Osmi su lokalni izbori do sada, bit će potrošeno čak 19 miliona. Na deset posto birališta uvode se nove tehnologije. Schmidtova pravila donose neke novine, ali avaj, nije to dovoljno. Manji je broj stranaka, nas je sve manje, obećanja će biti i previše. Pamet u glavu, ništa drugo ne preostaje
Piše: Senka KURT
Morat ćemo početi s narodnjačkim hitom: Hej, od kad sam se rodila, ja stalno sam glasala.
U prijevodu, od kako sam postala punoljetna, a to je bilo još prije onih prvih, demokratskih izbora 1990. godine, čini mi se da su se izbori smjenjivali brže od godišnjih doba.
I kad pogledam malo u prošlost, a i u rodni list, pretvorim se u statističarku koja bilježi. Skor mi je odličan. Računam li da ću i ovog 6. oktobra izaći na biralište, bit će mi to 16. put u životu.
Osam puta sam birala na Općim, te isto toliko na lokalnim izborima. Solidno za ženu koja se (kažu drugi) još uvijek „dobro drži“.
U tom biralištu… svega na volju
No, statistiku na stranu, hajdemo na činjenice. Ovododišnji lokalni izbori u Bosni i Hercegovini bit će održani 6. oktobra.
U birački spisak upisano je nešto više od 3,4 miliona građana_ki (što je poseban apsurd obzirom da nas je na popisu 2013. bilo nešto malo). Pa ćemo prve nedjelje u oktobru polako – duže spavanje, kafa i doručak, spremanje i na birališta.
A tamo svega na volju. Moći ćemo birati naše gradonačelnike_ce i načelnike_ce (njih 142) te čak 3.200 članova i članica općinskih i gradskih vijeća kao i skupštine distrikta Brčko.
Treba i ovo znati: Izbori će biti provedeni na temelju važećeg Izbornog zakona i njegovih tehničkih izmjena što ih je potkraj marta nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt. Tim se izmjenama, navedeno je, pokušava bolje zaštititi integritet izbornog procesa. A to u prijevodu znači – na 458 biračkih mjesta prvi put bit će primijenjene nove tehnologije koje podrazumijevaju biometrijsku identifikaciju, autentifikaciju birača_ica, te optičke skenere i automatsko prebrojavanje glasačkih listića, kao i video-nadzor.
Ulazak u 21. vijek
Kako će izgledati glasanje s novim tehnologijama zavisit će od mjesta do mjesta. Na dijelu biračkih mjesta radit će se samo autentifikacija, a na drugim mjestima biometrijska identifikacija. Na 145 mjesta u opticaju će biti i optički skeneri.
Tamo gdje će se raditi autentifikacija (na 165 birališta) birači će nakon predočavanja osobnih dokumenata proći i elektronsku provjeru. Zatim se birač_ica upućuje da odgovarajući prst stavi u čitač otisaka prstiju. Otisak se kroz aplikaciju uspoređuje s otiskom iz baze podataka Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka. Ako je sve u redu dobijamo listić i glasamo.
Puno zanimljivije ipak će biti tamo gdje će se koristiti optički skeneri – na 145 biračkih mjesta u šest izbornih jedinica – Prijedor, Novi Grad, Visok, Stolac, Tuzla i Vozuća.
Birač popunjava listić, stavlja u posebnu fasciklu zbog tajnosti i listiće jedan po jedan ubacuje u optički skener. Displej skenera pokazuje ispravnost listića, te opciju koja daje mogućnost nastavka ili prekida glasanja. Ako potvrdi nastavak listić kroz optički skener ulazi u glasačku kutiju. Nakon automatskog, slijedi ručno prebrojavanje.
No, ne treba se unaprijed radovati. Zbog kratkih vremenskih rokova ova će inovacije biti u funkciji samo na oko deset posto birališta, a tamo će se iskušati njihova učinkovitost kako bi u cijelosti mogle biti primijenjene na općim izborima 2026.
Dakle, najsigurnije će i dalje biti – papir, listić, pa zaokružuj.
Novo, novo, novo vrijeme
Novina je i da je Centralna izborna komisija od ovih izbora jedina ovlaštena za imenovanje predsjednika lokalnih biračkih odbora koji ne smiju biti članovi političkih stranaka. Hajde, da i to doživimo.
Schmidtovim je odlukama također zabranjeno kandidiranje osobama pravomoćno osuđenim za ratne zločine. Tako će ovo biti, nadajmo se, prvi izbori bez ratnih zločinaca i kriminalaca. O onim poslijeratnim kriminalcima drugom prilikom.
Visoki je predstavnik od dana raspisivanja izbora (maj) pod prijetnjom sankcija zabranio potencijalnim kandidatima korištenje jezika mržnje i sprječavanje novinara u obavljanju njihovih dužnosti. Daj Bože kćeri, da te aga uzme!
Skupo košta
Koliko će koštati ovi izbori? Negdje oko 19 miliona KM. I ako ne računamo one iz 1997. najskuplji su do sada.
Za ove prve poslijeratne izbore, koje je organizirao OSCE veže se nekoliko zanimljivosti. U to vrijeme OSCE nije imao mogućnosti da zapošljava ili posuđuje novac kako bi se utemeljio u BiH, gdje je preuzeo, rekli bismo, povijesni zadatak. A trebalo je puno novca, pa su ga donirale članice Organizacije. No, operacija je išla traljavo. Što bi rekao B. Radičević, mnogo hteli, mnogo započeli… jer je izborna logistika premašila sve kapacitete, pa je nastao problem. Hoće li prvih poslijeratnih izbora biti? Kada? Kako?
U BiH je stigao čitav OSCE-ov kontingent, među domaćim nije bilo dovoljno osoblja sa iskustvom u oblasti izbora, ljudskih prava i informacionih tehnologija. Objavljivanje privremenih biračkih spiskova kasnilo je i odložilo je proces registracije birača više od dva mjeseca. Dok je planirano da registracija počne 1. aprila, proces je konačno počeo tek 10. juna.
Pa je i konačno odčepilo, pala je odluka da izbori budu održani 14. decembra.
Legenda o dezodoransu i čarapama
Zanimljivo je da je OSCE koristio fond od čak 7,5 miliona (tadašnjih njemačkih maraka) da svim političkim strankama osigura sredstva za finansiranje izbornih kampanja. Neovisni kandidati su imali pravo na 11.250 DM, a pojedine političke stranke dobijale su do 375.000 DM, u zavisnosti od toga koliko su kandidata imale i na kojoj razini. Koalicije su dobijale maksimalno 600.000 DM.
Sjećam se dobro kako su mnogi kandidat danima obilazili netom otvorene sarajevske kafane i nudili da damo podršku njihovoj kandidaturi. Posebno su se isticali neovisni. Neki su te novce kasnije dobro potrošili, ušli u politiku i danas ih viđamo u parlamentarnim klupama. Neki su odlučili “pogurati” vlastite posijeratne živote i recimo, završiti studije.
Iz tih dana kruži i jedna anegdota. Poznavajući glavnog aktera rekla bih je istinita. Legenda kaže da je, kad su legle pare od OSCE-a, tuzlanski wanna be političar na adresu tadašnjeg šefa Misije Roberta Frowicka poslao paket s vrlo osobnim poklonima – dezodorans, čarape…
Ratni mood i poslije rata
Tih prvih poslijeratnih lokalnih bila sam na zadatku na nekom biralištu pored Bratunca. Tu su trebali glasati Bošnjaci. Istureno komandno mjesto pretvoreno u biralište bila je garaža, bez fasade, gotovo u sred ničega. Oko nas je bilo puno policajaca. Bojažljivi bivši stanovnici okolnog mjesta (još nisu bili povratnici) stizali su u kombijima. Sve je bilo gotovo normalno. Sve dok nam nisu rekli da je bolje da se udaljimo i da ne mogu garantirati za našu sigurnost.
Ivica Puljić, tada zaposlen na Glasu Amerike mi je poslije, dok sam mu prepričavala kako sam brzinom munje napustila „biralište“ rekao: „Prošao je rat, nema smisla da više rizikuješ“.
A ja očito još bila u ratnom moodu.
Kao gljive poslije izbora
Da nam nije mrsko birati, a još više biti birani pokazuju podaci o broju kandidata željnih da osvoje vlast i eto ako mogu malo nešto i promijene.
Najviše ih je bilo prijavljeno tokom prošlih izbora – čak 543 politička subjekta, najmanje tokom prvih izbora 1997. – samo 49 (36 političkih stranaka, dvije koalicije i dva neovisna kandidata). Ove godine za izbore se natječe 296 (110 partija, 58 koalicija, 76 neovisnih kandidata, 43 neovisna kandidata nacionalnih manjina i 9 listi neovisnih kandidata).
No, ruku na srce i to je previše. Obzirom da nije novina da se pred izbore pojave neke stranke. I ugase odmah poslije izbora. Uglavnom služe da se preko njih manipulira biračkim odborima i kontrolira izborni proces.
– Dobro je da se smanjuje taj broj. Mi smo dugo očekivali profiliranje političke scene. Taj veliki broj nije doprinio političkom pluralizmu, već je dobrim dijelom bio zloupotrebljen od strane velikih političkih stranaka – kazala je analitičarka Tanja Topić.
I u Koaliciji “Pod lupom” smatraju da je manje stranaka na predstojećim lokalnim izborima rezultat odustajanja takozvanih fiktivnih političkih subjekata, jer ne mogu više trgovati biračkim mjestima. Prema novim izmjenama, predsjednici biračkih odbora i njihovi zamjenici moraju biti nestranačke ličnosti, dok članovi mogu biti samo iz parlamentarnih stranaka.
Bez obzira na to broj od skoro 300 političkih subjekata je prevelik. Naročito i zbog činjenice da je većina malih – instant stranaka i neovisnih kandidata nepoznat biračima i bez jasne ideologije, smisla i ciljeva.
Šta je zaključak? Osim za izborne malverzacije nemaju svrhu, jer se birači po inerciji opredjeljuju glasati za prepoznatljive i u javnom prostoru vidljive uglavnom velike političke stranke.
Deja vu
I ovi lokalni izbori su deja vu. Dolaze u trenutku kada vlasti Republike Srpske nastoje osporiti ovlasti CIK-a, mantraju o otcjepljenju, referendumima, samostalnim izborima. Čak su u aprilu Milorad Dodik i njegovi najbliži suradnici donijeli i posebni izborni zakon, kojim jasno krše i Ustav BiH kao i izborni zakon na razini države. Kao i mnoge odluke, zakoni, namjere, propisi, koje je Dodik smislio u trenutku, i ovaj entitetski zakon privremeno je zaustavljen. Zahvaljujući vetu Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS. O njemu će naknadno odlučivati, najprije Ustavni sud RS, a potom vjerovatno i onaj na razini BiH.
Samo osam kandidatkinja za gradonačelnice
Šta je još već viđeno? Na listama nema novih lica, nema mladih, žene su (čast izuzecima) na listama zbog forme.
Potvrđuje to i podatak da su nakon prošlih izbora među 142 načelnika_ce samo dva mlađih od 30 godina.
Na ovogodišnjim izborima za poziciju gradonačelnice ili načelnice kandidirano je samo 28 žena od ukupno 385 prijavljenih za tu poziciju za 142 lokalne zajednice.
Jedino opština Novo Goražde ima dvije kandidatkinje – Milu Petković, koja se bori za svoj treći uzastopni mandat i Jovanu Kovačević.
Za Riplija je i podatak da čak 114 općina nema nijednu kandidatkinju za najviši položaj u lokalnoj zajednici.
Kada je riječ o gradonačelničkim pozicijama, osam gradova radova u BiH odlučilo se za kandidatkinje. Iz HDZ BiH su se odlučili Ivu Raguž u Čapljini. Za poziciju gradonačelnice u Banja Luci boriće se Jelena Trivić (Narodni front), a Maja Dragojević Stojić kandidatkinja je za gradonačelnicu Prijedora koalicije SDS – Volja naroda.
U Tuzlanskom i Zeničko – dobojskom kantonu su po dvije kandidatkine za gradonačelnice. Dajana Čolić (DF) tražit će povjerenje za gradonačelnicu Lukavca, a Nihada Okanović (“Naprijed BiH”) u trci je u Gračanici. Naprijed BiH odlučila je kandidirati i Lejlu Karović za gradonačelnicu Goražda. Behija Kulović (Naša stranka) kandidatkinja je za gradonačelnicu Kaknja, a Erna Merdić Smailhodžić (SDA) natječe se za gradonačelnicu Zavidovića.
Tri kandidatkinje na ovim izborima istupaju kao nezavisni kandidati (Delila Šahinović – Velika Kladuša, Branka Branković – Petrovac i Smiljka Radlović – Bosansko Grahovo).
Neke od kandidatkinja u ovaj izborni ciklus ulaze kao već iskusne na pozicijama načelnica. Tako, pored Mile Petković, u borbu za čak treći uzastopni mandat ulazi i Snežana Ružičić iz opštine Jezero, Milka Ivanković iz najmanje opštine u BiH Istočnog Drvara, ali i Dušica Runić u Drvaru.
Njih četiri su još, pored Nade Ćulap u opštini Odžak, jedine žene koje su vodile svoje lokalne zajednice u prethodne četiri godine, a da su direktno izabrane od strane građana.
A nije ni počelo
Predizborna kampanja zvanično počinje sutra. Ali, CIK je već kaznio 60 političkih subjekata u vrijednosti 235. 000 KM zbog preuranjene kampanje.
Raznih su se čuda stranke dosjetile da krenu u kampanju, a kao da zavaraju trag. Tako je SNSD iskoristio svoju promociju na jednoj maturskoj proslavi, DEMOS se već dobro zaigrao na društvenim mrežama, Dodik je već počeo promovirati kadrove na TV nastupima…
Razmatraju se i tzv. funkcionerske kampanje. To su one kad funcioneri koriste javna/naša sredstva da bi sebi osigurali glas. Otvaraju liftove, trotoare, saobraćajnice, tuneli… a da ne govorimo kako se pred izbore vlasti sjete da ugroženim kategorijama daju jednokratnu pomoć od stotinu ili nešto više KM.
Do izbora ko pjesmica
Na kraju i podsjećanje, mada ćete u narednih mjesec dana ovo znati kao pjesmicu. Lokalni izbori u BiH biće održani 6. oktobra. Birat ćemo u 58 općinskih vijeća u Federaciji BiH, 53 skupštine opština u Republici Srpskoj, 111 načelnika_ca općina u BiH, 21 gradsko vijeće u Federaciji BiH, 10 skupština gradova u RS, 32 gradonačelnika_ca u BiH i Skupštinu Brčko Distrikta.
A na listama će kao i do sada biti ambiciozni, vrijedni, oni koji istinski žele da rade, ali i oni koji su sušta suprotnost tome.
Bit će bivših političara, preletača, kulturnih i sportskih ličnosti, onih koji plešu jedne izbore, mnogih koji u politici traže spas, posao, trunku mogućnosti da ostanu u zemlji.
A i glasači će dobro prolaziti. Ovo je vrijeme kad na nas naglo upere svijetla. Pa nam se udvaraju, maze nas, paze, dijele nam kafu, šećer, banane, keks iz domaće proizvodnje. Kandidati se naglo ushodaju, pa svakog podneva španciraju niz glavne ulice gradova, pozdravljaju svoje birače, smješkaju se, vode ugodne razgovore. I obećavaju, obećavaju, obećavaju.
Znam da mi niko ne traži, ali i evo savjeta. Prepisala davno od jednog mudrog čovjeka: Nije važno što vam lažu, važno je da im ne vjerujete.
