na na međunarodnu zajednicu.

Tako je za “Večernji list” prije dvije godine kazao kako je međunarodnoj zajednici “glavna krivnja što smetamo njihovim planovima da se ostvare”.

Drugo jer smo katolici, prema nama imaju posebnu odbojnost. Posebno jer se zauzimamo za naravni i Božji zakon, a oni su krenuli uništiti obitelj kao temelj društva –  kazao je kardinal Puljić.

Komentirajući tom prilikom kršćansku, barem onu političku Europu koja ne pokazuje dovoljno razumijevanja za probleme katolika u BiH, i što im zamjera, kardinal je kazao kako bi volio da pristupe jednako, da ono što žele graditi u svojoj zemlji, isto pomognu graditi i nama.

Tako su često pristrani. Evanđeoska je: što ne želiš da ti drugi čini, nemoj ni ti drugome. Kada im to koji put prigovorim, onda kažu kako moraju biti oprezni s drugima zbog terorizma itd., da sada o tome ne govorim – istakao je Puljić.

Kad je riječ o zločinima i zločincima, koje su u Hercegovini  činili pripadnici HV ili HVO, a koji su u Hagu presuđeni na 111 godina zatvora (Prlić i drugi) kardinal je imao jasan stav i kazao da je Haški tribunal presudom šestorici Hrvata “stigmatizirao cijeli narod”, a da je “međunarodna zajednica nagradila istodobno one koji su podijelili BiH”.

 – Neke su sudili u Haagu jer su željeli podijeliti BiH, a zapravo su je oni podijelili i time ozakonili etničko čišćenje. Kakva je to perfidija svjetskih sila? To su napravili jer su obećali ratnicima da će tako napraviti. Svjedok sam tih zbivanja – kazao je kardinal.

Kako je Čović dao kardinalu pastirski štap?

Kardinal je već 2000. godine, kada je otišao na zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora u Novi Travnik, kojeg je tada organizirao čelnika HDZ-a, Ante Jelavić, koji se već dvadesetak godina skriva u Hrvatskoj, pokazao da je zauzeo stranu.

Pet godina nakon toga na misnom slavlju na Veliku Gospu u Komušini kod Teslića čelnika HDZ-a Dragan Čović uručit će biskupski (pastirski) štap kardinalu. U medijima se o tome govorilo kao o skandaloznom potezu, šaputalo se o otporu među svećenicima, prije svega među bosanskim franjevcima, no, u javnosti se, zbog dobro poznatog straha od priče o ugrožavanju Hrvata, katolika, crkve i kardinala tek rijetko ili nikako govorilo.

Sredinom jula ove godine na italijanskoj stranici “Informazione cattolica”  objavljen tekst sa naslovom “Iz Bosne i Hercegovine hiljade katolika svake godine bježi zbog diskriminacije” i to je u najkraćem sukus kardinalovih poslijeratnih stavova o politici i stanju u BiH.

 – Svake godine, navedeno je, BiH napusti do 10.000 katolika zbog državne diskriminacije nad ovom vjerskom manjinom – napisano je u tekstu.

–  Nakon rata, ni izbjeglice ni prognani katolici nisu dobili političku ili financijsku podršku za povratak kućama – kazao je Puljić i dodao da su zbog neprovođenja Dejtonskog sporazuma najviše trpjeli upravo katolici “jer je teže da brane temeljna prava”.

Nije međutim ništa rekao o naseljima koja su preko noći nicala u Hercegovini, tzv. Šuškovom selu, gdje su trebali biti premješteni, recimo Hrvati iz Kaknja.

No, dodao je da upravo zbog izostajanja podrške katolici postepeno napuštaju zemlju te su “zabrinuti su za budućnost svoje djece”, a mediji su “iskorišteni da bi otrovali atmosferu”.

Ko o čemu, vojnik o skraćenju, Puljić o diskriminaciji

Prema riječima kardinala Puljića, “katolička manjina živi među sredinom većine koju čine druge etničke skupine i ta se diskriminacija izražava u političkom i administrativnom smislu, a prije svega u pitanjima zapošljavanja”.

Sagledavajući stanje Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, postoji razlog da se ozbiljno zabrinemo za budućnost. Ako nema Hrvata, onda neće biti više katolika, jer je većina Hrvata katolika. Takođe je iz ovog razloga važno stvoriti situaciju jednakih prava – zaključio je kardinal Puljić.

Upravo taj bliski odnos s Draganom Čovićem i njegovom Hrvatskom demokratskom zajednicom postat će gotovo bolno očit nakon što je za člana Predsjedništva BiH u ime hrvatskog naroda izabran Željko Komšić.

Nespretnom izjavom da je i “Hitler izabran po zakonu”, kardinal će također zaraditi mlake kritike, a niti jednog momenta neće korigirati svoju izjavu, kazati da je, kako se to obično čini “izvučena iz konteksta” već će dolijevati ulje na vatru izjavom:

Komšić, genetika, štrace i ko je bez morala

Svako govori o sebi. Komšić nikad nije pozitivno govorio o Hrvatima i katolicima. On nosi jednu averziju prema nama. I ja se ne mogu načuditi odakle mu ta odbojnost. Hajde što može biti politička, ali genetska, to je jedna opasnost. Ovim on, zapravo, pokazuje što nosi u sebi – rekao je Puljić.

Izjava je ovo iz maja ove godine, nakon što je objelodanjeno da će kardinal Puljić predvoditi misu za žrtve Bleiburga u Sarajevu. Javnost se podijelila, govorilo se o cinizmu Katoličke crkve, kojoj su, nominalno, sve žrtve iste, podsjećalo da nikad nisu osuđeni zločini ustaškog režima, naglašavalo kako se crkva nikad nije suočila sa vlastitom ulogom iz Drugog svjetskog rata. No, kardinal je opet naveo vodu na svoj mlin, vrteći ponovno priču o ugroženosti, istrebljenju, šaljući nerazumljivu poruku antifašistima i Sarajlijama, koji su mirnim prosvjedom htjeli iskazati nezadovoljstvo zbog mise.

No, to je samo vrh ledenoga brijega, jer postoji niz nevjerovatnih gafova kardinala ne samo kad je riječ o politici. Javnost je dugo zabavljala njegova izjava o “štracama”, ženama bez morala (bludnicama, jel’te?!).

Žene se ne bi trebale upuštati u tjelesna zadovoljstva prije braka, što je postalo učestalo u zadnje vrijeme, kako bi isprobale koji će muž biti dobar. Pazite da tako ne bi postale štrace – poručio je tokom mise u Arbanasima kod Zadra 2005.

Poslije će se ispričavati zbog izraza “štraca”, navodeći da je njegova izjava (opet!) izvučena iz konteksta.

 Svjestan sam da je štraca pregruba riječ, ali me ponijelo za oltarom. Uhvatila me malo euforija za vrijeme propovijedi pa sam upotrijebio pregrubu riječ – izjavit će nakon toga.

Prošle godine u Vatikanu, tokom skupa “Zaštita maloljetnika u crkvi”, na kojem je skoro dvjesto kardinala i predsjednika biskupskih konferencija iz cijelog svijeta na poziv pape Franje raspravljalo kako da od sebe samih i svojih svećenika zaštite djecu, Puljić je dao nevjerojatan intervju za televiziju N1.

Na upit novinarke Nine Kljenjak je li bilo zlostavljanja u Katoličkoj crkvi u BiH odgovorio:

U BiH je, nažalost, bilo, ali hvala Bogu, vrlo malo. Hrabro smo se suočili čim smo uočili, sve smo stvari uputili na Kongregaciju za vjeru koja je za to nadležna-.

Na pitanje novinarke o tome jesu li ti slučajevi prijavljeni nadležnim institucijama u BiH Puljić je odgovorio da nisu i objasnio:

Naše pravosuđe još nije takve naravi, zakoni su dosta nedefinirani. Kada dobijemo odgovor od Svete Kongregacije, vidjet ćemo što ćemo dalje napraviti-.

Druga strana medalje

No, treba reći i ovo, u povijesti će ostati zapisano da je za mandata kardinala Puljića, u 25 godina neovisne BiH, on tri puta bio domaćin pohodima dvojice papa našoj zemlji.

Papa Ivan Pavao II prvi je put posjetio Sarajevo 1997. godine, te misom na stadionu Koševo iskazao počast za sve žrtve koje su Bosanci i Hercegovci doživjeli tokom agresije.

 – Glasno i jasno valja reći: Nikada više rata! Potrebno je svakodnevno obnavljati napor susretanja s drugima, ispitujući vlastitu savjest ne samo što se tiče vlastite krivnje nego i snage koju je svatko spreman uložiti u izgradnju mira. Potrebno je priznati prednost etičkih, moralnih i duhovnih vrijednosti te pritom braniti pravo svakoga čovjeka da živi u miru i slozi i osuđivati svaki oblik nesnošljivosti i progonjenija što svoje korijene imaju u ideologijama koje gaze osobu i njezino nepovredivo dostojanstvo  – srž je poruke Ivana Pavla II te 1997. u Sarajevu.

Papa Ivan Pavao boravio je zatim 2003. godine u Banjoj Luci, gdje je došao da bi katoličkog laika Ivana Merza proglasio blaženim, što je bila snažna poruka katoličkim laicima i njihovom angažmanu u Crkvi. Također, poručio je katolicima u BiH da ne posustanu pod malodušnosti, nego da BiH postane ponovno zemlja pomirbe, susreta i mira.

Sarajevo je 2015. ponosno treći put ugostilo Svetoga oca u svojoj domovini. Ovaj put bio je to latinoamerički papa Franjo, pravim imenom Jorge Mario Bergoglio, koji je pohod Bosni i Hercegovini realizirao pod motom “Mir vama”. Upravo to je i ovaj put bila temeljna poruka poglavara Katoličke crkve – nužnost izgradnje trajnoga mira i učvršćivanje povjerenja među ovdašnjim narodima.

Čović (opet): Ja idem u Audiju 8, a papa u nekom tamo Fordu

Taj će posjet ostati zabilježen i po još jednoj bahatoj anegdoti naših političara. Od aerodroma do zgrade Predsjedništva BiH papa Franjo prevezao se Ford Focusom.

 – Ja idem u Audiju A8 s aerodroma, papa ide u nekom tamo Fordu. Šta reći na to sve? To je nešto što bi nama morao biti nekakav motiv ako se bavimo politikom – da možemo politiku raditi i na drugačiji način – kazao je Dragan Čović, tadašnji član član Predsjedništva BiH.

Umjesto Forda, sad ćemo se fokusirati na posljednje događaje, koji teku upravo od 8. septembra i 75. rođendana kardinala Puljića, koji je već ranije najavio da će papi Franji ponuditi ostavku na funkciju koju obavlja.

Moje je dati Papi svoju ostavku a što će on uraditi to stvarno ne znam –  kazao je kardinal Puljić u intervjuu za katolički portal Nedjelja.ba.

Upravo od 8. septembra papa Franjo treba odlučiti kada će se tačno dogoditi smjena na čelu Vrhbosanske nadbiskupije. Drago Pilsel smatra da će se to dogoditi ubrzo. No i kada ode u mirovinu kardinal Puljić ostaje aktivan.

To znači da će se, kao umirovljeni biskup, staviti na raspolaganje novom vrhbosanskom nadbiskupu, za one standardne situacije u Crkvi, poput dijeljenja sakramenta krizme, predvođenja misa, ostaje aktivan u kardinalskom zboru do 80. rođendana – pojašnjava Drago Pilsel.

Već je poznato da će kardinala naslijediti nadbiskup koadjutor Tomo Vukšić, koji je imenovan pomoćnim nadbiskupom nakon što je ostavku dao mons. Pero Sudar, a ni do danas nije jasno zašto.

Pilsel ističe kako su promjene nužne i da će se one dogoditi i zbog činjenice da su karakteri kardinala Puljića i njegovog naslijednika Vukšića jasne.

Vukšić doktorirao orijentalne studije

Sveti otac imenovao dosadašnjeg vojnog biskupa mons. Tomu Vukšića za nadbiskupa koadjutora u januaru ove godine, čime je i zvanično potvrđeno ono što se u crkvenim krugovima, ali i javnosti odavno spekuliralo. Već tada ga je i sam Puljić nazvao nasljednikom.

Mons. Vukšić rođen je 9. januara 1954. godine u Studencima kod Ljubuškog. Magistrirao je i doktorirao u Rimu, na Papinskom Institutu za orijentalne studije. Sveučilišni je profesor istočne teologije, ekkumenizma, patrologije na Bogoslovnom fakkultetu u Sarajevu, a kanonskog prava, ekumenske teologije i patrologije na Teološkom institutu u Mostaru.

Vukšića je za prvog vojnog ordinarija imenovao 2011. Papa Bendedikt XVI.

U crkvenim krugovima o mons. Vukšiću puno se zna i govori, prije svega kao o intelektualcu među svećenicima, dobrom i temeljitom profesoru,  autoru velikog broja knjige, teoloških analiza, tekstova.

Sam je u jednom od rijetkih intervjua nedavno kazao da ga kao svećenika najviše zanima i brine “vrlo rašireno uvjerenje, ideologija, osjećanje i praksa kod brojnih ljudi suvremene civilizacije i kulture, da se živi kao da Boga nema, da se Boga ignorira, da se njegova načela marginaliziraju ili čak izgone iz misli, pravnih sustava, odgoja i kulture”.

S druge strane, dodao je, naspram toga je istina, koju ovih dana i svi vidimo da je “čak i jedan sićušni i posvema nevidljivi virus sposoban doslovce u nekoliko dana ne samo sve dovesti u pitanje nego čak i razoriti”.

Upitan kakvo je njegovo viđenje položaja Hrvata u BiH, odgovorio je:

Vrlo jednostavno. Neka se Hrvatima ne smeta, zakonima i praktično, da imaju samo ono što imaju i drugi i sve će biti u redu. Ali i obratno, Hrvati ne trebaju imati ništa više negoli drugi niti ikomu smetati da svatko ima što i oni – kazao je.

Kazao je da voli ići u pozorište, mnogo čitati.

Apel roditelja vlastima: Želimo biti sa svojom djecom u bolnici

 

Facebook grupa „Pratnja djeci prilikom hospitalizacije“ okupila je oko 4.000 članova, uglavnom roditelja, koji traže izmjenu odluke rukovodstva Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske (UKC RS) koja podrazumijeva da roditelji ne mogu boraviti s djecom koja ostaju na bolničkom liječenju, a zbog pandemije korona virusa.

Riječ je o odluci koja je dovela do pojave određenog bunta kod roditelja koji zajedno s djecom, a ako je suditi po objavama u grupi, prolaze kroz izuzetno teška i neprijatna iskustva usljed odvajanja od djeteta za čije zdravstveno stanje mogu saznati samo telefonski.

O ovoj temi, te koracima koje su preduzeli je za Kidsinfo.ba portal govorila osnivačica grupe Nataša Stanković. Šta je tom prilikom rekla, te kakva je reakcija ministra zdravlja i socijalne zaštite RS, gospodina Alena Šeranića, čitajte ovdje

(Kidsinfo.ba/Interview.ba) 

 

Šta o ostavci Aljoše Čampare kažu stranački prvaci a šta mediji?

Kolegij Stranke demokratske akcije je na jučerašnjoj sjednici primio k znanju ostavku Aljoše Čampare na mjesto člana Predsjedništva te stranke, te će umjesto njega, nova članica Predsjedništva te stranke biti Aida Obuća, aktuelna premijerka Bosansko-podrinjskog kantona. Podsjetimo, ovaj visokopozicionirani član Stranke demokratske akcije, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i ministar unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine podnio je u nedjelju ostavku u Predsjedništvu SDA poručivši „Ne mogu da ćutim!“ referišući se navodno na brojne korupcijske afere koje ova stranka zataškava.

Vijest je izazvala brojne reakcije u Bosni i Hercegovini. ”Poslije ovakvih formulacija teško da Aljoša Čampara ostane u SDA, mislim da je on sam sebe izbacio”, kazao je u ponedjeljak Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.

Predsjednik KO SDA Sarajevo Fikret Prevljak, po mnogima siva eminencija kadrovske politike u Kantonu Sarajevo, očigledno ne žali zbog Čamparinog odlaska:

 –Navodi koje Čampara već duži period iznosi protiv stranke predstavljaju neutemeljene klevete. Posebno zabrinjavaju dokazi o učešću Čamparinih saradnika, u tajnom pokušaju podrivanja institucija, a u saradnji sa antidržavnim elementima iz entiteta RS, te očekujemo objašnjenja u vezi s tim, izjavio je Prevljak jučer za medije, te upozorio Čamparu:

 -…Očekujemo da se Čampara ponaša kao disciplinovani član SDA. Ukoliko prekrši navedenu obavezu, te bude glasao za smjenu Vlade i dovođenje Kojovića, Nikšića, Forte i Konakovića na vlast, to znači da će automatski biti izbačen iz SDA. 

Da li će SDA platiti cijenu Čamparine ostavke?

Povodom ostavke Čampare Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke objavio je zanimljiv status na twitteru.  Pobrojao je “1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18,…”, aludirajući na broj zastupnika koji su potrebni za skupštinsku većinu u Kantonu Sarajevo, nakon neopozive ostavke Aljoše Čampare na poziciju člana Predsjedništva SDA.

Za Sašu Magazinovića, zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine i fukcionera SDP-a, potez Aljoše Čampare i ostavka u Predsjedništvu SDA, jeste ”primjer kako se stanke odriču sposobnih ljudi”.

Ne ulazeći u političke stavove i dosadašnje aktivnosti Aljoše Čampare (sa nekim sam se slagao, sa nekima apsolutno ne) treba jasno reći da je ovo primjer kako se stranke odriču, da kažem preciznije-  tjeraju od sebe, politički kapacitirane i sposobne ljude. Njihova mjesta zauzimaju daleko manje sposobni, često i politički polupismeni, bez svog stava, ali lojalni nekome i nečemu. To se dešava iz razloga koji su sve samo ne interes stranke, članstva, pa i društva u cjelini. U pravilu za takve poteze stranke plaćaju visoku političku cijenu što će i sada biti slučaj, poručio je Magazinović.

Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde, medijima je izjavio da nije iznenađen jer “… postoji jedan kontinuitet ukazivanja na loše procese unutar SDA, a s druge stranke vidio sam da mu je SDA odgovarala napadima i podmetanjima.” 

Razlozi ostavke

Mediji u susjedstvu njegovu ostavku dovode u vezu sa brojnim pravosudnim aferama u ovoj godini koji potresaju BiH navodeći kako “pravosuđe, tajne službe, policija, vladajuće stranke i nezadovoljnici u njima vode u BiH nemilosrdan rat optužbama za bezakonje, kriminal i korupciju dok se zemlja, snažno pogođena posljedicama pandemije koronavirusa suočava s najtežom poratnom gospodarskom i socijalnom krizom.Posljednji prilog tome dao je i ministar unutarnjih poslova Federacije BiH Aljoša Čampara.”

Dva dana prije njegove ostavke, 11.9.2020. portal Istraga.ba objavio je tekst “Istraga objavljuje materijalne dokaze i fotografije: Čamparina savjetnica poslala anonimnu prijavu koju je objavio RTRS” u kojem navodi da je savjetnica ministra Čampare Mirela Bubalo poslala anonimnu prijavu protiv direktora OSA-e, predsjednika Suda BiH i novinara koji pišu o njemu. 

No u svojem otvorenom pismu kao jedan od razloga ostavke Aljoša Čampara je naveo udare na njegovu čast i porodicu u režiji direktora Obaveštajno-bezbednosne agencije OBA Osmana Mehmedagića Osmice. Čampara je istakao da ostavku na mjesto člana Predsedništva SDA shvata kao ljudsku i moralnu obavezu, posebno nakon posljednjeg brutalnog satanizovanja njegovih prvih saradnika. On je u pismu upućenom centrali SDA istakao da ova stranka već neko vreme nije ono što je bila, a vrhunac je bio krajem krajem februara kada je u javnost dospio snimak koji je do najsitnijih detalja prikazao poražavajuće stanje u SDA.

– Najveća političko-koruptivna afera, koja je dobila ime po njenom glavnom akteru Asim i koju je kao takvu okarakterisala šokirana javnost, a ne ja, ni nakon šest mjeseci nije dobila konačni epilog zbog čega sam duboko razočaran – naveo je Čampara.

Prema njegovim riječima, još je poraznija činjenica da su akteri ove afere, suprotno razumu i pravu, nagrađeni određenim imenovanjima i pozicijama, a oni koji su, kao izraz društvene i stranačke odgovornosti, prijavili aferu predstavljani kao disedenti i protivnici unutarstranačkih interesa.Čampara je najavio da će glasati za smenu aktuelne Vlade Kantona Sarajeva, u čijem su sastavu kadrovi SDA, ukoliko nastave sa lošim radom. 

Aljoša Čampara je rođen u Sarajevu 1975.godine u uticajnoj bošnjačkoj porodici, povezanoj sa Alijom Izetbegovićem, prvim predsjednikom BiH. Čampara je diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te je u svojoj karijeri radio kao stručni saradnik u Odjelu za kadrovska pitanja i Odjelu za protokol Parlamentarne skupštine BiH, kao sekretar Ustavno-pravne komisije Doma naroda PS BiH, sekretar Doma naroda PS BiH, sekretar Zajedničke službe PS BiH i dogradonačelnik Grada Sarajeva.