U Bosni i Hercegovini vrijeme otkucava ekološku katastrofu potencijalno užasnih razmjera. Loše gospodarenje toksičnim otpadom, nedovoljna odlagališta i rastuća ilegalna odlagališta predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju i dobrobiti zajednica i okoliša
Autori: Tim JENKINS i Veronika JELINKOVA
Kada ljudi razmišljaju o izazovima upravljanja otpadom u BiH, često zamišljaju rijeku Drinu zakrčenu plastičnim otpadom. Iako uznemirujuće na mnogo načina, ovo je samo dio problema.
Nedavni članak koji je objavio Sarajevo Times naglašava ozbiljnu zabrinutost jedne lokalne organizacije civilnog društva, otkrivši zapanjujuću količinu toksičnog otpada koji je ostao nakon što su privatne tvrtke zatvorile svoja vrata u Tuzli. Zaostali toksini, koji uključuju etilen, propilen, klor i živu, akumulirali su se u stotine tona opasnog otpada.
Tuzla, nažalost, nije usamljen slučaj.
“Odlagalište smrti”
Širom BiH, prepune deponije su užasno nepripremljene za ubrzani priljev otpada. Ova situacija je dovela do nesretnog pojavljivanja ilegalnih deponija otpada, ocrnjujući prethodno netaknute rijeke i doline. Iako su vlade diljem BiH krenule u lov na ilegalna odlagališta, mnoga još postoje.
U blizini prekrasnog grada Mostara postoji odlagalište, nazvano ‘odlagalište smrti’, gdje su mještani sve više zabrinuti da bi otrovno otjecanje – poput bakra, olova, cinka i arsena – moglo zagađivati podzemne vodonosnike i druge izvore slatke vode.
Unatoč tome što je odlagalište u funkciji od 1962. godine, nedostaje mu je cjelovit sustav gospodarenja otpadom te redovito ulaganje u održavanje i moderne tehnologije koje su ključne za sprječavanje istjecanja opasnog otpada.
Zvono za uzbunu
Ako zvona za uzbunu oko zabrinutosti za okoliš ili javno zdravlje nisu dovoljna da izazovu pauzu, onečišćenje otpadom će imati značajan ekonomski učinak – što će rezultirati smanjenim turizmom, devalvacijom zemljišta, visokim troškovima čišćenja i više. Pad turizma imao bi ozbiljne socioekonomske posljedice za zemlju.
U zemlji tako široke ljepote i s pristupanjem EU nacionalnim prioritetom, loše gospodarenje otpadom moglo bi dugotrajno naštetiti gospodarstvu, okolišu i ambicijama za pridruživanje EU.
Dakle, što se može učiniti?
- Ulaganje na lokalnoj i međunarodnoj razini ključno je za nadogradnju i modernizaciju postojećih odlagališta, kao i za jačanje znanja lokalnih stručnjaka za gospodarenje otpadom. Sve je manje apatita iz susjednih zemalja za prihvaćanje otrovnog otpada na preradu i zbrinjavanje. Također je enormno skupo.
- Kreatori politike moraju nametnuti stroge propise privatnom sektoru kako bi osigurali odgovorno gospodarenje otpadom i poticali prakse koje smanjuju proizvodnju otpada uzimajući u obzir cijeli životni ciklus njihovih proizvoda. Bilo da se radi o plastici, opasnim materijalima ili drugim vrstama otpada, privatne tvrtke trebale bi imati dugoročne planove za upravljanje njima.
- Osnaživanje zajednica kroz snažne i transparentne sustave praćenja otpada je od vitalne važnosti, omogućujući lokalnom stanovništvu i civilnom društvu da označavaju ilegalna odlagališta otpada i aktivno sudjeluju u očuvanju svog okoliša.
- Srednjoročno i dugoročno moramo ubrzati našu tranziciju prema kružnom gospodarstvu. To ne može biti samo volja građana. Vlade i privatni sektor moraju istupiti. Politika EU-a o otpadu i Zeleni dogovor EU daju nam smjernice o tome kako to postići.
Dok su međunarodni akteri, zajedno s lokalnim općinama, odradili svoj dio posla, problem nastaje desetljećima. Potrebno je dodatno nacionalno i međunarodno financiranje kako bi se spriječila ekološka i humanitarna katastrofa.
Zajedno s vladama BiH, EU, građanima, civilnim društvom i međunarodnom zajednicom, imamo vremena spriječiti ovu katastrofu, ali samo ako počnemo sada.
Na ovaj Svjetski dan zaštite okoliša, ponovno se posvetimo ne samo borbi protiv plastičnog otpada, već i holističkom poboljšanju upravljanja otpadom u BiH i na Zapadnom Balkanu.
