Ekonomska ovisnost žene o partneru ili drugom članu porodice u Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama – Istanbulskoj konvenciji, koju je BiH potpisala i ratificirala, prepoznata je kao jedan od faktora koji ženu drži u nasilnoj zajednici. Prepoznata je i u brojnim drugim dokumentima koje se bave zaštitom ljudskih prava žena. I to se kod nas prepoznaje svakodnevno
Piše: Rubina ČENGIĆ
Iako je samo u Federaciji BiH svake godine evidentirano oko 2.000 žena žrtava nasilja u porodici, ne postoje jedinstveni programi pomoći za ekonomsko osnaživanje tih žena ili za njihovo zapošljavanje nakon izlaska iz nasilnih veza.
– Mi nemamo nikakav oblik podrške za žene žrtve nasilja, ni od vlade, ni na tržište, ni među poslodavcima. A rezultat toga ili posljedica je ono što nam se dešava gotovo svakodnevno, u najgorim obliku to je femicid – kaže Marijana Šećibović, profesorica na Visokoj školi za turizam i menadžment u Konjicu i aktivistica.
Kao primjer navodi nekoliko mladih osoba koje su žrtve nasilja i pohađaju nastavu na Visokoj školi.
– Dvije od njih su bile u sigurnoj kući i niko s njima ne radi osim nas na fakultetu i same se snalaze kako znaju – jedna prihvata povremene privremene poslove, a druga sama sebi izmišlja posao, kreira programe za turiste, vodi grupe na interesantne lokacije
po BiH i tako preživljavaju – priča Šećibović.
Sistemski problem
Kaže da je u saradnji sa drugim aktivistkinjama pisala raznim institucijama, ali niko nije pokazao interes za sistemsko rješenje.
– Mi smatramo da je ovo sistemski problem i pokušali smo razgovarati s institucijama jer želimo da pomognemo, pisali smo ministarstvima rada i socijalne brige, obrazovanja i slično, ali nismo dobili nikakav odgovor – kaže Šećibović.
Podsjećanja radi, ekonomska ovisnost žene o partneru ili drugom članu porodice u Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama – Istanbulskoj konvenciji, koju je BiH potpisala i ratificirala, prepoznata je kao jedan od faktora koji ženu drži u nasilnoj zajednici. Prepoznata je i u brojnim drugim dokumentima koje se bave zaštitom ljudskih prava žena.
Ekonomsko nasilje je kažnjivo u BiH i prepoznato kao forma rodno zasnovanog nasilja prema Istanbulskoj konvenciji, a pored ovog biting dokumenta potrebu ekonomskog osnaživanja žena koje su preživjele porodično nasilje ističu Gender akcioni plan BiH 2018-2022, Okvirna strategija za provedbu Istanbulske konvencije BiH, Strategija za prevenciju nasilja u porodici Federacije BiH, te brojni drugi.
Ekonomsko nasilje je i u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine iz 2013. prepoznato kao oblik nasilja u porodici, upozorili su iz Fondacije CURE u svojim sugestijama na Strategiju zapošljavanja u FBiH za period od 2021-27 godine.
“Ekonomski osnaŽENE”
Ova Fondacija u Istraživanju postojećih politika i programa zapošljavanja na nivou Federacije BiH usmjerenih na socijalno marginalizovane grupe žena s
posebnim fokusom na žene preživjele porodično nasilje „Ekonomski osnaŽENE“ ukazuju na činjenicu da su politike rodne ravnopravnosti i ekonomskog osnaživanja žena različito razvijene u različitim dijelovimas Federacije BiH i naglašavaju da žene preživjele porodično nasilje na nivou cijele Federacije BiH moraju uživati jednaku zaštitu i podršku u svim oblastima života, pa tako i u oblasti ekonomskog osnaživanja.
Ovo istraživanje ukazuje da iz godine u godinu ne postoji napredak u usvajanju programskih politika usmjerenih prema potrebama marginaliziranih grupa žena, uključujući i one žene koje su preživjele porodično i druge oblike rodno zasnovanog nasilja.
– Ekonomsko osnaživanje, briga i podrška marginaliziranim grupama žena, ženama koje su preživjele porodično nasilje, ne treba i ne smije biti mandat, posao, briga i teret samo pomenutih organizacija, već usvojena praksa nadležnih institucija u oblasti zaštite, podrške i pomoći preživjelim porodičnog nasilja nad ženama. Ta pomoć i podrška institucija ne smije se podrazumijevati kroz njihove komplikovane i spore prakse, papirologiju i administraciju, nego mora biti njihova izričita nadležnost i odgovornost i da većina dokumenata ili ne 12 prepoznaje ni na koji način marginalizirane grupe žena ili žene posmatra kao jednu veliku ranjivu kategoriju, time vršeći generalizaciju iza koje se kriju sve ranjivosti, potrebe, prilike i otežan položaj različitih marginaliziranih grupa žena, stoji u Istraživanju.
Istaknuto je da na terenu nisu prepoznate poteškoće sa kojima se žene žrtve nasilja suočavaju kako bi pristupile ekonomskim resursima što otežava njihovo
ekonomsko osnaživanje.
Gender Centar Federacije BiH je 2021. godine radio analizu programa i propisa o ekonomskom osnaživanju žena žrtava nasilja u Federaciji BiH: Plan o smjernicama politika tržišta rada i aktivnim mjerama zapošljavanja u BiH; Program sufinasiranja Start up 2019. Zavoda za zapošljavanje FBiH; Program Obuka i rad 2020 Zavoda za zapošljavanje FBiH i Program sufinanisranja zapošljavanja 2019. i 2020. Zavoda za zapošljavanja FBiH.
Tokom 2023. godine je Zavod za zapošljavanje FBiH proveo Program sufinanistranja zapošljavanja u okviru kojeg su žrtve nasilja navedene kao posebna kategorija, a neke nevladine organizacije su provodile programe ekonomske podrške žrtvama nasilja: edukacije, prekvalifikacije, pokretanje obrta, podrška u poljoprivredi i slično.
– Programi podrške pri zapošljavanju postoje, ali je između ostalog potrebna bolja koordinacija i saradnja između Biroa za zapošljavanje, centara za socijalni rad i sigurnih kuća – kaže Fatima Bećirović, projektna koordinatorica u Gender centru FBiH.
U Federalnom zavodu za zapošljavanje kažu da je kroz sufinansiranje zapošljavanja 2023 je zaposleno 8.175 osoba od čega je 56,4 posto žena, a u
Programu sufinansiranja samozapošljavanja Start up 2023 je uz poticaj Zavoda pokrenut 2.141 mali biznis od čega se u 45 posto žene osnivačice, ali da ne znaju da li su neke od njih žrtve nasilja.
– Kroz naše mjere aktivne politike zapošljavanja kojima su obuhvaćene sve kategorije nezaposlenih osoba žene žrtve nasilja dobiju mjesečno sufinansiranje uvećano za 10 posto – u 2023 to je bilo 550 KM po osobi, a ove godine će biti 650 KM. U 2023. godini je mjerom Zapošljavanje žena obuhvaćeno 503 žene, ali ne raspolažemo podatkom koliko je od tog broja žena žrtava nasilja – pišu iz Zavoda za zapošljavanje FBiH.
“Teško zaposliva kategorija”
U ovoj instituciji smatraju da su žene teško zaposliva kategorija jer ih je na evidenciji više nego muškarca i veliki broj njih posao čeka duže od pet godina.
U kantonima je praksa različita, ali se mahom oslanjanju na nevladine organizacije s tim da je na upite portala interview.ba odgovor stigao samo iz tri kantona – Hercegovačko-neretvanskog i kantona Sarajevo i Tuzla.
U HNK kažu da su žrtve rodno zasnovanog nasilja uvedene kao posebne kategorije u programe kod službe za zapošljavanje, ali da nevladine organizacije
imaju projekti pomoći, posebno kada izađu iz sigurnih kuća.
– Poznato je da službe sigurnih kuća, u saradnji sa centrima za socijalni rad, za žrtvu pronalaze zaposlenje, pomažu kroz plaćanje kirije za stan, upisa djece u
vrtić besplatno ili uz subvenciju – pojašnjavaju iz HNK.
Novi modeli podrške u TK
U Tuzlanskom kantonu kažu da razvijaju multisektorskoj saradnji nadležnih institucija, lokalnih i međunarodnih organizacija i da imaju inovativne modeli
podrške zapošljavanju žena žrtava nasilja.
– Žrtve nasilja u porodici su podržane kroz male grantove i kroz zapošljavanje u određenim domaćim kompanijama. 10 korisnica je podržano kroz kupovinu stočnog fonda, poljoprivrednih kultura ili plastenika, materijala za šivenje, materijala za potrebe organiziranog čuvanja djece. 5 članica, korisnica programa Udruženja građana “Vive Žene” su dobile posao zahvaljujući aktivnostima u okviru ovog projekta. U 2022. program treninga u oblastima Životne vještine, Poslovne i poduzetničke vještine i Digitalna pismenost je realiziran sa dvije grupe nezaposlenih žena. Od 24 žene koje su uzele učešće u projektu 19 je uspješno završilo treninge, 6 ih je pronašlo zaposlenje tokom treninga. Dvije žene iz prve grupe su napisale poslovni plan i prijedlog projekta i uz finansijsku podršku sa samozaposlenje žena s lokalnog i nivoa FBiH pokrenule vlastiti biznis. Sve učesnice projekta izvještavaju o povećanoj digitalnoj pismenosti, unaprijeđenom samopouzdanju i samopoštovanju kao i primjenjivanju stečenih znanja u potrazi za zaposlenjem – navode iz TK.
Dodaju da je kroz multisektorsku saradnju Evropske unije, UN Women, Udruženja građana Vive Žene, institucija, mediji, te koordinacionog tima Tuzlanskog kantona za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici nastao i Prijedlog mjera/smjernica za sistemsko unapređenje postojećih politika/programa koji se odnose na zapošljavanje/samozapošljavanje žena žrtava nasilja na području Tuzlanskog kantona.
Vaučeri za nezaposlene
U Sarajevu, kako navode iz Ministarstva za rad, socijalnu brigu, raseljena lica i izbjeglice kažu da su za program sufinansiranje zapošljavanja teško zapošljivih kategorija nezaposlenih osoba u koje spadaju i žene žrtve nasilja izdvojeno izdvjeno 1.555.200 KM.
Program je realizovan na bazi vaučera koje su preuzimale nezaposlene osobe koje spadaju u teško upošljive kategorije i predavale ih poslodavcu na dalje postupanje.
No, dodaju da je interes žena žrtava nasilja za ovaj program bio slab iako je javni poziv bio otvoren šest mjeseci.
Iz Ministarstva ističu da će isti program biti realizovan i u ovoj godini.
Ističu i da će žene žrtve nasilja po izlasku iz sigurne kuće dobiju podršku kroz plaćanje kirije i režijskih troškova.
Može i drugačije
A da može i više i efikasnije pokazuju mjere za unaprijeđenje stanja koje je Fondacija CURE predložila prije više od pet godina: implementacija zakonskog
okvira u oblasti rodno zasnovanog nasilja nad ženama, sa fokusom na ekonomsko osnaživanje žena koje su preživjele porodično nasilje; učiniti dostupnim programe stručnog usavršavanja i razvijanja radnih i profesionalnih vještina ženama koje su preživjele porodično nasilje; razvijanje mjera poticaja zapošljavanja, samozapošljavanja i zadržavanja zaposlenja i napredovanja u službi žena koje su preživjele porodično nasilje i osnažiti rad postojeće mreže institucija podrške i pomoći ženama koje su preživjele porodično nasilje u Federaciji BiH, povezati je sa institucijama za profesionalno usavršavanje i tržištem rada.
