Bošnjaci su dali 8372 svoje duše, koje su ubijene u srebreničkom Genocidu. To je JEDINA, PRAVA I NEPOBITNA ISTINA i ona ne služi da se sa njom lakše ili teže živi, nego da se u istoriju upiše zlo, kako se ne bi ponovilo u budućnosti.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
“Pozivam Bošnjake da daju svoje najbolje ljude i da sjednu sa međunarodnim ekspertima i da utvrde činjenično stanje i istinu što se tiče Srebrenice. S njom ćemo lakše živjeti, sa pravom istinom.”
Sprdnja sa zdravim razumom
Milorad Dodik je ovo rekao koliko juče bez i da je trepnuo. A šta to pretpostavlja? Pa to pretpostavlja da su do sada svi oni koji su se bavili Srebrenicom, računajući i Dodikovog negdašnjeg prethodnika Dragana Čavića najobičnije budale i nadriznalci. Baš tako, potpune budale.
Oni su tek tako zaključili istinu, istinu koju je i Međunarodni sud verifikovao kao genocid, ali zaboli Dodika donji dio leđa za istinom. Jer, eheej, bajo moj, ima Dodik svoje istoričare, voditelje, novinare, glumce, ratnike i političare, koji znaju tzv. pravu istinu.
Ima Mile onog nesrećnog Karganovića, koji pere silne dolare na tzv. Istrorijskom projektu Srebrenica, a zapravo se bavi opskurnim teorijama zavjere, koje čak ni Dodiku nisu svarljive. Eto, čak se i Milorad usteže da mapira Karganovićevo čedo kao nešto relevantno. On se usteže, ali novčani tokovi se ne ustežu.
Za tog nesrećng Stefana Karganovića, gore pomenuti nekadašnji predsjednik entiteta Republika Srpska Dragan Čavić kaže da mu je mjesto iza rešetaka i da samo iz zatvorske ćelije može pisati budalaštine i nebuloze o Srebrenici.
Na nesreću zdravog razuma, tako ne misli Milorad Dodik.
I dok Karganović lupeta za narodne pare, Milomir Marić u prekodrinskoj «ĆIRILICI» lupeta za pare Vučićevog režima. On, naime smatra da su u Srebrnicu ’95 dovlačeni leševi kako bi se «popunila kvota». E, taj Marić importira svoje smeće od emisije na banjalučkoj Alternativinoj televiziji, pa se Srebrenica opet smiješta u sferu sprdnje. Ni više ni manje.
U toj i takvoj emisjij ratni zločinac Vojislav Šešelj žali se na loše naoružanje srBskih vojnika, koji su zbog istog bili jako nedjelotovrni prilkom egzekucija. Ratni zločinac Vinko Pandurević, kao i optuženi za ratne zločine Tomislav Kovač nadjebavaju se i šale dok se sprdaju sa kostima mrtvih u genocidu. I samo veselo i opušteno (sic!)
Pa da, dabome da je banjalučka ATV kažnjena od strane RAKA-a sa 34 hiljade maraka za redistribuciju ovog smeća, koje truje svaku zdravu ljudsku jedinku. Kako je porodicama preživjelih iz Srebrenice, čovjek ne smije ni pomisliti.
A, zašto je sve ovo važno. Zato što kad Dodik kaže » mi ne bježimo od istine, mi hoćemo da napravimo komisiju koja će doći do istine o zbivanjima u Srebrenici”, Dodik misli da će neko sličan ili doslovno neko od gore pobrojanih biti u toj komisiji.
Sakaćenje leševa
Nije daleko ni dan kada će Dodik napraviti komisiju, koja će poput povijesnog koljača kratiti za ime leš po leš. Tijelo, po tijelo. I sve dok se broj od 8372 ne «katira» na «prihvatljivu» cifru od 1000 ljudi. Budite sigurni u to! I to nije produkt morbidnosti potpisnika ovih redova, nego ciljeva velikosrBske politke, na koju je Dodik najahao. Prije konca, valja se podsjetiti da sam Milorad Dodik kaže, kako su Potočari pazite sad, tek ratno groblje.
I budimo do kraja iskreni, kada je ono ZLO od Vjerice Radete pravilo tviter performanse sa umrlom Hatidžom Mehmedović i njenom mrtvom djecom, većina srBskih nacionalista se ili smijala u sebi ili odobravajuće ćutala. Zlo je što je danas srBski nacionalizam većinski srpski narativ.
Pa neće proći mnogo, a da se narativ o «izmaštanoj Srebrenici» prenese u škole, institucije, fakultete…
I onda Dodik sa te pozicije osjeća moć da pozove neke bošnjačke Šešelje, šta li koji bi odredili koliko je ljudi pobijeno u humanitarnoj akciji VRS-a i paravojnih formacija uz punu asistenicuj Srbije, jel tako? (sic!) Još korak, maleni korak dijeli Dodika od pravaško-ustaške scene u Hrvatskoj na čelu sa parapovijesničarem Lozom, koji optužuje Srbe da su činili genocid u NDH nad Hrvatima.
Još sekund povijesni i osvanuće naslov da su Bošnjaci činili genocid u Srebrenici nad Srbima po identičnoj matrici. I to, ako je vjerovati istorijskoj nužnosti, za očekivati je da se takva gnusoba oznani ili na javnom servisu ili na nekom satelitskom mediju.
Zakonski podržana nekrofilija
Ali, zašto je to toliko važno? Evo zašto. Mi zakonski nemamo niti jedno sredstvo da bi prekinuli Dodikov revizionistički pir. Doslovno smo legalistički uškopljeni. Jer, sjetite se po ko zna koji put. U zemlji u kojoj je počinjen genocid i najgnusniji zločini nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, NE POSTOJI ZAKON koji zabranjuje negiranje genocida i zločina. Još prostije, može Dodik medijski kreirati ako hoće i Srebrenicu 2.0. u kojoj je izvršen genocid nad Srbima. A sljedstveno tome može ZABRANITI pominjanje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Paradoksalno, prije će potpisnik ovih redova iza rešetaka zato što konstatuje činjenice i piše istinu o srebreničkom genocidu, nego li će Dodiku faliti i dlaka sa glave zbog nebuloza o Srebrenici. Još paradoksalnije, jer ima još pardoksalnije, Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida, zajedno sa Dodikom nisu podržali niti njegovi bošnjački hababi u Sarajevu, isti oni koji se k’o biva bune, protestuju i oštro se protive, šta god im to značilo.
Jer.
Jer, da se ne lažemo, njima je Srebrenica jednaka pripizdnina kao i Dodiku, a služi im isto kao i Dodiku tek za izborno pumpanje stranačkih mišića. Ne vjerujete? Otiđite u Srebernicu u ove novembarske dane predveče, pa ćete vidjeti šta je kraj svijeta.
A na Dodikovu prozivku kako je red da Bošnjaci daju svoje najbolje ljude glede Srebrenice, autor ovih redova može reći samo jedno:
– Bošnjaci su dali 8372 svoje najbolje duše, koje su ubijene u srebreničkom Genocidu. To je JEDINA, PRAVA I NEPOBITNA ISTINA i ona ne služi da se sa njom lakše ili teže živi, nego da se u istoriju upiše zlo, kako se ne bi ponovilo u budućnosti.
