POVRATAK OTPISANE Dženana Alađuz: Nemilosrdni gadovi

28.02.2020.

Rijetko kad život servira satisfakciju u realnom vremenu i zato kad se to dogodi, treba zastati i uživati. Kao što sam to ja uradila pročitavši najnoviji post SDA načelnika Samira E.

Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba

Natenane uz prvu, pa onda drugu jutarnju kafu:

“Žao mi je što se na izbornoj Skupštini kandidatima za predsjednika nije dozvolilo obraćanje niti su se pročitale biografije kandidata, iako je u najmanju ruku trebalo da izlože svoj program rada pred delegatima Skupštine, što je bila praksa prilikom ranijih izbornih procesa. Pored toga jedan broj općinskih odbora zahtijevali su od svojih delegata da mobitelom slikaju svoje glasačke listiće nakon samog glasanja, čime je integritet procesa i tajnost glasanja znatno narušena. Iz tih razloga nisam prihvatio članstvo u budućem Izvršnom odboru jer takav način rada smatram neprihvatljivim”.

Vjerujem da je samo on bio iznenađen ovom praksom unutar njegove stranke. Mogu slobodno reći da ne bi bio uopšte iznenađen da je prethodnih godina pohodio koji od ženskih seminara i nešto poslušao.

Mi, ostali i preostali, od ranih 90tih smo itekako svjesni da tamo nema ni D od demokratije. Da je snimanje čina glasanja još i najblaži oblik kršenja prava koje osoba može doživjeti pod kapom ovih aktivista.

Samo za razliku od nas ovaj malezijski student koji više godina vlada jednom od najbogatijih bh. općina nego što ima radnog staža mimo stranke, ima priliku reći “hvala ali ne hvala” i odbiti članstvo u budućem Izvršnom odboru jer takav način rada smatra neprihvatljivim.

Šta mi ostali i preostali da radimo?

Mi govorimo Ne i Samiru E i njegovim pajdašima evo više od 20 godina ali niko ne čuje.

I ovaj, 25ti po redu Dan nezavisnosti dočekaćemo manje ravnopravni od Samira E i njegovih istomišljenika (s koje god strane entitetske granice dolazili). Ne samo da nikad nećemo moći biti predsjednici u svojoj državi,mi ne možemo u njoj ni disati.

Zahvaljujući upravo Samiru E i političkoj eliti čija je on živa metafora, 1 mart će stotine hiljada mojih sunarodnika proslaviti van zemlje.

I oni su se ispisali. Samo ne iz odbora već iz države.

Idi naVrh

Don't Miss