Borislav Petrović: Kazna do 12 godina zatvora ukoliko prekršitelj mjere izolacije prouzokuje smrt jedne ili više osoba

Koronavirus odnio je već četiri života u Bosni i Hercegovini, a zaraženo je više od 200 osoba. Vlasti oba entiteta su uvele i određene mjere za zabrane kretanja nakon 18 i 20 sati, a posljednjih dana se dosta govori o i prekršiocima mjera samoizolacije, te o kaznama za sve one koji ugrožavaju živote i zdravlje drugih građana. Tako je u susjednoj Srbiji danas osuđena prva osoba zbog kršenja mjera samoizolacije na tri godine zatvora. Zanimalo nas je kakve kazne propisuju zakoni u našoj zemlji, te smo o ovome razgovarali sa profesorom Krivičnog prava na Pravnom fakultetu u Sarajevu Borislavom Petrovićem, koji je ujedno i nekadašnji dekan ove ustanove. Za naš portal pojasnio je predviđene novčane kazne u ovim slučajevima, te mogućnost odlaska u zatvor. Poručio je kako ne treba oklijevati sa poduzimanjem rigoroznijih mjera, te je pojasnio i zašto javni interes treba, u ovakvim slučajevima, imati primat nad privatnim.

KAZNA DO 12 GODINA: Najzad, ukoliko je kršenjem mjere izolacije prouzrokovana smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne do dvanaest godina. 

INTERVIEW.BA: Policijski sat uveden je od nedavno u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH. Ipak, u policijskim izvještajima je primjetno da ga se građani ne pridržavaju. Možete li pojasniti kakve kazne predviđa zakon za sve prekršioce ovih zabrana? 

PETROVIĆ: Prema Zakonima o prekršajima u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj predviđene su novčane kazne u iznosu od 500 do 1.500 KM. 

INTERVIEW.BA: Kontrolama je utvrđeno i da se mnogi građani ne pridržavaju propisane samoizolacije. Ministar MUP-a KS Ismir Jusko rekao je i kako se čeka uredba sa federalnog nivoa kako bi se privodili oni koji ne poštuju ovu mjeru, dok su pojedini kantoni već počeli sa objavom imena prekršioca. Da li se upravo ovdje javni interes treba staviti iznad zaštite podataka?

PETROVIĆ: Mišljenja sam da u ovoj situaciji javni interes treba imati primat nad privatnim. Veliki broj građana poštuje mjere izolacije i samoizolacije, dok jedan manji broj to ne poštuje. Treba reći da nepridržavanje mjera izolacije i samoizolacije ne  predstavlja puko kršenje određenih propisa donesenih u vrijeme ove pandemije. Puno gore od toga je što ti pojedinci svojim neodgovornim i opasnim ponašanjem ugrožavaju zdravlje ljudi, neodređenog broja ljudi, čak i svoje porodice. Iz toga, očito, proizlazi primat javnog interesa nad privatnim, pa su nadležna državna tijela primorana poduzeti sve mjere koje im stoje na raspolaganju kako bi zaštitili zdravlje i život svojih građana.

INTERVIEW.BA: Da li zakon u našoj zemlji reguliše kršenje mjera samoizolacije i o kakvim kaznama je riječ? 

PETROVIĆ: Naravno da je ova problematika regulirana našim krivičnim zakonodavstvom, u kojem je jedna cijela Glava posvećena krivičnim djelima protiv zdravlja ljudi.  U jednom od tih krivičnih djela koje nosi naslov “Prenošenje zarazne bolesti“, propisana je kazna zatvora do jedne godine za svakog tko ne postupi po propisima ili naredbama koijma nadležni organ zdravstvene službe određuje preglede, dezinfekciju, ili odvajanje bolesnika, pa zbog toga dođe do opasnosti od širenja bolesti.  Obzirom da su život i zdravlje ljudi od primarnog značaja, zakon je propisao kažnjavanje i za nehatno postupanje. Ovo “odvajanje bolesnika“ jeste ustvari izolacija, koja je određena za zaražene pojedince. Dakle, svatko tko ne poštuje ovakvu izolaciju uzrokuje opasnost od širenja zarazne bolesti. Sam čin nepoštivanja izolacije, odnosno napuštanje određenog prostora, najčešće vlastitog stana, predstavlja radnju krivičnog djela Prenošenje zarazne bolesti. Nadalje, ukoliko je kršenjem mjera izolacije prouzrokovana teška tjelesna ozljeda neke osobe, ili joj je zdravlje teško narušeno, ili postojeća bolest znatno pogoršana, počinitelj (osoba koja krši izolaciju) će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina. Najzad, ukoliko je kršenjem mjere izolacije prouzrokovana smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne do dvanaest godina. 

 

INTERVIEW.BA: Da li je, u ovakvim slučajevima, rješenje javna objava imena ili strožije kazne za građane?

PETROVIĆ: Na sve prekršitelje ove naredbe o izolaciji primjenjuju se propisi nadležnih državnih tijela, a na te propise izravno upućuje i važeće krivično zakonodavstvo. Ukoliko bi u međuvremenu došlo do promjene zakona u smislu pooštravanja kazni, onda bi se to moglo primjenjivati samo na one pojedince koji počine krivično djelo nakon stupanja na snagu novog Zakona. Dakle, u ovoj situaciji u našoj zemlji, nadležni organi se trenutno mogu odlučiti samo za javno objavljivanje imena prekršitelja izolacije. To je, svakako, delikatna mjera jer može doći u koliziju sa Zakonom o zaštiti ličnih podataka građana. U tom smislu želim upoznati javnost kako je krivični zakon neposredni izvor krivičnog prava u našoj, kao i svakoj Europskoj zemlji. Isto tako, neposrednim izvorom krivičnog prava smatra se i Europska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Postavlja se pitanje koji od ova dva neposredna izvora primijeniti u konkretnoj situaciji. Ukoliko dođe do ovakve dileme odgovor je – KONVENCIJU O LJUDSKIM PRAVIMA. 

INTERVIEW.BA: Zašto je to tako?

PETROVIĆ: Odgovor na ovo pitanje nalazi se u članku 8. Europske konvencije, u kojem je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života. Ovo pravo zaštićeno je, pored ostalog, i Zakonom o zaštiti ličnih podataka građana.  Međutim, u istom članu Europske konvencije propisano je da se Javne vlasti u jednoj državi mogu miješati u vršenje ovog prava ako je to sukladno zakonu i neophodno u demokratskom društvu u interesu zaštite zdravlja ljudi, ili radi zaštite prava i sloboda drugih ljudi. Ciljnim tumačenjem ove odredbe Europske konvencije možemo zaključiti da u našoj zemlji trenutno postoji javni interes za zaštitu zdravlja, kao i prava i sloboda ljudi. To, nadalje, znači da je objavljivanje imena osoba koje krše mjere izolacije u javnom interesu, kako bi se doprinijelo zaštiti zdravlja ljudi i zaustavljanju širenja ove pandemije.  Na kraju, imajući na umu da je ovo najveći stupanj opasnosti za zdravlje i živote svih građana naše zemlje, ja bih išao i dalje od prethodne mjere, pa bih posegnuo za još strožijom, a to je pritvaranje zaraženih osoba koje krše mjeru izolacije. To bi se moglo riješti npr. Uredbom sa zakonskom snagom koja bi predvidjela mjeru pritvaranja.  Moramo imati na umu da je gotovo cijela planeta u vanrednom stanju i da mnoge zemlje kasne sa poduzimanjem efikasnih mjera zaštite zdravlja i života ljudi. Ne postoji neki planetarni dokument koji regulira postupanje u ovako teškim situacijama, već je to ostavljeno svakoj zemlji u nadležnost. Dakle, sa poduzimanjem rigoroznih mjera zaštite ne treba oklijevati. 

 

Prethodna vijest

U Italiji u 24 sata umrlo skoro 1.000 ljudi

Naredna vijest

Sjeverna Makedonija postala punopravna članica NATO