Maja Arslanagić iz Pomozi.ba: Iznenadio nas je osjećaj za solidarnost i empatiju kod bh. građana tokom pandemije virusa COVID-19

Iako se Korona virus u Bosni i Hercegovini, kako zdravstveno, tako i ekonomski reflektirao na živote građana, oni su i dalje ostali humani i istrajni u nakani da pomažu. Tome najbolje svjedoči primjer Udruženja „Pomozi.ba“, koje je uz pomoć građana tokom pandemije podijelilo više od 21.000 prehrambenih paketa, higijenskih sredstava, zaštitinih maski i vizira. PR Udruženja „Pomozi.ba“ Maja Arslanagić za Interview.ba govorila je o tome na koji način pomažu svojim korisnicima u ovim teškim trenucima prouzrokovanim pandemijom, koliko je teško prepoznati osobe kojima je zaista potrebna pomoć, kako volonteri iz BiH i drugih država pomažu u radu ove organizacije, kao i o važnosti uključenja građana u akcije prikupljanja pomoći.

KUHINJA POMOZI.BA IMA 1000 KORISNIKA: Osim klasičnih obroka koje svaki dan dobiju, trudimo se da im odnesemo i sve drugo što im je potrebno, bilo da su to higijenski proizvodi ili voće, povrće, kolači, ali i ostale donacije koje dobijemo”.

INTERVIEW.BA:  Koliko su bh. građani tokom pandemije Korona virusa bili empatični, te pomagali najugroženijim sugrađanima?

ARSLANAGIĆ: Na samom početku pandemije mislili smo da će ljudi manje donirati, ali desilo se suprotno. Iznenadio nas je osjećaj za solidarnost i empatiju kod građana. Često su nam slali kolače i torte da podijelimo svojim korisnicima, proizvode iz svoje bašte i slično. S druge strane, bilo je i negativnih iskustava, neki su pokušali prevariti ljude predstavljajući se kao volonteri našeg Udruženja i tako tražili i uzimali novac od građana. Udruženje „Pomozi.ba“ građani ipak prepoznaju kao nekoga kome vjeruju što je nama jako bitno i trudimo se da ostvarimo dobar odnos sa našim donatorima, da sve bude transparentno i da objavimo ono što radimo.

INTERVIEW.BA: Spomenuli ste da postoje negativna iskustva, te da su određeni ljudi skloni prevarama građana, iako je riječ o humanitarnim aktivnostima. Kako prepoznajete kada je stvarno nekome potrebna pomoć?

ARSLANAGIĆ: To nije jednostavno, ali imamo tim ljudi koji već dugo radi na tome i imaju neki osjećaj za te stvari. Zavisno od toga ko se javi i iz kojeg grada, zovemo službe za socijalni rad, kako bismo došli do tačnih podataka, da se ne bi desilo da objavimo apel za nekoga, a ispostavi se da toj osobi uopće nije potreban novac.

INTERVIEW.BA: Koliko trenutno imate korisnika kuhinje, te da li im osim hrane u ovoj teškoj situaciji s virusom COVID-19 pomažte na neki drugi način?

ARSLANAGIĆ:  Trenutno imamo oko 1000 korisnika kuhinje. Osim klasičnih obroka koje svaki dan dobiju, trudimo se da im odnesemo i sve drugo što im je potrebno, bilo da su to higijenski proizvodi ili voće, povrće, kolači, ali i ostale donacije koje dobijemo. Nedavno smo imali akciju za Kurban-bajram koju smo uspješno završili, u toku je još podjela mesa koje smo dobili. Ova akcija se poklapa sa našim stalnim projektom “Obrok za sve” i mi u sklopu toga projekta svaki dan pravimo obroke za socijalno ugrožene ljude koji ne mogu sami doći do javne kuhinje, pa im te obroke nosimo na kućna vrata. “Obrok za sve” naš je najvažniji projekat i uvijek je aktuelan. Moram istaći i  projekat na koji smo najviše ponosni, iako trenutno nije aktuelan zbog pandemije i obustavljanja škola, a to je projekat “Užine”, koji ima za cilj da obezbijedi užine za svako dijete koje to sebi ne može priuštiti.

INTERVIEW.BA: Koliko ljudi čini tim Udruženja „Pomozi.ba“?

ARSLANAGIĆ:  Ima nas oko 40 uposlenih. To su radnici u kuhinji koji rade na pripremanju obroka, vozači koji obilaze korisnike i donose im obroke i ostale potrepštine. Zatim ljudi koji rade na primanju i analiziranju zahtjeva za pomoć. Tim ljudi koji radi na sortiranju garderobe koju dobijamo kao donaciju, jedan dio se šalje ljudima u potrebi, a drugi dio se ostavlja za radnju „Dobre volje“. I dio tima zadužen za skladište i sortiranje robe, što se tiče sjedišta u Sarajevu, a tu su i timovi u Travniku i Bihaću.

INTERVIEW.BA: Ima li mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine ili možda nekih drugih država koji su zainteresirani za volontiranje?

ARSLANAGIĆ: Volonteri su uvijek potrebni i dobrodošli su. Mladi se javljaju na kraće vrijeme očekujući naknadu za svoj rad. Stranci se mnogo više javljaju da volontiraju. Najviše bih voljela da ne postoji potreba za jednim ovakvim Udruženjem, da ljudima ne treba ovaj vid pomoći, ali s obzirom na to da nije tako, željeli bismo u budućnosti otvoriti radnju u još jednom gradu i proširiti svoj domet djelovanja.

INTERVIEW.BA: Na koji način se građani mogu uključiti u akciju prikupljanja pomoći?

ARSLANAGIĆ: Sve zavisi od akcije. Kada radimo apele za liječenje i skupljanje novčanih sredstava, navedemo načine na koje svi zainteresovani mogu pomoći i to su uglavnom pozivi na humanitarne brojeve, zatim uplata na naše bankovne račune koji su uvijek otvoreni, potrebno je samo naglasiti svrhu za koju se želi donirati. Oni koji žele mogu doći i do nas direktno, raspitati se kome je šta potrebno i kome bi najradije pomogli. Tu su i humanitarne kutije „Pomozi.ba“ koje smo poslali u različite ugostiteljske objekte, tako da i na taj način skupljamo sredstva. Nedavno smo pokrenuli i web stranicu www.pomozi.ba.org  gdje se za svaku kampanju, bez odlaska u banku i sa nekoliko klikova, može donirati novac sa kartice.

 

 

 

 

 

Prethodna vijest

Mirsad Hadžikadić: Političari na vlasti u BiH gledaju državu i građane kao svoj bankomat

Naredna vijest

DOSJE MOSTAR / Izbori u Mostaru: Sjajna prilika da narod opet izabere ono čime nije zadovoljan