Unatoč silnim milionima koji su utrošeni za deponiju i rukovodstvo “Eko Depa” priznaje da se s vrlo malo optimizma može govoriti o održivosti projekta. To priznanje nije nikakva utjeha stanovnicima koji se guše u dimu, smradu i strahuju od bolesti
Piše: Ljubo LJUBOJEVIĆ
Nepodnošljiva težina življenja, baš ovim je riječima, “kradući” od Kundere, svoj život opisao jedan stanovnik Bijeljine, koji živi u naselju blizu sanitarne deponije.
Neugodni mirisi, neka težina u zraku, pogotovo u ljetnjim mjesecima, ponekad i neizdrživ smrad. I negativne, opasne posljedice po zdravlje.
Ništa bez kredita
A sve je moglo drugačije. A nije… Bez novih kreditnih zaduživanja Deponija ne može uraditi više ništa, niti stabilno poslovati, niti planirati nove investicije, ni razvoj.
Odgovornost je u rukama političara, te gradskih vijećnika koji se moraju ponovo izjašnjavati o sudbini i statusu bijeljinskog “Eko Depa”.
Počelo je 1. januara 2010. godine, kada je puštena u rad nova Regionalna sanitarna deponija “Eko Dep”, u Brijesnici kod Bijeljine.
Bio je to zajednički ekološki projekat pet opština iz oba bh. entiteta – Bijeljine, Ugljevika, Lopara, Čelića i Teočaka.
Za realizaciju ove investicije i za sanaciju postojeće gradske deponije iskorišten je povoljan kredit Svjetske banke, u iznosu od 4,6 miliona dolara. Dio sredstava, u iznosu od 400.000 dolara obezbijedila je Vlada RS. Na ta sredstva još su 20 odsto novca izdvojile opštine, osnivači regionalne deponije. Tako je obezbijeđeno ukupno oko 5,2 miliona dolara. Vrijednost investicije procijenjena je na početku njene realizacije, u 2006.godini, ukupno na 12 miliona KM.
Pohvale, pa…
Početkom oktobra 2007. godine, u toku implementacije projekta, sve je nagovještavalo da će kreditna sredstva Svjetske banke biti korisno upotrijebljena. Postojala je nada da će u dogledno vrijeme na ovoj deponiji biti obavljana reciklaža otpada, odnosno da će biti izgrađena sortirnica i energana u kojoj bi se spaljivao čvrsti komunalni otpad i proizvodila električna energija.
Šefica Kancelarije Svjetske banke u Sarajevu Vesna Frančić upravo je tih dana u pohvalila dinamiku implementacije kreditnih sredstava Svjetske banke.
A danas?
Četrnaest godina kasnije situacija je puno kompleksnija. Što se na početku nije moglo ni pretpostaviti.
Ko preživi, pričaće
Život blizu deponije ponekad je nemoguć. Svjedoči to i Risto Kovačević, čija je kuća udaljena nepuna dva kilometra.
– Neprijatni mirisi posebno se osjete u našem naselju, ovdje na koridoru, pogotovo naveče, kada kamioni “Komunalca” dovoze otpad na deponiju. Kamioni smeće deponuju na uzvišenju, tako da se više i osjeti nepodnošljii smrad. Nekada su otpad odlagali u udubljenjima, mi kažemo “rupačama”, pa se i manje osjetio neprijatni miris. Ljeti su temperature visoke, otpad se brže raspada. Tada je najgore – kaže Kovačević.
Zagađenje Semberije
Penzioner Rajo Mijatović živi u naselju “Intergaj”, gdje se također osjeti smrad sa deponije.
– I u naseljima koja se nalaze na izlazu ka Tuzli još je gore. Mještani su pisali peticije, žalili su se. Nema nikakvog efekta. Navodno prekrivaju otpad slojevima zemlje, ali, ništa to nije sigurno. Otrovi prodiru u zemljište, šire se vazduhom. Ovo je grad sa oko 100.000 stanovnika. Semberija je žitnica. Pričamo kako ćemo proizvoditi zdravu hranu, a sa deponije dopire nepodnošljiv miris, smrad koji guši i ugrožava zdravlje ljudi. Zagađuje se i vazduh i voda. Kažu da će to trajati još deset do petnaest godina, pa ko preživi, pričaće – rezignirano priča Mijatović.
“Međusobno nerazumijevanje”
Dragiša Marjanović, direktor “Eko Depa”, već dvadesetak godina na čelu ovog preduzeća, iskreno priznaje da se nakon četrnaest godina rada i postojanja Regionalne sanitarne deponije u Bijeljini s vrlo malo optimizma može govoriti o održivosti tog projekta. A to podrazumijeva urednu otplatu kredita i normalno funkcionisanje preduzeća u budućnosti.
Marjanović upire prstom na “međusobno nerazumijevanje učesnika u projektu”, iako je riječ o integralnom sistemu upravljanja otpadom.
– U lancu koji prati sve aktivnosti oko zbrinjavanja čvrstog komunalnog otpada imamo više subjekata – od administrativnih, operativnih, pa do onih koji konkretno rade na realizaciji ovog posla. Kada neko u tom lancu zakaže, odmah se dovede u pitanje realizacija posla i opravdanost ovakvog projekta. Najveći problem je što u startu nismo prepoznali sve izazove, s kojima smo se kasnije suočavali. Tu imam u vidu obaveze državne i entitetske administracije, obaveze lokalne zajednice i komunalnih preduzeća koja moraju biti uključena u cijeli posao. Zakonska regulativa nije bila blagovremeno prilagođena i jedna ovakva investicija nije bila u potpunosti zaštićena. Ni svi učesnici nisu bili dovoljno edukovani, da bi znali koja je svrha i smisao jednog ovakvog projekta koji je morao biti opšteprihvaćen – navodi Marjanović.
Neadekvatna cijena deponovanja otpada
Marjanović ukazuje kako lokalna zajednica dugo godina nije odobravala adekvatne ekonomske i tržišne cijene usluge deponovanja otpada. To je, smatra, dovelo do nemogućnosti vraćanja inostranog kredita, redovnog servisiranja tekućih obaveza i planiranja investicija.
Komunalna preduzeća koja se bave prikupljanjem i transportom otpada nisu bila spremna da prihvate nove troškove deponovanja otpada.
– Mi smo u proteklih godinu dana poslali dva zahtjeva Gradskoj upravi Bijeljina za povećanje cijene deponovanja čvrstog komunalnog otpada. I još nismo dobili odgovor. Tražili smo da sa trenutnih 50 KM po toni, sa PDV -om, cijena deponovanja bude povećana na 70 KM sa PDV-om. Na startu smo imali 21 zaposlenog radnika, a toliko ih imamo i danas. Na cijene repromaterijala i goriva mi ne možemo uticati – dodaje.
110 tona dnevno
Marjanović ističe kako lokalna zajednica, odnosno gradske vlasti Bijeljine nisu prepoznale problem i potrebe upravljanja otpadom.
– Dnevno na deponiju stiže oko 110 tona otpada. U Bijeljini je u tri gradske zone izgrađeno bezbroj novih stambenih objekata za kolektivno stanovanje, ispred kojih je tehnički nemoguće postaviti čak ni onih nekoliko najpotrebnijih kontejnera za odlaganje otpada. Kako onda da govorimo o odvojenom prikupljanju? Propustili smo veliku šansu za normalno odvajanje čvrstog komunalnog otpada, onako kako se to danas radi u modernim evropskim gradovima – navodi.
Ističe, kako je do sada na deponiji instaliran sistem za prikupljanje procjednih deponijskih voda, te i sistem za prikupljanje plina koji se spaljuje uz pomoć plinske baklje.
Pa, navodi i kako se danas na ovoj deponiji prikuplja otpad iz Bijeljine, Ugljevika, Lopara, Čelića i Teočaka, no, podaci govore da se prikuplja tek 36.000 tona godišnje.
– Javlja se velika nelogičnost u svemu tome. Ili se otpad ponovo odvozi na divlje deponije ili ga, jednostavno nema. To je podatak koji nas zbunjuje – ističe Marjanović.
Divlje deponije
Koliko u Bijeljini trenutno ima divljih deponija?
Odgovor na to pitanje nema ni aktivista Miroslav Vujanović.
– Na području grada nesavjesni građani najčešće odbacuju otpad kod Asfaltne baze, na obode vještačkih jezera. Puno otpada pronalazimo i na putu za selo Pučile. Nerijetko se može uočiti divlja deponija u blizini Agrotržnog centra “Knez Ivo od Semberije”. Jedna od većih deponija je u zaseoku Ćipirovine kod Golog Brda…. Smeće se baca na javne površine kod naselja Koviljuše. Najviše otpada pronašli smo na vještačkim jezerima pored Drine. O medicinskom i veterinarskom otpadu ne mogu da govorim, jer nemam informacije o tome gdje se zbrinjava – kaže Vujanović. S obzirom na to da je u Bijeljini registrovano sedamdesetak seoskih i mjesnih zajednica, nije isključeno da se na području grada nalazi upravo toliko, ako ne i više divljih deponija.
Gradonačelnik podnio krivičnu prijavu
U priču o “Eko Depu” prije tri godine uključio se i današnji gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović.
On je tada podnio Okružnom tužilaštvu u Bijeljini krivičnu prijavu protiv odgovornih i službenih lica u Javnom preduzeću Regionalna deponija “Eko dep” i “Dule trgotrans” iz Dvorova.
Gradonačelnik je naveo da postoje sumnje da su, iskorištavajući službeni položaj u periodu od 2014 -2021. godine, nesavjesno postupili na način da su prilikom fakturisanja cijena usluge deponovanja čvrstog komunalnog otpada na deponiju Brijesnica umanjivali stvarnu količinu dovezenog čvrstog komunalnog otpada.
Optužnica je potvrđena u jesen 2022. godine i suđenje je u toku.
“Crna rupa koja truje stanovništvo”
Gradonačelnik Petrović je 22. avgusta prošle godine organizovao i javni protest i potpisivanje peticije građana protiv dovoza otpada iz Brčkog, istakavši da je spreman da lično stane ispred kamiona i da svojim tijelom spriječi dovoz otpada iz Brčkog u Bijeljinu.
On je tom prilikom informisao nezadovoljne građane da je grad već otplatio tri miliona KM kredita i da ima obavezu da otplati još 1,7 miliona KM, ističući da Bijeljina nije dobila efikasan sistem odlaganja i razvrstavanja otpada i da je deponija svojevrsna “crna rupa” koja truje stanovništvo ovog grada.
“Već je presuđeno”
Trenutne zategnute odnose na relaciji “Eko Dep” – Gradska uprava, Dragiša Marjanović tumači nedovoljnim poznavanjem materije i značaja posla kojim se “Eko Dep” bavi, ali i uplivom politike u poslove deponovanja otpada.
– U toku su i sudski procesi protiv naših radnika koji će dobiti svoj epilog. Loše je što je rejting preduzeća pao na izuzetno nizak nivo. Nije problem u podizanju krivičnih prijava za navodne zloupotrebe. Problem je što je neko već utvrdio i presudio da je neko nešto zloupotrijebio. U startu se išlo na to da se uništi kredibilitet preduzeća, što je negativno uticalo na saradnju sa poslovnim partnerima. A kad je riječ o distriktu Brčko, gradonačelnik je je izjavio da će on, ukoliko jedan kamion s otpadom stigne iz Brčkog, prvi leći pred taj kamion. Tako se trajno zatvara saradnja između distrikta Brčko i grada Bijeljina. Gradonačelnik izjavljuje da deponija ne smije biti na postojećoj lokaciji, da deponija truje ovaj grad, potpisuje peticiju za izmještanje deponije, a ne nudi rješenje. Pitam se, gdje on misli izmjestiti deponiju, na područje koje mjesne zajednice. On to narodu mora objasniti – navodi Marjanović.
Ko i kako, zapravo, truje grad?
Na optužbe gradonačelnika Petrovića da se uz pomoć deponije “truje grad”, Marjanović ističe:
– Grad se truje time što se nepravilno razvija, ne planira se prostor za dovoljan broj kontejnera, ne grade se adekvatne pristupne saobraćajnice novim objektima, ne nabavlja se nova oprema… I kada bismo dobili novu cijenu deponovanja otpada, ta cijena ne otvara prostor za novo investiranje. Samo za nabavku novog buldožera treba obezbijediti 600.000 KM – ističe Marjanović.
Ko će prvi povećati cijenu?
Miroslav Kulić, direktor bijeljinskog ”Komunalca” kaže da godišnje na sanitarnu deponiju ovo preduzeće isporuči više od 25.000 tona čvrstog komunalnog otpada.
– Prošle godine za tu uslugu “Eko Depu” smo platili 1.292.013 KM, sa PDV – om. Trenutno je u Bijeljini najskuplja usluga deponovanja otpada. Mi plaćamo 50 KM po toni, sa PDV-om, dok u Banjaluci ta usluga košta 35 KM. Čak i sa najnovijim poskupljenjem odvoza otpada od 20 odsto, bijeljinski “Komunalac” je među najpovoljnijim komunalnim preduzećima, kada je u pitanju ta usluga u RS. Nama je i ova cijena od 50 KM po toni omča oko vrata – ističe Kulić.
Pa, dodaje da više od devedeset odsto prihoda “Eko Dep” ostvaruje od bijeljinskog “Komunalca”. Ostale četiri opštine puno manje otpada dovoze na deponiju.
– Ukoliko “Eko Dep” poveća cijenu deponovanja, onda ćemo i mi u “Komunalcu” morati ići na drastično povećanje cijene naše usluge. Oni su u “Eko depu” krenuli sa cijenom od šest KM po toni, da bi došli do cijene od 50 KM po toni. Iz Brčkog je komunalni otpad odvožen je u Zvornik. Ukoliko bi oni povećali cijenu svoje usluge, onda bi i građani osjetili drastično povećanje cijene usluge odvoza otpada – jasan je Kulić.
Sumirajući kompletnu priču o bijeljinskoj sanitarnoj deponiji, postaje evidentno da bez novih kreditnih zaduživanja ovo preduzeće ne može napraviti bilo kakav iskorak, u smislu obezbjeđenja dugoročnog stabilnog poslovanja, planiranja novih investicija i razvoja. Regionalna sanitarna deponija, nakon četrnaest godina postojanja, može se odgovorno ustvrditi, u značajnoj mjeri je doprinijela ukidanju divljih deponija na području Bijeljine i Semberije i mijenjanju svijesti stanovništva, kada je riječ o neophodnosti zaštite okoliša.
Odgovornost je svačija
Održivost zajedničkog međuopštinskog i međuentitetskog projekta dovedena je u pitanje, prije svega, zbog nedovoljne ekonomske osnaženosti društva koje bi moglo isfinansirati ovakve projekte od početka do kraja.
Radnici “Eko –Depa” optuženi za zloupotrebe
Iz optužnice protiv odgovornih radnika “Eko – depa”: “Komunalni otpad koji su utvrđivali prilikom dovoza na deponiju, svjesno su umanjivali količinu doveženog otpada za nekoliko tona dnevno, te na taj način prilikom fakturisanja naplaćivali cijenu deponovanja koja je manja od stvarno utvrđene, čime su za odnosni period prouzrokovali štetu za JP Regionalna deponija ”Eko dep” Bijeljina u iznosu od preko 50.000,00 KM, i istovremeno omogućili protivpravnu imovinsku korist u istom iznosu za dvorovljansko privatno preduzeće d.o.o. ”Dule Trgotrans”. U prijavi je navedeno da se prema vagarskom listu broj 5382 od 12.10.2018. godine, težina na prvoj odvagi 4 tone manje, uslijed čega je promjenjena stvarna neto težina sa 9.140 kg na 5.140 kg. I prema vagarskom listu 6140 od 17.11.2018. godine 5 tona manje, uslijed čega je promjenjenja stvarna neto težina sa 10.480 kg na 5.480 kg”.
A, što se tiče odgovornosti za nefunkcionisanje zajedničkog projekta tretiranja komunalnog otpada, očigledno je, ona leži na svim nosiocima javnih i političkih funkcija, jer o zdravlju stanovništva moraju brinuti svi podjednako.
O sudbini i statusu bijeljinskog “Eko Depa” moraće se ponovo izjašnjavati predstavnici grada Bijeljina i predstavnici opština osnivača.
