PODCAST Sabiha Husić, direktorica Medica Zenica: Žene Ukrajine trebaju naš glas

Razgovarala: Senka KURT

Ovaj 8. mart nećemo slaviti. Ovaj 8. mart želimo posvetiti ženama Ukrajine, poručili su iz organizacije Medica Zenica, svjesne kako su poruke mira, stabilnosti, sigurnosti, podrške, važne u ovom trenutku.

Poučene osobnim ratnim lekcijama, tegobama poraća, žene u Bosni i Hercegovini znaju kakve posljedice ostavljaju najteža vremena.

Sabiha Husić, direktorica Medica Zenica kaže da se i sama u ovom teškom vremenu bori da bude dobro, da ostane ona snaga, da idemo dalje.

Vidimo koliko je potrebno i važno da imamo te snage, da pomognemo sebi, drugima, pošaljemo glas za sve one koji pate u ovom vremenu. Tu su žene, djeca, ljudi u Ukrajini – kaže Husić u podcastu kojeg objavljujemo u okviru kampanje “Medica Zenica za mir-sjećanja i glas podrške ženama Ukrajine.

Ove godine organizacija Medica odlučila je da 8. mart, Međunarodni dan žena posveti upravo ženama Ukrajine. Ženama koje su u životnoj opasnosti, gube najmilije, gube dostojanstvo. Medica već šalje jasne poruke  o važnosti mira, stabilnosti. Na žalost, mi znamo koliko je važna ta poruka.

Husić: Gledajući medije, slike ne možemo da se ne vratimo u prošlost, kako je to bilo u Bosni i Hercegovini, kako su žene i djeca patili, bježali, tražili spas. Upravo glas žena širom svijeta dao nam je podršku, da nas razumiju, čuju, da nismo sami. Da nam žele pomoći. I smatram da je obaveza nas žena, ne samo organizacije Medica, već prije svega svih nevladinih organizacija, aktivistica, građanki, građana Bosne i Hercegovine da damo podršku, pokažemo svoju solidarnost i brigu za žrtve Ukrajine

To je iz Vašeg osobnog iskustva posebno važno. Rat je prekinuo Vaše školovanje, snove. Od razigrane djevojčice preko noći postali ste prognanica. Šta osobno osjećate u ovom momentu

Husić: Zaista sam se vratila u tu 93. godinu kada sam preko noći morala napustiti sve. Tada nisam dovoljno razumjela niti šta je rat, niti šta me čeka. Nisam birala Zenicu, u koju sam došla. Ali, to je bilo jedino mjesto gdje sam mogla sa svojom porodicom, komšijama doći. Od Viteza do Zenice smo putovali 23 dana.

Možda je Zenica izabrala Vas?

Husić: Pa hoću da vjerujem da je Zenica dobila dar sa svim što smo kasnije uradili i što radimo, ne samo za Zenicu nego i za Bosnu i Hercegovinu, za žene, za ljudska ranjiva bića.

Zašto je Važno slati poruke, pružati podršku, iskazivati solidarnost ne samo u ovom momentu kad su u pitanuu djeca, žene, ranjive skupine u Ukrajini, nego općenito. Što znače naše poruke?

Husić: Iz mog iskustva, prije svega moram reći, poruke znače da čovjek nije sam, da neko misli, sluša, želi pomoći. To znači da neko mobiliše javnost da je neophodno da je neophodno da damo svoj glas za mir, za bolje, da niko ne zaslužuje da pati, bježi, ne zna gdje će doći. Mislim da je to s jedne strane snaga da potaknemo neke akcije, ali i snaga i očuvanje nade kod osoba koje su u takvoj situaciji, da će s tom nadom i novom snagom preživjeti golgote, iznijeti se s patnjom i bolom. I da će doći bolje vrijeme. Kao što je u ratu i poslije došlo i za mene .

Cijeli svoj profesionalni vijek od te djevojčice koja je bježala u Zenicu do danas radite sa ženama, sa posebnim skupinama žena. Iz ovog iskustva, a naročito u posljednjih 15 godina od kako ste na čelu Medice, reći šta je osim podrške ženama koje su preživjele najteže traume, važno?

Husić: Prije svega bih rekla da su to krizne intervencije. Jako je važno omogućiti ženama da kasnije razrade ta svoja traumatska iskustva. Posljedice su dugoročne. Da ne samo nevladine organizacije, nego institucije, cijeli sistem, prepoznaju njihove potrebe i odgovore na njih. Da se donesu zakonska rješenja koja će omogućiti ženama, djeci, osjetljivim kategorijama, koje su najviše propatile, jedan dostojanstven život. Da im se, ako im treba liječenje, omogući da se liječe, ako im treba školovanje, da nastave bez velikih pitanja. I ono što je jako važno da se oda poštovanje prema tim ženama, djeci da se vrati njihovo narušeno dostojanstvo.

To dostojanstvo jeste narušavano nizom godina. Ne samo u ratu već i u miru. Možete li ukratko reći na šta ste vi u organizaciji Medica zapravo najponosniji?

Husić: Medica u kontinuitetu radi evo skoro tri decenije, prati potrebe žena i shodno njihovim potrebama da odgovara, razvija programe. Dali smo također izuzetan doprinos kada je u pitanju zakonodavstvo. Pa i prije mene, moje kolegice, koje su analizirale šta dalje sa ženama koje su preživjele silovanje, seksualno nasilje u ratu, a što je bilo, čini mi se ključni momenat da se probude institucije, da kažu da, nije to samo odgovornost Medice i sličnih organizacija. Da država treba da zaštiti i kreira uslove koji će omogućiti kvalitetniji život tim skupinama. Ponosni smo jer smo dali svoj doprinos da žene, prvi put u historiji, dobiju status civilne žrtve rata posebne kategorije. To su upravo nevladine organizacije radile. Ponosni smo da je silovanje prepoznato kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti ili genocid. Ponosne smo što smo pokazale i dokazale da u ratu se koristi najjeftinije oružje, koje ostavlja najdugoročnije posljedice, a to je upravo silovanje i seksulano nasilje. Počele smo govoriti i o nasilju u porodici, nasilju u zajednici. I bez obzira kako su nas tako gledali, da li rušimo neke porodice, da li razdvajamo, danas s pravom kažem da smo ponosni, ne samo mi u Medica Zenici nego i druge nevladine organizacije, posebno ženske, da je nasilje u porodici prepoznato kao krivično djelo. Zalagale smo se za zakone o ravnopravnosti spolova, koji zabranjuje diskriminaciju. Mnogo toga se uradilo, a upravo zahvaljujući mobilizaciji ženskih snaga. Hoću da vjerujem i da ćemo tako nastaviti. Bez obzira što možda u ovom patrijarhalnom  društvu i ne odgovara sve ono što mi kao žene radimo.

Što ostavljate u naslijeđe mladim ženama, mladim generacijama?

Husić: Vrijednosti koje su temeljene na slobodi. Da svako ima pravo na vlastitu slobodu. Da nema razloga koji opravdava nasilja. Ostavljamo dobar temelj zakonodavstva. Ostavljamo snagu koja je dovela do promjene. I želju i nadu da će nastaviti još jače, snažnije i odlučnije našim stazama za boljitak svake žene i svakog ljudskog bića.

Umjesto Osmomartovske čestitke evo prilike da uputite poruku svim ženama u Bosni i Hercegovini, svim ženama i obespravljenima u Ukrajini, ali i širom svijeta.

Husić: Pokažimo solidarnost, brigu, podršku za sve žene koje pate u Ukrajini, Avganistanu, Bosni i Hercegovini, širom svijeta… koje su žrtve rata i nepravde. Jer mi žene nismo bespomoćne. Imamo snagu. Iskoristimo to!

 

 

 

 

 

 

Prethodna vijest

Nakon milionskih ulaganja: Nikome iz Vlade FBIH nije u interesu revizija Naftnih terminala Ploče

Naredna vijest

Zvanično zatražena intervencija zbog blokiranog tendera za dijalizatore u FBiH