Skoro svaka sedma smrt u Bosni i Hercegovini uzrokovana je zagađenim zrakom, podaci su predsjednika Udruženja “Ekoakcija” Anesa Podića. Procjene su, dodaje, napravljene na osnovu vrlo oskudnih podataka o kvalitetu zraka za 2016. godine, koje su objedinili entitetski hidrometeorološki zavodi.
Piše: Senka Kurt
– U podacima Agencije za statistiku BiH za 2016. godinu navodi se da je u BiH umrlo 37.070 ljudi, što znači da je svaka sedma osoba umrla od posljedica zagađenja zraka – pojasnio je Podić.
No, nije to bio alarm za vlasti u našoj zemlji, koja se, svjedoci smo, nije znala ni mogla uhvatiti ni u koštac sa pandemijom koronavirusa.
Dolazak jeseni, kraći dani, teška ekonomska situacija, te grijna sezona s pravom pale crveni alarm. Svjedoci smo da se kao u davna vremena iz dimnjaka širom zemlje vije crni dim. Važno je ugrijati se, a još važnije da to bude jeftino. Na upozorenja Svjetske zdravstvene organizacije (WTO) da se ugalj, zbog visoke kaloričnosti ne bi smio koristiti za zagrijavanje domaćinstva, ovdje se ne mari. Čak 9 od 10 domaćinstava upravo se grije na čvrsta goriva, drvo i ugalj.
U svijetu uzbuna, kod nas – stanje redovno
I posljednjih dana unatoč kiši, vedrom nebu i prilično povoljnim vremenskim uvjetima zabilježene su upozoravajuća zagađenja u Sarajevu, Ilijašu, Visokom, Tuzli…
– Zapravo, mi imamo zagađenje tokom cijele godine, ali ga mjerne stanice ne registruju. Sarajevo, evo primjera, ima 150.000 automobila u maloj kotlini, javni prijevoz jedva da radi. Zagađenje je stalno, ali ga u ovom periodu više primjećujemo – kazao je Podić za Interwiev.ba.
U drugim dijelovima svijeta to bi bio znak za uzbunu. Kod nas – stanje redovno. Uzdrmani i onako slab zdravstveni sektor već se od marta bavi savladavanjem pandemije koronavirusa, pa nema vremena za posvećivanje pažnje brojnim studijama koje su pokazale povećanje oboljelih od Covid19 u mjestima gdje je bilo povećano zagađenje.
CNN je objavio analizu istraživača Fakulteta za javno zdravlje Univerziteta Harvard, koja je analizirala zagađenje zraka i smrt od Covid – 19 do 4. aprila u preko 3.000 američkih oblasti.
– Otkrili smo da je porast od samo jednog mikrograma po kubnom metru čestica PM 2,5 povezan s porastom stope smrti od Covid-19 za 15 posto – zaključio je tim ističući da rezultati sugerišu da dugotrajna izloženost zagađenom zraku povećava ranjivost podložnost najtežim ishodima oboljelih.
To, navodi Podić nije iznenađujuće jer je vrsta zagađenja, čije smo i mi žrtve takva da nema dijela tijela koji nije pogođen.
– Lebdeće čestice su toliko sitne da prolaze bez problema iz pluća u krvotok i onda putem krvi dospiju do svakog dijela tijela. Brojne studije dokazuju i vezu između zagađenja lebdećim česticama i povećanja broja oboljelih od Alzhaimerove bolesti. Kad imate već načet organizam onda je virusu puno lakše da preskoči imunološku odbranu – navodi Podić.
Ova i slične studije odavno su dostupne nadležnima u našoj zemlji, koji su vječito zabavljeni izborima i nikako da stignu sistemski urediti ovu oblast.
Zakon o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka, na primjer u Kantonu Sarajevo postoji, no, praktično je mrtvo slovo na papiru. Kad je riječ o Zakonu o zaštiti okoliša, nakon što je teškom mukom usvojen u Zastupničkom domu FBiH, zapelo je u Domu naroda.
Podsjetimo, inicijativu za usvajanje ovog zakona u Parlament su podslali Udruženje “Resursni Aarhus centar u BiH,” (AC Sarajevo), Centar za životnu sredinu (CZZS) i Centar za ekologiju i energiju (CEE). I usvojen je u Zastupničkom domu prije tačno godinu dana. No, u Domu naroda još nije prošao.
– Mi smo u zadnjih sedmica mjeseci nastavili aktivno lobirati da taj zakon prođe i u Domu naroda. Imali smo sastanke sa delegatima iz opozicionih stranaka, pozvali one iz vlasti, htjeli smo im objasniti situaciju, imali namjeru da dobijemo podršku. Obećanje iz opozicije imamo, ali pozicija nikada nije odgovorila na naš poziv niti iskazala interes da se sastanemo – kaže za Interview.ba Emina Veljović, izvršna direktorica Aarhus centra u BiH.
Kaže da su nezvanično, u razgovoru s jednim od dužnosnika Doma naroda, još krajem prošle godine, dakle, prije pandemije, dobili informaciju da niko nema ništa konkretno protiv ovog zakona.
– Ali rekli su nam da moramo uzeti u obzir da bi zakon došao na dnevni red mora prije toga biti obavljena “poltička trgovina”. To je nezvaničan stav pozicije. Tako je sad zakon u političkom limbu – ističe Veljović.
Sad vlasti, prema njenim riječima, imaju dobar izgovor, borbu sa pandemijom koronavirusa. No, u Aarhus centru, ali i ostalim organizacijama ne odustaju. Oni su ponovo za 9. novembar najavili okupljanje, te mirnu šetnju i protest, a potom i okrugli sto na koji će pozvati sve delegate Doma naroda da pojasne zašto još uvijek nemamo zakon-
– Zakon smo trebali imati u maju, tada je bio rok. To su nam potvrdili iz Direkcije za zakonodavstvo i komunikaciju sa EU – dodaje Veljović.
U potpunosti se slaže s konstatacijom da se bez dobrog i kvalitetnog zakona stvara prosor za anarhiju u ovoj oblasti. Napominje nam da su u Republici Srpskoj nedavno ponovo usvojene izmjene i dopune Zakona o zaštiti životne sredine.
– A mi u Federaciji čekamo od 2009., kada je bila posljednja izmjena. I ovaj sad zakon kojega trebamo usvojiti jeste veliki pomak, ali će biti zastario jer stalno dolazi do novih promjena. Nedavno je izglasan Evropski “New green deal”, koji će postrožiti mnoge standard. BiH je vrlo obavezna da prati sve standard, naročito transpoziciju poglavlja 27, koje se konkretno tiče okoliša. Alli, mi već kasnimo 11 godina s prvim korakom – ističe Veljović.
Kaže da se onda bez zakona može radit šta hoće i kako ko hoće.
– Upravo zbog toga mi smo tražili da se zakon izvadi iz ladice. Govori se da bi BiH iduće godine trebala napraviti velike korake ka članstvu u EU, a apsolutno nismo odradili osnovne korake za okoliš, a da ne govorimo za ostalo. To u biti nama spriječava adekvatnu pomoć IPA fondova za ovu oblast, a EU je vrlo darežljiva u pogledu harmoniziranja standarda EU za zaštitu okoliša. Mi to nismo sposobni adekvatno iskoristiti – ističe.
Dok ne dobijemo zakon (a kad ćemo, ne znamo) trebali bi ispoštovati ono što piše u europskim direktivama. No, ili ne znamo ili nećemo ni prepisati kako treba.
Da nije uvijek tako bilo svjedoči i primjer Sarajeva, koje je još 70-tih godina prošlog milenija počelo voditi izvanrednu bitku protiv zagađenja zraka.
Sarajevo prije pola vijeka
Tadašnja politička elita reagirala je na apel doktora da puno stanovništva, a posebno djece obolijeva od bolesti koje su posljedica zagađenja, pa je počela energična akcija. Najprije vlastitim resursima. Zabranjeno je grijanje na ugalj, uvedeno lož ulje. Legenda kaže da je jedan visoki partijski funkcioner, mada mu to nije bio posao, svakoga jutra obilazio kotrlovnice i kontrolirao gdje se šta loži. Podijeljeno je 70.000 brošura po gradu. zagađenost je smanjena za 30 posto.
Delegacija Grada Sarajeva je 1974. godine otputovala u Washington na sastanak sa Svjetskom bankom. Pozamašni kredit dobijen je za gradnju gasovoda od granice sa Srbijom, konvertirane su kotlovnice. Za sedam godina polovina Sarajeva se direktno ili indirektno potpuno prebacila na grijanje prirodnim gasom.
– A mi sada, skoro 40 godina nakon toga, nismo uspjeli održavati mjerne stanice kako treba – dodaje Podić.
I on, ali i drugi aktivisti, te stručnjaci ističu kako rješavanje problema zagađenog zraka mora postati prioritet politike.
– Na žalost, naši političari se svađaju oko placeva, ko će više zauzeti javnih preduzeća… Nikada se ne bavi problemima građana. Sad imamo izbore, pa ko god ima priliku da razgovara sa kandidatima, a ima ih nekoliko desetina hiljada, moramo im svakodnevno postavljati im pitanja – šta su uradili. Do sada – ništa. A ovo je problem koji je rješiv. Sarajevo je bilo na putu da ga riješi. To su uradili mnogi, siromašniji gradovi svijeta – ističe Podić.
Prošle smo godine, podsjećamo ga, imali najgoru epizodu zagađenja nakon rata. Vlasti su se prepucavale, izmišljale razne metode, od ad hoc rješenja uvođenja sistema “par – nepar”, do toga da dim u Sarajevu stvara lokalna čevabdžinica u centru grada.
Dotle su u Ilijašu, Tuzli, Visokom, Lukavcu, Kaknju bilježene dramatične polucije. Nikome nije palo na pamet da zatvori škole, privremeno zaustavi tvornice, reducira saobraćaj. Dok se crnio zrak kod nas su se trčali maratoni, igrale nogometne utamice, izvodili građevinski radovi.
No, ako nas vlasti, silni ministri svih entiteta i kantona neće zaštititi preostaje (kao i obično) da se sami pobrinemo.
Ekoakcija nudi “Kvalitet zraka u BiH” besplatnu mobilnu aplikacija daje najnovije informacije o kvalitetu zraka za sljedeće gradove u Bosni i Hercegovini: Tuzlu, Lukavac, Zenicu, Sarajevo, Prijedor, Jajce, Brod, Goražde, Ugljevik, Sapnu i Živinice (u pripremi).
Aplikacija nam svima može pomoći da zaštitimo naše zdravlje. Svakog sata stižu nove informacije o trenutnom kvalitetu zraka u mjestu u kojem se nalazite, kao i odgovarajuće instrukcije kako da se ponašamo kako bi što je više moguće smanjili štetni utjecaj zagađenog zraka na naše zdravljezdravlje. Sve upute se mogu naći na http://zrak.ekoakcija.org/mobilna.
Dva inspektora i 60 redara
Apeli organizacija za zaštitu okoline vlastima ništa ne znače, nema koristi ni prijavljivati inspekciji nepravilnosti i kršenje zakona koji su na snazi.
Direktor Regionalnog centra za obrazovanje i informisanje iz održivog razvoja za jugoistočnu Evropu (REIC) Azrudin Husika na početku ove godine u razgovoru za naš portal istakao je da bi novi Zakon o kvalitetu zraka u BiH trebao iz europskih direktiva usvojiti, prije svega, apsekte koje se odnose na mrežu monitoringa kvaliteta zraka i donekle usklađivanje graničnih vrijednosti emisija, te omogućavanje kantonima da oni ovu oblast urede zakonom, što dosad nisu imali pravo.
– Ono što će biti u novom zakonu, a nema u direktivama EU, jeste da se uređuje oblast zaštite kvalitete zraka – korištenje čvrstih goriva, uglja i ogrjevnog drveta, te se uređuje kvalitet goriva, kotlova i peći. To je nama potrebno. Samo se postavlja pitanje mogućnosti implementacije ovog zakona. Nije problem transponirati zahtjeve direktive EU, ali je potrebno imati konsenzus svih resora i svih nivoa vlasti da će se to provoditi. Međutim, da provodimo ono što imamo u zakonima, mi bismo danas imali puno bolje stanje– poručio je tada Husika.
On je istakao da mora postojati međusektorska i institucionalna suradnja svih koji rade u ovoj oblasti, te provedba zakona i regulativa koje već imamo.
Napomenuo je kako su inspekcijama uglavnom svezane ruke, bez sudskog naloga ne mogu ući na privatni posjed, na industrijsko postrojenje.
Za ilustraciju i podatak da samo dva inspektora na području cijelog Kantona Sarajevo, glavnog grada BiH vrše nadzor u oblasti zaštite okoliša. Njima se pridružuje i 60 redara iz JP “Park” i “Rad”, koji nemaju ovlasti da napišu kaznu već samo zapisnik, koji zatim proslijede inspekciji.
– Inače, Odlukom o zaštiti i poboljšanju kvaliteta zraka u KS predviđene su novčane sankcije koje iznose od 1.000 do 5.000 KM za pravna lica, od 500 do 1.000 za odgovorno lice u pravnom licu, koliko iznosi kazna i za fizička lica koja svjesno zagađuju zrak u Sarajevu – rekli su iz KUIP-a.
U redovnom, godišnjem izvještaju za prošlu, 2019. godinu Federalni hidrometeorološki zavod konstatirao je da je u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Živinicama, Goraždu, Kaknju “kvaliteta zraka opasno narušena”, te da je baš u tim, ali i drugim gradovima, koji imaju preduslove zagađenja krakteristične za dolinske i kotlinske krajeve ” poduzimati mjere za unaprijeđenje kvaliteta zraka”.
Šok u Europskom parlamentu
Poslanica grupe Zelenih u Evropskom parlamentu Viola von Cramon-Taubadel bila je proljetos, nešto prije pandemije šokirana informacijama da je u više navrata tokom zimske sezone Sarajevo bilo najzagađeniji glavni grad na Zemlji, dok je još nekoliko gradova iz regiona bilo odmah ispod na listi najzagađenijih.
Zato je zatražila i da se Europska komisija oglasi o tome, odnosno o učešću Bosne i Herecegovine u realizaciji evropskog “Zelenog dogovora”, koji predviđa smanjenje emisije štetnih plinova za polovinu u narednih deset godina.
Zatražila je odgovore hoće li se planirani budući angažman EU u BiH vršiti sa ciljem da se smanji emisija štetnih plinova koji potiču od prijevoza i grijanja domaćinstava, ali i da se stvori “kružna” ekonomija.
Europska komisija imala je šest sedmica da odgovori na ovo poslaničko pitanje. A onda je došla korona.
