Iako je prošlo godinu dana od dolaska nove administracije, teško je znati kakva je trenutno politika prema Balkanu i ima mnogo nejasnoća o prioritetima SAD u regionu. Je li to razlog zašto BiH, Srbija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Albanija još nemaju američkog ambasadora
Piše: Marko PROTIĆ
Kada je lijepo vrijeme u Washingtonu, od veleljepne modernističke zgrade koja nosi ime po Harry S. Trumanu, a gdje je sjedište State departmenta, do Bijele bele kuće potrebno je 20 minuta prijatne šetnje.
Ipak, od povratka predsjednika Donalda Trumpa na funkciju, ove dvije institucije američke politike djeluju udaljeno kao nikad u novijoj istoriji, a čini se kao da o vanjskoj politici SAD suštinski odlučuje samo jedan čovjek.
U centru Trumpove vanjske politike u prvoj godini drugog mandata su bili Bliski istok, Ukrajina, Venecuela i Iran, dok je region Balkana ostao izvan vidokruga, podsjeća BBC na srpskom.
O tome svjedoči podatak da u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji još nema ambasadora Sjedinjenih Država.
Balkan, međutim, nije jedini region koji trenutno pretjerano ne zanima Bijelu kuću, jer početkom 2026. postoji oko 80 praznih mjesta bez ambasadora koga je potvrdio Senat.
Iz Sjeverne Makedonije i Crne Gore su povučeni u decembru 2025, zajedno sa kolegama iz još 28 zemalja, a za Srbiju je imenovan Mark Brnović, čija je kandidatura povučena, a potom je on preminuo.
– Ambasador je lični predstavnik predsjednika i njegovo je pravo da osigura da u tim zemljama ima pojedince koji unapređuju agendu ‘Amerika na prvom mjestu’ (America First) – rekla je viša zvaničnica State departmenta za BBC na srpskom.
Upravo je ta krilatica o Americi bila jedan od aduta Trumpa u predsjedničkoj kampanji 2024, ali ono što nije baš uvijek jasno – ako su SAD na prvom mjestu, kako se redaju ostali prioriteti na tom spisku.
– To je promjena u američkoj diplomatiji, u drugoj Trumpovoj administraciji ima znatno manje vanjske politike zasnovane na ideji pronalaženja zajedničkog jezika – ocenjuje Camerun Munter, bivši ambasador SAD u Beogradu, za BBC na srpskom.
Šta je Balkan za Ameriku?
Iako je prošlo godinu dana od dolaska nove administracije, teško je znati kakva je trenutno politika prema Balkanu i ima mnogo nejasnoća o prioritetima SAD u regionu, objašnjava Luke Zahner, američki diplomata koji je radio u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.
– Generalno su karijerni ambasadori bili na svim pozicijama u regionu, a Srbija je bila mali izuzetak pod administracijom bivšeg predsjednika Josepha Bidena jer je Christopher Hill doveden iz penzije – kaže.
SAD nemaju ambasadora u Srbiji od januara 2025. kada se Hill sam povukao. Na Kosovu je u decembru 2024. Jeffu Hovenieru okončan mandat, a isti slučaj je bio i kada je Michael Murphy napustio Sarajevo u februaru 2025.
U Albaniji SAD nemaju ambasadora od 2023, kada je tu funkciju napustila Yuri Kim.
Balkan nije potpuno van središta pažnje aktuelne američke administracije, ali činjenica da nema predstavnike na najvišem nivou „šalje signal“ celom regionu, objašnjava Michael Polt, još jedan bivši ambasador SAD u Srbiji, u razgovoru za BBC na srpskom.
– Ne bi bilo fer reći da je tako samo sada. Već pred kraj mog mandata u Beogradu, postalo je jasno da će odnosi na Zapadnom Balkanu postati mnogo više evropski posao, a da su se SAD malo povukle, ali ne i potpuno nestale iz regiona – ističe Polt, sada predavač na Arizona State University.
On je ambasadorski mandat počeo u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore 2004, a završio u samostalnoj Srbiji 2007. godine, kada ga je zamijenio Cameron Munter, koji je ostao do 2010.
– Djeluje da sada postoji znatno manje interesovanja da se sazna šta se dešava u regionu. Postoji vakuum i nije vjerovatno da će biti inicijative iz Washingtona o rješavanju regionalnih pitanja – procjenjuje Munter.
Od povratka na predsjedničku funkciju, Trumpova administracija je nerijetko imala šumove na vezama sa evropskim zemljama koje smatra saveznicima.
Povremeno se to održavalo i na Balkan.
– Ako je to u prvom mandatu bilo vidljivo u smislu Washingtonskog sporazuma, koji nikad nije primenjen, sada se vidi u drugom smislu – skoro potpunog ingorisanja Balkana, osim ako to ne treba da bude neka vrsta poslovnog odnosa sa lokalnim elitama – kaže Vesko Garčević, profesor međunarodnih odnosa na University Boston, za BBC na srpskom.
U martu 2024, dok je predsjednik SAD bio Biden, Trumpov zet Jared Kushner je najavio da će njegova kompanija Affinity Partners uložiti u projekte u Srbiji – na mjestu uništene zgrade Generalštaba u Beogradu – i u Albaniji.
Uslijedili su protesti zbog tog projekta u Beogradu, a Kushnerova firma se sredinom decembra 2025. povukla.
U poređenju sa više ozbiljnih vanjskopolitičkih žarišta, Balkan trenutno djeluje relativno stabilno iz ugla Washingtona.
– Trumpov tanjir je užasno pun u ovom trenutku, a Bijela kuća rezonuje da Zapadni Balkan vode ljudi sa kojima može da sarađuje, sa Beogradom na čelu – smatra Richard Kramer, saradnik američkog Instituta za istraživanje vanjske politike.
Sankcije Naftnoj Industriji Srbije (NIS) zbog većinskog ruskog vlasništva, zatim Miloradu Dodiku, lideru Srba u BiH zbog narušavanja Dejtonskog sporazuma, bile su dvije teme kojih se ozbiljno dotakla američka administracija tokom 2025.
– Te sankcije NIS-u je uveo Biden, a Trump insistirao da se sprovedu i zato smo imali ovu krizu, a OFAK će morati da donese odluku. Eto, pokazali su interesovanje da Dodika nateraju na povlačenje i uspeli su, ali to deluje kao jednokratna stvar gde se ne vidi kontinuitet politike – kaže Ivan Vujačić, bivši ambasador Državne zajednice Srbije i Crne Gore, potom i Srbije u Vašingtonu, za BBC na srpskom.
Trenutnu situaciju sa američkim ambasadama na Balkanu slikovito opisuje kao „brodove na moru bez kapetana, sa zamjenicima kapetana koji gledaju da održe brod u plovnom stanju”.
– Čak i da imaju ambasadore, Balkan ne bi bio u središtu pažnje. To je bitno samo u simboličkom smislu – dodaje on.
Nepovjerenje u diplomatiju
Američku vanjsku politiku predstavljaju predsjednik države i državni sekretar koji je na čelu State departmenta, odakle je u julu prošle godine otpušteno više od 1.300 zaposlenih.
– Problem sa manjkom ambasadora nije specifičan za Balkan, jer ima mnogo upražnjenih mjesta, čak i u velikim zemljama poput Njemačke. Trump želi da postavi lojaliste na ambasadorska mjesta – baš kao što to čini većina administracija – ali takođe u velikoj mjeri zaobilazi State department i ambasade – tvrdi Daniel S. Hamilton, profesor George Hopkins University i bivši zamjenik pomoćnika državnog sekretara, u pisanoj izjavi za BBC.
Otpuštanju u State departmentu prethodilo je gašenje Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) koju su mnogi smatrali snažnim alatom američke „meke moći“ i diplomatije.
– To je Trumpov način djelovanja u stilu: ‘Da bismo ih reformisali, prvo moramo da ih ispraznimo ili srušimo institucije pune ljevičarskih državnih službenika’ – ukazuje profesor Kramer.
Kako se postaje američki ambasador?
Procedura za izbor američkih ambasadora nije mijenjana decenijama, ali nije tako jednostavna.
Predsjednik države formalno podnosi ime nominovanog Senatu, a potom Odbor za vanjske odnose Senata razmatra prijedlog i može da održi saslušanje.
Ako odbor odobri nominaciju, ona se upućuje na glasanje punom sastavu Senata.
– U slučaju ozbiljnih podela u Senatu, ima načina da se prolongira dolazak nominacija na dnevni red. To su radili i jedni i drugi (i republikanci i demokrate), ne ide uvek glatko – objašnjava Ivan Vujačić.
Tako je Nicole McGraw, ambasadorica u Hrvatskoj, čija je nominacija podnijeta u martu 2025, čekala na potvrdu do 7. oktobra.
– Dok sam bio u diplomatskoj službi, radio sam za Billa Clintona, a zatim za George Busha i za Baracka Obamu. Nije bilo važno da li je predsjednik iz Republikanske ili Demokratske stranke, ali to izgleda nije dovoljno za Trumpa – govori Cameron Manter.
U obrazloženju masovnih otpuštanja u State departmentu tokom 2025, državni sekretar Marco Rubio objasnio je da „efikasna moderna diplomatija zahtijeva racionalizaciju ove preopterećene birokratije“.
Uprkos činjenici da Senat kontroliše izvršnu vlast, u Americi je odavno prihvaćen princip da jedna osoba mora da govori u ime SAD o vanjskim poslovima i tu se Trump ne razlikuje mnogo od prethodnika, objašnjava Michael Polt.
– Ipak, ne mogu da prihvatim tvrdnje Trumpove administracije da karijerne profesionalne diplomate neće podržavati politiku predsjednika Sjedinjenih Država – dodaje.
Nepovjerenje aktuelnih američkih vlasti u ustaljene diplomatske institucije prenijelo se i na međunarodni nivo, gdje je Trump, pokušavajući da riješi krize, često preskakao Ujedinjene nacije (UN).
– Sistem odlučivanja i koordinisanja vodi se iz Bijele kuće, kroz direktnu komuniciraju sa Trumpom i njegovim savjetnicima, pa je maltene stvorena paralelna diplomatska služba na koju se on oslanja – ocjenjuje profesor Vesko Garčević.
Diplomatija nalik biznisu
Američki kritičari Trumpove administracije, koji dolaze uglavnom iz redova Demokratske stranke, ali ne samo nje, optužuju predsjednika da je počeo isključivo da se oslanja na transakcionu diplomatiju.
To je pragmatičan pristup međunarodnim odnosima koji daje prioritet konkretnim razmjenama, kao što su ekonomski podsticaji, sigurnosne garancije i politički ustupci, u odnosu na apstraktne principe ili dugoročne saveze.
– I Balkan će morati da se prilagodi transakcionim elementima američke diplomatije. To znači da ako postoji nešto što Amerikanci žele, vi treba da odlučite da li želite da radite sa njima, kao poslovni dogovor. I to morate da uradite na osnovu ideje da u Americi postoji samo jedna osoba koja vodi vanjsku politiku, a to je Donald Trump – kaže Cameron Munter.
Na sceni je, kaže, „personalizovana diplomatija”.
– Pošto Balkan nije bogat, ovo je posebno teško za region, jer se pita – šta mi imamo da ponudimo? Možda želi da izgradi hotel ili da kupi rudnik – dodaje Munter.
Šta je Amerika za Balkan?
Dolazak Trumpa na vlast obradovao je mnoge lidere na Balkanu.
Milorad Dodik je još tokom predsjedničke kampanje otvoreno podržao Trumpa i ugostio u Banja Luci njegovog saveznika Rudy Giulianija, dok je Andrija Mandić, prosrpski političar iz Crne Gore, potpisao inicijativu da se Trumpu uruči Nobelova nagrada za mir.
– Snage koje su tokom ratova podržavale nacionalističku politiku, pokušavaju na sve načine da se ‘ukopčaju’ u Trumpov pristup i predstave kao saveznici – kaže Vesko Garčević.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je nekoliko mjeseci pre izbora 2024. u Beogradu ugostio sina američkog predsjednika, Donalda Trumpa Juniora, a u maju 2025. se i on sreo sa Giulianijem na Floridi.
I dok su svijetla Washingtona snažno uperena ka nekim drugim dijelovima svijeta, otvara se pitanje ko bi mogao da iskoristi ovakvu situaciju.
– SAD su do sada gledale Balkan uglavnom kao „mekani trbuh“ Evrope – region kroz koji konkurentske sile lako mogu da ostvare uticaj i zato tajming „nije mogao bude gori“ – smatra Luke Zahner iz nevladine organizacije Centar za američki progres (CAP).
Tokom prethodnih godina, Bidenova administracija je često govorila o „malignom ruskom i kineskom uticaju“ i tražile od Srbije da se jasno odredi ka evroatlantskom putu.
– Rusi su veoma usredsređeni na veoma težak problem koji su sami sebi stvorili u Ukrajini, ali su Kinezi u veoma dobroj poziciji da prošire uticaj u regionu – ocjenjuje bivši ambasador Munter.
Od 2010. godine raste upliv kineskih sredstava u Srbiju, a vrhunac je bio 2019, kada je Srbija primila 1,6 milijardi dolara.
– Uvijek sam smatrao da su SAD svojevrstan pouzdani lijepak za zemlje regiona i EU. A ako uklonite lijepak, stvari počinju da se raspadaju. Sada ima onih koji će vrlo rado donijeti vlastiti lijepak, Kina ili Vladimir Putin – zaključuje Polt.
