Nakon Sijarićeve ostavke krenule su spekulacije – je li ostavka politički iznuđena, je li se se Sijarić ogriješio nakon što je odlučio novce od prodaje replike Hagade usmjeriti ka Palestini, stoje li iza ostavke usluga jedne političke opcije drugoj… Šta je od toga istina
Razgovarala: S. KURT
Vijest da je direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine Mirsad Sijarić podnio, nakon deset godina zaista kvalitetnog i u nemogućim uvjetima, izuzetnog rada, izazvala je dosta reakcija u javnosti.
Treba reći da Muzej i rukovodstvo i zaposlenici nisu ni interesantni ni važni državnim vlastima, a i onim na nižim razinama, da se o muzejima ovdje puno niko ne brine, pa se reakcije nisu ni očekivale.
No, nakon Sijarićeve ostavke krenule su spekulacije – o tome da je ostavka politički iznuđena, o tome da se Sijarić ogriješio o “nekoga” nakon što je odlučio novce od prodaje replike Hagade usmjeriti ka pomoći Palestini, do toga da iza ostavke stoji usluga jedne političke opcije drugoj…
No, za Interview. ba Sijarić tvrdi da ništa od toga nije istina.
– Deset godina je dosta, to je glavni razlog, malo mi je dosadilo i ne vidim više pretjerane izazove jer Muzej može i treba drugačije i bolje – kaže.
Interview: Nama koji gledamo sa strane ovi razlozi su vrlo ljudski. Međutim, u javnosti se postavlja pitanje kakve veze ima Vaša ostavka s odlukom da se prihod od replike Hagade namijeni za pomoć Palestini?
Sijarić : Drago mi je da to pitate, ali nema nikakve veze sa ostavkom. Što se mene tiče ja bih taj pritisak, koga je bilo i bit će ga, jer se ovo neće zaboraviti i to je dobro, ja bih taj pritisak mogao trpiti sa zadovoljstvom narednih deset godina.
O Kabiriju sve znamo…
Interview: Ali pritiska je bilo.
Sijarić: Jeste i na Muzej i na mene da se poništi ta odluka, da se izvinjavam. Niti mi pada na pamet niti mi je ikad padalo. I stojimo iza onoga što smo uradili i Muzej i ja lično. To opet ponavljam nema nikakve veze sa ostavkom.
Interview: Mi smo o tim pritiscima saznali post festum. Ko je vršio pritiske na Vas i Muzej i zašto u konačnici?
Sijarić: Svi oni koji se slažu sa ubijanjem, izgladnjivanjem, ciljanim uništavanjem jedne grupe ljudi na prostoru Izraela, Palestine i okolnih država. Oni su vršili pritisak, neko manji, neko veći, neko direktan, neko posredno. Zašto? Zato što je Zemaljski muzej relevantna institucija i oni su u tome vidjeli mogućnost da sebe izreklamiraju i sebi priušte neke poene. Ali, to mene ne interesuje. Mi smo radili što smo mislili da treba i stojimo iza toga. Ti ljudi meni nisu relevantni i ne znači mi da li dolazi Kabiri iz Mostara ili Finci ovdje ili bilo ko. Ne interesuje me šta misle.
Interview: Ali, iz Vašeg odgovora jasno je zaključiti ko je vršio pritisak…
Sijarić: Ma nije direktno vršio pritisak Finci, ali nije se slagao sa tom odlukom. Ja to razumijem, jer su Jevreji u Sarajevu pod većim pritiskom nego što sam ja. A što se tiče Kabirija svi znamo sve…
Interview: A je li bilo političkih pritisaka ?
Sijarić: Ništa posebno ni previše. Zemaljski muzej, na žalost, nije predmet politike, a trebalo bi jer treba riješiti pitanje statusa, finansiranja, a ne da pati. Naša ambasada u SAD je trpila prijetnje, pa su me zvali u Ministarstvo vanjskih poslova u Sarajevu, na razgovor, eto da malo to pojasnim. Ali, to je bilo korektno. Niko, zaista iz politike, kažem, na žalost, nije se miješao u poslovanje i rad Muzeja, niti je imao pravo, niti su to željeli. Da sam ja tako lako pod pritiskom pucao ne bih bio tu deset godina.
Interview: Između ostaloga kritikovali ste i druge kolege, posebno iz kulturnih ustanova koji šute kad je odnos prema Palestini o pitanju.
Sijarić: Manje se tu radi o muzealcima, a više o umjetnicima, direktorima institucija, poput pozorišta, koji se busaju time da propituju stvarnost, postavljaju moralne granice i kao raspravljaju o ozbiljnim stvarima, a onda na nešto što se događa u Palestini, šute. To je vrlo tužno, barem meni, ali svako radi svoje.
Toalet, Muzej i 13 miliona za Narodno
Interview: Nakon decenije, šta je prvo što Vam padne na pamet – na šta ste najponosniji ?
Sijarić: Teško je izdvojiti. Ali najdraže mi je što smo obnovili toalete u Zemaljskom muzeju. A svako ko misli da je to glupo, pozivam ga da uđe u toalet u Narodnom pozorištu, koje ima godišnji budžet od 13 miliona KM, pa će mu biti jasno.
Interview: Šta dalje…
Sijarić : Odoh na džumu, pa ćemo vidjeti. Ostajem u Muzeju, bavim se svojim poslom.