“Morate vjerovati vozaču koji vozi 29 godina i koji vas doveze na cilj. Nekad pritisne gas, nekad prikoči. Nekad se malo vrati u rikverc i tako dalje. Nekad pričeka.”
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Bake je potpuno u pravu. Vjerovati moramo. Iz minimalno dva razloga.
Prvi je očit- koja je alternativa?
Da smo slijepi pored očiju 29 godina? Najmerhametniji evropski narod je u stvari bezobrazan i bezobziran. Narod koji pušta suzu na Šindlerovu listu dok šalje djecu u školu Mustafe Busuladžića, tare guzicu evropskim presudama za ljudska prava.
Samo vjera, duboka vjera, može objasniti što sjedimo na zadnjem sjedištu Baketovog auta tri decenije i ne vičemo “Majstore otvori zadnja, ima izać!”
Pardon lažem, reklo je Ima izać- 3000 putnika ovog vozila strave sa svim strancima koji rade i žive u BiH. Obzirom da je to 0,1 % od ukupne populacije ovim tempom ima Bake s nama i penziju da dočeka za volanom.
I samo vjera, duboka vjera, 29 godina kočenja vidi kao stizanje na cilj. Osim ako to i jeste cilj?
Drugi razlog zašto moramo vjerovati je manje očit, ali tu je, odmah tu u uglu vidnog polja-znate onaj osjećaj kad vam je nešto pred očima ali izmiče?
To je osjećaj racionalnog utemeljenog straha.
Ovo nije zemlja za čovjeka.
Ovo je zemlja za stranačke poslušnike i tabadžije, koji dižu u zrak mezar Oca i ruke za Sina nacije. Ovo je zemlja jalabubawannabepoliticarajaranarođakamuzicara. Bivših komandira, lažnih heroja, sadašnjih reketaša. Doktora bez savjesti, policajaca bez muda, tužilaca bez kičme a sudija bez zrnca zdravog suda.
Muškaraca- da, 90% te bande muškog spola- sa ljubavnicama od 20 godina i ženama od 60, čije starice majke ne stavljaju sinove na sise, već za njih dilaju milionske nekretnine.
I tako mi, nekad ubrzano a nekad s nogom na kočnici, svjesni da naša smrt nikom ništa ne znači, tiho i skromno tri decenije već sjedimo na zadnjem sjedištu auta za čijim se volanom smjenjuju falsifikati državnika.
A sa druge strane stakla, povremeno ugledamo tamo neki svijet kojeg ne voze, već koji korača, tempom koji želi, u smjeru kojim želi, ruku pod rukom s kim želi. Mogu da biraju bus, voz, taksi, avion, jebenu rikšu ako žele. I nikom ne plaćanu krvarinu.
