Novinar moraju znati da su sigurni jer danas sloboda medija nije samo za medije i novinare, već za bilo koga ko govori u javnosti. Sloboda mora postojati i oni koji su spremni da iznose neke hrabre izjave moraju biti zaštićeni, jer bez toga niko nije siguran. Drugi je problem da novinari, ako nisu zaštićeni, pribjegavaju autocenzuri ili čak daju otkaz. I onda javnost gubi glas i informacije koje novinari donose, kaže Berger
Razgovarala: Rubina ČENGIĆ
Ustavni sud BiH je na zahtjev zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denisa Zvizdića i 14 zastupnika tog Doma ocijenio da su izmjene Krivičnog zakona RS kojima je krimilazirana kleveta, 20 godina nakon što je specijalističkim zakonima dekriminazirana, u skladu s Ustavom BiH. Neustavan je samo član 280 Povreda ugleda Republike Srpske i njenih naroda.
Novim odrednicama Krivičnog zakona RS su posebno ugroženi novinari i aktivisti, ali ne samo oni iz BiH, koji su sada izloženi riziku da, ukoliko dobiju pravosnažnu presudu, plate visoke kazne ili idu u zatvor ako ih ne mogu platiti i da, kao recimo ubice i silovatelji, imaju kriminalni dosije.
Nedavno smo, u pauzi jedne rasprave o položaju novinara, imali priliku razgovarati sa UNESCO – vim konsultantom za medije Guy Bergerom.
Umirovljeni novinar Berger je iz Južnoafričke Republike. Kao mlad čovjek bio je politički zatvorenik jer je posjedovao knjigu Nelsona Mandele. kasnije je bio novinar, profesor novinarstva, a sada radi na pitanjima slobode štampe, sigurnosti novinara, slobode interneta, pluralizmu i nezavisnosti medija, rodu i medijima, medijskoj i informatičkoj pismenosti i novinarskom obrazovanju.
Prije nego se pridružio UNESCO-u vodio je Školu za novinarstvo i medijske studije na Univerzitetu Rhodes u Grahamstownu u Južnoj Africi.
Napadi putem društvenih mreža
INTERVIEW: Sreli smo se na konferenciji o sigurnosti novinara u regiji na kojoj smo, između ostalog, razgovarali o napadima na novinare i novinarke putem društvenih mreža?
BERGER: Prema pravilima UN-a, privatne kompanije koje su vlasnice društvenih mreža bi trebale štititi ljudska prava. Problem je u tome što društvene mreže to ne rade. A trebale bi jer je to njihova obaveza. Ja sada radim na jednom projektu s civilnim društvom, koji bi trebao pokazati šta bi društvene mreže trebale raditi kako bi zaštitili novinare u mojoj državi tokom izbora koji će biti iduće godine. Ono što sada znamo je da ne rade ništa. Ali kada se radi procjena mora se ustanoviti koje su prijetnje – ima li prijetnji da će novinari i novinarke biti napadnute i slično. Mora postojati kanal za brzi odgovor na to, mora postojati akcija protiv onoga ko to čini, upozorenje ili mjere zabrane za nasilnike koje moraju biti vidljive. Mi pravimo izvještaj kako bi kompanijama koje su vlasnice društvenih mreža poput Facebook-a, Whatsapp-a i drugih mogli reći da ćemo, ako oni ne žele, mi uraditi njihov posao i pokazati im šta bi trebali raditi, a ne rade. Ako odluče da urade, ali nisam optimista, pokazali bi da su spremni preuzeti odgovornost. Napadi putem društvenih mreža se tiču i policije i tužilaštva, ali takođe se tiče i onih koji kontroliraju te mreže. Napadi protiv novinara na društvenim mrežama su pitanje i za tužilaštvo, ali i platformu Facebook gdje se to dešava i oni koji upravljaju tom platformom moraju preuzeti odgovornost i novinare zaštititi, a tu osobu kazniti.
INTERVIEW: Imate li neke odgovore od kompanija koju su vlasnici društvenih mreža ?
BERGER: U mojoj državi su napravili memorandum o razumijevanju o uključenosti u izbore i nezavisno državno tijelo za upravljanje izborima. Oni bi mogli menadžerisati izbore, trebali bi. Napravili su sporazum sa društvenim mrežama, sa svima osim s Twitter-om, odnosno X-platformom, kako bi se dogovorili i ako se to tijelo požali na nešto – društvene mreže moraju uvažiti te žalbe i reagovati. Žalbe moraju ići radnom tijelu koje uključuje urednike, zatim nevladine organizacije procjenjuju žalbe i prosljeđuju ih tom izbornom tijelu koje ih šalje društvenim mrežama. Društvene mreže moraju obećati da će to shvatiti ozbiljno. To je mala stvar, ne znate šta tačno rade sa prijavama. Naprimjer, imate slučaj dezinformacije na Whatsappu i neko u lancu dobije poruku da je recimo to izborno tijelo korumpirano. Ta poruka je u sistemu i neko je prijavi. I onaj ko radi fackchecking ili provjeru podataka napravi popravke i popravljenu informaciju pošalje osobi od koje je krenula, ali kada whatsapp pokaže da je urađena izmjena i da je prošla kroz sistem od početka… Poenta je da mreže prihvate odgovornost. Ali oni vam samo kažu da će reagovati. Ne kažu vam koje akcije su poduzeli, da li su poslali ispravku kroz cijeli lanac komunikacije. Za to u svakoj grupi morate imati treniranog administratora koji je odgovoran. I to navodimo u ovom izvještaju. Jer svako u ovoj grupi može poslati poruku u ime administratora. Na primjer ne smije biti govora mržnje i slično. I to je ono što mi pokušavamo uraditi i progurati da oni rade, bez obzira da li oni to vide. Prihvate li možemo reći da su se vrata malo otvorila, ali ne dovoljno. Jer zapravo jedina nadležnost koja kontrolira tehnološke gigante je u EU, ali ne i one izvan EU.
U zatvoru zbog Mandeline knjige
INTERVIEW: Bili ste u zatvoru, kao politički zatvorenik. Koliko dugo ste bili u zatvoru, kako ste se osjećali za to vrijeme? Pitam ovo jer je u dijelu BiH, u Republici Srpskoj, nedavno usvojen zakon koji kriminalizira klevetu i kazne su dosta visoke. Pretpostavka je da će oni koji budu presuđeni i ne plate ih završiti u zatvoru.
BERGER: Za mene sloboda izražavanja mora biti zakon. I bilo kakva ograničenja ne smiju postojati. Imao sam 24 godine kada sam bio kažnjen. U zatvoru sam bio dvije godine i sedam mjeseci jer sam imao knigu Nelsona Mandele No easy walk to freedom. I on je bio u zatvoru takođe. Zakon koji pominjete je loš, ne zalaže se za ljudska prava. Zakoni moraju biti u skladu s ljudskim pravima.
INTERVIEW: Kako je prošlo to vrijeme u zatvoru, o čemu ste razmišljali, jeste li bili ljuti, tužni, uplašeni?
BERGER: Tada je mnogo, mnogo ljudi bilo u zatvoru. Ja sam bio samo jedan od njih, ali to vas učini još sigurnijim u vašem vjerovanju o slobodni izražavanja i da je to ono što mora biti norma, da je to ljudsko pravo i demokratija. Tada je u mojoj zemlji bio zakon o državnim informacijama, novinari su mogli dobiti velike kazne, isto kao to o čemu Vi pričate. Tokom godina sam shvatio da novinar koji počini klevetu zaista uradi nešto pogrešno što nije javni interes i naravno da je kriv. Ali da li trebate sud i kazneni progon zbog toga? Pa nije neophodno. Možete to riješiti na drugi način. Da li je potrebno da država i sud stvaraju kriminalni dosije za novinare i da plate kaznu ili možete imati civilni slučaj?Ako sam ja na primjer novinar i kažem za vas da ste krali novac, a to nije istina i nije u javnom interesu, ali možda ima neka sumnja, a ako nema ni sumnje – možete me tužiti i ja ću vam platiti nešto. Ali ni tada kazna ne treba biti ogromna i sud može odlučiti da neću imati kazneni dosije i da vam ne moram platiti jer šta je šteta koju ste pretrpjeli? Dakle da, rekao sam to, kasnije se ispostavilo da to nije istina i vaša reputacija nije uništena. Šta je ograničenje izražavanje koje je proporcionalno problemu? Ono što sam naučio je da je ekspresija najvažnija u svim ograničenjima gdje kazna može biti neproporcionalna šteti. Ako sam ja kriv jer sam napisao nešto o vama što nije istina i što utiče na vašu reputaciju – platim vam 500.000 dolara ili možda vam se samo izvinim i vi ste zadovoljni time? Neke vlasti samo žele da vas zastraši time jer žele da budu sigurni da vi treba da platite 500.000 dolara što vi sebi ne možete priuštiti.
Novinari ne bi trebali oklijevati
INTERVIEW: Moj prijatelj je rekao da bi bio ponosan ako završi u zatvoru zbog ovog novog zakona i vlasti koja je proglasila taj zakon. Ali ako sam dobro shvatila vaše izlaganje – najčešće napadi na novinare/ke dolaze od policije ili državnih službenika, a samo 10% ubica novinara/ki završi pred sudom. No jako je zanimljivo vaše objašnjenje šta znači kada novinari nemaju ispravnu zastitu državnog aparata?
BERGER: Ako se bavite novinarstvom morate misliti ne samo o svojoj situaciji jer vi ste možda snažni i hrabri i hrabro ćete otići u zatvor i nećete se promijeniti. Ali je mnogo ljudi koji nisu tako hrabri, možda je to samohrana majka koja je novinarka i drugi ljudi koji će se opredjeliti za autocenzuru jer nisu spremni da idu u zatvor. Vaš prijatelj vjerovatno misli da bi njegov odlazak u zatvor imao određeni uticaj na zajednicu novinara i cjelokupno društvo. Novinari imaju i neko simbolično značenje koje nadilazi individue. I onda mislim da na kraju morate razmišljati šta je javno mišljenje, šta javnost misli i da li javnost slavi nešto protiv medija ili je nije briga. Imali smo slučaj ubistva slovačkog novinara Jana Kucijaka. Njega je ubila mafija i cijeli grad je izašao na ulice i pojedinci iz vlasti su dali ostavke. Ali u mnogim slučajevima novinari bivaju kažnjavani ili im se naudi, a nikoga nije briga. I zato uvijek kažem da novinari ne bi trebali oklijevati da govore o novinarstvu i zašto je ono važno. Jer na kraju, javno mišljenje je ono koje je važno i za vlast. Devet od 10 slučajeva ubistva novinara ne bude riješeno, ali ako imate slučaj kao u Slovačkoj kada je javnost bila na nogama – vlast mora učiniti nešto. Može se desiti da javnost bude briga i to je ono što je izazov za novinare.
INTERVIEW: Šta znači kada novinar nema zaštitu?
BERGER: Dva su problema. Novinar moraju znati da su sigurni jer danas sloboda medija nije samo za medije i novinare, već za bilo koga ko govori u javnosti. Sloboda mora postojati i oni koji su spremni da iznose neke hrabre izjave moraju biti zaštićeni, jer bez toga niko nije siguran. Drugi je problem da novinari, ako nisu zaštićeni, pribjegavaju autocenzuri ili čak daju otkaz. I onda javnost gubi glas i informacije koje novinari donose. A kako možete živjeti u svijetu u kojem nema ljudi koji će vam donijeti provjerene informacije na osnovu kojih vi možete formirati svoje mišljenje? To onda znači da je vaše pravo da znate kompromitirano. To je prostor za tračeve, fake news, nema konkurencije, posebno sada sa vještačkom inteligencijom možete kreirati razne stvari koje zvuče uvjerljivo, izgledaju uvjerljivo, čak i glas osobe možete proizvesti. I to je vrlo povoljan ambijent za one koji nemaju dobre ciljeve. Problem je i ako ne znate ko je vlasnik medija, iako to uglavnom znate jer je to javno, postoji neka historija, uvijek znate ako neki političar kontroliše neki medij i onda znate kako to da shvatite. Ali kada dođete do stvari koje su vam proslijeđene naprimjer na whatsappu i ime je naprimjer sarajevo news – tu ja vidim problem s društvenim mrežama jer ne označe provjerene i priznate medije i bilo ko može tvrditi da je medij. I tako poznati mediji bivaju gurnuti u pozadinu, a ljudi čitaju razne gluposti jer ne znaju pozadinu tih informacija.
I o medijima transparentno
INTERVIEW: U BiH za mnogo medija ne znmo ko su vlasnici, a predstavljaju se kao nezavisni iako imamo glasine ili sumnje o naprimjer neprimjerenom stranom uticaju, uticaju ljudi iz političkih partija…
BERGER: To su dva problema s kojima se ljudi moraju boriti. Mora postojati transparentnost vlasništva jer bez toga samo namišljate, a moguć je i strani uticaj ili tajni inetresi. Kada imate medije koji nisu transparentni to znači da vjerovatno ni druge kompanije nisu transparentne, naprimjer u rudarstvu, bankarstvu…. Postoji izraz da je sunčeva svjetlost najbolji dezinficijens jer kada pustite sunčevu svijetlost u neki prostor – postaje puno teže da ljudi sakriju pranje novca, kriminalne aktivnosti, ugovore. I mislim da je ta priča o transparentnosti bitna i u političkoj promociji jer u mnogim državama vlade su veliki advertajzeri. Ali nema čistog kriterija na osnovu kog je taj novac potrošen i na šta kao demokratsko društvo moramo da trošimo, odnosno koji segment treba da podržimo. Dakle, transparentnost o vladinom advertajzingu i vlasništvu u kompanijama je stvarno ključno, a mediji ne treba da budu izuzeti od toga.
INTERVIEW: 2. novembar je UN-ov dan protiv nasilja nad novinarima, mnogi ne znaju za taj dan – da li je situacija bolja za novinare nakon te odluke UN-a?
BERGER: To je teško izmjeriti, ali na stotine slučajeva su riješene zbog pažnje koju su dobili. U velikom broju država u svijetu imate u tužilaštvima poseban mehanizam za novinare putem kog oni mogu da prijave ako imaju neki problem i to je dobro jer to prije nismo imali, u nekim slučajevima imamo mogućnost da novinar koji dobija prijetnje dobije tjelohranitelja ili bude premješten u drugi grad dok se provede istraga…. Mislim da je ovaj napredak spasio živote nekih novinara, ali mora da probudi i pitanje zašto novinari moraju biti zaštićeni. Ako kriminalac ubije učitelja – to je loše, ali ako policajac ubije – to je vrlo ozbiljno. Naravno da ne želim da poredim, ubistvo je ubistvo, ali drugačije bi bilo da je neko drugi. Novinare treba zaštititi, ali ne zato što su oni neki posebni ljudi, nego zbog posla koji rade. Javnost zna ko su novinari, oni nisu nevidljivi, neki su i selebritiji, neki do njih imaju probleme, mnogi od njih, ali šta se dešava nekom novinaru je javno pitanje. Treba educirati javnost zašto su ti ljudi važni, da ih se ne smije napadati. Može ih se kritikovati i treba jer svi moraju biti pod nekom kritikom.
Čuvari vatre
INTERVIEW: Pomenuli ste vještačku inteligenciju – šta mislite u kom pravcu će ići novinarstvo s njom, ali i s radikalnom politikom koje sve više ima u cijelom svijetu… Jesmo li na kraju jedne civilizacije?
BERGER: Moramo imati neku nadu, zadržati nadu. Znamo da ratovi završavaju, mogu trajati 30 ili 100 godina, ali vremenom završe, prolaze i polarizacije, radikalni populizam, sve to završi, ali moramo probati da to što prije dovedemo kraju.
INTERVIEW: Sviđa mi se ideja da imamo romantične profesionalce i čuvare profesionlane vatre…
BERGER: Mislim da se srećemo sa novim izazovima. Danas imamo digitalnu tehnologiju i imamo dvije vrste vještačke inetligencije – jedna prikuplja, druga kreira sadržaje. U kontekstu društvenih mreža vještačka inteligencija odlučuje šta je to što bi vama trebalo da se pojavi naprimjer na Facebooku. Oni skupljaju vaše podatke i da vam pokažu jednu reklamu koriste 20 miliona tačaka. Dakle, 20 miliona samo da bi vam jednu stvar pokazali. Ono što znamo u biznis modelu je da hoće što duže da vas zadrže jer što duže vas drže na društvenim mrežama to više podataka dobijaju o tome šta je to što vas zanima i više reklama mogu da vam daju. Da vas zadrže na društvenim mrežama oni kreiraju, odnosno vještačka inteligencija kreira kontent koji će vas zadržati, kontent koji vas angažira i često ono što kompjuter sazna je ljutit i neprijateljski, agresivan sadržaj, a ljudi to gledaju. Sada imamo vještačku inteligenciju koja kreira tu polarizaciju, generator koja proizvodi novi sadržaj, tekst, audio, video, slike i ljudi je mogu koristiti da naprave novi sadžaj.
Čitanje misli
INTERVIEW: Slušala sam jednu mladu ženu koja kaže da je imala osjećaj da joj AI čita misli.
BERGER: Zapravo imaju dvije strane – produkcija ili proizvodnja kontenta gdje se može vrlo brzo napraviti puno novog sadržaja. I imate distribucijski dio kada dolazimo do druge vrste AI koji odlučuje šta će nam biti prikazano, rangira sadržaje, pa pokazuje zabavu, a ne novinarstvo. Tako algoriram sada radi i želim reći da bi odlučili šta će vam pokazati pokušavaju vam čitati misli tu na društvenim mrežama i kada spojite ova dva dijela AI – to može biti biti vrlo opasna kombinacija.
INTERVIEW: Da li AI ima neki javni interes?
BERGER: Može biti, ali zavisi i od kompanija koje je prave i kako je koriste jer ne postoji nezavisni biznis koji pravi AI, ljudi je koriste. Naprimjer u Velikoj Britaniji policajac ima štap ili pendrek kojim odražava mir, a u Americi policajac ima pištolj – štapom nije tako lako ubiti čovjeka, pištoljem je mnogo lakše i zato u SAD mnogo ljudi bude ubijeno od policije. Tako je i sa AI – da li je štap ili pištolj odlučuju oni kojima donosi novac. Za mnoge je pištoj više sexy nego penderek.
