Tridesetogodišnjica Haškog tribunala je dobar povod da se podsjetimo da procesuiranje ratnih zločinaca nije kraj pravosudnog procesa. Za žrtve i preživjele je od vitalnog značaja da se zločini koje su pretrpjeli prepoznaju i priznaju. Pravda i istina, a ne nekažnjivost i poricanje, temelj su pomirenja
Prošlo je 30 godina od osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a još hiljade osumnjičenih za ratne zločine mora biti procesuirano.
Čulo se to danas je u Sarajevu, gdje je počela dvodnevna međunarodna konferencija. Ima sasvim logičan naslov “30 godina od osnivanja MKSJ-a, naslijeđe i izazovi”, a organiziraju je Udruženja “Pokret Majke enklava Srebrenice i Žepe“ te Udruženja žrtava i svjedoka genocida.
Na konferenciji su i bivše i sadašnje sudije, tužitelji, žrtve, svjedoci, povjesničari, svjedoci, novinari, studenti s prostora bivše Jugoslavije.
Konferencija treba pokazati što je doprinos MKSJ-a međunarodnom pravnom poretku, doprinos svjedoka u procesima. Ostaje pitanje – kako dalje s procesuiranjem ratnih zločina.
Nema pravde na svijetu
Munira Subašić, predsjednica Pokreta “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, kazala je da je cilj konferencije prije svega, da onima koji se bave pitanjem nestalih osoba, koji se bave procesuiranjem ratnih zločina, koji se bave ljudskim pravima, pokaže da su majke još uvijek tu.
– Da čekamo istinu i tražimo pravdu, da nismo pronašle kosti naše djece, a zločinci slobodno šetaju, slobodno se veličaju i nagrađuju. Pravde nema na ovom svijetu. Mislim da je Haški tribunal uradio mnogo, da je osudio i presudio, a sudije iz BiH, Srbije i Hrvatske moraju nastaviti njihov put – kazala je Subašić.
Tužioci iz Srbije se nisu odazvali
Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović ukazao je na veliki doprinos Tribunala koji je presudio je najznačajnije i najodgovornije počinioce ratnih zločina u BiH, ali i šire. No, pitanje je, naveo je, šta dalje.
– Imamo presude, činjenice da se te presude negiraju, činjenicu da se veličaju presuđeni ratni zločinci i naravno zato su tu tužioci iz regije, naši glavni tužioci, tužioci iz Slovenije i Kosova, nažalost, iz Srbije se nisu odazvali, dok su iz hrvatske u zadnji momenat otkazali. Ali su tu tužioci koji bi nama trebali dati odgovore šta dalje i kako zaštititi te presude – dodao je Tahirović.
Razbili smo mitove
Glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma UN za krivične sudove Serge Brammertz podsjetio je da je MKSJ jedini međunarodni tribunal koji je završio svoj rad bez bjegunaca od pravde.
Podsjetio je i kako je Tribunal donio pravdu onima koji nikada nisu mislili da će je vidjeti.
– Tokom trideset godina rada uspjeli smo uspješno procesuirati visokorangirane političke, vojne i policijske zvaničnike sa svih strana sukoba. Naše istrage i tužilaštva dokumentovali su veoma detaljno zločine koji su počinjeni, dokazujući da su mnogi bili dio užasnih kampanja etničkog čišćenja. Pokazali smo da je odgovornost za najteže međunarodne zločine moguća, a u naslijeđe smo ostavili zapis o tome šta se dogodilo – kazao je Brammertz.
No, Tribunal je dokazao da “sukob u Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat, već međunarodni sukob u kojem su učestvovali i politički vrhovi susjednih zemalja, Hrvatske i Srbije.”
Brammertz je istakao i da su suđenja pokazala razmjere zločina, te posebno i seksualnog nasilja.
– Uspješnim procesuiranjem zločina seksualnog nasilja, razbili smo mit da je silovanje samo inherentni dio rata, pokazujući umjesto toga da je to često oružje koje se koristi za uništavanje života. Utvrdili smo da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid. MKSJ je i dalje jedini međunarodni tribunal koji je završio svoj rad bez bjegunaca od pravde. Ovi uspjesi su rezultat naših zajedničkih napora – dodao je.
Podsjetio je i kako je na suđenjima svjedočilo više od 2.000 svjedoka iz BiH, svog prvog susreta s majkama Srebrenice.
Nije kraj procesa
Ova godina, kazao je, označava kraj važnog MKSJ.
– Međutim, ovo nije kraj procesa traženja odgovornosti u bivšoj Jugoslaviji. To je samo kraj jednog poglavlja u životu MKSJ-a i Mehanizma. Novo poglavlje počinje. Još uvijek ima na hiljade osumnjičenih za ratne zločine širom zemalja bivše Jugoslavije koji moraju biti procesuirani. Sudbina skoro 10.000 nestalih još čeka rješenje. Hitno je potrebno postići više pravde na nacionalnom nivou – rekao je Brammerz.
U budućnosti ostaje posao na pružanje pomoći tužiocima u regionu da nastave proces traženja odgovornosti, jer veliki broj žrtava – albanskih, bošnjačkih, hrvatskih i srpskih – još čeka pravdu.
– Mnogi osumnjičeni za zločine u Bosni i Hercegovini pobjegli su u Srbiju i Hrvatsku. Potrebni su hitni napori tužilaca da sve takve osobe privedu pravdi. Rješavanje preostalih praznina u nekažnjivosti biće moguće samo uz značajna poboljšanja u regionalnoj pravosudnoj saradnji – rekao je.
Najznačajniji izazovi budućnosti
Brammertz je govorio i o negiranju genocida, ratnih zločina, veličanju ratnih zločinaca, koji javno i bez srama čine neki bh. visokopozicionirani političari.
– Danas veličanje osuđenih ratnih zločinaca i negiranje zločina, uključujući i poricanje genocida, predstavljaju najznačajnije izazove za traženje odgovornosti i pomirenje. Svi gotovo svakodnevno vidimo da se uprkos presudama i osudama MKSJ-a mnogi osuđeni ratni zločinci veličaju, a mnogi ratni zločini, uključujući etničko čišćenje i genocid u Srebrenici, negiraju. Žrtve se ignorišu i vrijeđaju. Tridesetogodišnjica Haškog tribunala je zato dobar povod da se podsjetimo da procesuiranje ratnih zločinaca nije kraj pravosudnog procesa. Za žrtve i preživjele je od vitalnog značaja da se zločini koje su pretrpjeli prepoznaju i priznaju. Pravda i istina, a ne nekažnjivost i poricanje, temelj su pomirenja – zaključio je Brammerz.
