Haris Pašović:Nije normalno da se Konaković, Nikšić i Kojović upliću u lokalne probleme

Reditelj i direktor “East – West Festivala” Haris Pašović ne krije da je razočaran rezultatima “trojke”, koja je na vlast u Kantonu Sarajevo stigla zahvaljujući i njegovoj podršci. Komentira odnos te, sarajevske vlasti prema kulturi, predviđa šta će biti na narednim Općim izborima, analizira nasilje u svijetu u kojem živimo i otkriva u koje snage vjeruje

Piše: Senka KURT

Interview: Kad je završen rat, vjerovali smo da se nećemo morati toliko baviti politikom. No, grdno smo se prevarili. A pogoto evo ovih zadnjih godinu i pol dana, kad umiremo zbog loše politike. Naši životi postali su politika, u kojem god smjeru se okrenemo. Je li Vaš život politika?

Pašović: Jeste, koliko i svačiji. Nedavno sam osvijestio da sam prije rata, kada sam već imao 28 godina, bio odrastao čovjek, od političara znao Josipa Broza Tita, Milku Planinc, zašto što je bila žena na čelu jugoslovenske Vlade, Antu Markovića, Branka Mikulića. To je bilo četiri, pet političara. Nisam tada morao da se bavim svakodnevno politikom.

Interview: Šta to govori? Da ste bili nezainteresirani za politiku ili su naši životi postojali i van politike?

Pašović: Mislim da je u pitanju ovo drugo. Mi smo bili slobodni ljudi koji smo živjeli u zemlji koja je imala svoj politički život koji nije morao da te se tiče na dnevnoj bazi. Naravno da sam bio svjestan u kakvoj vrsti sistema živim, znao sam sve njegove dobre i loše strane. A ovo što je danas? Ja ne bih rekao da je to politika. Mi smo izloženi jednom realitty show programu, u kome su političari zvijezde, oni su influenceri, oni su celebrities, oni nisu političari u pravom smislu.

Kod nas nema prave ljevice

Interview: A zapravo je trebalo biti potpuno drugačije. Politika je zamišljena kao plemenita vještina. No, ovdje se pretvorila u svoju suprotnost. I ne samo ovdje, već na cijeloj Planeti.

Pašović: Promijenili su se društveni, ekonomski, pa i politički odnosi. Veoma sam sklon interpretaciji francuskog filozofa, anarhiste Guy Deborda, koji je već krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme revolucija u Europi, koje su izgledale kao reformatorske, rekao da u budućnost, to jeste u našoj sadašnjosti, glavni odnos u društvu neće biti novac nego spektakl. I mi smo došli u to društvo spektakla, u kojem je važnije da je nešto spektakl nego šta suštinski znači i koju vrstu socijalnih, ekonomskih, političkih konsekvenci ima. Tako da je danas potpuno anonimna jedna učiteljica koja 40 godina, izvodi generacije da budu čestiti, vrijedni ljudi, koji doprinose svojoj zajednici. Ali ako ste starteta, operišete usta, izaći ćete na svim naslovnicama.

Interview: To nešto govori i o nama o konzumentima medija…

Pašović: Pa govori da smo dio jednog cunamija, koji je posljedica neoliberalnog kapitalizma. To je također posljedica odsustva demokratskih procesa i jednog užasno velikog neuspjeha ljevice u cijelom svijetu, naročito u Europi, da u posljednjih 50 godina izradi alternativu onome što se činilo da je komunizam na početku 20. stoljeća.

Interview: Kad onda govorimo kod nas, šta je ljevica konkretno u BiH?

Pašović: Pa, kod nas nema prave ljevice. Prava ljevica je ovo što se razvija posljednjih 10 ili 15 godina u Europi, pa i u Hrvatskoj sa koalicijom „Možemo“. To su socijalni i zeleni pokreti. Oni su već sada uznapredovali, još imaju teškoću da se politički definitivno artikulišu, ali očigledno su jači. Glasači ih prepoznaju i biraju da vode.

Interview: Mi nemamo takvih pokreta u BiH. Nemamo da budem konkretna alternative ljevici. Šta nam preostaje?

Pašović: Desnica! I to je proces koji se upravo zaokružuje u BiH. Sada imamo tri zaokružena savremena nacionalizma. Oni nisu isti kao nacionalizmi iz 90-tih. Sad imaju iskustvo, također imaju pogodnost tog društva spektakla, te pogodnost u svjetskim okvirima, gdje su se desnica i populizam uspostavili kao važan faktor.

Interview: Je li današnja desnica desnija od one iz 90-tih?

Pašović: Sada je bolje artikulisana, postojanija. Sada ju je teže konfrontirati, ako neko želi. Pa se desnica kod Bošnjaka ugleda na onu u Turskoj. Hrvatska desnica je desnija od HDZ-a u Hrvatskoj, a srpska desnica u BiH vodi radikalnije procese nego što se vode u Srbiji. No, mi nemamo politički artikulisan odgovor nacionalizmu zato što, na primjer, Socijaldemokratska partija, koja je možda najbliže onome što bih BiH kao jedinstvena zemlja mogla da funkcioniše, nikada nije riješila svoj odnos prema nacionalnom pitanju. To je nešto što je nemoguće. To pitanje je prvi put započeto da se rješava na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, pa poslije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a. Ono što je ZAVNOBiH uspostavio kao početak ravnopravnosti nacionalne, etničke, rodne i svake druge u BiH je stvarno osnova svakog demokratskog društva. Ignorisanje toga, bez obzira šta se sve dešavalo u međuvremenu, je dovelo do ovoga da imamo vrlo krhku opoziciju i ne vidim da će se uskoro razviti savremeni oblik koji će nas približiti evropskim tokovima progresivne političke misli.

Interview: Kome je uopće stalo do toga? Imamo tri desnice, slabu opoziciju, ove koji su malo vlast, malo opozicija. I na kraju aktiviste, one koji glasno govore i na kraju budu meta. I pozicije i opozicije.

Pašović: To jesu tri desnice, ali to je jedna desnica jer dijele potpuno identične ciljeve, nacionalne države i samo se razlikuju u predznaku. Ali njihovi ciljevi za stvaranje jednog konzervativnog  društva, koje je vrlo rigidno i autoritatrno, to je tendencija.

Interview: Kako je moguće da lideri te tri nacionalne stranke baštine tu istu ideologiju, nazadnu, retrogradnu?

Pašović: Ja mislim da su oni savremeni oligarsi i da su njihove partije oligarhijske strukture. A uvijek je u oligarhijama isti cilj – lični. Lični interesi, bilo materijalni, bilo zadovoljavanje ega, želje za vlasti, afirmacije vlastite ličnosti ili određene grupe. Mi ne vidimo nikakvu konsistenciju u njihovom djelovanju. Milorad Dodik stalno mijenja poziciju, više je oportunista nego ideolog. Bakir Izetbegović je promijenio kurs SDA, koja je s Sulejmanom Tihićem krenula ka građanskom i nacionalnom smjeru. Što se tiče Dragana Čovića on je uvijek imao oligarhijski pristup. A onda u opoziciji imamo nedovoljno artikulisane politike koje ne mogu da pariraju jakim oligarhijskim postavkama.

Živimo u primitivnoj civilizaciji koja voli da ratuje

Interview: Ili neće?

Pašović: Možda i neće. Ali i oni koji hoće, očigledno da ne mogu.

Interview: O opoziciji ćemo kasnije, još samo jedno pitanje da zaokružimo ovaj „blok“. Od Daytona do danas smo konstanstno u tenziji, prijetnje, ucjene, odvajanja, prekrajanja, u krizi se pominje i rat. Bojite li se Vi novog rata? Strahujete li?

Pašović: Ljudi su uvijek blizu nasilja. Mi smo se to uvjerili, ne samo kod nas. U 20. stoljeću nije bio niti jedan dan bez rata. Na žalost, živimo u primitivnoj civilizaciji koja voli da ratuje. Da li kod nas ima uslova da te snage koje žele rat da to pokrenu? Mislim da nema. Promijenile su se i političke i ekonomske pretpostavke koje bi mogle započeti još jedan rat.

Pašović: Šta radi “trojka”? Problemi se samo gomilaju

Interview: Ali, činjenica je da konstantno živimo nasilje. Bilo ono u stvarnom životu, bilo ono preko društvenih mreža. Demonstriramo da smo nasilno društvo. To nam postaje normalnost. Posebno je brutalno bilo nakon rušenja crkve u dvorištu Fate Orlović u Konjević polje.

Pašović:  To se ne smije podcijeniti, ali mislim da je u pitanju nemoć, blef kukavica. S druge strane i nedostatak sankcija za govor mržnje. Čitav pristup govoru mržnje mora biti precizniji. To nije lako. Kad je u pitanju konkretan događaj, javnost nije bila pripremljena, niti je taj događaj izveden na način koji ne bi proizveo tu vrstu reakcije. Moglo se to i drugačije, manje dramatičan način. A ovo je napravljeno kao spektakl da bi izazvao tu vrstu reakciju.

Interview: Sad ćemo pričati o vlasti u Kantonu Sarajevu. Vi ste prije njihovog izbora vrlo otvoreno bili njihov zagovornik. No, ne samo Vi nego i drugi koji se usude kritizirati ih, osjete to na neki način. Postali su preosjetljivi na kritike. Zašto?

Pašović:  Puno nas je, možda i po prvi put, a ja sigurno vrlo aktivno bio uključen u kampanju da podržim da nova vlast dođe i u općinama i kantonu. Više se taj zbir strašnih afera koje je SDA proizvodila nije mogao podnijeti. Bilo je više sramota to i slušati. Mislio sam da je bolje da neki drugi ljudi pokušaju nešto napraviti. I to je bilo uspješno. Promijenili smo vlast koja je proizvodila afere i djelovala na vrlo korumpiran način. I dali smo neko vrijeme da se nova vlast snađe. Svi mi zajedno. I oni koji nisu glasali za njih. Javnost nije reagovala na početne gafove. Ali, sad je već prošlo sedam, osam mjeseci. I sad javnost očekuje rezultate. A rezultati ne postoje. Samo gomila raznih problema. Ono što javnost najviše može doprinijeti ovoj ili bilo kojoj vlasti jeste da budu kritični, da bi vlast mogla da se koriguje, vidi gdje griješe, da vidi šta ljude najviše iritira. Javnost u Sarajevu se bavi vlastitim životom, ima li smeća, je li pokošena trava, imamo li pristup bolnicama, šta nam je s kulturom. Raspravljamo o pitanjima koji se tiču lokalne zajednice zbog čega i jesmo birali ovu vlast. Zato je, mislim, dobra reakcija javnosti na pitanja koja ova vlast ne rješava.

“Trojka” je pokazala da je lojalnost važnija od činjenica

Interview: S druge strane loša je reakcija vlasti na reakciju javnosti. A to je, za mene, potpuno neočekivano.

Pašović: Iskreno rečeno, ne znam je li potpuno neočekivano. Tu nema novog političkog mišljenja. Jer da ima upravo bi se ta vlast potrudila da uspostavi odnos sa građanima, a ne da ga ignoriše ili se ljuti ili počne da reaguje kako je reagovala SDA. Čini mi se da je izuzetak od toga premijer Edin Forto. Utisak mi je da ne zatvara taj kanal komunikacije s javnošću. Svi drugi drugi odbijaju to kritičko mišljenje. Posebno je zabrinjavajuće da su vođe opozicije nastavili praksu svojih oponenata, da vaninstitucionalno rješavaju probleme, a ne njihovi ministri, njihova Vlada i njihovi načelnici. Njima je normalno da Elmedin Konaković rješava probleme ministra za kulturu. Potpuno je normalno da Nermin Nikšić govori u ime Grada Sarajeva. A to nije normalno. Potpuno je normalno da Peđa Kojović komentariše recimo Jazz festival. Nije normalno da se šefovi partija tako ponašaju. Borili smo se protiv plemenskih vođa, a dobili smo lokalne vođe. Oni govore umjesto institucija ili načelnika koje smo mi birali.

Interview: Zašto su Konaković, Nikšić i Kojović na sebe prebacili tu odgovornost lokalnog nivoa. Pa nisu oni šefovi partije samo u Sarajevu?

Pašović: Oni ne bi trebali da se bave Sarajevom. Oni bi trebali da se bave stvaranjem pretpostavki za naredne, opće izbore. Umjesto toga oni se upliću u lokalne probleme. Šefovi partija bi trebali obratiti pažnju na dugoročno dramatično, strateško pitanje kad je u pitanju BiH. Mi već 150 imamo situaciju da srpski i hrvatski nacionalisti žele podijeliti BiH. To nije stvar od 90-tih. To traje od Berlinskog kongresa. Taj projekat nikada nije završen. Na koji način ćemo mi taj projekat skinuti sa dnevnog reda? A osnovno je pitanje, kako god to zvučalo građanski orijentiranim ljudima, kakva će biti pozicija Bošnjaka. Pitanje je da li će Bošnjaci uspjeti da pronađu politički, nacionalni, kulturni, vjerski način, ravnotežu, koja će spasiti i BiH, ali i Bošnjake. Ne vidim ni u jednoj partiji, pa čak ni u SDA, niti u NiP-u, koje su to ideje u vezi sa vizijom Bošnjaka u narednoj deceniji.

Interview: Nema tih vizija, ideja jer mi se čini da je samodovoljna „Republika Sarajevo“.

Pašović: To je bez veze jer ne rješava osnovni problem. A taj problem ima tri moguća ishoda: Da se nađe rješenje, drugo da bude ovako kako je sada, što je gubitak za Bošnjake i treće da Bošnjaci sve manje imaju udjela u političkom i kulturnom životu u BiH. I postaju sve više vjerska grupa, što bi stvarno bila najgora opcija. U tom smislu je vrlo indikativno šta se dešava u Sarajevu. Jer na Sarajevu mi možemo da vidimo do koje mjere su ove tri partije sposobne da nam osiguraju normalan život. Ne neki apstraktni politički život.

Interview: I kulturni. Pa ćemo kratko i o sastanku na kojem ste svojevremeno bili Jasmila Žbanić, Danis Tanović i Vi s jedne, te Dino Konaković, tada kao premijer Kantona Sarajevo s druge strane. Žbanić je nedavno objavila kako je bila šokirana Konakovićevim stavom da ovdje nema napretka bez stranačke iskaznice.

Pašović: On je nama tačno to rekao, da ne možemo biti direktori neke institucije ako nismo članovi partije. Mi ga zapravo o tome nismo ni pitali. To je bio principijelan razgovor. Jasmila nije mogla da vjeruje da razgovor ide u to pravcu, da samo članovi partije mogu biti u upravnim odborima, direktori. Onda je Jasmila, da bi do kraja ogolila tu, činjenicu pitala: Da li to znači, Dino, da Danis, Haris i ja ne možemo biti direktori neke kulturne institucije. On je rekao: Da, to znači to.

Interview: I to se nikada nije i neće promijeniti, bez obzira što je Konaković tada bio u SDA, a danas je lider druge stranke.

Pašović: Taj se princip neprekidno primjenjuje. Konaković je stao u zaštitu ministra kulture (kojeg niko nije ni napadao) u slučaju Jazz festivala. Pokazalo se da je je dakle lojalnost važnija od činjenica i reakcija javnosti.

Interview: Prepoznajete li kulturnu strategiju koju namjerava provesti “trojka”?

Pašović: Nakon što smo komentarisali mnoga značajna pitanja od društvenog značaja sada smo došli do pitanja u kojem smo mi najkompetentniji, a to je posao kojim se mi bavimo. Mi 30 godina, tokom rata i nakon rata izgrađujemo kulturu u ovoj zemlji. I to vlastitim snagama, vezama i često vlastitim sredstvima. Držali smo taj svijet vezan za Sarajevo. Mislim da je sada politička orijentacija da međunarodni festivali, međunarodna kultura u političkom smislu njima nisu bitni. Oni još neće dirati, u ovom trenutku Sarajevo film festival jer ima i turističku dimenziju. Ali mislim da svi ostali, pogotovo međunarodni festivali, neće imati podršku. Kako drugačije to protumačiti kad znamo da je ministar Avdić podržao sedam projekata Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, od kojih je jedan projekat administrativni i tehnički troškovi. I identično kao bivši SDA ministar Kenan Alikadić podržao rad nacionalnih društava, što nije problem, ali je multiplicirao podršku. Tu se vidi orjentacija, da podrška ide na nacionalne projekte, a da se podrška uskraćuje međunarodnim projektima.

Interview:  I šta će biti posljedica te i takve strategije?

Pašović: Moram reći da to nije počelo sada, traje to zadnjih pet godina. To je započela SDA, koja je podržavala međunarodnu kulturu, ali kako je taj Erduanovski uticaj rastao tako se smanjivao interes SDA za međunarodne projekte, uključujući i filmske. Došli smo do toga da je smaknut sada Jazz festival, uskoro će i drugi, manji festivali.

Interview: Šta je interes vladi da uguši te festivale?

Pašović: Ojačavanje nacionalnih pozicija u svakom smislu, pa i u kulturnom. I pojačavanje te konzervativne ideje. Možda na to ne pristaju Naša stranka i SDP, koji su dio koalicije, ali ovdje nije riječ o programskoj već o koaliciji koju je povezalo zajedništvo protiv SDA. Edin Forto nije mandatar, on nije imenovao ministre, on je samo prvi među jednakima. On nema mogućnost da utiče na neku politiku. Kao što niko od njih nema. Zato se pojavljuju partijski šefovi koji vode politike svojih ministarstava. Mi nemamo u Sarajevu jedinstvenu vladu. To je jedna mehanička vlada koja se međusobno toleriše jer je zajednički interes da SDA ne bude na vlasti.

Interview: Ali, to onda nije ništa. To je nedovoljno.

Pašović: Da, nedovoljno je to da bi se formirala neka konstruktivna stvarnost. Slažemo se, neka ne bude SDA, ali da vidimo šta je umjesto toga. Ali, mi to ne vidimo, jer nema definisane politike. Zato mislim da je vrlo izvjesno da će na narednim izborima nastati koalicija bošnjačkih partija, one su ideološki i programski pozvezane.

Na izborima će koalirati SDA, NiP i Stranka za BiH

Interview: U prijevodu, koalirat će NiP sa SDA?

Pašović: I vjerovatno još i Stranka za BiH. Ne smije se iz te kombinacije isključiti Semir Efendić, koji ima najbolju istoriju saradnje s građanima, od omladine SDA, do stranačkog aktiviste, koji je išao od vrata do vrata. Stekli su povjerenje ljudi, pomagali, učinili im život kvalitetnijim. Ali, ne treba zanematiti da Efendić ima vrlo konzervativnu politiku, koja se ideološki ne razlikuje od temeljne politike SDA i NiP-a. Meni je to novi raspored snaga nego kao pluralizacija bošnjačkog političkog tijela.

Interview: Nama svi izbori prebrzo dolaze. Česti su i eto nam Općih već iduće godine. Nemamo nekog razloga za optimizam?!

Pašović: Pa, nacionalisti uvijek imaju razloga za to. Za nas, koji više preferiramo građansku opciju od nacionalne, mislim da ne treba imati iluzije, trebamo biti realni. A mislim da u ovom trenutku nije realno da budemo optimistični. Ne vidimo koje su to snage na terenu koje mogu da podnesu velike probleme. Ljudi koji podržavaju SDP i Našu stranku mogu da se nadaju nekom dobrom koalicionom kapacitetu. Ali, ponovo se vraćamo na sadašnju situaciju, ako sada Naša stranka, SDP i NiP ne naprave koalicioni program…

Interview: … ali oni stralno tvrde da imaju Program, svojevremeno se to zvalo “Sarajevski dogovor”.

Pašović: Znam, ali gdje je to?!. Sedam, osam mjeseci nema niti jedne tačke koja je riješena. Samo one koje se gomilaju. Svaki dan je novi problem. Nema rješenja.

Interview: Za prošle lokalne izbore, prvi put ste javno, otvoreno podržavali, dali podršku onima koji jesu na vlasti u Kantonu Sarajevo. Hoćete li to ponovo uraditi i za koga?

Pašović: Mislim da neću, na taj način se izlagati. U ovom trenutku razmišljam možda i kao najveći dio ljudi u BiH, a to je šta da radim kad je u pitanju neki politički izbor. Realno je da mladi razmišljaju o odlasku u neku drugu zemlju, a da ljudi koji ostaju ovdje… Za njih je najveća opasnost da padnu u neku vrstu političke depresije, u kojoj im je svejedno šta će biti, šta će se događati. Reći ću nešto što se čini smiješno, ali mislim da je to najveći optimizam. Postoji jedan, dosta jak pokret, koji štiti rijeke u BiH i mislim da je ta svijest, koja se pojavljuje, ekološka, koja ima i regionalnu dimenziju, osnov za neku zelenu i socijalnu politiku, koja bi mogla da se razvije u narednih 10, 15 godina. Prema tome, ako ima nešto optimistično, onda su to ekološke akcije. To je najvažnija politička aktivnost za budućnosti BiH.

 

Prethodna vijest

BiH do sada platila više od 12,5 miliona eura zbog kršenja ljudskih prava

Naredna vijest

Jasmina Balta završila Kraljevsku vazduplovnu akademiju u Velikoj Britaniji