Na obalama jedne od najljepših rijeka Evrope umjesto ribara i ljubitelja prirode danas je mehanizacija. Iskopava se šljunak, obale se ruše i proširuju, riječno korito se pregrađuje, ugrožava se i riblji fond
Piše: Ljubo LJUBOJEVIĆ
Za staru narodnu poslovicu “Krivu Drinu niko ne ispravi”, mlađe generacije možda nisu ni čule.
Svi koji dobro poznaju Drinu i koji su odrastali pored njenih obala, godinama već tvrde da ovu rijeku i njene obale, od davnina poznate po neobičnoj, pomalo divljoj i neukrotivoj ljepoti, danas ne mogu ni prepoznati.
Nasipi i brežuljci
Usljed prekomjerne i nekontrolisane eksploatacije šljunka, Drina danas više liči na veliku šljunkaru, premreženu nizom nasipa i brežuljaka od šljunka koji čekaju na utovar.
Mještani Amajlija kažu da se šljunak odvozi na gradilište auto – puta Bijeljina – Rača, odnosno Kuzimin – Bijeljina. Vlasnici vikendica kažu da se Drina ne može prepoznati.
Mještani ne žele javno pričati
Većina mještana Amajlija ne želi javno da priča o “uzurpatorima” rijeke Drine i šljunka koji se nemilosrdno iskopava, a mnogi samo procijede kroz zube, onako, više za sebe: “Mafija s jedne, mafija s druge strane. Nema pravne države. Kome da se obratimo za pomoć?”
Produbljeno riječno korito, pobjegla i voda i riba
Boban Jahić, zaljubljenik u Drinu koji veći dio godine provodi u vikendici, nedaleko od Eko – kampa, kaže da je korito rijeke produbljeno za četiri do pet metara, upravo zbog nekontrolisane eksploatacije šljunka.
– Od mještana Amajlija čujemo da već sada, u aprilu, nema dovoljno vode na dvorišnim i njivskim pumpama čije su cijevi šest metara duboko u zemlji. Ljudima je voda neophodna za navodnjavanje povrća i usjeva. Što se šljunak više eksploatiše, sve više opada nivo Drine. Zima je bila suva i topla, bez snijega, tako da se ni normalan tok rijeke ne može formirati. Provodim ljeta na Drini, uživam u ribolovu. Od 2018. godine, u godinama korone, kada je počelo vađenje šljunka, poremećen je riječni vodostaj. Nema više ni ribe u Drini. Riba traži mir, tišinu, ne odgovara joj danonoćno brujanje i brektanje teških mašina sa dizalicama i utovarivačima. Sada se može uhvatiti poneki keder i to je to. Od Drine je stvorena jedna velika šljunkara. Šta nam vrijedi rijeka, kada nema vode u njenom koritu, nema života na kakav smo bili navikli – kaže Jahić.
Od upozorenja ekologa puno vajde nema
Ekolozi godinama upozoravaju da je Drina ugrožena, da su njene obale pretvorene u šikare i baruštine, da se šljunak nemilosrdno i nekontrolisano iskopava i odvozi. Neformalna grupa građana “Stop nelegalnim šljunkarama na rijeci Drini” svake godine organizuju jednodnevne kampanje po gradovima pored Drine, ali, od toga kao da nikakve vajde nema.
Enormno bogaćenje
Milomir Moćić, vikendaš, zaljubljenik u Drinu i u prirodu, kaže da nikome nije jasno do kada će drinske obale i drinski šljunak pojedincima služiti za enormno bogaćenje.
– Umjesto da se odmaramo pored Drine, mi prisustvujemo jednom nekontrolisanom haosu na ovoj rijeci. Ovi što iskopavaju šljunak, usmjeravaju tok Drine onako kako njima odgovara. Puno čamaca je ostalo na suvom, ljudi ne mogu doći do vode. Do kada će ovo trajati, to niko ne zna. Drina je postala rudnik za pojedince iz koga crpe ogromno bogatstvo – kaže on.
Drina je postala “rudnik”
Šljunak se i dalje iskopava, obale se ruše i proširuju, riječno korito se pregrađuje, ugrožava se i riblji fond. Prijave o protivzakonitom zauzimanju i eksploataciji prirodnih bogatstava i dobara od opšteg značaja godinama leže u ladicama tužilaca.
Nelegalna eksploatacija šljunka, prema podacima Republičke uprave za inspekcijske poslove iz Banjaluke, najizraženija je na području dobojske i bijeljinske regije. Međutim, kada sa takvom konstatacijom nastupite pred odgovornima u Javnom preduzeću “Vode Srpske”, oni će ustvrditi da redovno kontrolišu firme koje se bave eksploatacijom šljunka iz drinskog korita i da nelegalnih firmi na ovom području, praktično i nema.
Danju, noću kopaju
S druge strane, na desnoj, ali i na lijevoj obali Drine, na području opštine Bogatić iu semberskom selu Amajlije, sve do Pavlovića mosta, mogu se svakodnevno vidjeti na desetine kamiona, buldožera i druge mehanizacije koji i danju i noću kopaju i odvoze šljunak sa drinskih obala.
Devastacija najljepše rijeke
Zbog neriješenog pitanja granice između BiH i Srbije, teško je utvrditi stvarne razmjere devastacije najljepše evropske rijeke na području koje je svega nekoliko kilometara udaljeno od ušća u rijeku Savu.
Mještani semberskog naselja Janja, njih oko 365, imaju svoja imanja na desnoj obali Drine, na području Lešnice, ali, zbog nemogućnosti da dođu do svojih njiva, bili su primorani da svoja imanja daju pod zakup, a veliki broj parcela je zarastao u šipražje i postao je neupotrebljiv za obrađivanje. Skela, koja je trebalo da olakša prelazak mještanima Janje na drugu obalu Drine, kupljena prije sedam godina, u međuvremenu je zaustavljena i ne koristi se za tu namjenu.
Mještani Janje ne mogu do svojih imanja
Mustafa Gradaščević, potpredsjednik Skupštine grada Bijeljina, kaže da mještani Janje imaju puno problema oko korištenja zemljišta na desnoj obali Drine i zbog otežanog dolaska do svojih imanja.
– Na graničnom prelazu Šepak nekada čekaju i po četiri do pet sati da bi prevezli kukuruz koji su obrali na svojim njivama. Moraju, maltene, dokazivati da je to njihovo, da nije u pitanju trgovina ili šverc. Mnoge njive su zarasle u korov i šipražje, na mnogim imanjima su preko noći iznikle divlje šljunkare za eksploataciju šljunka. Njive su prekopane, tako da ih vlasnici ne mogu ni pronaći kada odu nakon izvjesnog vremena na ta imanja. Mnogi su i odustali u međuvremenu od obrade tih njiva, jer im se ne isplati putzovati pedesetak i više kilometara do svojih imanja – kaže Gradaščević.
On napominje da je jedino dobra vijest da je nedavno otpočela izgradnja prve etape drinskog nasipa u dužini od 2,8 kilometarana području Janje i što će, kada se kompletan drinski nasip jednog dana izgradi, doprinijeti zaštiti poljoprivrednog zemljišta i seoskih imanja od čestog plavljenja rijeke Drine.
Na izgradnju drinskog nasipa čeka se 10 godina
Treba podsjetiti da se na izgradnju drinskog nasipa čekalo punih deset godina, te da je u katastrofalnim poplavama iz 2014. godine na zemljištu, imanjima i privrednim objektima pričinjena ukupna šteta od oko 400 miliona KM.
Na području gdje narod većinom živi od proizvodnje hrane i poljoprivrede, mnogi vlasnici najplodnijeg zemljišta iz Drinskog polja nisu mogli da se pomire s činjenicom da će njihove plodne njive biti presječene novim nasipom. Postupak eksproprijacije sporazumno je riješen za 110 parcela, a status drugog diijela parcela trenutno se rješava sudskim putem. Kada drinski nasip, u dužini od 33 kilometra, jednog dana bude izgrađen, procijenjeno je da će od poplava biti zaštićeno oko 30.000 imanja, nekoliko stotina privrednih subjekata I više od 20.000 hektara plodnog zemljišta.
Otvoreno puno pitanja
O tvrdnji s početka teksta, da “krivu Drinu niko ne ispravi” svjedoči o ova činjenica. Nepuna dva kilometra od Drine, u dubini teritorije BiH i RS, ispred graničnog prelaza Pavlovića most, putnike će dočekati tabla na kojoj je ispisano da se već nalaze na teritoriji Srbije i opštine Bogatić. S druge strane, na lijevoj obali Drine, na desetine stanovnika Badovinaca i Bogatića imaju svoja imanja.
Svake godine, u vrijeme sjetvenih i žetvenih radova oni svojim traktorima prelaze Pavlovića most i ulaze u svoje njive i posjede.
Priča o prekomjernoj i nekontrolisanoj eksploataciji šljunka iz drinskog korita tako se vraća na početak. Sve dok se na međudržavnom nivou, između BiH i Srbije, ne riješi pitanje granice na Drini, imaćemo otvoreno niz drugih pitanja, od stvarnog statusa rijeke Drine i njenih obala, stanja ekosistema, pa do nezakonitog bogaćenja pojedinaca koji koriste javna dobra za ostvarenje isključivo ličnog interesa.