CARE vaučeri: Podrška samohranom ocu i njegovim djevojčicama za život u Tuzli

Hiljade migranata prošlo je kroz Bosnu i Hercegovinu. Rijetki su odlučili ostati, mnogi uspjeli otići prema zapadnim zemljama ili i dalje to pokušavaju, neki se vratili u domovinu… Neki, opet, bez jasnog plana šta i kako dalje. Mahmud je trenutno u Tuzli kako bi zaštitio zdravlje svoje djece

Piše : Sanela KARAICA

Izbjeglički život, bez adekvatnog smještaja, osnovnih potrepština, odjeće i obuće, izuzetno je težak čak i mladim zdravim muškarcima, samcima.

Onima sa djecom, mnogostruko je teže. Jedinu svijetlu tačku na tom putu neizvjesnosti predstavljaju humanitarne organizacije i dobri ljudi bez čije pomoći bi teško preživjeli.

Mahmudova priča

Tridesetpetogodišnji Mahmud Elsaid iz Sirije samohrani je otac petogodišnje Aje i trogodišnje Esme. Posljednjih sedam mjeseci žive u Tuzli, u smještaju za izbjeglice. Prije toga su neko vrijeme boravili u Sarajevu.

Na put iz svoje zemlje krenuo je sa starijom kćerkom, pješice. Preko Turske, Grčke, Makedonije i Srbije, uz sve izazove i teškoće koje sa sobom nosi jedno takvo iscrpljujuće putovanje, došao je u BiH. Cilj mu je bila Njemačka, gdje je ranije radio.

Supruga i mlađa kćerka ostale su u Siriji. I onda je supruga poginula. Uz pomoć jedne porodice iz Sarajeva uspjeli smo srediti papire i dobiti vizu za Esmu, tako da je ona sada ovdje sa nama. Mnogo je teško. Mala djeca, a velike potrebe. I one žele, kao i sva ostala djeca, igračke, slatkiše i druge stvari. Ne primamo nikakvu socijalnu pomoć od države. Samo zahvaljujući vaučerima koje dobijamo od organizacije “Zemlja djece” možemo kupiti nešto od toga što nam treba. To nam je velika pomoć i podrška jer bez toga ne bi imali ništa. Trenutno smo u kolektivnom smještaju, nismo na ulici i imamo krov nad glavom, ali nije baš dobro za porodicu. Nemamo mir i privatnost. Gužva je, održavaju se radionice, uvijek neko ulazi ili izlazi – priča Mahmud.

Strah od neizvjesnosti

Uprkos svemu, za sada ne planira ići dalje. Vjeruje da bi mu bilo bolje u nekoj zapadnoj zemlji, ali strah ga je zbog djece krenuti na neizvjesno putovanje. Na jednom od ranijih doživio je teške trenutke kada je Aja zamalo umrla od smrzavanja.

Mahmud ne govori bosanski jezik i razgovarali smo uz pomoć prevodioca. Međutim, kako nam je rekao, djevojčice su sasvim dobro savladale jezik. Uskoro bi trebale krenuti u vrtić i nada se da će biti dobro prihvaćene.

Sve izazovnije

U organizaciji „Zemlja djece u BiH“ kažu da rad sa ljudima u pokretu postaje izazovniji. Dolaze iz različitih zemalja, a posljednjih godinu dana sve je više državljana Afganistana, Burundija i Kameruna.

Prije svega, izazovno je objasniti domaćem stanovništvu pojavu ljudi u pokretu u njihovom susjedstvu.

A pored toga je zahtijevno odgovoriti na potrebe ljudi iz različitih zemalja, potpuno drukčijih kulturoloških i političkih pozadina, a koji prolaze kroz Tuzlu svakodnevno. Naš mobilni tim novopristglim migrantima svakodnevno dijeli hranu, higijenske proizvode, odjeću i obuću, te ruksake i vreće za spavanje. Pružamo i asistenciju u vidu sekundarne zdravstvene pomoći koja uključuje preglede kod oftamologa, zubara, te pribavljanje različitih ortopedskih pomagala – kaže članica Mobilnog tima Emina Imamović.

Spavanje pod vedrim nebom

Broj ljudi koji se zadržava i boravi u Tuzli svakodnevno se mijenja. Oni iscrpljeniji i sa vidnim povredama, bez novca, uglavnom se zadrže dok budu sposobni za nastavak putovanja.

Uglavnom borave u Sigurnoj kući ukoliko ima slobodnih kapaciteta, dok neki od novopristiglih prespavaju vani u blizini autobuske stanice. Postoje i specifični slučajevi ljudi koji prosto više nemaju gdje, a to su, uglavnom, samohrani roditelji koji zbog maloljetne djece bivaju primorani ostati ovdje duži period – priča Imamović.

Pored svih navedenih vidova pomoći, u saradnji sa organizacijom Care International Balkans, za migrante su osigurani vaučeri od skoro 40 maraka za kupovinu hrane i drugih potrepština. Po četiri vaučera mjesečno dobija svaki član porodice koja duži ili kraći vremenski period borave u Tuzli.

Vaučere dobijaju oni koji su registrovani u Uredu za strance te samim time su iskazali namjeru za traženje azila u BiH. Pored toga, dijelimo ih tražiteljima azila, – korisnicima žutog kartona, ali i osobama koje se zateknu na stanici – kaže članica Mobilnog tima organizacije „Zemlja djece u BiH“.

 

 

 

Prethodna vijest

TEŠKA RJEŠENJA: Čavara dijeli bez kriterija

Naredna vijest

Medijska pismenost mora biti dio nastavnih planova i programa