Zlatko Dizdarević HAG I IZRAEL Pošteno i nedovoljno

Šest mjera Međunarodnog suda pravde u Hagu za optimiste su, kao stav i “politika” vrlo značajne. Za druge je od početka bilo jasno da će tim mjerama Netanahu i zločinci oko njega pokazati od šake do lakta

zlatko slika

Samo par dana nakon što je Međunarodni sud pravde u Hagu (ICJ) donio – po tužbi Južnoafričke Republike, šest “privremenih mjera za sprečavanje genocida u Gazi”, ali nije naredio da Izrael obustavi svoju ofanzivu na Gazu – u svijetu  se već uočava široka lepeza različitih reakcija povodom “istorijskog događaja”.

Na jednoj strani su oni koji s ushitom ukazuju na istorijski presedan prema kojem je siledžijsko – cionistički Izrael Netanyahua zakovan na stub srama, iako bez snage Suda u Hagu da ode dalje od “privremenih mjera za sprečavanje genocida” koji se već desio. Do onih koji ukazuju na činjenicu da se stvarni efekat predloženih “privremenih mjera” već čita uz brutalnu šprdnju sa njima od strane izvođača genocida i neupitne najave da će ići i dalje putem koji ih je, evo, doveo u Hag.

Šest privremenih mjera

I jedni i drugi svoju poziciju temelje na pomenutih šest privremenih mjera uz činjenicu da Međunarodni sud pravde u Hagu nema snagu i ovlaštenja da izvrši donesenu presudu i mjere protiv Izraela. Za optimiste, mjere su kao  stav i “politika” vrlo značajne. Za druge je od početka bilo jasno da će tim mjerama Netanahu i zločinci oko njega pokazati od šake do lakta. Uz Bidenovo prenemaganje u navodnim pritiscima na velikog partnera da “popusti”, ali i neupitni stav nakon i prije svega da je protiv tužbe. Ona je “bez merituma, kontraproduktivna, potpuno ibezikakve osnove” zvanično je saopštio glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby.

Naravno, očekivana je i izjava izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga  da “ništa groznije i besmislenije ne postoji od ove tužbe!”. Uz zahvalu američkom državnom sekretaru Blinkenu na podršci Washingtona Izraelu.

Kuda će drama dalje ići?

Uz svo priznanje Međunarodnom sudu pravde za kakav – takav iskorak iz šutnje u odnosu na decenijeske zločine Izraela u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, ostaje činjenica da ICJ nije donio presudu o tome da Izrael čini genocid u Gazi, već “na osnovu analize tužbe i odbrane donosi privremenu odluku o hitnim mjerama. A koliko su neke od tih mjera dubiozne po logici stvari, spram onoga što se zabranjuje a već se desilo, pokazuje sadržaj mjera.

Prva je da “Izrael mora preduzeti sve mjere kako bi spriječio bilo kakva djela koja bi se mogla smatrati genocidom”. Pa zar se nisu već desila ta nebrojena “bilo kakva djela genocida”. Druga je da “Izrael mora osigurati da njegova vojska ne počini nikakva genocidna djela”. Zar ih nije već počinila, masovno ? Treća da “Izrael mora spriječiti i kazniti sve javne komentare koji bi se mogli smatrati poticanjem na činjenje  genocida u Gazi”. Smiješno, treba samo pogledati, tv programe iz Izraela. Četvrta je da “Izrael mora preduzeti mjere kako bi osigurao humanitarni pristup”. Šta je sa stotinama kamiona sa humanitranom pomoći kojima Izrael neda izvana u Gazu. Nalogom vlade operacija se nastavlja. Peta je da “Izrael mora spriječiti bilo kakvo uništavanje dokaza koji bi se mogli koristiti u slučaju genocida. Smiješno je ideja će zločinci uništavati dokumenta o vlastitom zločinu. Šesto, “Izrael mora podnijeti izvještaj Sudu u roku od mjesec dana od izdavanja ovog naloga”. Vidjet ćemo izvještaj Izraela o vlastitim zločinima.

A izjava Netanyahua nakon svega ovoga, sasvim je dovoljna da se dokuči kuda će drama ići  dalje. Danas jedan od top zločinaca u svijetu kazao je povodom vijesti iz Haga: “Nastavit ćemo da branimo sebe i svoje građane držeći se međunarodnog prava…Izrael vodi pravedan rat kao nijedna druga država…”

Mizerna šutnja

Naravno, ne mogu se i ne smiju ni na tren zaboraviti strašni zločin Hamasa koji je bio upaljač za cijelu dramu. Uz neupitnu spoznaju danas  da je to silno pomoglo Netanyahuu u realizaciji velike opsesije o eliminisanju i ideje o Palestini, državi.

Međutim, ostanak u igri monstruma koji već izvedeni genocid nad više od 25 hiljada Palestinaca – velikom  većiniom civila, djece, žena i staraca, uz desetine hiljada ranjenih,razaranje Gaze, protjerivanje više od dva miliona ljudi iz njihovih kuća koje se dalje ubija bombama i glađu – farsa je koja nije bez podrške u svijetu. I blokadama odluka sa zvaničnih svjetskih vrhova, i mizernom šutnjom. Sa vrha EU uglavnom se tek Josep Borell, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku, glasno zgražavao minulih dana u Bruxellesu nad zločinima u Gazi, iskazujući i potpunu frustraciju nad činjenicom da Netanyahuu ne pada na pamet da prihvati “koncept dvije države” kao trajno rješenje za izlaz iz višedecenijske drame Palestine.

Tamo je, dodatno, prema izvještavanju Guardiana i New York Timesa iz Bruxellesa,  Israel Katz, ministar vanjskih poslova Izraela, čak zgražavao prisutne ministre iz zemalja EU planovima i video filmovima o vještačkom ostrvu u moru ispred Gaze koje treba da bude mjesto za Palestince u budućnosti. On je to potom demantovao, neki prisutni nisu, ali “buba” je puštena. Makar i samo za skretanje pažnje od gore realnosti koja ipak sustiže Netanyahua.

Ptičija perspektiva

Posmatrajući cijelu ovu priču i mnoge njene nijanse iz takozvane ptičije perspektive, nezaobilazne u analizi uzroka i posljedica pa i traženja odgovora na pitanje “zašto” sve ovo ide ovako, danas posebno provocira tema pozicije, motiva i odluka američkog vrha i posebno predsjednika Joe Bidena. pa je njegov odnos spram početka drame u Gazi i “prava na odbranu Izraela” donio je kroz tri minula mjeseca mnogo muka i njemu kao kandidatu za novi mandat na izborima krajem godine u SAD-u. Način na koji se Biden pozicionirao svojom otvorenom podrškom Netanyahuu prema kojem je oduvjek  iskazivao posebnu naklonost, vratio mu se kao bumerang. I mnogi analitičari iz SAD-a danas se slažu da je veto Amerike “protiv svih” na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a 8. decembra o hitnom humanitarnom prekidu vatre u Gazi pokrenuo popriličnu promjenu i u Americi.  Između ubijanja hiljada djece i  tzv “politike” ljudin staju na stranu života djece. I protiv onih koji podržavaju zločinca.

U sve češćim tekstovima istaknutih analitičara, univerzitetskih profesora,  instituta i političara ukazuje se na činjenicu da Biden i administracija nemaju jasnu strategiju povodom Gaze. Podjednako mu se zamjera i da “ne može da se suoči sa rizikom oko pitanja kojemu se protivi moćni izraelski finansijski lobi…” U svakom slučaju, formalno pominjanje solucije za problem u “dvije države”, bez ikakve  naznake šta u tom slučaju treba da se radi pa još i u daljoj podršci Netanyahua koji se već bezmalo šprda sa tom idejom, a javno i suprotstavlja  Blinkenu, govori o velikim problemima koje predsjednik ima i sa vlastitim i zborom strane i odlukama. Ali i sa sve očiglednijim prestrojavanjem u Americi i u javnom mnjenju i u biračkom tijelu koje kontra kandidat Trump sve uočljivije koristi.

U svakom slučaju, mnogi Amerikanci porijeklom sa Bliskog istoka, mnogi Jevreji i u Americi ali i u Izraelu, mnogi koji su manjine u Americi – sve su dalje od Bidena i njegove slabosti da se “odrekne” Netanyahua. Buđenje mnogih spram teme  kuda ovakav svijet ide i sa Bijelom kućom i sa Netanyahuom, ali i sa šutnjom onih koji bi morali biti hrabriji spram svega, pa i u Hagu, nova je realnost.

Napor tužitelja i Suda pošten jeste, ali  još nedovoljan za potpuno zadovoljstvo.

Prethodna vijest

POSAO U PREDSJEDNIŠTVU BIH Anonimna dojava i prolongiranje rezultata

Naredna vijest

I PORED MNOGOBROJNIH DOKAZA OJT Istočno Sarajevo obustavilo istragu za kriminal u JKP “Sokolac”