Pobjeda Demokrata u oba doma američkog Kongresa otvara novo poglavlje u odnosima Washingtona prema Zapadnom Balkanu. Dok Milorad Dodik nakon boravka na Trumpovom imanju Mar-a-Lago govori o političkom proboju Republike Srpske u SAD-u, u Kongresu se priprema prostor za ozbiljnije preispitivanje ukidanja sankcija, lobiranja vlasti RS-a i američkog angažmana u projektu Južne interkonekcije. BiH bi se tako mogla naći u središtu novog sukoba između Bijele kuće i Kongresa
Interview.ba
Promjena političke većine u američkom Kongresu mogla bi značajno utjecati na odnose Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini, ali ne nužno na način na koji se to trenutno predstavlja u domaćoj političkoj javnosti. Pobjeda Demokrata u oba doma Kongresa ne znači da je Donald Trump izgubio kontrolu nad vanjskom politikom niti da će Washington automatski promijeniti odnos prema Miloradu Dodiku. Međutim, znači da će odluke njegove administracije ubuduće biti izložene mnogo ozbiljnijem političkom i institucionalnom nadzoru.
Upravo u tome leži značaj novih odnosa snaga u Washingtonu. Trump i dalje ima izvršne ovlasti i mogućnost da određuje pravac američke vanjske politike, ali Kongres sada dobija znatno više prostora da istražuje, propituje i politički osporava odluke administracije. A među temama koje su već otvorene nalazi se i američka politika prema Bosni i Hercegovini.
Za Dodika je to posebno osjetljivo jer je njegova strategija posljednjih godina bila usmjerena na izgradnju odnosa s političkim i poslovnim krugovima bliskim Trumpu, uz očekivanje da će takvi kontakti donijeti političku rehabilitaciju i smanjiti pritisak Washingtona na vlasti Republike Srpske.
Dodik u Mar-a-Lagu, Demokrati u Kongresu
Dodikov boravak na Trumpovom imanju Mar-a-Lago početkom novembra nije bio obična politička posjeta. U SAD je otputovao u vrijeme održavanja međuizbora, u trenutku kada se odlučivalo o novom odnosu snaga u Kongresu. Njegovo prisustvo na skupu konzervativnog pokreta MAGA i kontakti koje je najavljivao trebali su potvrditi da vlasti Republike Srpske imaju pristup krugovima koji su bliski američkom predsjedniku.
Dodik je nakon povratka govorio o uspješnoj posjeti i novom političkom pozicioniranju RS-a u Washingtonu. Najavio je i nove kontakte, pa i mogućnost ponovnog odlaska u SAD, uz tvrdnje o planiranim sastancima na visokom nivou.
Ipak, važno je razlikovati političku simboliku od konkretnih rezultata. Prisustvo skupu na kojem učestvuju utjecajni američki političari nije isto što i zvanični sastanak s njima, a fotografije i izjave o dobrim kontaktima ne dokazuju postojanje političkih dogovora. Javnosti zasad nisu predočeni svi sagovornici, sadržaj razgovora niti konkretne obaveze koje bi iz tih kontakata proizašle.
Dodik je, s druge strane, poručio da pobjeda Demokrata neće promijeniti politiku Bijele kuće prema Republici Srpskoj. U toj procjeni ima dijelom pravo: Kongres ne preuzima izvršne ovlasti predsjednika. Ali takva izjava zanemaruje činjenicu da se američka politika ne oblikuje samo u Ovalnom uredu. Kontrola Kongresa znači i mogućnost da se otvore pitanja koja bi Trumpova administracija radije zadržala izvan javne rasprave.
Dodikov politički uspjeh u jednom dijelu Washingtona tako bi mogao postati predmet ozbiljnog preispitivanja u drugom.
Kongres već ima pitanja za Trumpovu politiku prema BiH
Posebno je značajno što kritike američke politike prema BiH nisu nastale tek nakon pobjede Demokrata. One su već bile artikulisane u Kongresu.
Demokratski kongresmen Bill Keating objavio je u septembru 2026. izvještaj pod naslovom „Politička trgovina na Balkanu: Kako politika Trumpove administracije prema BiH donosi korist predsjednikovim ličnim saveznicima, a štetu američkim građanima.“(Pay for Play in the Balkans: How the Trump Administration’s Bosnia Policy Enriches the President’s Personal Allies and Shortchanges the American People). U njemu se problematiziraju odluke Trumpove administracije o ukidanju sankcija Miloradu Dodiku i osobama iz njegovog okruženja, američki angažman u projektu Južne interkonekcije i širi odnos između političkih i poslovnih interesa u kreiranju politike prema BiH.
Keating je iznio ozbiljne optužbe da su pojedine odluke administracije pogodovale poslovnim i političkim saveznicima predsjednika Trumpa, dok su istovremeno potkopavale američke interese u Bosni i Hercegovini. Te tvrdnje nisu pravosnažno utvrđene činjenice, ali je politički značajno što je izvještaj pripremljen prije izbora, s jasnom namjerom da se otvori prostor za kongresni nadzor.
Sada, kada Demokrati kontrolišu oba doma Kongresa, takva pitanja dobijaju novu težinu.
Među imenima koja se spominju u budućem rukovodstvu vanjskopolitičkih odbora nalaze se Gregory Meeks, kao mogući predsjedavajući Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma, i Bill Keating, koji bi mogao preuzeti značajniju ulogu u radu Pododbora za Evropu. Keating je već pokazao da namjerava otvoriti pitanje američkog angažmana na Balkanu, a nova većina daje njegovim inicijativama mnogo veći institucionalni prostor.
Zato je moguće da se u narednom periodu nećemo baviti samo pitanjem šta Trumpova administracija namjerava učiniti u BiH nego i pitanjem kako je do sada donosila odluke i kome su one koristile.
Uspjeh koji bi mogao postati problem
Jedna od najvažnijih tema bit će lobiranje vlasti Republike Srpske u Washingtonu.
Prema istraživanju BIRN-a i Detektora iz jula 2026. godine, vlasti RS-a i institucije Bosne i Hercegovine potrošile su od 2022. godine oko 5,64 miliona dolara na lobiranje u SAD-u. Značajan dio tog novca potrošen je tokom drugog Trumpovog mandata. Druga istraživanja američkih medija ukazivala su i na višemilionske lobističke ugovore koje su vlasti RS-a sklapale s kompanijama i pojedincima povezanim s američkim političkim krugovima.
Samo lobiranje stranih vlada u SAD-u nije nezakonito. Ono je regulisana djelatnost, a američki zakon FARA obavezuje osobe koje djeluju u interesu stranih nalogodavaca da se registruju i prijavljuju određene aktivnosti i finansijske odnose.
Problem nastaje kada se postavi pitanje kakve su usluge plaćene, ko je posredovao u kontaktima, kakve su političke poruke prenošene i da li su privatni poslovni interesi utjecali na odluke američke administracije.
Dodik i njegovi saradnici godinama su pokušavali predstaviti vlasti RS-a kao prirodne saveznike konzervativnih političkih krugova u SAD-u. U toj strategiji koristili su i ideološki okvir takozvanog „civilizacijskog saveza“, predstavljajući Republiku Srpsku kao političkog partnera u odbrani tradicionalnih i konzervativnih vrijednosti.
Kurt Bassuener iz Vijeća za politiku demokratizacije upozorava da bi upravo takav pristup mogao postati predmet ozbiljnijeg preispitivanja u Kongresu. Prema njegovoj ocjeni, postoji mogućnost da se istražuje preplitanje poslovnih interesa, lobiranja i ideoloških veza koje su utjecale na američku politiku prema regionu, prenosi DW.
Za vlasti RS-a to bi moglo predstavljati ozbiljan problem. Strategija koja je u jednom političkom trenutku omogućila pristup utjecajnim ljudima u Washingtonu mogla bi postati povod za istrage i politička saslušanja u Kongresu.
Dodik je, dakle, možda ostvario kratkoročni politički uspjeh približavanjem Trumpovom krugu, ali je istovremeno povećao vidljivost vlastitog lobiranja u američkoj javnosti i institucijama. To je rizik koji se ne može zanemariti.
Hoće li se sankcije vratiti?
Jedno od prvih pitanja koje će se ponovo otvoriti jeste sudbina američkih sankcija Dodiku i njegovom političkom i poslovnom okruženju.
Privremeno, a potom i formalno ukidanje sankcija predstavljalo je značajan politički uspjeh za vlasti RS-a. U Banjoj Luci to je predstavljeno kao potvrda da se međunarodni pritisak može prevazići i da je Dodik uspio obnoviti politički legitimitet u Washingtonu.
Ipak, ukidanje sankcija ne znači da su nestali razlozi zbog kojih su one ranije uvedene, niti da je američka politika prema teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine trajno promijenjena.
Demokratska većina u Kongresu ne može jednostavno narediti Trumpovoj administraciji da ponovo uvede sankcije. Odluke o sankcijama u velikoj mjeri pripadaju izvršnoj vlasti. Ali Kongres može tražiti objašnjenja o razlozima njihovog ukidanja, otvarati saslušanja, zahtijevati dokumentaciju i predlagati nove zakonske mjere.
Ukoliko se nastave potezi koji se u Washingtonu mogu tumačiti kao podrivanje Dejtonskog sporazuma i ustavnog poretka BiH, pitanje sankcija moglo bi se vratiti na dnevni red. Posebno ako kongresne istrage pokažu da su odluke o njihovom ukidanju bile povezane s političkim ili poslovnim interesima koji nisu u skladu s američkim strateškim ciljevima.
Zato nije realno tvrditi da će sankcije sigurno biti vraćene, ali jeste opravdano očekivati da će njihovo ukidanje postati predmet ozbiljnije političke rasprave.
OHR i novi sukob Washingtona i Evrope
Druga važna tema bit će budućnost Ureda visokog predstavnika i izbor nasljednika Christiana Schmidta.
OHR je jedan od najvažnijih instrumenata međunarodnog nadzora nad provedbom Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njegova budućnost već duže vrijeme izaziva neslaganja između pojedinih međunarodnih aktera, a razlike između američke i evropske politike postale su vidljivije tokom Trumpovog drugog mandata.
Važno je, međutim, podsjetiti da visokog predstavnika ne imenuje američki Kongres. O tome odlučuje Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC), čija je članica i SAD. Američka pozicija zato ima značajnu težinu, ali nije jedini faktor u procesu.
U novim okolnostima Demokrati bi mogli pojačati pritisak na administraciju da ne slabi međunarodni okvir uspostavljen radi očuvanja mira i provođenja Dejtonskog sporazuma. Pitanje nasljednika visokog predstavnika moglo bi postati i dio šireg političkog nadmetanja između Washingtona i evropskih prijestolnica.
Profesor međunarodnih odnosa Neven Anđelić rekao je za DW kako smatra da bi Trump, suočen s novim odnosima snaga u Kongresu, mogao prepustiti evropskim partnerima veću ulogu u izboru novog visokog predstavnika, ali uz očekivanje da za takav ustupak dobije nešto zauzvrat u drugim političkim pitanjima.
U tom kontekstu spominje se i mogućnost da novi visoki predstavnik ili visoka predstavnica bude osoba iz Velike Britanije. Među imenima koja su ranije bila predmet spekulacija nalazila se i Catherine Ashton.
Ipak, to su zasad procjene i političke mogućnosti, a ne potvrđeni planovi. Mnogo je važnije pitanje hoće li SAD ostati dosljedan podršci međunarodnom okviru koji je garantovao mir u BiH ili će se, u potrazi za političkim i poslovnim dogovorima, dodatno udaljavati od evropskih partnera.
Južna interkonekcija: energetski projekt ili test transparentnosti?
Za Bosnu i Hercegovinu možda najkonkretnije mjesto na kojem bi se mogli ukrstiti američki politički i poslovni interesi jeste projekt Južne plinske interkonekcije.
Na prvi pogled, cilj projekta je jasan i opravdan: diversifikacija izvora snabdijevanja gasom i smanjenje zavisnosti od jednog pravca i jednog dobavljača. Međutim, pitanje ko će graditi, finansirati i upravljati infrastrukturom otvorilo je niz političkih i ekonomskih dilema.
Kongresmen Keating u svom izvještaju problematizira ulogu američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, povezane s Josephom Flynnom, bratom bivšeg Trumpovog savjetnika Michaela Flynna. U javnosti su se pojavile informacije o interesu američke administracije da upravo ta kompanija dobije značajnu ulogu u projektu.
Američka administracija, s druge strane, isticala je da su odluke o koncesijama i izboru investitora suverena stvar institucija Federacije BiH.
Upravo zato je važno da se pitanje Južne interkonekcije ne svede na izbor između američkog i evropskog utjecaja. Energetska sigurnost BiH jeste važan strateški interes, ali ona ne može biti opravdanje za netransparentne procedure, pogodovanje pojedinim kompanijama ili zaobilaženje javnog interesa.
Projekt može biti važan za BiH, ali to ne znači da je svaki poslovni model koji se predstavlja kao američka investicija automatski i najbolji za građane.
Ako se Južna interkonekcija nađe pred kongresnim saslušanjima, to neće nužno značiti da će projekt biti zaustavljen. Može, međutim, značiti da će se otvoriti pitanja koja su domaće institucije morale postaviti mnogo ranije: ko preuzima rizike, ko ostvaruje profit, pod kojim uslovima se dodjeljuju prava i koliko će građane na kraju koštati takav aranžman.
Tri moguća scenarija za BiH
Šta, onda, Bosna i Hercegovina može očekivati od SAD-a u narednom periodu?
Najrealniji je scenario u kojem će američka politika prema BiH postati podijeljena. Bijela kuća će nastaviti voditi vlastitu vanjsku politiku, dok će Kongres pojačavati nadzor nad njenim odlukama. To može značiti različite poruke iz različitih dijelova američke vlasti, ali i mnogo više prostora za propitivanje politike prema Dodiku, OHR-u i energetskim projektima.
Drugi mogući scenario jeste pojačan pritisak na vlasti RS-a. Ako se otvore istrage o lobiranju, ukidanju sankcija i političkim dogovorima, Dodikova strategija približavanja Trumpovom krugu mogla bi se pokazati kao kratkoročna dobit s dugoročnim posljedicama. U takvim okolnostima ponovo bi se moglo otvoriti i pitanje sankcija.
Treći scenario, koji se ne smije zanemariti, jeste nastavak dosadašnje politike Trumpove administracije bez obzira na protivljenje Kongresa. Predsjednik i dalje ima široke izvršne ovlasti, a američka vanjska politika može ostati pragmatična, usmjerena na poslovne interese i pojedinačne političke dogovore. U tom slučaju BiH bi se mogla naći u prostoru između američkih unutrašnjih političkih sukoba i interesa različitih poslovnih grupa.
Najvjerovatnije je da će se ova tri pravca djelimično preplitati. Ne treba očekivati nagli zaokret, ali ni potpunu nepromijenjenost dosadašnjeg odnosa Washingtona prema BiH.
Šta Sarajevo treba uraditi?
U cijeloj ovoj priči postoji još jedna važna dimenzija o kojoj se u BiH nedovoljno govori: šta će uraditi domaće institucije?
Promjena većine u Kongresu može otvoriti prostor za ozbiljniji angažman SAD-a u odbrani Dejtonskog sporazuma, teritorijalnog integriteta BiH i funkcionalnosti državnih institucija. Ali takav angažman neće se dogoditi sam od sebe.
Bosna i Hercegovina ne može očekivati da će neko u Washingtonu zastupati njene interese ako ih njene institucije ne artikulišu jasno, dosljedno i argumentovano. Potrebna je aktivnija diplomatska komunikacija, dokumentovanje posljedica poteza koji ugrožavaju ustavni poredak, transparentno predstavljanje energetskih i ekonomskih interesa i ozbiljna saradnja s kongresnicima koji pokazuju interes za BiH.
To podrazumijeva i da vlasti u Sarajevu prestanu posmatrati američku politiku isključivo kroz odnose s pojedinim predsjednicima ili političkim strankama. Američka država nije isto što i Bijela kuća, a odnosi s Kongresom, State Departmentom, stručnim institucijama i organizacijama civilnog društva ne mogu se graditi samo onda kada se promijeni administracija.
Upravo bi sada, kada se mijenja odnos snaga u Washingtonu, BiH trebala imati jasnu strategiju i ljude koji će je zastupati.
Dodikova strategija prema SAD-u bila je zasnovana na uvjerenju da se politički utjecaj može izgraditi preko pristupa jednom centru moći – Trumpovoj administraciji i njenom poslovnom i ideološkom okruženju. Pobjeda Demokrata pokazuje koliko je takva strategija ranjiva kada se promijeni politički kontekst.
Dodik možda nije izgubio pristup Bijeloj kući, ali je izgubio mogućnost da računa na Washington kao politički jedinstven prostor. Njegovi kontakti s Trumpovim krugom sada bi mogli biti pod povećalom institucija koje imaju i politički motiv i formalne instrumente da istraže kako su nastali i kome su koristili.
Za Bosnu i Hercegovinu to jeste prilika, ali ne i garancija promjene. Ako je ne iskoristi kroz ozbiljnu diplomatiju i dosljednu politiku, mogla bi ponovo ostati samo posmatrač tuđih dogovora o vlastitoj budućnosti.
