Da vam pravo kažem – kako bi kazao kobajagi predsjednik kobajagi države Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović – njegova izjava o tome da “nije imao tu informaciju” o prisustvu delegacije BiH u Izraelu, na prijemu u novoj američkoj ambasadi u Jeruzalemu, provocira na nježni san: Kako bi to bilo da smo doista makar malo normalna država, da doista imamo predsjednika, ozbiljna ministarstva, diplomaciju, pamet, dostojanstvo, zajednički i državotvorni interes i ono među nogama, da imamo pamet, pravu himnu, svašta nešto što većina na svijetu ima… A imali bi tada možda, nešto mislim, i narod kojemu bi to baš bilo drago. I lidere za koje bi barem ponekad pomislili kako je eto dobro što su tu gdje su.
Piše: Zlatko Dizdarević
Ovako, da vam pravo kažem, ni države ni sna. Za to nismo sposobni.
Veli kobajagi predsjednik, ili tačnije predsjednik trećine kobajagi države, da “oni što su otišli na prijem to nisu trebali da rade bez konsultacija sa Predsjedništvom…I razgovarat ću o tom događaju!” Sa kime razgovarati? Sa onima koji opet kobajagi “nisu znali”, ili sa onima koji su znali pa išaretom potvrdili da se ide i milo im do neba. ili sa ministrom vanjskih poslova koji kaže da oni “niti daju saglasnost, niti vode evidenciju, niti pažljivo prate baš sve događaje… koji se organizuju za predstavnike u drugim zemljama…”
Sasvim slučajno, valjda, ovo nije bilo u kategoriji “svih događaja”. Bio je planetarna šamarčina svijetu, događaj povodom kojeg su se vagale razne posljedice. Političke, diplomatske, civilizacijske, vjerske. A tzv. šef države u ime njene trećine, uz nakanu da bude baš to i ništa više, pojma nije imao da smo ispotiha, iza leđa šutljivog i takojevićkog naroda, ispali gnjide, da vam pravo kažem.
Naravno, svaka velika šprdnja, poput ove “državničke”, ima i nastavak. Neko će privatno prokopati ko je dao nalog ambasadorici iz RS-a ( pravi “svedržavni” ambasadori danas se mogu nabrojati tek na prste ). Uz znanja o biznis-sentimentima spram Izraela spomenut će se i budući kobajagi predsjednik tamošnje trećine od ničega. U sistemu bez Predsjedništva, MVP itd. a u slučajevima “baš svega” kao što je mudro pročitan i ovaj, svaka zakulisna politika jača je od one iz naših snova – legalne, kvalificirane, istinski državotvorne. One u kojoj predsjednički tim zna šta se dešava u zemlji. Ako to hoće. Ovako, nekome je bilo važno da budemo uz Netanyahua sa gostima iz ostale 21 velike države poput Angole, Konga, Etiopije, Hondurasa, Ruande, Zambije… Pa ni za njih to nije bio “baš svaki događaj” i znalo se zašto su tamo. Ko se u nas u RS-u oduživao svom biznis-jaranu Bibiju, ko iz Federacije našoj Americi, a svi skupa svojim malim i velikim poslovima, da vam pravo kažem, znalo bi se kad bi bilo države.
Šejtan u pakostima vazda ima prste. Kako će sada u RS-u objasniti “svojim” Rusima koji sve tamo znaju, otkud nalog za ovaj prijem gdje njih nije bilo. Putin nije znao? Kako će objasniti Vučiću, a ni njih tamo nije bilo. Kako će objasniti Pravoslavnoj crkvi a na slavlju ni Jeruzalemskog patrijatha nije bilo… U toj muci, pitanjce i za Izetbegovića: Šta će reći sutra usred Sarajeva svom Erdoganu što je i kako je BiH zastava tamo bila. A izraelske diplomate povodom Jeruzalema protjerane iz “naše” Turske.
Ono “da vam pravo kažem, nisam znao” neće važiti. Svi su znali sve što je trebalo znati. Takve tajne nema ni u onom snu ali ovdje više ni lijepi sni nisu realni. Kamo li iole normalna zbilja.
