Svi bi političari i ministri (možda s časnim izuzecima, kažemo, možda) baš kao i Pandurević svakodnevno poručivali – briga mene što kažete Vi, što kažu drugi. No, većina njih nemaju hrabrosti (da ne kažemo šta drugo). Nadaju se novim mandatićima, platicama, benefitima
Ama, briga mene što kažete Vi, što kažu drugi. Ovako danima novinarima ( a posebno, čini se novinarkama) odgovara ministar komunalne privrede Kantona Sarajevo Mladen Pandurević.
Imenovan je sredinom aprila, kao nestranački kadar na hitnoj sjednici Skupštine. Žurilo se Trojki nakon smjene Bojana Bošnjaka (Naša stranka), koji je, podsjećamo osumnjičen za nezakonitosti i bespravnu gradnju na Bjelašnici.
Kad je v.d. ministra istekao mandat bilo je, očito daj šta daš.
Doduše, nije moglo baš tako. Raniji dogovor bio je da bi novi ministar trebao biti iz Naroda i pravde, jer se Naša stranka „odrekla“ ove pozicije, a ni SDP nije bila zainteresirana.
No, ni NIP se nije pretrgao, pa se nekako došlo do kompromisa – neka bude nestranački kandidat, koji mora izjašnjavati kao Srbin, što je po Ustavu KS minimum, budući da se Bošnjak jedini izjašnjavao kao Srbin.
Rukovodilac, direktor, savjetnik
Niko sad ne želi priznati ko se dosjetio Pandurevića i čija je on ideja. Nekoliko zastupnika iz Skupštine Kantona Sarajevo vjeruje da je to ipak Naša stranka.
Slabo se šta zna i o Pandureviću.
Za nekoga ko je u januaru ove godine napunio 65 godina i ko je čitav radni vijek i karijeru imao visoke funkcije, fotelje i pozicije, zvanična biografija je napisana vrlo šturo.
Diplomirani je pravnik sa položenim pravosudnim ispitom. Trenutno, ako nije šala, okončava magisterij na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
Karijera je vrlo zavidna – u Energoinvestu TDS rukovodilac pravnog i kadrovskog sektora, v.d. direktor opštih, pravnih i kadrovskih poslova i potpredsjednik Upravnog odbora – U Energoinvest d.d. rukovodilac službe za međunarodne ugovore, rukovodilac odsjeka za zajednička ulaganja i transfer tehnologija, te član Upravnog odbora Energokomerc-a Skopje.
Potom je bio zaposlen u Nuova frontiera Milano, a tokom 2001. godine prelazi u Parlamentarnu skupštinu BiH kao savjetnik predsjedavajućeg. Kasnije se zapošljava u Centrotrans d.d. Sarajevo na radnom mjestu izvršnog direktora.
Bio je direktor Udruženja poslodavaca FBiH skoro 14 godina.
Piše i da je autor više knjiga i brojnih publikacija i radova. Nismo čitali, pa o tome ne znamo previše.
Dobitnik je više profesionalnih i društvenih prizanja. Ne piše kojih, pa ni to ne možemo analizirati.
Koga? Mene? Hvala Vam na tome
Šta je onda problem kod ministra Pandurevića?
Njegove bivše kolege reći će – ponašanje. Što nije eliminatorna, ali ni pozitivna stavka da obavlja svoj posao. Ali, očito je da ima problem. I da, bojimo se, unosi novi trend u političko komuniciranje i općenito u javnost.
Dakle, njegova konstatacija da ga je briga šta kažu novinari, odnosno šta kažu drugi, dakle javnost, dovoljno govori da je ili nepristojan ili bahat ili ga stvarno nije briga.
Klixova urednica Emela Burdžović će ga opomenuti da bi ga ipak trebalo biti briga jer ga „mi plaćamo“.
– Koga? Mene? Uuuuuu, hvala Vam na tome. Kako me plaćate? Zbog 3.600 maraka sam došao ovdje da radim i svoj komfor… – cinično poručuje ministar.
Dodaje doduše da ga niko nije natjerao već je, unatoč eto platici od 3.600 došao da radi, da pomogne, a ne da ga plaćamo. Uostalom, eto i on plaća poreze i doprinose pa ispade da izdržava sam sebe.
Nije nadležan, nije odgovoran
Mladen Pandurević došao je na ministarsko mjesto u nevrijeme.
Nije zaludno pretpostaviti da se ponadao da će ostatak mandata (a eto i penzije) dočekati u hladovini ministarstva.
No, eto ti problema, leptospiroza, bruceloza, Sarajlije su odjednom progledale i shvatile kako je prljav grad, kako ne rade komunalna preduzeća.
– Direktori se postavljaju politički, preduzeća se preuzimaju po dubini, direktori, uprava i nadzorni odbor i onda se ne može vršiti kontrola. Najveći dio ministara nije dorastao funkciji, ali ne odnosi se na osam direktora. Organizacija rada se vuče 50 godina, direktori su promijenili dresove i postavljali kadrove – kazao je Pandurević.
E pravi se sjetio da nam otvori oči. To što je na papiru nestranački kadar ne znači da može mudrovati. Uostalom, ni sam nije dorastao funkciji ministra. Uostalom, koje su bile njegove reference kad se neko sjetio da ga spasi od penzije i kaže: Evo, Mladena za ministra.
Uporno javnosti ponavlja da nije nadležan, da nije odgovoran. Najavljuje neka rješenja koja će, bezbeli, preko noći sve promijeniti i pitanje otpada i voda i zagađenja i ilegalnih deponija, odlaganja smeća, životinjskog otpada, spalionica.
Najavljuje da će uskoro poskupiti usluge svih komunalija. Ne krije, čovjek, ništa. Eto, otvoreno nam kaže.
Jeste mala plata, ali voli da radi, pa će raditi i za 3.600 maraka.
Dobro je da se ministar Pandurević ukazao u javnom prostoru, među političarima. Nekako se čini da je razotkrio ono što smo svi znali.
Svi bi političari i ministri (možda s časnim izuzecima, kažemo, možda) svakodnevno poručili – briga mene što kažete Vi, što kažu drugi. No, većina njih nemaju hrabrosti (da ne kažemo šta drugo). Nadaju se novim mandatićima, platicama, benefitima.
Ako ništa, Pandurević je makar iskren!
