JAVNO OKUPLJANJE Slobodu ne dobijamo na poklon, već se za slobodu borimo

Šta sve mi, građani možemo? Kako možemo mijenjati, spriječiti, kome se žaliti? Znamo li kako uzeti stvar u svoje ruke i ostvariti naše interese? Znamo li da nas moraju (po)slušati? Sve ove odgovore ponudit ćemo u seriji tekstova i podcasta #demokratija24/7 na Interview.ba.

Donosimo priču o snažnim ženama. Koje su javnim okupljanjem obilježile značajan jubilej

Piše: Aida ŠTILIĆ

Šta je nama danas antifašizam? Tek sjećanje na školska pitanja na takmičenjima „Titovim stazama revolucije“? Je li antifašizam tekovina koju smo snažno prigrlili? Ili tek relikt nekog drugog vremena?

Na sva ova pitanja odgovarale su 6. i 7. decembra u Bosanskom Petrovcu i Bihaću žene, djevojke, gospođe i drugaraice iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

Aktivistiknje su to Antifašističkog fronta žena, koje su u Krajini razgovorima, diskusijama, javnim okupljanjem, zagovaranjem inicirale kako oživjeti istinsku ideju nastalu prije 80 godina, kada je prvotni AFŽ Jugoslavije i osnovan.

Ideja u djelo

Tokom javnog okupljanja stotina aktivistica u Bosanskom Petrovcu govorilo se o tome kako ideju slobode pretočiti u djelovanje. Kako se ujediniti, zajednički djelovati pored svih nametnutih podjela?

Ali, žene su to i u tom smislu krenule su od znanja da slobodu ne dobijamo na poklon, već se za slobodu borimo.

Borba kreće od institucija kroz zakonsko djelovanje kroz zagovaranje, stav je Nađe Duhaček, aktivistice Ženske platforme za razvoj Srbije.

Mi u Srbiji imamo zakon, imamo institucije koje se samo na papiru bave zaštitom slobode, ljudskih i ženskih prava. Ali, institucije postoje samo da se prikazao privid demokratije, zaštite vladavine prava. No, zakoni se ne provode, odnosno nije nekima ni u interesu da ih dosljedno primjenjuju. Stoga naš zadatak jeste upravo taj-izboriti se da prava žena, ljudska prava budu dosljedno poštovana, a zakoni koji nas štite, dosljedno poštovani – dodaje Duhaček.

Donošenje zakona

Nije nemoguće, svijest postoji, jer da ne postoji ne bi se više od stotinu žena nakon više od tri postratne decenije odlučilo da na javnom skupu poruči da same ne mogu uspjeti. Ali zajedno itekako mogu i hoće.

Borba kreće od institucija kroz zakonsko djelovanje kroz zagovaranje

Primjer da žene mogu ideju sloboda i zaštite prava svih pojedinaca ne samo zagovarati u institucijama, uklopiti u zakonske okvire, i omogućiti provođenje je Sjeverna Makedonija.

Tamo je lakše, jer na vlasti je socijademokratska politička opcija, ali bez postojanja svijesti sve strategije koje predviđaju dosljedno poštovanje i uvažavanje sloboda, rodne ravnopravnosti pale bi na prvom ispitu, kao što je slučaj u Srbiji.

Implementacija strategija, zakona koji štite prava svih nas doveli su Makedoniju do toga da smo u odnosu na zemlje okruženja napredniji, ali ektremni desničarski pokreti i njihove, suštinski antifašističke težnje postoje. Balkan je bure baruta i ako ne pazimo, može opet eksplodirati – istakla je generalna sekretarka Parlamenta Republike Sjeverne Makedonije Cvetanka Ivanova.

Brutalni slučaj iz Hrvatske

Njena priča pokazuje da ideja koja možda i jeste izvorna feministička je ustvari dokaz da pokreti poput 80-godišnje, ali uvijek mlade AFŽ-ovke, jesu ideali provodivi u djelo kako za žene tako i za muškarce. Jer sloboda pripada svima.

Hrvatska je na tom ispitu pala u slučaju silovanja, kojeg će kolokvijalno nazvati i „ličko rukvanje“. Evo o čemu se radi: samo zato što je branitelj, muškarca koji je silovao ženu tamošnji sud je oslobodio, jer zakoni su prilagođeni ovoj kategoriji ljudi, pa ih „poštede“. Muškarac oslobođen za krivično djelo silovanja svoje djelo je opisao kao način na koji se Ličani rukuju. To „rukovanje“ je, po bolesnom opisu ovog muškarca uključivalo njegovu ruku u vagini žene. I oslobođen je, jer on je branitelj.

Dakle, zakon ne tretira jednako sve, što bi morao. Ovo je okupljenim ženama u Bihaću opisala Ana Rajković Peć, naučna saradnica na zagrebačkom Institutu za historiju i aktiviskinja.

Dodaje, to nije ni čudno kada političari smatraju da abortus nije privatna stvar žene, a naravno uz to ide i uvriježeno mišljenje da silovane žene to same traže, da su nosile prekratke suknje i slično. Zato se često i upada u zamku u kojoj se prava, slobode, ali i antifašizam se previše medijski eksponiraju, deklarativno podržavaju, ali u realnosti sve je manje ovih vrijednosti.

Vrijednosti naših života

Događa se to u Crnoj Gori kaže nam aktivistica za prava žena Milica Nikolić.

Svi puno govorimo o antifašizmu, a suštinski ga ne živimo. Trudimo se da se vrate prijašnje vrijednosti, koje su temelji Crne Gore i Jugoslavije u širem, reginalnom kontekstu. Međutim, što ga više koristimo u političkom diskursu, to postaje jasnije da imamo problem sa njegovom praksom – dodaje Nikolić.

Značajan jubilej u znaku aktivizma

I bh. aktivistkinja, uporna i prepoznatljiva Besima Borić ističe kako danas sve manje pričamo o pravim vrijednostima.

A kada kažem vrijednosti ne mislim samo na ženska prava, prisustvo žena na mjestima odlučivanja. Govorim o ukupnoj vrijednosti naših života. Svjesni smo da na sceni imamo ono što volimo nazvati skrivenim fašizmom, netrepeljivosti, proizvodnju stalne mržnje i nacionalizma – zaključuje Borić.

Zbog svih devijacija, uloga antifašizma, uloga branitelja prava svih pojedinaca, ali ne na štetu drugih postaje obavezom. Devijacije su to koje su u našim društvima postale normalnim. Tako smo suočeni da silovatelji budu pušteni na slobodu. Svjedočimo širenju mržnje prema svemu što je drugačije. Svjesni smo da se u femicidu traže opravdanja za muškarca koji ga je počinio.

Borba za slobodu

Zato, trebamo „muški“ stati ispred i reći, misliti i djelovati kroz no passaran formulu.

I tu je odgovor na prvo pitanje u ovoj priči „šta je nama antzifašizam“.

Antifašizam je naša civilizacijska obaveza, smisao života kojeg moramo prenositi na slijedeće generacije, kontinuirano obezbjeđivati da živimo po tim uzusima.

Skupina žena kroz organizovanje Antifašističkog fronta žena Jugoslavije nam je to prije 80 godina obezbijedila u maloj sali u Bosanskom Petrovcu. Grupa nacionalističkih jednoumnika 90-tih nam je to skoro pa oduzela. Ali, ponovno javno okupljanje antifašistkinja 21.vijeka u Krajini, primjeri dobre prakse, aktivizam i borba koju su pokazali,  zorno dokazuju da da ideja o slobodama postoji, da je živa i da je živa krucijalna.

Postoji i kritična masa koja neće dopustiti gašenje ideje o pravu svih nas na bolji život. Postoje i aktivistkinje i aktivisti koji ne odustaju demokratskim putem, raspoloživim alatima, dokazati da se sloboda ne dobija na poklon. Za slobodu se borimo.

__________________________________________________________________________________________

Javno okupljanje  – namjerno i privremeno prisustvo određenog broja pojedinaca na javnom mjestu radi zajedničkog izražavanja, odnosno prenošenja zajedničkih poruka i stavova za ostvarivanje socijalnih i drugih uvjerenja i interesa. Može biti i spontano okupljanje, koje se održava u posebnim, iznenadnim i po društvenu zajednicu relevantnim situacijama, a sve radi javnog izražavanja socijalnih i drugih uvjerenja i interesa

Prethodna vijest

Zviždači tužiocima poklanjaju ladicu za arhiviranje

Naredna vijest

Bez odgovornosti i kazne: 90 posto javnih nabavki podložno je korupciji