Amna Popovac: Kod nas su izbori dan budžetske zahvalnosti

Poduzetnica, aktivistkinja, političarka, Amna Popovac nikada ne gubi energiju. Smatra da je samopouzdanje ključ uspjeha. Ako vjeruješ sebi i u sebe, i drugi će povjerovati u tebe, kaže žena iza koje stoje brojni poslovni uspjesi. Javnost u Bosni i Hercegovini upoznala ju je kada je tužila Milorada Dodika zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje. Smatra da su građanima Mostara, zbog dvanaestogodišnjeg neodržavanja izbora, uskraćena brojna prava, a to ih je, posljedično, dovelo u situaciju u kojoj im je ugrožen i goli život. Na izbore izlazi sa sloganom „Čist Mostar“. U razgovoru za naš portal govori o diskriminaciju i nasilju sa kojima se susretala kao poduzetnica, aktivistkinja i političarka, o odnosu visokopozicioniranih funkcionera prema građanima, ucijenjenim biračima, bankomatima za vladajuće stranke, o revoluciji i evoluciji…

U INBOXU BH. POLITIČARKE:  „Hajde ti mužu ispuši, nek te izjebe dobro, pa ćeš bit mirna, polovnjačo jedna“.

INTERVIEW.BA: Uspješna ste poduzetnica, aktivistkinja, političarka. Da li Vas je nekada Ljubo Bešlić, ili neki drugi političar, pozvao na sastanak i tražio savjet ili prijedlog kako da se poboljša situacija u Mostaru?

POPOVAC: Nije nijedan lokalni političar, ali jesu međunarodne organizacije i ljudi privatno. Baš ste me dobro zatekli, evo sad sam se dobro zapitala…

INTERVIEW.BA: Da li Vas je neko od tih političara sputavao u radu?

POPOVAC: Pa, povremeno sam tražila sastanke sa Ljubom Bešlićem i prilično teško dobivala, ali sam ih ipak dobivala. Ne samo ja kao pojedinac, nego i kao predstavnica grupa. Recimo sa susjedima, kada smo tražili da nam grad uredi dvorište. Političari su samo jednom okupili ljude, malo viđenije građane, kada su htjeli kandidirati Mostar za Evropsku prijestolnicu kulture, ali to nije bila moja oblast, tako da tu nisam imala nikakvu aktivnu ulogu. Mogla sam jedino aminovati ono što su zamislili, tako da nisam htjela ni učestvovati u tom procesu.

INTERVIEW.BA: Zbog čega se političari tako ponašaju?

POPOVAC: Nisam sigurna da oni ikoga zovu. Oni misle da su najpametniji, da su bogomdani i znaju sve najbolje. To je moje mišljenje. Prilično teško se dolazi do njih, što je jako ružno i ne bi trebalo tako biti, s obzirom na to da rade javne poslove i trebaju biti na usluzi građanima. Ali to je naša stvarnost, vlast se odmetnula od naroda.

INTERVIEW.BA: Možemo li onda reći da ipak sputavaju djelovanje građana?

POPOVAC: Sputavaju u smislu da nam je i kao pojedincima i kao grupi građana bilo izuzetno teško doći do sastanka sa gradonačelnikom. A samo smo htjeli iznijeti svoje probleme i tražiti rješenja. Prilično se dugo čeka samo da se dobije odgovor da ili ne. Mislim, i ne je odgovor, ali ni ne nismo mogli dobiti. Zanimljivo je da stranci, međunarodne organizacije, agencije, ambasade često pitaju za naše mišljenje, ali domaći političari nikada.

INTERVIEW.BA: Mislite li da takvo ponašanje bh. političara ima korijene i u rodnim i spolnim stereotipima?

POPOVAC: Dijelom, ali najviše zbog toga što misle da znaju sve. U stvari, ne moraju ni da znaju sve, njima stranka određuje šta će da znaju. Kada razgovaram sa ljudima koji su članovi različitih stranaka, pitam ih zašto dižete ruku kada vidite da je to pogrešno. Često dobijem odgovor: „Radim ono što mi stranka kaže“. To znači da oni izgube identitet. Kao da potpišu ugovor sa vragom, prestanu postojati onog trena kada dobiju neku poziciju.

INTERVIEW.BA: Da li Vas je takvo ponašanje političara vrijeđalo?

POPOVAC: Više mi je smetalo. Smeta ti kada ne možeš riješiti najosnovnije stvari, kada ne možeš od Gradske uprave dobiti odgovor koji bi morao da dobiješ. Ne vjerujem da to rade namjerno, po rodnoj diskriminaciji, mislim da generalno rade svima koji nisu članovi njihove stranke.

INTERVIEW.BA: Da li ste se, bilo kao poduzetnica, aktivistkinja ili političarka, susretali sa rodno ili spolno motiviranim nasiljem?

POPOVAC: Jesam, i na to sam više oguglala. To je sastavni dio života javne osobe. Onog trena kada izađeš u javnost, ljudi misle da ti mogu govoriti šta god hoće. Mnogo manje hrabrosti imaju kada ti uživo nešto trebaju reći, a mnogo više na društvenim mrežama. Manje u komentarima, najhrabriji su kada šalju poruke u inbox.

INTERVIEW.BA: Možete li navesti neki primjer, šta Vam pišu?

POPOVAC: Evo pročitat ću: „Hajde ti mužu ispuši, nek te izjebe dobro, pa ćeš bit mirna, polovnjačo jedna“. Znači, ovaj čovjek ne zna ništa o meni, ne zna ni da nisam udata. Totalno je nebitno ko sam, bitno je vrijeđati. Ovo sam baš jutros čitala jednoj prijateljici, jer mi moramo između sebe razgovarati i pokazati drugim ženama šta ih čeka. Jer napadaju žene u javnom prostoru da bi spriječili druge da uopšte pomisle da izađu u javni prostor i nešto rade. Nekoliko puta sam prijavljivala prijetnje Federalnom MUP-u, jer su mi prijetili fizičkim napadom. Ali te prijetnje, uglavnom, dolaze u inbox.

INTERVIEW.BA: Da li je MUP ikada reagovao?

POPOVAC: Nije, kažu da ne mogu ništa dok neko zaista nešto ne uradi. Mogu ti prijetiti, i oni tačno znaju koliko ti mogu prijetiti.

INTERVIEW.BA: A vidjeli smo kako MUP reaguje kada Milorad Dodik dobije prijetnje telefonom. Iz Njemačke.

POPOVAC: Pa da, nismo svi jednaki, neki su jednakiji, je li tako. Neke se može napadati, mogu ih napadati i muškarci i žene. Ali ne znam da li su isti zakoni u Republici Srpskoj, jer u Dodikovom slučaju govorimo o MUP-u RS-a. Nisam imala loše iskustvo sa Federalnim MUP-om, inspektori su ae ponašali jako korektno i dobro, i oni su bili zgroženi, htjeli su sami od sebe da mi nekako pomognu i da me zaštite. Međutim, njima su zaista vezane ruke, mi nemamo zakone. Oni zaista mogu reagovati tek ako vas neko fizički napadne na ulici. Ali ja prijavljujem sve prijetnje i napade, prijavim sve profile, odnesem slike, jer u slučaju da me neko zaista fizički napadne, postojat će dokaz da me dugo targetirao i imao namjeru da to uradi. Dakle, ne može ti takva osoba reći da te slučajno srela, pa si je nešto naživcirala, pa te napala.

INTERVIEW.BA: Podnosili ste i tužbu protiv Milorada Dodika, šta je bilo sa tim slučajem?

POPOVAC: Odgovor je bio da ne postoje dokazi, tako da je krivična prijava odbačena. Očekivala sam da će bar izvršiti pretres, ali nije bilo nikakve akcije. Tražila sam da anketiraju ljude, ali duže od dvije godine ništa nije urađeno. Krivičnu prijava sam podnijela zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje. Simptomatično je da je to ipak došlo do njega, jer više nikad nije ponovio nešto slično.

INTERVIEW.BA: Koliko to odbacivanje tužbe liči na slučaj sa spotom Ujedinjene Srpske?

POPOVAC: Pa moglo bi se reći da liči, ali u ovom slučaju je riječ o državnom Tužilaštvu. Mnogo ljudi koji imaju iskustva sa tim Tužilaštvom mi je reklo da neće niša poduzeti, ali sam svejedno htjela biti mirna i učiniti nešto.

INTERVIEW.BA: Napustili ste Našu stranku i na izbore u Mostaru izlazite samostalno…

POPOVAC: Ne, idem sa Platformom za progres.

INTERVIEW.BA: Zbog čega ste napustili Našu stranku?

POPOVAC: Zbog nedostatka podrške.

INTERVIEW.BA: Odakle niste imali podršku, iz vrha stranke ili iz mostarskog Gradskog odbora?

POPOVAC: Pa nema sistema za podršku. Nema ga u načinu rada cijele stranke, ali oni znaju svoje probleme, kolegama sam jako dobro objasnila o čemu se radi. Nema potrebe da ih ukopavam pred izbore, ima tu dobrih ljudi, koji zaslužuju podršku, ali su, uglavnom, ostavljeni da rade sami. Ti ljudi su pod okriljem stranke, ali sami pokrivaju troškove i sami organizuju kampanje, što nije normalno.

INTERVIEW.BA: Fokus Vaše kampanje je na deponiji Uborak, može li se Mostar očistiti?

POPOVAC: Može. Moje će slogan biti: „Čist Mostar“. Mostaru uopšte ne treba puno. Deponija Uborak nije neko siromašno preduzeće. Imaju dva miliona maraka na računu, i još dva miliona nenaplaćenh računa. Ta deponija može, maltene, od svojih sredstava ugraditi filter koji treba da ugradi da se procjedne vode sa fekalijama i kancerogenim tvarima ne bi ulijevale u Neretvu. Samo je pitanja rada i političke volje. Nije bilo političke volje.

INTERVIEW.BA: Zbog čega je nema, i oni koji odlučuju žive u Mostaru?

POPOVAC: Možda misle da ljudi koji traže rješenje problema nisu njihovi glasači. A može se desiti da je Uborak, kao i Elektroprivreda ili Telekom, bankomat određenim vladajućim strankama. Tako da možda i ne žele da je pomaknu sa te pozicije. Ali me čudi, jer i ti visokopozicionirani funkcioneri obolijevaju od kancerogenih oboljenja, i opet ništa ne čine. To je za neke psihološke analize. Jer ne obolijevaju samo oni koji ne glasaju za njih, nego i njihovi glasači, pa čak i visoki funkcioneri.

INTERVIEW.BA: Zar ne bi upravo njihovi glasači trebali vršiti pritisak, oni su izabrali te ljude da rješavaju njihove probleme?

POPOVAC: Ali ne, ovdje su ljudi ucijenjeni. Kod nas su izbori dan budžetske zahvalnosti. Na izbore, uglavnom, izađu oni koji rade u državnim firmama. Oni su, maltene, ucijenjeni gubitkom radnog mjesta, a moraju donijeti i spisak sa imenima ljudi koji su sigurni glasači.

INTERVIEW.BA: Jeste li nekad vidjeli da to neko radi?

POPOVAC: Mene nikada nisu ucijenjivali, pretpostavljam zbog kontakta sa međunarodnom zajednicom.

INTERVIEW.BA: Mislio sam da li ste vidjeli da to radi neko od ljudi iz Vašeg okruženja?

POPOVAC: Da, konkretno ljude koji rade u Elektroprivredi.

INTERVIEW.BA: Ipak vjerujete da se nešto može promijeniti samim izbornim procesom…

POPOVAC: Nemam drugu opciju, ili revolucija ili evolucija. Za revoluciju baš i nemam energije, niti mislim da bi to moglo donijeti nešto dobro u ovako siromašnom i podijeljenom društvu. Tako da pokušavam naći način da dođem do tih neglasača. Pedeset posto ljudi ne izlazi na izbore. Kada se preračuna broj glasova koji dobivaju vladajuće stranke, 20 posto ljudi za njih glasa. To znači da oni sa 20 posto glasova koje dobiju, vladaju sa 100 posto ljudi. Pokušavam doći da samo pet posto neglasača, jer mislim da bi sa njihovim izlaskom na izbore počeo pozitivan proces u BiH. Ljudi su prestali vjerovati u sebe, bolje sutra i digli su ruke. Nije mi jasno kako ne shvataju da četiri godine plaćaju, svojim i životima svoje djece, jedan dan koji nisu izašli na izbore. A smatram da je mnogo lakše sa lokalnog nivoa započeti promjene. U Hrvatskoj su na lokalnom nivuo ušle neke nove stranke, a nadam se da i sa Zapada pušu novi vjetrovi.

INTERVIEW.BA: Kada ste rekli evolucija, mislite li da je naše društvo dovoljno „evoluiralo“ da je spremno za liderke?

POPOVAC: Ne znam šta da vam kažem. Nikada nisam imala problem u poslu. Imala sam zlobnih komentara. Ali ja sam inžinjer elektrotehnike, i navikla sam raditi u muškom društvu. Druga stvar je što imam podršku šire porodice i rodbine. Diskriminaciju sam vidjela više na primjerima drugih žena. I sada više podrške dobivam od muškaraca, nego od žena. Mislim da se radio i o tome kako se postaviš. Žene često ne vjeruju u sebe. Misle da je neko drugi bolji, a nije. Radim sa velikim brojem žena i pokušavam im podići samopouzdanje, jer mislim da je samopouzdanje ključ uspjeha. Ako vjeruješ sebi i u sebe, i drugi će povjerovati u tebe. Ali ako nisi sigurna u sebe, teško ćeš uvjeriti i druge. Iznenadilo me samo nasilje na internetu. Ne znam da li me uživo iko dva puta napao.

Prethodna vijest

Kantoni moraju snositi trošak izolacije građana: Zaštitite prava koja vam po zakonu pripadaju!

Naredna vijest

U BiH se pitanje zagađenja zraka svodi na to – ko će dobiti plac?