Škobićev najčešći argument je „teško je dokazati da je femicid uzrok ubistva“ te tvrdnja da druge zemlje koje su uvrstile ovu kvalifikaciju teškog zločina u svoje zakone to ne mogu ni dokazati. Što nije istina. Idemo pomoći ministru da radi svoj posao
Piše: Rubina ČENGIĆ
Aktivisti/kinje i pripadnici/e civilnog društa i LGBTIQ+ zajednice u BiH su bili jako sretni kada je objavljeno da će Vedran Škobić biti ministar pravde u Vladi Federacije. No, nije prošlo ni dvije pune godine, a za glavu se hvataju i oni i mnogi drugi.
Naime, Škobić je od čovjeka koji je kao advokat zagovarao veća prava pripadnika LGBTIQ+ zajednice za kratko vrijeme postao čovjek koji ne prihvata da riječ femicid uđe u zakon jer, kako je objasnio u jednom intervjuu, “na taj način dajemo prednost samo ženi… a na drugi način ne štitimo muškarca. Zakon mora biti objektivan. Naravno, ženu treba zaštititi kroz razne druge alate i elemente, ali zakon mora biti ujednačen za sve“.
Ministar pravde u Vladi FBiH je ovo rekao u godini u kojoj je ubijeno 11 žena, a ubili su ih partneri, muževi, bivši partneri ili bivši muževi…
No (do sada) je bilo onako kako je ministar rekao – novi zakon o zaštiti od nasilja u porodici i izmjene krivičnog zakona FBiH su navodno napisane i javno prezentovane s tim da niko nije vidio tekst, nego samo sredinom novembra slajdove u prezentaciji!
Tko je taj Škobić, da prostiš?
No, krenimo redom. Na web-strani Vlade FBiH piše da je Škobić rođen 13.5.1984. godine u Mostaru. Diplomirao 2008. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Ima položen pravosudni i odvjetnički ispit. Vježbenički staž je odradio u razdoblju od 2008. do 2010. godine u odvjetničkom uredu Nikice Vučine u Mostaru. Potom od 2010. do 2012. godine radio u Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. na poslovima stručnog suradnika za pravne poslova. U razdoblju od 2012. do 2013. godine bio je uposlen u odvjetničkom uredu Jerke Čilića u Ljubuškom na poslovima stručnog suradnika, a od 2013. do 2015. u Aluminij d.d. Mostar kao tajnik Društva nakon čega prelazi u Odvjetnički ured u Mostaru gdje radi kao stručni suradnik do 2020. godine kada otvara vlastiti odvjetnički ured. Od 2014. do 2016. godine bio je član Upravnog odbora Hrvatskog muškog rukometnog kluba Zrinjski Mostar, od 2016. do 2019. godine obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog muškog rukometnog kluba Zrinjski Mostar, te od 2019. do danas član je Upravnog odbora Sveučilišnog rukometnog kluba Zrinjski Mostar. Tečno govori engleski jezik.
Škobića je za ovo vrijeme od kako je postao ministar uočio Ured za reviziju institucija u FBiH (strana 11) kao osobu pod čijim rukovodstvom je nastao najveći porast nepravilnosti u odnosu na raniju godinu. Njemu uz rame su Federalno ministarstvo prostornog uređenja na čijem čelu je takođe HDZ-ovi ministar Željko Nedić i Služba za zajedničke poslove organa i tijela FBiH.
Tenderi za rodijaka
S prstima u pekmezu ga ulovio i Valter portal – pri provođenju tendera za iznajmljivanje softvera i opreme za elektronski nadzor zatvorenika su federalni revizori ustanovili niz sumnjivih poteza u periodu od juna do decembra 2023. godine među kojima je i nabavka dodatnih usluga putem pregovaračkog postupka bez obavještenja jer je, navodno, ideja bila dodijeliti posao kompaniji Opus d.o.o. Mostar čiji je osnivač Milenko Čović za kojeg su istraživački mediji u više navrata ustanovili da je rođak lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. Inače taj Milenko Čović je osnivač firmi Opus, Katarina d.o.o. Mostar, Agro Pulsar…
Uočili su ga i mediji kada je u decembru 2023. godine magistra kriminalistike i sigurnosnog menadžmenta Julija Zeleniku zaposlio kao svog vozača, a potom ga predložio za radnu grupu za razvijanje saradnje federalnih organa s Agencijom za indentifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH za izradu i uvođenje jedinstvenog elektronskog sistema za upravljanje dokumentima (DMS) za federalne organe i razvijanje sistema e-uprave u FBiH.
A u septembru 2024 ga je portal SrpskaInfo proglasio “Gubitnikom dana” jer zbog kašnjenja izmjena krivičnog zakonodavstva u FBiH čak i osuđenici za pedofiliju, odnosno seksualno zlostavljanje maloljetnika, mogu otkupiti zatvorsku kaznu do godinu dana.
Nije se Škobić oglasio ni jednim od ovih povoda, ali da jeste – vjerovatno bi rekao da je to sve pogrešno koncipirano.
Naime, na pitanje novinara o takozvanom USKOKU FBiH koji je definisan zakonom koji je usvojen 2014. godine je rekao da “taj zakon nije dobro koncipiran i da to nije efikasna borba protiv korupcije, te da na tom zakonu nije radio niko od stručnjaka koji se u praktičnom smislu bave tom vrstom prava“.
Nije ministar objasnio ko je njemu to rekao jer, ruku na srce, ni on nije stručnjaka koji se u praktičnom smislu bavio tom vrstom prava, osim možda u Aluminijumu ili Hypo-Alpe-Adria Bank d.d.
Škobić i femicid
Već dugi niz godina bh. nevladine organizacije argumentiraju potrebu da se uvrsti u domaće zakone kvalifikacija femicida kao teškog kaznenog djela. Još 2022 ženska zagovaračka grupa od 16 organizacija poslala je vlastima Komentare na Krivični zakon Federacije BiH i na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine gdje se napominje da je „od posebnog značaja da se femicid definiše u zakonu kao krivično djelo, jer se time šalje poruka potencijalnim počiniocima da je to teško i ozbiljno krivično djelo za koje se iziriče dugotrajna kazna zatvora.“
No na ove komentare Ministar se nije ni osvrnuo, kao ni na mnoge poslije koje mu je civilni sektor uputio što poštom što uživo…
Ali zašto je Škobić baš sada postao zanimljiv?
Zato što su upravo sad na redu (konačno) izmjene federalnog Krivičnog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.
Zato što je više od godinu dana sakrivao imena članova radne grupe za izmjene Krivičnog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Ministra Škobića je bilo nemoguće dobiti za izjavu, intervju, vidjeti ga na press konferenciji Vlade FBiH, dobiti odgovor na mail…. Drugim riječima – kako god ljudi u redu čekaju da se slikaju s ministrom Ramom Isakom, tako aktivistkinje u redu čekaju da čuju da li je ministar Škobić pročitao neku od njihovih inicijativa, a bilo ih je podosta. I na kraju je on prezentovao te zakone, ali niko, pa ni predsjedavajući Parlamenta FBiH, nije vidio tekst, samo slajdove u prezentaciji u kojoj nije bilo riječi femicid.
Njegov najčešći argument je „teško je dokazati da je femicid uzrok ubistva“ te tvrdnja da druge zemlje koje su uvrstile ovu kvalifikaciju teškog zločina u svoje zakone to ne mogu ni dokazati. Što nije istina. Idemo pomoći ministru da radi svoj posao:
Zašto je uopšte važna riječ femicid? Femicid je rodno zasnovano ubistvo motivisano osjećajem nadmoći nad ženama u kojem počinilac smatra da raspolaže životom žene, a time i pravom da je ubije. Prema dostuponim statistikama – oko 50 posto ubica izvrši samoubistvo, a nakon femicida ostaju djeca izložena životu bez roditeljske brige. Zbog toga femicid jeste društvenim problem i treba biti izdvojen u zakonu, naglašen.
Važno je femicid učiniti vidljivijim i prepoznatljivijim jer treba pojačati svijest o tome da nasilje u porodici nosi smrtonosne posljedice, da seksualno nasilje može prouzročiti smrt, da patrijarhalno-konzervativne prakse i tradicije nekada ugnjetavaju žene do smrti, te da brojne smrti žena nisu slučajnost, već su dio sistemske opresije gdje muška ljutnja na žene i potreba za dominacijom rezultira smrću.
Femicid se najčešće posmatra kao izolirano nasilje, a u svojoj suštini predstavlja dio sistema opresije žena.
– Femicid se definiše kao ubistvo žena zato što su žene. Postoje i definicije koje određuju femicid kao bilo koje ubistvo žena ili djevojčica. U svakom slučaju, femicid predstavlja najteži oblik rodno zasnovanog nasilja. Svjetska zdravstvena organizacija je utvrdila nekoliko faktora rizika vezanih za femicid od kojih su ključni oni koji se vežu za život u zemljama sa značajnom rodnom neravnopravnošću. Izvještaj1 Ureda Ujedinjenih nacija za droge i kriminal (UNODC) navodi da je u 2017. godini u svijetu ubijeno 87.000 žena, te da ova ubistva obično nisu rezultat nasumičnih radnji, već kulminacija prethodnog nasilja. Više od trećine žena ubijene su od strane trenutnog ili bivšeg partnera. Za razliku od žena, 80 posto ubijenih muškaraca ubijeno je od strane osoba koje im nisu bliske…. Prema podacima Ureda Ujedinjenih nacija za droge i kriminal iz 2017. (UNODC), svaka treća žrtva ubistva u BiH je osoba ženskog spola. Također, prema podacima koje je prikupila Agencija za ravnopravnost spolova BiH, u 2020. godini u BiH je ubijeno 12 žena, a od 2015. do kraja 2020. godine ubijeno je ukupno 56 žena. Kako ističe Agencija, ta se ubistva ne tretiraju kao poseban oblik ubistva tj. kao femicid. Ovo je logičan zaključak budući da u pravnom sistemu BiH femicid nije definiran kao posebno krivično djelo. Dostupni podaci dovoljno dobro ilustruju da je femicid jedan od čestih oblika preuranjenih prekida života za žene u BiH – piše Adnan Kadribašić u biltenu Femicid Atlantske inicijative.
“Morate ući u glavu počinitelja”
No, ministar ne misli tako.
– Femicid na određen način već postoji u Zakonu, barem kada je u pitanju bazična definicija. To je ubojstvo žene zato što je žena, odnosno ubojstvo iz mržnje, upravo ono što i jeste femicid u osnovnom raščlanjenju i prijevodu pojma. Izdvajanjem tog djela kao posebnog, žena se ne štiti, niti se postiže suština. Ono što moramo uraditi jeste naći način kako zaštititi ženu, na druge načine, preventivno djelovati u najblažim oblicima nasilja, pa sve do najgorih oblika. Više se baviti uzrokom i raditi na sprječavanju nasilja, a ne da fokus bude na tome da se bavimo posljedicom. Cilj nam je zaštiti ženu koja nije član obitelji, ženu koja je u izvanbračnoj zajednici, kroz jasno propisane odredbe prema kome se taj oblik može izvršiti. To je ono što širi i proširuje djelovanje Zakona. U suprotnom ne bismo ništa postigli. Ako izdvojimo jedno krivično djelo, femicid, ono je jako, kao takvo jednako teško dokazivo, odnosno u istoj činjeničnoj poziciji i argumentaciji kao i postojeće djelo ubojstva iz mržnje. Morate ući u glavu počinitelja da vam kaže i da dokažete da je on ubio ženu samo zato jer je mrzio, odnosno jer je žena. Teško je dokazati umišljaj i po tom osnovu ne vidim svrhu uvođenja femicida kao posebnog djela – pojasnio je ministar u jednom intervjuu.
Rekao je i da, kada su standardi u pitanju, prije svega uvijek osluškuje šta kaže autoritet, a to je Vijeće Europe.
Kaže još i : … kad su u pitanju femicid i ideja o femicidu, struka je jasna oko toga – da tu nema mjesta u našem zakonu jer već postoji. Posebno ga formulirati i praviti zakon je neozbiljno. – Jer mi na jedan način dajemo prednost samo ženi, iako lično smatram da treba, a na drugi način ne štiti muškarca. Zakon mora biti objektivan. Naravno, ženu treba zaštititi kroz razne druge alate i elemente, ali zakon mora biti ujednačen za sve.
Istovremeno, ministrov autoritet, Vijeće Evrope u Istanbulskoj konvenciji ističe da kaže da šalje jasnu poruku da nasilje nad ženama i nasilje u porodici nisu privatna stvar.
– Naprotiv, da bi se naglasilo koliko je traumatično nasilje unutar porodice, počiniocima čija je žrtva bračni drug, partner ili član porodice se može izreći strožija kazna – navedeno je.
Trivijaliziranje nasilja
A povodom ministrovih izjava i istupa oglasilo se pet nevladinih organizacija koje su za inicijativu za uvođenje femicida kao posebnog kaznenog djela u Krivični zakon prikupile 4.000 potpisa građanki i građana i podršku 14 zastupnika u Parlamentu FBiH. Oni ističu kako su ozbiljno zabrinuti zbog, kako su napisali, “marginaliziranja problema nasilja nad ženama i trivijaliziranja femicid, zločina u kojem žene gube živote samo zbog svog roda”. I pozivaju ministra da se prestane izrugivati nastojanjima da femicid bude prepoznat kao posebno kazneno djelo.
Ministrov neprimjereni komentar koji se osvrće i na odluku Hrvatske da početkom godine prepozna teško ubojstvo žene kao zaseban zločin pokazuje duboko nerazumijevanje težine ovog problema.
– Takvo stajalište šalje poruku da se femicid ne smatra posebnim i ozbiljnim problemom, te da se ne pruža adekvatan odgovor na nasilje s kojim se žene svakodnevno suočavaju… – pišu aktivistice.
Sad su na potezu Vlada FBiH koja može odbiti ovaj zakon, potom Parlament FBiH koji ga može promijniti ili odbiti, ali i sam Ministar koji može još jednom razmisliti.
Inače, Škrobić se voli kiriti tuđim perjem i zaobilaziti istinu. Tako se pohvalio Registrom pedofila koji je tajna i koji je predložila jedan zastupnica, a ne Ministarstvo, a na RTV HB u emisiji “S Antonelom na TI” se pohvalio i smanjenjem broja predmeta na sudovima jer više nema anomalija koje su se događale. No, zakon o zaštiti zviždača još uvijek je na čekanju. Hm… možda je to dovoljno za jednog advokata i člana Upravnog odbora Hrvatskog muškog rukometnog kluba Zrinjski Mostar?
U publikaciji Femicid Indira Hasečić definiše stavove desničara i ljevičara o ovom pitanju.
– Ljevičari insistiraju na ravnopravnosti žene i muškarca u društvu, i zagovaraju modernu bračnu vezu koja se od tradicionalne razlikuje po tome što: a) ne mora biti trajna; b) partneri su ravnopravni; i c) partneri ne moraju biti muškarac i žena. Insistiranje na ravnopravnosti bračnih partnera desničari doživljavaju kao ugrožavanje prava muškaraca. Njihov revolt je potpuno razumljiv: pravo na razvod braka i uvođenje zakona koji sankcionišu “disciplinovanje žene” (nasilje u porodici); pravo na abortus i kontracepciju; i pravo LGBT osoba i homoseksualnih parova da formiraju porodicu jesu prijetnja tradicionalnoj porodici, odnosno privilegovanom položaju muškarca. Evo kako je jedan zagrebački desničar objasnio u čemu je problem: Tradicionalna spolnost se raspala prvo pojavom rastave, onda kontracepcije, emancipacije žena i finalno – nastranošću, tj. normaliziranjem homoseksualnosti.
O čemu li ovo Hasečić piše?
