Ismeta Dervoz: Žene se bore za veća prava, a ne za bukete cvijeća

Međunarodni dan žena, 8. mart ustanovljen je 1910. u Kopenhagenu na Prvoj međunarodnoj ženskoj  konferenciji u organizaciji Socijalističke Internacionale, na predlog Klare Cetkin ( uticajne njemačke političarke i borkinje  za ženska prava).

Zašto taj a ne neki drugi dan u godini? Čini se da bismo to morali malo češće ponavljati – 8.Marta 1857. godine, žene zaposlene u tekstilnoj industriji u Njujorku izašle su na demonstracije protestvujući  zbog loših uvjeta rada i niskih plata. Nisu tražile bukete cvijeća, večeru uz svijeće ili muziku, poklon. Tražile su priznavanje svojih kvaliteta i sposobnosti, svoga mjesta u društvu , prava na jednakost u odlučivanju i raspodjeli resursa u čijem stvaranju sudjeluju. Klara Cetkin sigurno nije imala na umu ovo u šta se danas praznik pretvorio .

Pročitala sam mišljenje jedne aktivistice da joj sve “ više liči na neki paganski praznik boginji-majci plodnosti i zaštitnici porodice, umesto na podsećanje na dan kada su žene odlučile da se bore za svoja prava.

Promjene su moguće

Žene su, namjerno ili nesvjesno, dozvolile da se otmu i prekroje njihovi ciljevi i zahtjevi. Da se zaogrnu u teško probojne štitove patrijarhata,nametnutih tradicijskih uloga i pojeftine i onemoguće prividnom pažnjom i kod mnogih jednokratnim buketima cvijeća  8.marta. I šta nam preostaje? Da često i glasno ponavljamo  da  znamo da je postizanje ravnopravnosti i jednakosti dugačak i težak proces, ali nije nemoguće postići promjene i napredak!

Osnaživanje žena ima pet komponenti: ženski osjećaj vlastite vrijednosti, pravo da imaju i određuju izbore, pravo na pristup mogućnostima i resursima, pravo da imaju moć kontroliranja vlastitih života unutar i izvan kuće i sposobnost da utječu na smjer društvenih promjena kako bi se stvorio pravedniji društveni i ekonomski poredak, na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Važno je znati da je ravnopravnost spolova dinamično područje s važnim promjenama i razvojem na razini teorije, istraživanja i kreiranja politika. Za određene akcije treba uzeti u obzir individualni, kulturni, društveni i vjerski kontekst društva u kojem živimo, ali napredak i pomak u biti zahtijeva široku promjenu stavova i percepcija. U tom kontekstu, obrazovanje, osposobljavanje, podizanje svijesti, izgradnja samopouzdanja, proširenje izbora, povećani pristup resursima i kontrola nad njima, te akcije za transformaciju struktura i institucija koje jačaju i nastavljaju rodnu diskriminaciju i nejednakost, važni su alati za osnaživanje žena i djevojaka da traže svoja prava. Svih ovih žena i djevojaka koje su u Bosni i Hercegovini većinsko stanovništvo i po svim pokazateljima sa višim stepenom obrazovanja. Ali uvijek “manje zastupljeni spol “! Uprkos činjenici da Ustav i pravni sistem garantiraju  ravnopravnost žena i muškaraca, svjedočimo rodnim nejednakostima u svim sferama društva u Bosni i Hrcegovini. Žene su manje zastupljeni spol u političkom životu, posebno na pozicijama odlučivanja i izabranim funkcijama. Prema rezultatima posljednjih Općih izbora 2018. za postizanje  zakonom određenog  minimuma zastupljenosti ženama će ovim tempom biti potrebne 42 godine i čak 11 izbornih ciklusa !

Nekako mislim, gledajući sve ove sposobne, kapacitirane, vrijedne žene, da nećemo čekati toliko dugo da se vratimo stvarnim ciljevima tekstilnih radnica iz Njujorka proklamovanih 1857 godine. Pokazale su žene u BiH , poput žena u Ukrajini ovih tužnih dana, da nema onoga što nisu sposobne i spremne uraditi za dobrobit svojih porodica, bližnjih, starih, nemoćnih, bolesnih. Pokazivale su to tokom rata i agresije ali i u kriznim situacijama elementarnih nepogoda, pandemije.

Želje i nastojanja žena u BiH da sudjeluju u političkom i javnom životu u skladu sa svim kapacitetima i zakonskim pravima nailaze na brojne prepreke. To je termin koji se koristi radije nego onaj koji preciznije oslikava situaciju. Mi govorimo o nasilju nad ženama u političkom i javnom životu u Bosni i Hercegovini.Problemu koji  je bio skriven, mnogi kažu nepoznat ili  neprepoznat ali uglavnom zanemaren. Dobro je ipak, kao i u cijelom svijetu stvari se mijenjaju i zahvaljujući istraživanjima i aktivnostima prepoznati su različiti oblici nasilja nad ženama u političkom i javnom životu u Bosni i Hercegovini. Sad ih treba onemogućiti, suradnjom i zajedničkim djelovanjem muškaraca i žena , u cilju otvaranja puteva prema prosperitetnijem, demokratičnijem, sigurnijem životu za sve nas i buduće generacije.Imamo obavezu i prema svim ženama koje su decenijama ulagale napore da se  učvrste mir i razumijevanje,  stvore potrebni zakonski okviri, pomogne svima kojima je pomoć potrebna i najvažnije ne odustane da kao jednako sposobne, jednake snage i znanja ne pristajemo biti diskriminirane.

Uz žene Ukrajine

Stoga smatram da bismo trebale poštediti naše muškarce jednokratnih godišnjih izdataka za bukete cvijeća, da bismo im trebale uskratiti skraćeno radno vrijeme uz opravdanje “da moraju izvesti žene”, ili cjelovečernje zabave u restoranima bez tih istih žena ! Treba ih podsjetiti šta su ciljevi procesa započetog na ulicama Njujorka i šta je smisao obilježavanja  a ne proslavljanja Međunarodnog dana žena.

Stoga, drage i uvažene Žene , uz sve što radite za manje plate na istim radnim mjestima, neplaćeni posao kod svojih kuća, odgajate djecu,brinete za stare roditelje,  obrazujete  se , nemojte biti skromne i tihe u svojim opravdanim zahtjevima. Ne dozvolimo da je buket cvijeća  za 8.Mart, našim muškarcima alibi ili zamjena za podršku za ostvarivanje naših prava i pozicija koje nam pripadaju.

A ove godine, dok opet svjedočimo agresiji, razaranju ,strašnim ljudskim pričama i sudbinama u Ukrajini  koje prepoznajemo i koje smo iskusile, neka sve naše misli, snaga i energija, buketi cvijeća i lovorove grančice, barem na toj simboličkoj razini budu za i uz žene Ukrajine.

Sretan vam 8.Mart 2022.

 

Prethodna vijest

Zapad šalje jasnu poruku i mlaznjake iznad BiH

Naredna vijest

Mirovno aktivistički marš: Feminizam nije vodio ratove, nacionalizam jeste