Pitanje logično danas jeste, šta će tamo biti dalje? Malo ko zna, puno se toga otelo. Ima ih mnogo koji znaju šta bi voljeli ali, hoće li biti tako?
Dvije sedmice nakon “iznenadnog” napada Hamasa na Izrael, u ranu zoru 7. oktobra, bumerang se brutalno vraća. Za mnoge u svijetu teroristički Hamas iz Gaze, “Islamski pokret otpora”, uzdrmao je prvo Izrael a potom i dobar dio svijeta samom činjenicom da je do sada vojno nedodirljivi Izrael pred nekim pokleknuo. Istovremeno, surovošću i brutalnošću nad civilima u toj operaciji otvorio je niz pitanja koja do sada nisu postavljana i o posljedicama cijele operacije koje su se, evo, već prelile bezmalo u sve političke ćoškove planete. Otvarene su i mnoge spoznaje o kojima se ranije nije slutilo. Hamasov naziv upaljača nazvan je “Al Aksa Oluja”.
Sanjana geopolitika
Svijet je prvo bio šokiran. Užas zločina Hamasa malo ko poriče niko, ali užas višestruko brutalnijeg odgovora Izraela nad civilima Gaze – uz posljedice širih razmjera na “geostrategiju svijeta” nadvijaju se i nad one koji na to nisu računali. Prije svega onih koji decenijama podržavaju Izrael u permanentnom zločinu nad Palestincima, evo duže od sedam decenija.
Minulih dana na nogama su u protestima i demonstranti Washingtona, Berlina, Karachia i Memphisa, Mexico Citya i Londona, Sidneya i Brisela, Sarajeva, Tuzle i Beograda, Londona i Bostona, Rotterdama, Bagdada i još nebrojeno puno velikih i malih država i gradova po svijetu…Kamp podrške upornom zločincu Netanyahuu koji je svakom svojom izjavom sve radikalniji i bliži fašizmu, očigledno i u panici kako da histerijom svake vrste spasi samog sebe i u vlastitoj kući, gubi snagu i podršku u svijetu.
Ništa manji gubitnik, mnogo značajniji, u svojim pogrešnim procjenama spram strategije u korist izbora koji mu slijede, jeste američki predsjednik Biden. Ozbiljne sjene otpora u slijepo i strateški rijetko jednostranoj podršci onima koji danas doslovce satiru stotine hiljada civila, žena i djece u Gazi, pružaju mu i u Kongresu i u State Departamentu, ali i na ulicama američkih gradova. Nije pri tome sporan užasan zločin Hamasa, već potpuno zatvaranje očiju pred neuporedivo strašnijim zločinom u odgovoru na taj zločin.
Pođimo od početka: Za brutalni i rijetko zabilježeni napad Hamasa i načina zakašnjelog vojnog odgovorata, obavještajci u Izraelu, kako kažu Amerikanci, “nisu bili svjesni predstojećeg napada ?!” Pa zar Mosad, najjači u svijetu u svojoj branši, iznenađen? Netanyahu, takođe kao iznenađen, uzvratio obećanjem da će odgovor biti još strašnij i – do kraja. Za njegovog ministra odbrane Palestinci su javno “ljudske životinje” i odmazda će biti u skladu sa tim…Tako, evo i traje: U egzodus, brutalniji od Nagbe ’48. odlazi oko milion civila sa sjevera na jug Gaze, u tamo odakle nema izlaza. U “onoj” Nagbi protjerani nisu bili dalje bombardovani i ubijani. Ovdje jesu, evo danima, sistematski, ciljano, na jugu Gaze. Bez oduzete vode, hrane, struje, lijekova, svega neophodnog da se preživi. Za dvije sedmice preko četiri hiljade mrtvih i trinaest hiljada povrijeđenih. A ubijanje se nastavlja i nije “neselektivno”. Naprotiv, selektivni cilj su civili!
Pravila ratnih igara
Dizanje svijeta na noge povodom svega do sada, ali i slutnji koje ovaj planirani zločin nosi, očigledno prati i jadna, poznata nesposobnost “svjetskog sistema” na čelu sa UN-im izbačenim iz igre i eutanaziranim već godinama. Te doktrinarna jednostranost posebno “elitnih država” EU, vječito uplašenih za svoj kolonijalni biznis. A o teroru nad civilima sve piše u “pravilima ratnih igara” definisanim u Zakonu o oružanom sukobu (LOAC), o i poštivanju i zaštiti civilnog stanovništva i civilnih objekata, škola, bolnica, kuća. So what?
Priča je već “izašla” iz Gaze. Crne su slutnje. Cilj se ne krije, Gazu treba bezmalo izbrisati sa mape, a onda, i dokle dalje… Do posljednjeg Palestinca u tamošnjoj verziji aparthejda. Mimo ovoga, svako sad unaokolo ugrađuje svoje dugoročne interese na tragediji Palestine za koju su šanse da postane država sve manje i manje. I nosači aviona u Mediteranu su eto garancija za Bibijev projekat i “odbranu vrijednosti zapadne liberalne demokracije koje su napadnute podrškom autokratskih režima Irana i Rusije”.
Uz sve ovo sjetih se iz novinarskih dana u Bejrutu, Roberta Fiska, 33 godine dopisnika Independenta sa Bliskog istoka, vjerovatno najvećeg svjetskog reportera tih prostora. Davno još, tada, uz razgovore tamo o našem poslu kazao je: “Novinarstvo sa kojim smo odrastali definitivno se ubija jednostavnim nalogom – od onih pet pitanja, (ko, gdje, kad, kako i zašto), na koja je svaka vijest morala da odgovori, uporno počinje da se zaobilazi najvažnije – ‘zašto ?’ Tako se otvaraju vrata za sve laži, manipulacije istinom i informacijom”. A poznate “fake news”, dodatno degenerišu novinarstvo i proizvode smišljano zlo. Dramatični su primjeri evo i u aktuelnoj storiji započetoj 7. oktobra. U medijima uronjenim u ove naloge i biznis iz toga, bezmalo niko ne postavlja ono pitanje “Zašto”. Odakle priča počinje, kako je bila definisana a u šta izvrgnuta, šta se i zašto krije i o čemu šuti, povodom čega se laže. I kuda ide to ide.
Uz sve ovo sjetih se i kako sam prije 35 godina u knjizi pisanoj nakon boravka u Gazi u vrijeme prve intifade i stvaranja Hamasa napisao kako je to američki projekat, izraelska logistika i uz tada saudijske novce…Mnogi su se podsmijevali tome. Nisam onda imao čvrste argumente, ali jesam dosta logičnih sumnji spram ciljeva onakvog novog Mosada, baveći se istorijom i zbivanjima u Palestini i Izraelu, uglavnom i direktno odande. Danas bih kazao, uz malu izmjenu: Hamas je projekat Izraela, uz generalnu logističku i interesnu podršku SAD-a svom partneru. Finansijski, mnogi se u priču uglavljuju kao u dobar biznis.
Prodati višim silama
Ozbiljno i temeljito, ovim se minulih dana pozabavio evo i Centar za istraživanja globalizacije, “Global Research” iz Quebeca u Canadi. U istraživanju objavljenom 14. oktobra, dr. Philip Giraldi, izvršni direktor Vijeća za nacionalne interese, obrazovne fondacije koja se bavi vanjskom politikom SAD-a posebno na Bliskom istoku – uz ovo i bivši obavještajac CIA – i prof. Michel Chossudovsky, iznose niz detalja, mišljenja i argumenata u prilog tezi da je “plan za vođenje sveopšteg rata protiv Palestinaca zamišljen prije nego je Hamas pokrenuo operaciju u Izraelu…To nije bio neuspjeh izraelske obavještajne službe, kako su prenijeli mediji. Upravo suprotno.”
I onda se u podužoj i imenima i datumima dokumentovanoj analizi dokazuje glavna teza prema po kojoj je “Operacija Al-Aksa Oluja” strateški uspjeh Izraela. Bivši obavještajac IDF-a Efrat Feningson kaže “kako se čini da su narod Izraela i Palestine ponovo prodati višim silama”. Bivši US kongresmen Ron Paul još je 2011. izjavio, “ako pogledate istoriju, otkrit ćete da je Hamas ohrabrio i zaista pokrenuo Izrael jer su se htjeli suprotstaviti Arafatu…” Prema Zeevu Sternellu, istoričaru sa Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu, “Izrael je mislio da je to pametan trik da se islamisti gurnu protiv PLO-a”. A Netanyahu je bio i više nego jasan u izjavama u Knesetu u martu 2019: “Svako ko želi da osujeti uspostavljanje palestinske države mora podržati jačanje Hamasa i prebacivanje novca Hamasu”. I Times of Israel od 8. oktobra dodaje argumente ovome. Prema pisanju “Haaretza”, 9.oktobra 2023. Netanyahu je bio još precizniji: ” Hamas je tretiran kao partner na štetu palestinskih vlasti kako bi spriječio Abasa da krene u stvaranje palestinske države. Hamas je iz terorističke grupe unaprijeđen u organizaciju sa kojom je Izrael vodio pregovore preko Egipta i kojoj je bilo dozvoljeno da iz Katara preko prelaza Gaze prima kofere s milionima dolara…”
U reakciji na sve ovo, pokušaj jedine do sada predložene Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a, kojom se osuđuje Hamas za zločine ali i napad na bolnicu Al Ahli u Gazi, uz poziv “na humanitarni prekid” napada i zločina – završio je u ogledalu svjetske realnosti: Od 15 članova Savjeta bezbjednosti, samo je SAD bio protiv, dovoljno za neusvajanje Rezolucije. I opet Zašto? Pa zato što je taj jedan glas na East Riveru bio sasvim dovoljan za pokazivanje od šake do lakta svima koji nisu sa njima u neupitnoj odbrani i pomoći prijateljima i biznisu u tom prijateljstvu. Baš uzorno liberalno demokratski !
Sukladno domaćim zadacima
Uloga mnogih medija i ovdje odigrana je u skladu sa domaćim zadacima. Primjer, očit i brutalan, sa “neupitnim dokazima” jeste onaj najsvježiji sa bombardovanjem bolnice Al Ahli u Gazi – sve do toga da je to učinio Hamas, a možda nije niko, eto eksplodiralo nešto u samoj bolnici. Čiji je direktor “hamasovac!”
Sjećaju se i Sarajlije slične “dileme” povodom Markala. Tako je eto i sa medijima, i političarima i javnošću. Prve ne sekira više pitanje “zašto?”, drugi su, oni na vrhovima, nemoćni u svom biznisu proizvodnje smrti jer se ni na čemu više ne zarađuje toliko koliko u ovom “procesu” od ideje do rata, pa oružja, razaranja i onda “obnove”. Treći vjeruju onome što im je nametnuto kao neupitno, po cijenu vlastite štete. Nemaltretirani pitanjem “zašto” koje se više ne postavlja nigdje i nikome gdje je to nekad bilo normalno. I obavezno.
Lista odgovora
Pitanje logično danas jeste, šta će tamo biti dalje? Malo ko zna, puno se toga otelo. Ima ih mnogo koji znaju šta bi voljeli ali, hoće li biti tako? Nije tako samo sa Izraelom i Gazom. Izraelci bi, kažu kao usput, “zauzeli samo očišćeni sjever Gaze iz odbrambenih razloga”. Sic! Za to su i protjerali milion civila iz njihovih kuća iz i oko grada Gaze. Pa ih ubijaju i tamo, dalje. Iran je već obećao odgovor, Hezbollah je u igri, opasnoj. Izraelska vojska je na dva fronta – u Gazi u Libanu, nije im lako. Vrh Rijada bi htio ali sad ne smije u dogovoreno približavanje Izraelu. I neki drugi Arapi sa njima. Narodi bi im, mimo vlastitog političkog biznisa sa vrha, drugačije.
Puno je toga smišljeno, ali su mnogi unaokolo potrčali za strastima mimo hladne glave i pitanja “Zašto ?” Pa ni o istoriji Palestine, Izraela, Golana, Al Aqse, Jeruzalema, doseljenika i Gaze… I sve uz pitanje – otkud Hamas odjednom tako jak i brutalan, otkud im toliko raketa, kako to da čuvene izraelske obavještajne službe zatajiše u upozorenju, a vojska zakasni. Ko je i zašto na čelo tehnološki modernog i jakog Izraela doveo na vlast ekstremno ostrašćene, do fašizma, cioniste Ben Gvira, Smotricha i slične, zaljubljene u mržnju spram naroda kojem uz oteto treba otimati još. I uz uz krvavi biznis svjetskih profitera za koje je proizvodnja smrt kroz ratove i oružje postala najveći profit. Ko su autori poraza u kojima su životi običnih ljudi širom planete tek “sića” i kusur za bolesne ambicije onih na vrhovima i njihove uhljebljene poslušnike ispod?
Lista odgovora na mnoga od ovih pitanja počinje da se odmotava eto baš na Orijentu, gdje je priroda nekad davno zasadila puno lijepih korijena za budućnost. A onda plodove preuzeli mnogi proslavljeni u uništavanju prirode, njene logike smisla i procesa
