Od Bilinog polja do Sarajeva, od navijačkih tribina do ćevabdžinica, Bosna i Hercegovina sprema poseban oproštaj Dijamantu, koji je više od 20 godina bio jedan od simbola nogometa i donio toliko sreće i radosti
Piše: Interviewsport
Bilino polje sutra od 20:45 sati bit će poprište utakmice Bosne i Hercegovine i Švedske, ali i mjesto jednog od najemotivnijih trenutaka u novijoj historiji bh. fudbala.
Edin Džeko (40) posljednji će put istrčati na teren u najdražem dresu.
Rekorder reprezentacije Bosne i Hercegovine sa 151 nastupom i 73 postignuta pogotka oprostit će se od nacionalnog tima pred navijačima koji su ga više od dvije decenije gledali, slavili njegove golove, tugovali nakon poraza i zajedno s njim sanjali velike stvari.
Takmičarski ulog protiv Švedske bit će važan, ali će sutrašnja večer imati i jednu sasvim drugu dimenziju. Od prvog zvižduka do posljednjeg aplauza sve će biti podređeno čovjeku čiji je broj 11 odavno prerastao običan broj na dresu.
U 11. minuti utakmice očekuju se ovacije i posebna koreografija BH Fanaticosa, u znak poštovanja prema broju koji je Džeko nosio tokom reprezentativne karijere.
Očekuje se da će kapiten igrati onoliko koliko selektor odluči, a nije isključena ni mogućnost da posljednjih reprezentativnih 90 minuta provede na terenu.
Ali pravi oproštaj neće početi posljednjim zviždukom. On će tek tada početi.
Počasni krug
Iz Fudbalskog saveza BiH upućen je apel navijačima da nakon završetka utakmice ne napuštaju stadion. Zvanična ceremonija bit će održana tek nakon posljednjeg sudijskog zvižduka i uključivat će svečani špalir, dodjelu zahvalnica i posebna iznenađenja za Džeku.
A onda će kapiten krenuti u svoj posljednji počasni krug.
I upravo tada dogodit će se nešto što ovu oproštajnu noć čini većom od samog fudbala.
U saradnji s Udruženjem Pomozi.ba organizirana je humanitarna akcija. Navijači su pozvani da na stadion ponesu plišane igračke, ali uz važno pravilo – igračke se ne smiju ubacivati na teren tokom utakmice.
Tek nakon posljednjeg zvižduka, kada oficijelni spiker da znak i Džeko krene u počasni krug, s tribina će poletjeti plišanci. Nakon toga bit će proslijeđeni dječijim domovima širom Bosne i Hercegovine.
Jedan oproštaj tako će postati i nečiji poklon.
„Za mene reprezentacija znači sve“
Džeko je danas, na press konferenciji uoči utakmice sa Švedskom, otvoreno govorio o emocijama koje ga prate pred posljednji reprezentativni nastup.
– Osjećam se zbunjeno, ne znam šta osjećam. Želim uživati i pokušati ostvariti dobar rezultat. Dat ćemo sve od sebe jer će utakmica biti emotivna. Za mene reprezentacija znači sve, igrati za nacionalni tim, to je san svakog djeteta, ostvariti sve to s reprezentacijom je najbolje što se desilo u mojoj karijeri – rekao je.
A što je utakmica bliža, priznaje, emocije postaju sve jače.
– Sve sam emotivniji, pritisak u grudima, dječački osjećaj kao da treba prvi put da igram utakmicu. Prije i poslije utakmice će biti teško sakriti emocije, ali kad krene zvižduk tu nema razmišljanja o nečemu drugom. To je bitna utakmica za nas, tih 90 minuta glava će biti na pravom mjestu – priznao je.
Na pitanje postoji li mogućnost da promijeni odluku, Džeko je bio jasan:
– Ovo je taman, ne bih ja odlučio da nije to to.
Kada govori o najdražim trenucima reprezentativne karijere, izdvaja ono što je obilježilo generacije navijača – Svjetska prvenstva.
– Dva Svjetska prvenstva, to je na neki način bila kruna kvalifikacija, sigurno najljepše za cijelu BiH što se desilo što se tiče fudbalske strane. A gol, možda zadnji protiv Velsa, ima najveću snagu i emociju – naveo je Džeko.
Klupa može čekati
I dok se javnost već pita šta će Džeko raditi kada jednog dana definitivno završi igračku karijeru, on zasad nema razrađen plan.
O prelasku s terena na klupu, kaže, nije ozbiljno razmišljao.
– Zasad nema budućnosti, nisam nešto previše razmišljao o trenerskom poslu. Hoću da završim s fudbalom na najbolji mogući način, poslije toga da malo odmorim s obzirom na to da skoro već 20 godina, malo i više, igram – rekao je.
To ne znači nužno kraj njegove klupske karijere. Naprotiv, Džeko ne želi unaprijed zatvarati vrata niti donositi odluke prije nego što zaista dođe vrijeme za njih.
Prvo želi – odmor.
– Svašta nešto se prošlo, mnogo pritiska koji ide uz sve. Za početak planiram da odmorim pa ćemo vidjeti – poručio je.
Nakon više od dvije decenije profesionalnog fudbala, možda je upravo to jedina odluka koju trenutno želi donijeti. Sve ostalo može čekati.
Sarajevo mu priprema broj 11
Dok će se posljednji detalji za utakmicu pripremati u Zenici, Sarajevo će svog kapitena ispratiti na svoj način.
Grad Sarajevo i gradonačelnik Samir Avdić organizirat će poseban program povodom oproštaja kapitena i najboljeg strijelca u historiji reprezentacije BiH.
Na zgradi ispred Vječne vatre u centru Sarajeva bit će postavljena do sada najveća postavka reprezentativnog dresa s brojem 11.
Iz Gradske uprave naglašavaju da neće biti organizirano javno okupljanje građana. Riječ je o simboličnom gestu kojim se Sarajevo želi odužiti čovjeku koji je godinama bio dio njegovih najvažnijih sportskih priča.
A Sarajevo je, čini se, odlučilo da Džeki zahvali i onako kako najbolje zna – hranom, jednostavno i bez velike filozofije.
Jedanaestka u pola somuna
Udruženje sarajevskih ćevabdžija odlučilo je da 2. oktobra u ćevabdžinicama koje su njihove članice gostima umjesto tradicionalne desetke posluži – jedanaestku u pola somuna.
Broj 11, naravno, simbol je Džeke.
– Jedno veliko hvala, Edine – poručili su iz Udruženja.
A onda objasnili zašto:
– Jer Edin nije bio samo broj 11. Bio je čovjek uz kojeg smo slavili, tugovali, vjerovali i ponosili se.
Ćevabdžije kažu da su željele napraviti nešto što je „naše, sarajevsko i jednostavno“.
– Nešto što pripada gradu u kojem se ćevap jede s posebnom ljubavlju i u kojem se o velikim ljudima uvijek priča uz pola somuna, luk i čašu razgovora.
I poruka je ista kao ona koja će sutra odzvanjati tribinama:
– Edine, hvala ti za sve što si uradio za našu reprezentaciju i Bosnu i Hercegovinu.
Jer možda se jedna reprezentativna karijera zaista može svesti na statistiku – 151 nastup i 73 gola.
Ali ono što ostaje iza tih brojeva ne može stati u tabelu. Ostaju utakmice koje se pamte, golovi koji su se slavili u kućama, kafanama i na ulicama, djeca koja su zbog njega počela igrati fudbal, dresovi sa brojem 11 i generacije navijača koje će pamtiti gdje su bile kada je Edin Džeko posljednji put istrčao za Bosnu i Hercegovinu.
Sutra će na Bilinom polju biti važna utakmica. Ali bit će to i više od utakmice. Bit će to posljednjih 90 minuta jednog reprezentativnog poglavlja.
A kada posljednji put zazviždi sudija, kada Džeko krene u svoj počasni krug, kada s tribina polete plišane igračke i kada hiljade ljudi ustanu da ga pozdrave, broj 11 više neće biti samo broj na dresu.
Bit će uspomena.
I možda će tada, između posljednjeg aplauza i suza, ostati samo ono najjednostavnije što se jednom kapitenu može reći: Hvala ti, Edine!
