Odrastao u Francuskoj, obrazovao se u Velikoj Britaniji, a u BiH pokrenuo posao

09.02.2020.

Dino Žuđelović je rođen u Sarajevu 1985. godine. U ratu je, još kao dječak, izbjegao u Francusku. Njegova priča vraća vjeru u povratak mladih i uspješnih ljudi iz inostranstva u domovinu. Žuđelović danas živi i radi u Sarajevu, gdje se vratio sa suprugom i troje djece nakon gotovo dvije decenije života u inostranstvu.

– Prije rata, živio sam na Dobrinji, bilo mi je sedam godina kada je rat počeo. Sjećam se kad sam s prozora vidio da mi odlaze prijatelji. U prvim smo mjesecima izbjegli iz Sarajeva. Otac i ja smo živjeli u Parizu prvi period, a onda smo otišli na jug Francuske. Tata se brzo zaposlio, a ja sam odmah nastavio sa školovanjem. Nisam znao riječ francuskog, ali sam se brzo adaptirao. Sjećam se da mi je dobro išla matematika, a kad sam kasnije savladao jezik kroz četiri-pet mjeseci, sve je krenulo lakše. Nakon godinu dana smo se vratili u regiju Pariza, gdje sam proveo veći dio djetinjstva – započinje svoju priču Žuđelović.

2005. godine se seli u Southampton u Veliku Britaniju, gdje je nastavio visoko obrazovanje. Tamo završava studije marketinga, a magistrirao je menadžment i finansije. 

– Radio sam nekoliko godina u prodaji, gdje sam imao priliku sarađivati s poznatim svjetskim brendovima. Vremenom sam stekao iskustvo konsaltinga u energetici i nisam više bio ovisan o lokaciji rada, te smo donijeli odluku da pokušamo i vratimo se u Bosnu – prepričava nam Dino. 

Kaže da život u Bosni i Hercegovini ima mnogo prednosti, kada su u pitanju uslovi za rad, ali i izazovi istog. 

– Ljudi koji žive vani imaju želju da se vrate, ali je teško stvoriti preduslove za povratak. Kada sam se vratio, naviknuli smo na život u zemlji za otprilike godinu dana. Shvatili smo da to ima smisla, da želimo ovdje ostati i živjeti. Zatim sam razmišljao kako da uložimo novac, u posao koji ima kombinaciju ideja i opipljivog. Htio sam da razumijem šta ima smisla raditi u Bosni. Istraživao sam vanjska tržišta. Upoznavao sam ljude, razgovarao sam i tražio neka dobra biznis rješenja – dodaje Dino.

Prednost naše zemlje je trošak radne snage i blizina Evropske unije, tu se nalaze prilike za razvoj posla u kojem još nije razvijen visok stepen automatizacije, odnosno gdje postoji potreba za čovjekovim rukama. No, izazova u razvoju biznisa ima.

– U Bosni i Hercegovini je dosta stvari koje ne možete očekivati, barem, kada je u pitanju način rukovođenja biznisom. I zbog toga je važna stvar bila donijeti odluku o pronalasku poslovnog partnera, koji je imao više iskustva. Uslovi su bili da ta osoba već vodi uspješno drugu firmu, da razumije kako sistem radi, da imam osjećaj poštenja kod te osobe. Naravno, kada sve to pronađete, važno vam je da je ta osoba spremna za saradnju. Put me doveo do partnera Adija, i tu se nekako razvila ideja da kroz ovaj proces imamo finalni proizvod, pod brendom ‘Industriala’. Definirali smo naš smjer prema razvoju proizvoda industrijskog dizajna, koji bi bio high-end, samim tim okrenut prema proizvodima više vrijednosti i samim tim prema međunarodnom tržištu – prepričava Dino.

Danas rade na pripremi salona za promociju proizvoda zatvorenog tipa. Imaju dobre povratne informacije na prototipu namještaja. Kompanija „Industrial“ je prepoznata i kroz USAID-ov projekat „Diaspora Invest“. 

– Želimo sve raditi postepeno, kako ne bi bilo greške. Trebate raditi sa više rizika, razviti originalni proizvod. Hajde da učinimo da nam je proizvod nešto što ostavlja utisak. Biti drugačiji, unikatan u dizajnu. Nisam se pokajao što smo se vratili. Nadam da ćemo biti uspješni u razvoju ove ideje. Gdje god da se nalazite u svijetu svima je na prvom mjestu da imaju posao i da mogu da izdržavti porodicu – zaključuje Dino.

(Fena/ Moja BiH)

Idi naVrh

Don't Miss