Ovom prilikom bih čestitao iskonskim Bošnjakinjama i Hrvaticama Sanji i Nini, uz želju da čuvaju bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga. Naravno, one će čuvati srBsko bratstvo i jedinstvo Dodika i Karadžićevih nasljednika, predano kao poslaničku platu svoju.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
I vuk sit i ovce na broj. I niko se neće buniti što bi manji BiH entitet komotno mogao nositi ovaj naziv. Nije uvredljiv kao «republika šumska», niti «republika genocidna», koji najčešće koriste bošnjački i hrvatski naci-jastrebovi u obračunu sa srBskom braćom. Ovako lijepo Četničko Tajkunska Republika Srpska i zdravo.
Razvojni put koprofaga
A evo šta je na stvari. Nakon izbora, nakon mjerkanja stolica, neformalog kafenisanja i formalnog rukovanja, sve su prilike da će u Republici Srpskoj biti formirana tzv. svesrpska parlamentarana većina. Za neupućene SNSD će vrlo rado koalirati sa SDS-om, jer to suštinski JESETE isto sranje, samo je sad, čini se i isto pakovanje. Razlika je bila u vremenskoj prilošci odredbi. Prvi, ovi Dodikovi bili su tajkuni, koji su silno željeli oreol ideoloških četnika, a drugi, nasljedinici Karadžićevi, dugo vremena su bili tek razvlašteni četnici sa silnom željom i voljom da sjednu u tajkunske fotelje.
Ekvilibrijum se desio. Ravnoteža kurca i palca je postignuta, zapravo postignut je pansrBski konsenzus po kojem Dodik i paljanski SDS jesu isti klinac. U još jednom prevodu, džaba ste glasali. Zapravo, birali ste između starih Karadžićevih žbirova i novopečenih koprofaga haaškog građanina dr Dabića.
Ne zajebavajmo se, znali ste to od prvog dana. Znali ste da će Karadžićeva kćerka Sonja, za vrijeme rata zadužena za izdavanje ausvajsa novinarskih na Palama, reći kako treba sarađivati sa Dodikom, jedinim pravim, a bogme i pravnim nasljednikom njenog oca. Doduše ponešto poguranim na vlast silnom glupošću američkih tenkova i loše dipotrije Medlin Olbrajt, no nećemo sad cjepidlačiti.
Što bi rekao narod, četnik gore, četnik dole. Samo glupi Krajišnik, ne Momo, nego onaj geografski narodni, nikako da shvati koja je to ljepota u četnicima, istim onim koji su mu klali pretke na Kozari iza Princ Eugen divizije Vermahtove? Pa opet nećemo cjepidlačiti. Jer, suštinski, koja je razlika izmedju Cicka bjelice, Miće Mićića, Obrena Petrovića i tajkuna Dodikovih? Nikakava? Ljudi od vlasti, da ne kažem tiranije i jednoumlja, koji bi (dabome za bolju apanažu) proširili svoju vlast na nivo Četničko Tajkunske Republike Srpske i državice nesrećne.
I nije njima nikakav problem nekakav Vukota Govedarica. Zapravo taj čovjek je sam sebi problem, samo nema dijagnostike niti verbalnog aparata da se izrazi. On se kleo Radovanu Haaškom da će biti isti kao Radovan, samo kad na vlast dođe. Pa eto nije došao i onda se buni. Dok ne ode skroz.
E sad što je naivni tzv. nadnacionalni narod mislio da će biti drugačije, pa se zajebao po šesti put, do naroda je. Što su Bošnjaci i Hrvati vidjeli nekakvu klicu istinske promjene, koja bi osim četnika i tajkuna uključila i nekakve ljude, opet je do njih. Zapravo, kome nije bilo jasno da će tajkunsko-četnička koalicija zaživjeti u punom sjaju tame, ili nije «odavle» ili se informiše preko pogrešnih medija.
Sanja i Nina
A što je danas sve ovo ovoliko bitno i važno?
Evo vam infomacije-priče.
«Sanja Kovačević iz SNSD-a i Nina Bukejlović iz SDS-a ulaze u Narodnu skupštinu Republike Srpske da bi se popunila kvota konstitutivnih naroda u parlamentu Srpske, objavio je CIK BiH.»
Sanja je naime Hrvatica, a Nina Bošnjakinja. Autor ovih redova nikada nije bio brojač krvnih zrnaca, pogotovo u svjetlu zajebancije sa istim, a sve u svrhu usidrenja guzice u fotelju. Bilo je tih sprdnji i među tzv. «gradžanima». Prostije, neka radi ko šta hoće ili još prostije, što bi rekao naivni reformista, da nam je više Sanja i Nina…
No stvar je posve drugačija.
Upravo su matične partije jedne Hrvatice Sanje i Bošnjakinje Nine koristile, a Bogme i koriste narativ »prodao je vjeru za večeru». Ta čitava tajkunsko-četnička hunta zapravo i egzisitra uništavajući zdrav razum sterieotipnim haubicama o «stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima». Od ere gore pomenute Sonje Zelen Karadžić do Dodikovih šrafova. Sve jednako i isto. I uništiti jedan ljudski život, priveden zdravom razumu nije problem. Nkada nije ni bio. A nije problem sjetiti se šta je npr. stranka Bošnjakinje Nine uradila baš narodu Bošnjačkom tokom rata.
Timovi i pipe
Jednako kao što im nije problem upisati Sanju i Ninu u Hrvate i Bošnjake. Jer, vidite o čemu se radi-Vlasti, vlasti su gladni. Gladni su konzumiranja iste u neograničenim količinama u tajkunsko-četničkom entitetu po pervertiji po kojoj će baš Hrvatica i Bošnjakinja konzumirati tu vlast sa Dodikove i Karadžićeve ideološke pipe.
Jedni će reći da je politika vještina mogućeg u kojoj nema te kuvane žabe koja se ne može progutati, drugi ništa reći neće jer se pakuju koferi za Sloveniju i dalje, tek ostajemo mi sa njima, «na belome ‘lebu», konstatujući navijek isto-Od ’92 do dan danas u provizoriju kojem je Dejton i baza Rajt Peterson potvrdila ime Republika Srpska, navijek postoji samo jedan duel, duel tajkuna i četnika, koji se najčešće završi neriješeno, pa onda svi zaigraju u jednom timu.
Što je predivno za taj tim i ubistveno za sve ostale, ljude i timove, ako ih uopšte ima.
Ovom prilikom bih čestitao iskonskim Bošnjakinjama i Hrvaticama Sanji i Nini, uz želju da čuvaju bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga. Naravno, one će čuvati srBsko bratstvo i jedinstvo Dodika i Karadžićevih nasljednika, predano kao poslaničku platu svoju.
Ili što bi rekla baba Stana, pametnije je sine da si nokte na nogama odsjekao, nego što si po onoj kiši u redu stajao i glasao, kad ti je sve to go’ tajkun i četnik.
