Za samo tri dana održavaju se Lokalni izbori u BiH kad će građani i građanke BiH, osim Mostara, moći birati između 30.789 kandidata. Na listama nema puno iznenađenja. Mnogi su povratnici na čelna mjesta ili tzv. vječni načelnici, a među njima nisu strani ni osuđeni kriminalci. Postoje i gradovi u kojima je skoro isti broj žitelja i kandidata o čemu je naš portal već pisao.
Piše: Dženana Alađuz
Da ovi izbori po mnogo čemu imaju i „cirkusku“ notu pobrinuli su se neizbježni lideri političkih partija koje ni COVID 19 ne može zaustaviti od organizovanja skupova, pogromaških govora i billboarda. Koliko je politika postala unosan biznis najbolje pokazuje da je u posljednjih 8 godina broj političkih stranaka, nezavisnih kandidata, koalicija i lista nezavisnih kandidata porastao za 160, a broj kandidata za (grado)načelnike i vijećnike općina za 458.
No to nije jedini problem. U doba zdravstvene pandemije svjetskih razmjera, iznimno je lako sakriti jednu drugu pandemiju-patrijarhata i dominacije muške ruke politike.
Ravnopravnost u BiH je muškog imena
Na ovogodišnjim lokalnim izborima u BiH za čelne ljude opština i gradova kandidovano je 396 muškaraca a svega 29 žena. Od njih 29 samo su dvije nezavisne kandidatkinje. I skoro niti jedna od njih nije vidljiva.
Fondacija INFOHOUSE u okviru kampanje #ŽenskaStranaPolitike, podržane od Fondacije Heinrich Boell, istražuje i analizira pisanja najčitanijih dnevnih novina u BiH tokom predizborne kampanje. Prema podacima za period 16-30.oktobar u 391 članku su spomenuti kandidati i/ili kandidatkinje u kontekstu kampanje. Od toga u 71% tekstova/objava kandidatkinja uopšte nije spomenuta – svoje mjesto su žene na listama pronašle samo u 28% objava! Podaci analize veoma su slični predhodnim koje je fondacija INFOHOUSE objavila 2012 jedino uz iznimku citiranja – naime u većini objava kandidati/kinje uopšte nisu citirani a i kad jesu to je u prilično jednakom obimu.
Fotografija kažu vrijedi više od 1000 riječi. U analiziranim dnevnim novinama objavljeno je 302 fotografije. Muškarci, kandidati domiraju sa 53,45%, fotografije koje prikazuju i žene i muškarce su prisutne u 19,95% slučajeva a same žene u samo 15 fotografija – 3,84%.
Gdje su žene na Lokalnim izborima 2020?
Prema riječima Jadranke Miličević, aktivistkinje Fondacije CURE koja već više od 20 godina obučava kandidatkinje da se izbore za svoje mjesto u politici i društvu, žene su i dalje samo na -listama. Sve ostalo je laž:
– Prema našim informacijama sa terena i u svakodnevnom komunikaciji sa kandidatkinjama za Lokalne Izbore 2020 možemo zaključiti da su kandidatkinje popunile kvotu od 40 %, I da imaju “iste mogućnosti i prilike, kao i njihove stranačke kolege” što se pokazuje kao laž. – kazala je Miličević i nastavila:
-Plašimo se da je ovo bila zamka sa kvotom, jer su mnogobrojne kandidatkinje stavljene na listu bez ikakve pripreme i mogućnosti da steknu bazične vještine o predstavljanju, o načinu pripreme za javne istupe….
Među najčešćim problemima s kojima se suočavaju kandidatkinje Miličević izdvaja slijedeće:
-Možemo reći da je poseban problem nezavisnih kandidatkinja što n imale budžet kao kandidatkinje, predstavnice političkih partija i odmah su dovedene u nejednak status.
Same kandidatkinje iz stranaka nisu imale jednake mogućnosti u predstavljanju na javnim događajima kao kolege iz stranke, a primjećena je mala prisutnost u medijima, skoro nevidljiva. -kaže Miličević i dodaje:,
-Kandidatkinje su u dosta slučajeva izložene govoru mržnje, podcenjivanju, ogovaranju, vrijeđanju, pa čak i prijetnjama.
Još uvijek nisu objavljeni podaci koliko su izbori koštali 2016. godine i koliko su stranke uložile sredstava u promociju tokom kampanje. Na posljednjim lokalnim izborima 2016 zakonski limit je bio 28.158.645 KM, odnosno približno 14,15 miliona eura. Iako još nisu dostupni zvanični podaci, pitali smo Miličević da li ima informaciju koliko su stranke uložile ove godine u promociju kandidatkinja:
-Mi smatramo da je malo sredstava uloženo u promocije kandidatkinja. Većina političkih partija je imala preporuku da kandidatkinje ulažu ako imaju svoja sredstva u kampanje. Primjećeno je da su u većini štampanog materijala muškarci kao nositelji lista vidljivi, pa su žene tokom svoje promocije dijelile letke na kojima su muškarci vidljivi i prepoznati. Čak su u javnim istupima imale obavezu da promoviraju svoje kolege kao nositelje lista. U samo tri od stotine političkih partija primjećeno je da su partije imale jednak status za sve predložene kandidate/kinje – isti prostor na bilbordima i letcima koji su se dijelili.
Ove godine građani i građenke BiH gledano u brojevima imaju veliki izbor za koga da glasaju. Ali ostaje da se zapitaju, da li je izbor zaista njihov? Ako 50% populacije nije zastupljeno ni slikom ni rječju, ako nije vidljivo niti u mogućnosti da predstavi svoj program, ako imamo samo mušku stranu politike…ionako mali prostor za jedno od rijetkih građanskih prava koje je preostalo se prepolovio. Zemlje u kojima žene zauzimaju jednaku poziciju u vlasti, pokazuju evropske i svjetske statistike, imaju iznimno nisku stopu nezaposlenosti i korupcije a povećana socijalna i radnička prava. Možda da nam to ove godine bude vodilja?#ženskastranapolitike
