Izbori u BiH sigurno su jedni od interesantnijih u cijelom svijetu. Uglavnom ih obilježavaju lažna obećanja, kupovina glasova i jedva 50 posto izlaznost. Kampanje naših političkih partija poznate su po dovođenju pjevača/ica pod tende, povećanju penzija za 30 KM ili paketima s malo riže, ulja i brašna. Za Interview.ba predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić govorio je kakve promjene možemo očekivati na lokalnim izborima 2020. godine, magiji političara kojom kad treba glasati za njih rade u interesu građana/ki, a kada dođu na vlast isključivo u stranačkom i svom interesu, prodaji glasova, razlikama između izbora u BiH i Sjedinjenim Američkim Državama, te načinu kako probuditi svijest građana/ki u našoj državi da mijenjaju postojeće stanje.
PRODAJEMO JEFTINO BUDUĆNOST: “U Americi ljudi znaju da obećanja koja im kandidati daju ne služe isključivo obmani, već da će to oni zaista pokušati uraditi. Mislim da su mnogo, ne samo Amerikanci, već Evrpoljani, politički pismjeniji od nas i da ne dozvoljavaju tako jeftino da im se oduzme budućnost”.
INTERVIEW.BA: Prosipanje istih fraza o napretku i urađenom pred izbore građanima/kama sve više stvara otklon prema političkim partijama. Koliko je realno za očekivati enormne promjene na lokalnom nivou nakon izbora 2020. godine?
HADŽIKADIĆ: Volio bih da vjerujem da će izbora zaista biti. Znam da je donesen budžet koji će omogućiti da se financiraju aktivnosti Centralne izborne komisije (CIK) BiH, ali ljudima koji su danas na vlasti zaista ne vjerujem i postoji mogućnost da će iskoristiti COVID-19 pandemiju da bi se odgodili izbori. Što se tiče samih promjena kada do izbora dođe, vjerujem da će ovoga puta biti malo manje nepravilnosti zato što će se opozicija organizirati bolje da brani svoje glasove, koji obično nestaju prilikom brojanja. No, ipak mehanizmi i procesi, koji omogućavaju strankama na vlasti da utječu značajno na rezultat izbora, su u toku i zbog toga sam iskreno skeptičan da će doći do značajne promjene na lokalnim izborima sve dok ne bude elektronsko glasanje. Uopšteno gledano, cijelu BiH, čini mi se da će biti mali pomaci ukoliko se nešto drastično ne desi da se glasovi građana zaštite.
INTERVIEW.BA: Vrlo je čudno kako se sve partije pred izbore bore za interes građana/ki…a kad dođu na vlast bore se za svoj interes. Kojom magijom se promijene uloge kada politički predstavnici/ice zauzmu pozicije?
HADŽIKADIĆ: Magija je u samim građanima, koji kao da nemaju memorije za ovo što se dešava već 25 godina. Naš sistem je takav da podstiče ljude da gledaju politiku kao karijeru, a ne način na koji se služi građanima i ovoj državi. Političari trebaju da rade za interese građana, ali oni jednostavno rade za svoje interese. Zašto to mogu? Zato što oni kontrolišu izborni proces. Kandidati znaju da neće biti kažnjeni za neispunjena obećanja i za korupciju. Oni, pošto kontrolišu izbore, odrede unaprijed ko će biti izabran. Mi zaboravimo šta je bilo prošlog puta i najčešće nemamo drugog izbora zato što smo ovisni poslom ili nečim drugim o strankama. Mladi političari, koji uče od starijih, znaju da ukoliko si dobar s nekim u stranci i dođeš visoko na poziciju, sigurno ulaziš u vlast ili na neku poziciju koja će ti omogućiti dobru zaradu. To je ulaznica, da pokažeš da služiš interesima vođe stranke, a narod te ne interesuje, jedino treba da ga omamiš dok ne dođeš na vlast, a onda se ponašaš na način koji tebi pruža najviše financijske koristi.
INTERVIEW.BA: Politika je igra, koja se igra svugdje u svijetu, ali negdje su ipak povučene granice…kod nas su očigledno granice kada su u pitanju izbori 20 ili 50 KM, paketi (ulje, riža, tops, supa), izgradnja asfalta. Ne mislite li da su nam granice ipak nisko postavljene za prodaju sopstvenih glasova?
HADŽIKADIĆ: Ne bi trebalo da bude granica, ali ste u pravu. Mi se prodajemo, naš glas, a samim time i sebe i našu budućnost od 20 pa do 50 KM ili za neki mali paket. Čak ni to nije najgore, imamo političare koji javno na televziji penzionerima nude jednokratnu pomoć. Mi imamo mehanizam koji ljudi na vlasti daju novac građana, poreskih obveznika, svojim glasačima! Kupuju glasove da bi ostali na vlasti i nastavili koristiti ta sredstva za svoju ličnu dobit. Oni gledaju državu i građane kao svoj bankomat, i ja u tom momentu ne razumijem naše građane koji dozvoljavaju da se takvo nešto desi.
INTERVIEW.BA: Izbori u Bosni i Hercegovini, posebno ovi lokalni, svake godine se pretvore u „teferič“. Mislim da se građani/ke nikada više muzike ne naslušaju, više hemijskih olovaka i majica ne dobiju, jagnjetine najedu itd. Bili ste u SAD-u veliki dio Vašeg života, je li i tamo dovode pjevače/ice, postavljaju tende i kolju jagnjad za glasove?
HADŽIKADIĆ: To je jedna interesantna karakteristika našeg društva i pokazuje dubinu mizerije do koje smo došli. Ne dešava se to u Sjedinjenim Američkim Državama, čak i kada gledate na velikim konvencijama demokratkse i republikanske stranke vidjet i čut ćete ozbiljne političke govore. Ne kažem da nema zabave, možda obezbijede koncert neke poznatije grupe, ali nema te niskosti, tog lošeg ukusa, otvorenog pokušaja da se na najniži način zadovolji čovjek, i da kažu: „Ma pusti brigu o državi nama, hajde malo popij nešto, pogledaj ovu pjevačicu ili ovog pjevača“. U SDA-u kandidati obećavaju mnogo, ali to ne mogu ispuniti, ne zato što oni to ne bi željeli, već što imaju takav kongers, koji ima određenu raspodjelu političke moći i ne dozvoljava im da urade sve što žele. S druge strane, u Americi ljudi znaju da obećanja koja im kandidati daju ne služe isključivo obmani, već da će to oni zaista pokušati uraditi. Mislim da su mnogo, ne samo Amerikanci, već Evrpoljani, politički pismjeniji od nas i da ne dozvoljavaju tako jeftino da im se oduzme budućnost.
INTERVIEW.BA: Na izbore u Bosni i Hercegovini svake dvije godine izađe jedva 50 posto populacije, a u anketama koje se provode u medijima, sve češće možemo vidjeti kako mladi ljudi uopće ne glasaju. Kako nakon 25 godina prosipanja straha i stvaranja letargičnog društva vratiti ljudima volju i snagu da svojim glasovima mijenjaju postojeće stanje?
HADŽIKADIĆ: Postaje to sve teže zato što mnogi ljudi odlaze. Ostaju oni koji su ovisni o političkim strankama i to je stvarno problem. Kada pogledate izlaznost 53 posto, to znači da skoro pola ljudi ne izlazi. Neki dan smo gledali statistike koje pokazuju da oni koji dobiju izbore, njihov broj, je trećina onih koji uopšte ne izađu. Mnogi su razočarani zato što misle da se ništa ne može promijeniti. Međutim, da se poveća izlaznost sa 53 posto na 75 posto bilo bi teže ukrasti toliko glasova, a onda bi moglo doći do promjene. U nedostatku elektornskog glasanja jedini način da se čuje glas naroda jeste da se poveća izlaznost na izbore. Ako zaista mislite dobro sebi i svojoj djeci, budućnosti ove države, izađite i glasajte.
