Kako, kome i čemu se raduju udate žene ove naše napaćene zemlje? Gdje su in mjesta za izlazak, s kim treba biti viđen i čiju karticu drže u novčaniku…Na ova i druga brojna pitanja odgovorila je naša kolumnistica, neobično vesela u ovo kišno popodne…
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Lijepo mi kaže moja drugarica S “kad ćeš napisati ŠTA se dešava kod tebe i muža a ne šta se ne dešava, što je inače sramotno.”
Natjerala me je na razmišljanje, što jest jest. Moram priznati, kako je drugima meni je odlično! Zamišljam o čemu razmišlja ili razgovara za ručkom supruga gospodina Novalića. “Dragi nisi baš trebao reći radnicima koji štajkaju nek gladuju, nije lijepo…” Vjerujem da žena sarajevskog gradonačelnika protrne pred svaki praznik, valja ga naučiti da slavi oslobođenje od fašista, a ne antifašista. “Ponavljaj za mnom f a š i s t a …” Lako je Seki. Ona ima pristup lijekovima, svog može uvijek sedirati kad priča gluposti, a šta će druge obične žene…
E te druge, obične žene, ludo se provode. Na primjer ja! Ima nešto u onim bočicama dječijeg ulja kojeg djeca više ne koriste, a ne valja ništa da se baca je l tako? …Hmm ovo je za drugi tekst.
Neki dan, kasa u lokalnom Merkatoru i teta kuca na kasi a mi čekamo. “Ko plaća?” pita ona, a ovaj moj duhovit kao premijer Federacije kaže “ona plaća a meni kucaj Pike”. I pogleda ona mene onako ženski, solidarno i kaže “Ma ja, je l ovo i tebe tvoj izvodi na Pike? Još danas duple pa da te počasti?”
I ja shvatim da je žena u pravu. Najčešće izlazimo upravo u samoposlugu. I na sahrane. Da nije granapa i sahrana ne bih vidjela više od 3 poznata u sedmici. Jeste li primjetili kako su ljudi socijalni na groblju? Nakon jedne, dvije minute oborenog pogleda krenu oči lijevo-desno, a sve stari poznanici koje nisi vidio godinama i onda se ona povorka otegne jer dok svak sa svakim stane I popriča…gdje je onaj, ovaj,kud si s poslom, čuj oženio se ponovo… prođe sahrana u čas posla. Ko je izmislio običaj da se sa sahrane ne ide pravo kući već u kafanu? Pa oženjeni naravno!
Nemojte me pogrešno shvatiti, viđamo se mi i s ljudima koji nisu pod zemljom. Onaj Instagram je čudo. Prvo nemaš troškova telefona dok ugovaraš viđenje. Samo klik. Onda ne moraš uopšte da se sređuješ nešto posebno ili kuću da laštiš!
Postave oni svoju sliku sa zalaskom sunca i čašom vina. Postavimo mi svoju sliku sa zalaskom sunca i čašom vina. Baš se fino družimo, a i suđe se manje prlja.
Tu je i bogatstvo koje se akumiliralo s godinama, u karticama. Dobar je muž, ne zamjera kad mu rovim po novčaniku. On ima petrol zlatnu karticu, hej džabna kafa , a ja imam tiffany –odlične su dječije gaće kod njih. Pa te pike – oboje imamo svoje, pa kad trznemo ko hadžije. Ne trebaju nama Poljine, niti kuće na moru, predsjedničko auto, tjelohranitelj ili dva, doktori u džepu, zemljište na svekru…mi imamo jedno drugo. I bočicu starog dječijeg ulja. Ne valja da se baca je l tako?
