U starim putopisima, putnici namjernici sa zapada koji su dolazili da “istraže” Balkan, ostali bi očarani njegovim prirodnim ljepotama, ali iznenađeni “neuglađenim” ponašanjem njegovih starosjedioca. Neuglađen u ovom slučaju znači “drugačiji od zapadnoevropskih standarda”, ne nužno i lošiji. Iz tog razloga Balkan se često spominje kao “ružna sestra Evrope”.
U zadnje vrijeme vidimo da sve države Balkana sporo, puževim korakom, ali ipak, idu ka EU integracijama, osim BiH. Ako bi nastavili analogiju starih putopisaca, mogli bi BiH nazvati “najgorom od sve djece” Balkana.
No, jesmo li mi stvarno toliko loši ili je posrijedi loš PR?
Mladi ljudi iz BiH su ili u EU ili na putu za EU. Gdje god da dođu postanu vrijedan član društva ili kolektiva u kojem rade. Dakle, nije do njih.
Stariji, koji ostaju u BiH, životare i preko društvenih mreža gledaju kako im djeca i unuci žive tamo negdje u Evropi.
Potpuno su svjesni i jedni i drugi da je nemoguće porediti kvalitet života ovdje (u BiH) i tamo (u Evropi). BiH još uvijek ima čiste rijeke, dakle kvalitetnu vodu za piće; nezagađenu zemlju, na kojoj možemo proizvoditi visokokvalitetnu hranu; prekrasne planine, koje možemo koristiti kao “zračne banje”; turističke atrakcije, koje milioni ljudi godišnje dođu da posjete… pa u čemu je problem?!?
Živimo u demokratskom društvu, kažu. Imamo slobodne izbore, kažu. Kažu, ali lažu.
BiH je zarobljena država, zarobile su je nacional-partokratske oligarhije, koji koriste i uništavaju prirodna bogatstva zarad lične koristi. Ljudi izađu na izbore, ali njihov glas se ne čuje. Pobjednike izbora odlučuju brojači, a ne glasači. Naizgled nerješivi problemi guše ovu prekrasnu zemlju i ljude koji nisu dio političkog “ekosistema” u njoj.
Nacional-partokratskim oligarhijama trenutno stanje “kontrolisanog haosa” odgovara, jer mogu da love u mutnom i budu sigurni da nikada neće odgovarati ni za jedan namješteni tender, zaposlenje bez konkursa i razna druga zaobilaženja propisa i procedura. Njima se ne ide u EU, jer tamo vlada vladavina zakona.
Promjene ovakvog stanja mogu nastati samo koordiniranom akcijom iznutra, ali i izvana. Ne može Evropa da zamijesi kašu i ostavi narodu BiH da je sam pokusa.
Gospođo Evropo, “primi nas” u EU društvo. Vama ne može donijeti štetu nas 2,5 miliona, koliko nas zaiste trenutno živi u BiH, a svima nam može biti od koristi.
BiH ostaje zarobljeno društvo jer ljudi dijelom glasaju iz straha od ponovnih ratnih sukoba. Nama EU znači puno više od ekonomske zajednice. Nama je to garancija da neće biti novog rata. To bi i vama trebao da bude motiv, da više nikada na evropskom tlu ne bude rata.
Sjetite se, EU je nastala iz potrebe okončanja ratova na tlu Evrope. Završite posao i primite i BiH u tu mirovnu zajednicu. Primite ovo neodgojeno dijete ružne sestre Evrope u svoje društvo, bićete nagrađeni trajnim mirom na Balkanu.
