ODLAZAK VELIKOG PISCA Nepodnošljiva lakoća Milana Kundere

Milan Kundera je bio poznat po romanima koji se bave razmišljanjima, osjećajima i vjerovanjima pojedinca, ali i seksom i međuljudskim odnosima.

U svom remek-djelu „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ Kundera je ispričao priču o ljubavnom trokutu u pozadini Praškog proljeća. Nakon što je 1984. objavljen taj roman, Kundera je postao svjetska književna zvijezda.

Ne sanjam o povratku

Do tada je češki romanopisac i disident već skoro desetljeće živio u izgnanstvu u Parizu. Knjige su mu u Čehoslovačkoj bile zabranjene, a nakon što mu je komunistička vlada 1978. oduzela državljanstvo, postao je najpoznatiji pisac te zemlje u egzilu.

Nikada se nije vratio svojoj zemlji, ni nakon Plišane revolucije, pada „željezne zavjese” i osamostaljenja Češke.

Ne sanjam o povratku – rekao je jednom prilikom u intervjuu za njemački tjednik „Die Zeit”.  – Ponio sam svoj Prag sa sobom: miris, okus, jezik, pejzaž, kulturu.

Kunderini romani počeli su se objavljivati na češkom jeziku od 1990-ih, ali je „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ u njegovoj rodnoj zemlji izdana tek 2006. godine.

Socijalistički teatar

Rođen je 1. aprila 1929. godine u Brnu, u Čehoslovačkoj, ali se nije formirao samo pod utjecajem češke kulture, već još više time što je bio pisac u vrijeme socijalizma, podsjeća nas DW.

Kao maturant se 1948. s entuzijazmom pridružio Komunističkoj partiji. Dvije godine kasnije je izbačen zbog „neprijateljskog mišljenja i individualističkih tendencija“. To je imalo i posljedice: morao je napustiti Filmsku akademiju, gdje je tek počeo studirati glazbu i književnost.

Kao pisac je debitirao 1953. godine zbirkom pjesama „Čovjek: široki vrt“. U njoj se bavio socrealizmom, doduše iz komunističke perspektive. Kasnije se ponovo pridružio Komunističkoj partiji — i ponovo je izbačen. Bila je to teška veza.

„Individualističke sklonosti“ za koje ga je Komunistička partija optužila kada je prvi put isključen, ponovo su postale problem 1960-ih. Kundera je pisao humorističke priče, a 1967. je objavljen njegov prvi roman „Šala”.

Milan Kundera 1976. godine
Milan Kundera 1976. godineFoto: picture alliance / ASSOCIATED PRESS

Nakon što se 1968. godine izjasnio protiv nasilnog gušenja Praškog proljeća, autor je postao persona non grata. Zbog toga što se zalagao za reforme komunizma, isključen je 1969. iz Društva književnika, a iz partije ponovo 1970. Nije više mogao predavati na Filmskoj akademiji, njegove drame su skinute s repertoara, njegove publikacije zabranjene, a knjige uklonjene iz knjižara.

Egzil u Francuskoj

Usprkos cenzuri, Kundera je nastavio pisati. Raskrstio je sa svojom komunističkom prošlošću u romanima „Život je drugdje” (1973.) i „Oproštajni valcer” (1976.). I znao je da ta dva djela neće biti objavljena u Čehoslovačkoj. Umjesto toga pojavila su se u Francuskoj, zemlji koja mu je 1975. ponudila utočište i gdje je najprije predavao u Rennesu, a kasnije i u Parizu.

Milan Kundera čuči u parku
Milan Kundera 1973. godineFoto: AFP/Getty Images

Živeći u egzilu Kundera je nastavio baviti se i književnošću, koristeći i dalje u svojim djelima svoje čehoslovačko iskustvo. S obzirom na to da je bio izvan zemlje kada je 1978. objavio „Knjigu smijeha i zaborava“, socijalističkom rukovodstvu u njegovoj domovini ostala je samo mogućnost da piscu oduzme državljanstvo.

Kundera je 1984. objavio „Nepodnošljivu lakoću postojanja“. Ta knjiga dospjela je na liste bestselera širom svijeta i od Kundere stvorila zvijezdu. Roman je kasnije uspješno adaptiran u film, s Juliette Binoche i Danielom Day Lewisom u glavnim ulogama.

Scena iz filma "Nepodnošljiva lakoća postojanja". Teresa (Juliette Binoche) i Tomas (Daniel Day Lewis)
Scena iz filma “Nepodnošljiva lakoća postojanja”. Teresa (Juliette Binoche) i Tomas (Daniel Day Lewis)Foto: United Archives/IFTN/picture alliance

Bila je to prava knjiga u pravo vrijeme.

Iako su njegova kasnija djela poput „Besmrtnosti” (1990.) također privukla pozornost, njihov uspjeh nije bio tako velik. Neki književni kritičari su te romane smatrali previše filozofskim i esejističkim, drugi su hvalili autora kao pionira morala i kritičara zapadnoeuropske civilizacije i postmodernizma.

Izdajnik?

Socijalizam je ponovo sustigao pisca 2008. kada je optužen da je 1950. izdao jednog oporbenjaka, koji je potom nekoliko godina proveo u radnom logoru. Dokaz je bio navodni zapisnik češke tajne policije.

Milan Kundera, portret iz 1981.
Milan Kundera, portret iz 1981.Foto: picture-alliance/Leemage

Je li Kundera zaista dao takvu izjavu? Ili je netko drugi glumio Milana Kunderu?

– Potpuno sam iznenađen, to je nešto što nisam očekivao, nešto za šta do jučer nisam ni znao da postoji, nešto što se nije dogodilo –  rekao je pisac češkoj novinskoj agenciji.

U stvari, ispod dokumenta nije stajao njegov potpis.

Kundera je prestao javno komentirati svoju prošlost, ali je privatno otputovao u Češku posjetiti svoje prijatelje. Kao čin pomirenja bivši premijer Andrej Babiš ponudio mu je da ponovo dobije češko državljanstvo.

Kundera tu ponudu nije komentirao.

Posljednji praznik beznačajnosti

Kundera je 2014. godine, poslije stanke duge više od jednog desetljeća, objavio novi roman „Praznik beznačajnosti“. U njemu četvorica muškaraca šetaju Parizom i razgovaraju – u dobro poznatom duhovitom i tragičnom Kunderinom stilu – o svojim osobnim problemima.

Ta dugo očekivana knjiga postala je hit širom Europe, iako su kritičari bili podijeljeni. Neki su roman hvalili kao „remek djelo”, dok su drugi govorili o „skučenom djelu o starosti”. A upravo kao i u „Nepodnošljivoj lakoći postojanja” Kundera je pisao o nekim od svojih omiljenih tema: o seksualnosti, filozofiji, o likovima koji razmišljaju na ironičan način, o beznačajnosti života.

(DW)