February 2022

Objavljeno

Municipality of Pale: Almost two million KM were spent on the construction of a heating plant that has no conceptual solution

M

The heating plant located in the center of Pale is one of the biggest problems of this municipality. Not only in terms of aesthetics, but above all in terms of ecology. The authorities of this municipality have been promising the citizens a solution to the problem for years. Finally, when the relocation of the same began, or so it is claimed, it seems that not everything is as it seems.

(Non)existing conceptual solution

Namely, the municipal authorities started the construction of the heating plant without any necessary preparatory works and documentation. So, there is no conceptual or main project, no planned or anticipated funds in the budget.

“Reminding that there is a conceptual solution and project documentation, the mayor said that the municipal government must tackle this problem,” SRNA announced in 2019. However, the SPIN Info editorial office is in possession of a document signed on January 17, 2022, which clearly shows that the conceptual plan has not yet been made.

The director of the company “Grijanjeinvest” doo, the contractor Ljubiša Tanić, confirmed in a telephone conversation that the heating plant does not have a conceptual solution, but that there is a heating pipeline and that they are working properly on the construction of the second phase of the heating pipeline.

Budget and tender differences

All this did not prevent the mayor from making the start of works official in September 2020, and so far he has spent almost two million KM from the municipal budget for the construction of the heating pipeline. The project for the construction of the heating pipeline is divided into two phases. The value of both phases exceeds the funds allocated by the municipality in the budget for these purposes.

In 2020, the Municipality of Pale allocated 580,000.00 KM for this project in the budget plan. However, based on the tender documentation, for the first phase of construction, it is necessary to allocate 683,760.68 KM without VAT. When it comes to the second phase, the Municipality of Pale has allocated 600,000.00 KM in its budget, while the tender documentation contains a figure of 940,170.94 KM, excluding VAT. We note that the figures with VAT are drastically higher, and the second phase will cost almost twice as much as the planned funds from the budget of the municipality of Pale. Later, with the budget rebalance, the first item was increased to some 800,000.00 KM, while the second remained the same.

It is not clear to the members of the Municipal Assembly of Pale how the budget money is distributed, they claim that almost the entire process is kept secret.

“About 1.9 million KM were spent without a single act, and we don’t even know how much it will cost in the end and from which funds it will be financed.” This will certainly affect the budget of the municipality of Pale, and the residents of Pale will be damaged the most”, claims Igor Tošić, the head of the Club of PDP councilors in the Municipal Assembly of Pale.

Disputable nearby location

There is no end to the vague and meaningless decisions of the municipal authorities regarding the relocation of the heating plant.

The location to which the hot water pipes lead is only 1 km from the old heating plant, so the question arises why the heating plant is being moved from the center to another part of the municipality where there is a school, sports center, and residential buildings.

“There is no location for planned works in the regulation plan of the Municipality of Pale. According to the regulatory plan, the mentioned location is intended for a residential and business building “, added Tošić for SPIN Info, while the director of” Grijanjeinvest “Ljubiša Tanić said that the existing location to which the pipes lead was chosen based on feasibility studies conducted by the Austrian company in 2011.

However, the entanglements regarding the location do not end here. A source known to the editorial office claims that the planned land belongs to a great friend and coalition partner of the current mayor of Pale, Boško Jugović.

“The municipality of Pale has not adopted appropriate urban plans, has not defined the location and provided the land, budget funds for the heating system are being spent, and we do not know how far it will go and whether there will be a heating plant on private land, possibly relatives of the mayor, some believe that the planned location is the property of DEMOS officials and the director of “Elektrodistribucija Pale” Aco Stanišić. And maybe the route will be completely changed, or even extended, so it will make the investment more expensive, and there are no guarantees about its completion, maybe only the invisible heating pipeline will remain from the heating plant, as well as symbolically placed dozens of cornerstones for buildings and factories in our city that have never been built “, says a source known to the editorial office for SPIN Info.

Our interlocutor adds that the curiosity of the whole story is the role of DEMOS, because the councilors of that party voted for the budget in which two phases of the heating pipeline were mentioned, whose subcontractor is the company “Stanišić”, adding that the director of the heating plant is the party’s staff.

The chosen location from the ecological aspect is also unacceptable. In addition, due to the possible construction of a highway from the direction of Mesići and a new gondola starting point towards Jahorina, whose construction is planned on the territory of the former “Famos”, this location would not be desirable in terms of tourism development either.

We also asked the mayor of Pale, Boško Jugović, how the funds were distributed, how far the works are, and other ambiguities regarding this important project, and if the answer reaches our address, we will publish it.

Without the conceptual and main project, without the planned funds in the budget, the number of users unknown, the energy source that the heating plant will use and other questions, it remains unclear whether the citizens of Pale will benefit from the budget funds invested so far or only contractors and subcontractors.

(Spin. info)

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno
/

Primitivci ne odustaju: Nakon spaljivanja, stigla pjesma i brutalne prijetnje Martini Mlinarević

martina naslovna
P

Nakon što su prije dvije godine na karnevalu, tek “za zabavu”, spalili lutku s njenim likom, ove godine iz rodnog Ljubuškog stigla i pjesma, gdje se čak ismijava njena borba s rakom. Potom uslijedile brutalne prijetnje na društvenim mrežama. No, to kod nas prolazi bez kazni

Piše: Senka KURT

Zapalite je, neka se stide i ona i rodbina – napisao je Andjeo Aničić veleposlanici Bosne i Hercegovine Martini Mlinarević u facebook poruci.

K…o, eno te pale u Ljubuškom. Hoćeš na mačkare u Hercegovinu? Jedva te čekamo. Povedi sve sa sobom. Slobodno. Imaš posebno mjesto, draga moja. Čekamo te. Ne treba ti kostim. Ti si glavna tema. Ne brini, imaju benzina, rekli su za tebe. Slobodno dođi i ne trebaš se maskirati, draga. Narod te čeka. Ljubušaci pjevaju, a Hercegovina slavi. … – zaprijetio je Marko Šaravanja, magistar grafike iz Širokog Brijega.

Za sebe voli reći da je “jedan od najistankunijih mladih umjetnika u Bosni i Hercegovini”.

I još mnogo mnogo poruka stiglo joj je nakon što se ponovo (i opet) našla na udaru primitivaca, i to u svom rodnom gradu, Ljubuškom.

Na facebook lokalnog karnevala, tik pred jučerašnju zabavu na kojoj sudjeluju i djeca, a po staroj tradiciji spaljuju se lutke koje predstavljaju žive ljude, objavljena je pjesma “Nija Maša kriva što je naša”.

Neduhoviti meštar od karnevala

Pjesmu Mate Bulića “Nije čaša kriva što je čaša” obradio je “meštar od karnevala” Jakov Begić i napravio “prigodan spot”, koji je dobio sve pohvale.

– Odlično… Ovo je premoćno… Bijednica, pravo opisana, svaka čast – pisali su komentatori koji su preslušali Begićevu pjesmu.

Ispod videa stoji i poruka:

– Osim što je najkraći mjesec, veljača je i jedini mjesec ženskog roda. Poznata je kao mjesec zaljubljenih, mjesec mačaka, mjesec karnevala, ali i mjesec studentskih rokova. U Ljubuškom Karnevalu, po dobrom starom običaju jednu pjesmu objavljujemo uvijek nekoliko dana prije samog karnevala. Ove godine, pjesma “Nije Maša kriva što je naša”, posvećena je svim studentima svijeta, uz najbolje želje da što lakše i što bolje polože svoje ispite, i grade svoju budućnost. Sretno! Vidimo se u nedjelju!.

U spotu je montirano lice veleposlanice Mlinarević, iza nje su hrvatska zastava, te Isus, koji umjesto srca također ima hrvatski grb.

Prije dvije godine, gotovo na isti dan, Mlinarević je također bila omiljena tema i meta na završnoj svečanosti karnevala u Mostaru, kada je spaljena lutka s njenim likom.

Organizatori karnevala u mostarskom naselju Centar 2, prije spaljivanja lutke objasnili su kako je glavni krivac za sve nedaće te godine “Bukača Huzurpator”.

Predsjednik Karnevala u Mostaru Božidar Puljić brže bolje razjasnio je da “ovo nije nije spaljivanje lika i djela Martine Mlinarević kao osobe, nego kao pojave koja je vezana za nju.

– To je odlučilo vijeće karnevalske udruge Centar 2, a inače to je inicijalna ideja praktički Univerziteta u Banjaluci, Univerziteta u Sarajevu i Sveučilišta u Mostaru, koji su prvi osudili čin njezinog postavljanja za veleposlanicu pored toga što nema fakultetsku diplomu. Mi smo to kasnije uobličili u ovome liku, koji je sadržajan u njezina dva djela Bukača i Huzur. Dakle Bukača Huzurpator – našalio se Puljić.

Napomene da tradicija karnevala i spaljivanja lutke na lomači lika osobe koja se proglasi krivom  za svako zlo tokom godine oni njeguju već 20 godina u Mostaru i na satiričan način govori o problemima u društvu.

– Mi smo do sada spalili i lik gradonačelnika i predsjednika vlade i brojne druge likove u satiričnoj formi, ali nikada nikoga kako osobu , nego pojavu koja se veže za nju – pojasnio je Puljić.

No, da se vratimo Begićevom pjesmuljku. Njegova satira ne odnosi se samo na politički angažman Martine Mlinarević, njene oštre kritike Hrvatske demokratske zajednice, stanja među Hrvatima. Ne, Begić se ismijava i sa teškom bolesti te rakom kojeg je Mlinarević prebrodila.

Neko to od gore vidi sve, grade moj

Mlinarević je ovih dana, a potpuno razumljivo, bila suzdržana. Bio joj je onemogućen pristup FB profilu, no, kad je saznala da je dobila “svoju pjesmu”, napisala je:

– Nije bilo dosta što su spalili moj lik na mostarskom karnevalu. Ove godine na ljubuškom karnevalu imaju i pjesmu posvećenu meni. Ovakav nivo iživljavanja nad nekim nije zabilježen u našoj zemlji. Samo snaga kojom stojim, ubija ih. Netko to od gore vidi sve, grade moj.

Na primitivne i brutalne objave, koje je dobila i sama objavila, napisala je:

– Zbog čega govorim i ukazujem? Zato jer moram. Zbog djevojčica sutrašnjice tog podneblja. Da izdrže, da budu jake, da ne posustanu. Da nikad ne odgoje ovakve primjerke, da budu sve drugačije. Da imaju hrabrosti da se distanciraju od najgorih među njima.  A ja ću ponoviti, još jednom, riječi omiljenog mi slovoslagača i reći – “Netko to od gore vidi sve…”  Kad tad.

I još, baš na dan kad su pjevali pjesmu o njoj u njenom rodnom Ljubuškom, veleposlanica Mlinarević održala je dvosatno predavanja za više od 200 studenata Masaryk univerziteta u Brnu.

Veleposlanica Mlinarević na Masaryk univerzitetu u Brnu (Foto: Facebook)

– Nakon prošlogodišnjeg predavanja koje je naišlo na izvrsne reakcije, uprava Masaryk univerziteta opet me pozvala da se družim s njihovim studentima predstavljajući im našu zemlju, njezine potencijale, moje knjige i moj životni put. Toliko smo se smijali i plakali, jedna fantastična konekcija između ovih genijalnih mladih ljudi i mene. S toliko dobrog znanja o našoj zemlji, podijelila sam im i promo-materijale nekih od najljepših turističkih lokacija u BiH, te su obećali posjetu ovo ljeto! Kasnije i sastanak s dekanom prof. Stanislavom Balikom. Hvala Brno, od srca! – zahvalila se na Mlinarević.

Osim njenih prijatelja i mnogobrojnih pratitelja nismo vidjeli poruke podrške veleposlanici BiH u Pragu, niti osude primitivnog vrijeđanja, spaljivanja, poziva na spaljivanje.

Ko to tamo pjeva?

Baš kako je to istakla novinarka Rubina Čengić u odjeljku “Ko to tamo pjeva” Publikacije “Žena u javnom prostoru”, koju je krajem prošle godine promovirala Fondacija Infohous, a koja je nastala uz finansijsku podrškku Fondaije Heinrich Boll

Posljednjih godina društvene mreže postaju sve prisutnije u životu gotovo svakog pojedinca/ke koji imaju pristup internetu i ponekad se stiče utisak da komunikacija na plaformama prakčno mijenja stvarni život, da “što nije objavljeno na društvenim mrežama kao da se nije ni desilo.” Pojedini analičari društvenih odnosa ih opisuju kao „sofiscirano leglo uvreda i stereopa“ i govore o „pandemiji zlostavljanja.“ Kako je BiH dio svijeta, sve ovo se odnosi i na našu zemlju u kojoj se po nekim procjenama oko 50 % stanovništva informiše isključivo na društvenim mrežama.

Čengić je krenula od hipoteze da je online javni prostor podjednako zatvoren i neravnopravan za žene kao što je to i polički, ekonomski i medijski.

Ona podsjeća kako je sredinom prošle godine 200 istaknutih žena iz cijelog svijeta potpisalo otvoreno pismo u kojem osuđuje zlostavljanje na društvenim mrežama. Pismo je objavljeno na UN-ovom forumu za ravnopravnost generacija koji pokreće seriju poziva na djelovanje u cilju postzanja globalne rodne ravnopravnost.

Uz ovo je studija The Economist Intelligence Unita iz 2020. godine, urađena na uzorku od više od 4.000 odraslih žena, pokazala da je 38 % žena u 51 zemlji imalo direktno iskustvo zastrašivanja na internetu s tim da je procenat rastao na 45 % ako su žene iz generacije milenijalaca ili generacije Z, odnosno rođene poslije 1982. godine.

– Prema procjenama Vijeća Evrope neke skupine žena su posebno na meti seksizma, posebno djevojke, politčarke, novinarke i žene iz javnog života. Tako je, prema dostupnim podacima, 63% novinarki doživjelo verbalno zlostavljanje, 80% žena navodi da su se na poslu srele s „mansplainingom” i „manterruptingom”, odnosno da su im muškarci pametovali i prekidali ih u govoru.  Taj seksizam, kao i drugi destruktivni narativi i ideologije je svoj prostor našao na društvenim mrežama koje su se pokazale kao zgodan za širenje lažnih vijest i dezinformacija, pa tako i raznih stavova političara, akivista, a samim tim i desničara, ekstremista, pa i terorisčkih grupe i organizacije iz cijelog svijeta – navedeno je u Publikaciji.

Vlasnici društvenih mreža, kako je navedeno, svjesni su ovog problema, no prema dostupnim podacima, mnogi pokušaji ozbiljnijeg ograničavanja slobode objavljivanja sadržaja ili zabrana pristupa mrežama su završavali u debatama o kršenju prava na slobodu izražavanja.

Kad je naša zemlja u pitanju, Čengić konstatira kako već dugi niz godina imamo problem s nasiljem u javnom prostoru, na radnom mjestu, kroz mobing ili različite oblike diskriminacije, ali i u porodici gdje je to u najvećem broju slučajeva nasilje nad ženama.

Pristupanje Istanbulskoj deklaraciji nije donijelo velike promjene – žrtva nasilja bude izmještena u sigurnu kući na maksimalno šest mjeseci nakon čega se vraća nasilniku, ako nema gdje drugo …

I to ponašanje iz realnog, brutalnog života prenijeli smo, s godinama i na društvene mreže i u medije, posebno u sekcije komentara: uvrede, omalovažavanje, seksistčke primjedbe, mizogine komentare, govor mržnje, pa čak i huškanje, ali i zamjene teza, lažne vijesti.

No, na žalost, zakoni koji prepoznaju i tretiaju psihičko, fizičko i seksualno nasilje ne poznaju nasilje na internetu kao takvo i tu su donekle državni organi ograničeni u svome djelovanju. To daje prostora nasilniku da i na ovaj način ispolji svoje nasilničko ponašanje, a da za to ne snosi posljedice.

Bosna i Hercegovina još uvijek nije ratifikovala konvencije koje se bave nasiljem na internetu niti je u svoje zakone unijela odredbe koje bi na adekvatan način tretirale ovu vrlo aktuelnu problematiku.

Upravo je Martina Mlinarević jedan od primjera koje je Čengić tretirala. Istaknuto je kako je Mlinarević dobila niz uvredljivih poruka nakon što je na naslovnici magazina Gracija objavljena fotografija na kojoj je bez gornjeg dijela odjeće poslije operacije raka dojke i nakon statusa na društvenim mrežama u kojima je opisivala stanje u bolnici Južni logor u kojoj je operisana. Uvrede su se odnosile najviše na njen politički angažman koji je ocjenjen kao „protuhrvatski.“

Sav bijes, uvrede, omalovažavanje prema ženama  na društvenim mrežama, ali i u javnom prostoru psiholog Srđan Puhalo ističe da se mora odgovoriti na nekoliko pitanja – da li muškarci mrže žene, da li i muškarci i žene mrze žene, da ih se plaše.

– To znači da se s njima (misli se na žene, op.a) treba što je moguće brutalnije obračunavati. Najčešće im komentarišu fizički izgled, oblačenje i porodični život, onda slijede seksualne aluzije, a vrlo često se lapsusi žena stavljaju u prvi plan. Čini mi se da se ženama manje dopušta da griješe i svaka njihova greška se mnogo više potencira, nego što je to slučaj kod muškaraca. Ono što je meni interesantno da te komentare ne ostavljaju samo muškarci, već i žene od kojih bi možda očekivali razumijevanje i solidarnost prema političarkama – rekao je Puhalo.

A da li je uopće moguće sankcionirati govor mržnje i rodnu netrpeljivost?

Pravnici bh. organizacije „Oštra nula“ upozoravaju da žena ili djevojka koja dobija prijetnje, uvrede ili ucjene  basilnika na nekoj od društvenih platformi neće dobiti zaštitu nadležnih organa, bez obzira koliko ozbiljna uznemiravanja, prijetnje i uvrede bile, bez obzira na nelagodu i strah žrtve koje su izazvane tim aktivnostima. Naglašavaju da žrtve ovog oblika nasilja ne nailaze na razumijevanje i podršku od svojih porodica i društva.

Oni su ukazali i na istraživanja nevladinih organizacija koje su vodile evidencije o nasilju na internetu i zabilježile poražavajuće statistike kada su u pitanju reakcije nadležnih organa kao što su policija i tužilaštvo – oni su uglavnom nezainteresovano i nemarno postupali u slučaju prijave ovog oblika nasilja, a nerijetko se dešavalo da nasilnik zaista svoje prijetnje sprovede u djelo.

Pravnica linije za pomoć novinarima u Udruženju BH novinari Vildana Džekman ima objašnjenje:

– Napadi se dešavaju jer se žele ušutkati ženski glasovi, osobito žena koje obnašaju poslove od javnog interesa, a onda posebice novinarke. U napadima koji su sve brojniji, osobito putem društvenih mreža (Facebook, Instagram, Twitter, portali i društvene mreže…) atakuje se na žensko tijelo, ugrožava dostojanstvo, obezvređuje profesionalni angažman, a sve s ciljem da se novinarke uplaše, degradiraju i u konačnici prestanu baviti svojim poslom. Važno je naglasiti da ti napadi, ukoliko dolaze od muškaraca političkih zvaničnika, nositelja javne vlasti, direktora preduzeća, pravosudnih funkcija i slično, uvijek imaju prvo ličnu dimenziju, pa tek onda napad na profesiju. Sistemska reakcija na napad na ženu je da je žrtva, nejaka, slaba, nježniji spol i da treba zaštitu, dok se napad na muškarca posmatra kao napad na profesionalca koji traba zaštitu sistema s ciljem sankcionisanja napada na profesionalni dignitet. Nerijetko se dešava da ženu pitaju šta je radila na mjestu gdje je doživjela napad, da nije njezino da se miješa ili da je dobila šta je tražila. Dakle, startne pozicije zaštite žena i muškaraca nikada nisu iste – kaže Džekman.

Privid slobode i nasilje

 Jasno je da desničarska politika, koja je dominantna u javnom prostoru u BiH, ne želi žene u javnom prostoru. Političkim igrama i zloupotrebama zakona i procedura suzila je prostor u kom mogu djelovati i kao privid slobode ženama su ostali internet i društvene mreže, pa se tamo otvorilo nasilje kojim se žene nastoje ućutkati.

– Takav pristup kod posmatrača stvara percepciju o nesposobnosti žena usljed čega nisu dobrodošle u javnom životu i vodi ka stvarnom uklanjanju ili eliminisanju žena s javne scene i nepostojanju polne ravnopravnosti u društvu u kom žene kao ugroženi pol čine blizu 51 posto stanovništva –  navedeno je u Publikaciji.

Zato je u BiH sve moguće, da član Predsjedništva BiH zastupnici u parlamentu prijeti da će joj oduzeti diplomu, da ugledna analitičarka bude optužena da je špijun strane zemlje, a da izvjesni posjetilac društvenih mreža uglednoj novinarki i književnici poželi da joj djeca umru od raka jer mu se ne sviđaju njeni politički stavovi i opisi bolnice u kojoj je provela nekoliko sedmica.

Čini se da jedan dio bh. društva od žena očekuje da se ponašaju kao kunići u romanu Fazila Iskandera “Pitoni i kunići” ili djeca u Pixar-ovom filmu “Čudovišta iz ormara”: šute, bježe, sklanjaju se, nikog ne gledaju u oči i budu uplašene, a ako se neka drzne da se ponaša drugačije od očekivanja – nastaje haos misleći da će ih tako uplašiti i ušutkati.

Za sada smo u jedno sigurni – Martinu Mlinarević nije strah, ne da se tako lako uplašiti i ušutkati.

No, prijetnje treba ozbiljno shvatiti. Ne Martina Mlinarević. Nego država i njeni nadležni organi.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Objavljeni tajni njemački dokumenti o raspadu Jugoslavije

alija
O

Od ove godine su dokumenti Njemačkog ministarstva vanjskih poslova o priznavanju nezavisnosti Slovenije i Hrvatske dostupni javnosti

Piše: DW

Je li Njemačka kriva za izbijanje najgorih ratova u Europi do danas od 1945. godine? Snosi li njemačka politika odgovornost za raspad jedne države, za višegodišnje krvoproliće s brojnim pokoljima, za više od 120.000 mrtvih i stotine tisuća protjeranih i izbjeglica? Kada bi oni koji optužuju bili u pravu, to bi značilo da je Savezna Republika Njemačka agresivna razbojnička država koja bezobzirno započinje ratove, piše Deutsche Welle.

To otprilike tvrdi legenda koja se širi već desetljećima u raznim varijantama, ali u osnovi uvijek govori kako je Njemačka 1991. godine „preuranjenim priznanjem Hrvatske i Slovenije” pokrenula krvavi raspad Jugoslavije. Ovisno o zagovorniku, ovaj se narativ proteže sve do danas, pa se Berlin tako može djelomično učiniti odgovornim i za aktualne sporove na Balkanu.

Među onima koji zastupaju takve optužbe su i umovi kao što je američki lingvist Noam Chomsky. On tvrdi da je politika Bonna 1991. bila “recept za građanski rat” u Jugoslaviji. Godinama on neuvijeno insinuira da su Helmut Kohl i njegov ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher kao neku vrstu nastavljanja Hitlerove osvajačke politike oživjeli savez koji je Njemačka imala od 1941. do 1945. sa zločinačkom i ubilačkom hrvatskom ustaškom državom. Njemačka je navodno željela rat na Balkanu kako bi povratila prevlast u jugoistočnoj Europi na ruševinama multietničke socijalističke države.

image

Hans-Dietrich Genscher (Afp)

Nije svaka apsurdna tvrdnja vrijedna raskrinkavanja. Ali Chomsky nije sam u tom uvjerenju. Knjige, članci i navodno znanstveni prilozi o “njemačkom razaranju Jugoslavije” čine teško preglednu zbirku prebacivanja krivice sa stotinama tekstova. Nije iznenađujuće da su bivši akteri poput francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda ili britanskog premijera Johna Majora kasnije u memoarima ili intervjuima pothranjivali različite varijante te legende.

image

Genscher i Kohl su dugo ustrajavali na očuvanju Jugoslavije (Ap) 

No, zagovornici teze o destruktivnoj njemačkoj posebnoj ulozi dosad su bili uskraćeni jednog središnjeg izvora: dosjei pohranjeni u političkom arhivu Njemačkog ministarstva vanjskih poslova nisu bili dostupni. Tek od početka godine, nakon uobičajenog razdoblja blokiranja od 30 godina, oni su otvoreni – i svatko tko prouči materijal vidjet će da nema nikakvih naznaka koje bi potkrijepile tvrdnju da je Bonn namjerno doveo do razbijanja Jugoslavije 1991. godine. Baš suprotno: stotine izvješća o stanju na terenu iz njemačkog veleposlanstva u Beogradu i generalnog konzulata u Zagrebu, bilježaka, transkripata sastanaka u kabinetu ministra, zapisnika Kohlovih i Genscherovih razgovora sa srpskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, njegovim hrvatskim pandanom Franjom Tuđmanom i drugim akterima u Jugoslaviji sugeriraju da Bonn dugo, predugo nije htio uvidjeti da se jugoslavenska država, desetljećima cijenjena kao nesvrstani faktor stabilnosti, već i zbog toga nije mogla spasiti jer je vlasti u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani iz različitih razloga uopće nisu htjele spasiti.

Točno je, međutim, da se njemačka pozicija promijenila pod dojmom eskalacije sukoba. Stav, koji se još uvijek čvrsto branio početkom 1991., da se Jugoslavija mora sačuvati po svaku cijenu, postupno je gubio podršku, iako se prije svih njemačko veleposlanstvo u Beogradu držalo fikcije da se jugoslavenska država može nekako zakrpati i protiv volje njenih najvećih naroda. Budući da se to iz dana u dan pokazivalo sve iluzornijim, u jesen 1991. prevladala je druga linija. Kohl i Genscher su došli do zaključka da bi priznanje Slovenije i Hrvatske predstavljalo manje zlo u jugoslavenskoj dilemi. Nakon toga su bili spremni – i u toj točci je bajka o samostalnom njemačkom djelovanju donekle točna – braniti svoje stajalište od prigovora iz Washingtona, Londona i Pariza.

Očuvanje Jugoslavije je interes ZapadaMeđutim, još početkom 1991. Bonn je slijedio jednu drugu liniju. Među mnogim dokumentima koji to dokazuju je bilješka Ministarstva vanjskih poslova od 4. siječnja 1991., napravljena u okviru pripreme za predstojeće francusko-njemačke konzultacije, koje su trebale uključivati ​​i usuglašavanje stavova o Jugoslaviji. U njoj se navodi njemački stav: “U interesu europske stabilnosti, interesi Zapada moraju i dalje biti usmjereni na očuvanje Jugoslavije.” Tako je bilo i krajem mjeseca kada je njemački veleposlanik u Beogradu Hansjörg Eiff, napisao izvješće Bonnu u kojem je sažeo pedesetominutni razgovor koji je vodio s Franjom Tuđmanom u Zagrebu.

image

Tuđmana su prije Bonna primili u Beču, Budimpešti, Londonu i Rimu (Afp)

U svom standardnom šifriranom teleksu, koji je zaprimljen u Bonnu 30. siječnja, veleposlanik izvještava da je Tuđman nakon razgovora odletio u Beč, “gdje su ga primili predsjednik Waldheim i kancelar Vranitzky.” U Bonnu su u to vrijeme još uvijek striktno odbijali susret s Tuđmanom na najvišoj razini, kako ne bi bili optuženi za miješanje u jugoslavenske unutrašnje stvari. Eiff sugerira da bi možda bilo dobro da Bonn slijedi primjer Beča i razmisli o “popuštanju dosadašnjeg standarda”. No to ne nailazi na dobar odjek. Jedan službenik – vjerojatno Michael Libal, šef odjela za Balkan u Njemačkom ministarstvu vanjskih poslova – komentira prijedlog rukom uz opasku: “Austrija NIJE mjerilo za nas!”.

I Tuđmanovi pokušaji da zaobilaznim putem dođe do izravnog susreta s Kohlom i Genscheron su propali. O tome svjedoči izvješće njemačkog veleposlanika pri NATO-u u Bruxellesu Hansa-Friedricha von Ploetza. On je 26. veljače izvijestio Bonn da je na “privatnom ručku” veleposlanika NATO-a bilo riječi i o tome da je glavni tajnik NATO-a Manfred Wörner bio suočen s Tuđmanovim zahtjevom za razgovore „putem ‘privatnih kanala’ (očito preko bavarskih predstavnika)„. “Njegova – negativna – reakcija naišla je na nepodijeljeno odobravanje”, izvještava von Ploetz.

Za internu upotrebu u razgovorima s jugoslavenskim političarima Bonn diplomatima predlaže i sljedeći argument: budući da se ne može predvidjeti hoće li ostale jugoslavenske republike prihvatiti odvajanje Hrvatske i Slovenije, “rano priznanje bi predstavljalo miješanje u unutarnje stvari Jugoslavije. U svakom slučaju, ostvarivanje prava na samoodređenje ne može se promatrati odvojeno od obveze suzdržavanja od jednostranih radnji na štetu ostalih pripadnika multietničke države i nastojanja da se s njima nađe sporazumno rješenje.” Dva dana kasnije, u izvješću o situaciji stoji da su Genscher i talijanski ministar vanjskih poslova Gianni De Michelis telefonom uvjeravali jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Budimira Lončara da će “samo Jugoslavija biti priznata. Oba ministra podržavaju proces demokratizacije u Jugoslaviji i njenu teritorijalnu cjelovitost”.

“Raspad i ponovna uspostava Jugoslavije. Teze i antiteze”

Ali interno je već u to vrijeme počelo unutar njemačkog Ministarstva dolaziti do promjene u razmišljanju. Potvrda za to je tekst pod naslovom “Raspad i ponovna uspostava Jugoslavije. Teze i antiteze”, koji ima 13 stranica i klasificiran je kao “Tajno. Samo za službenu uporabu”. Taj dokument, što je sasvim neuobičajeno, nije niti datiran niti potpisan, niti je zabilježeno iz kog odjela dolazi. Osim toga ne postoji ni popis osoba koji bi upućivala na to koliko je širok krug ljudi koji ga je dobio. No, s obzirom na to kako je dokument arhiviran, može se pretpostaviti da bio napisan u lipnju i da je došao iz Stožera za planiranje.

image

Genscher u Beogradu kod Miloševića 1. srpnja 1991.: tada je njemački ministar još vjerovao u mogućnost opstanka Jugoslavije (Dpa)

To je neka vrsta think-tanka Ministarstva vanjskih poslova koji ima službenu dozvolu za nesputano, neortodoksno i slobodno razmišljanje. Oslobođeni ograničenja i obzira koji proizlaze iz svakodnevnog rada, tu okupljene pametne glave bi trebale razmišljati nekonvencionalno i analizirati sve moguće scenarije vanjskopolitičkog razvoja neke situacije. U tom se tekstu uspoređuju argumenti za i protiv priznanja Slovenije i Hrvatske.

Protiv priznanja raspada Jugoslavije odnosno zalaganja za neku “obnovu” Jugoslavije govori procjena da u tom slučaju prijeti rat. Mora se osigurati da Hrvati i Srbi “ponovo ne podlegnu iskušenju i pokušaju anektirati Bosnu i Hercegovinu, uključujući i muslimane koji tamo žive”, navodi se. Osim toga je važno uključiti Srbiju: „Izolirana Srbija će vjerojatno pokazati još manje sklonosti reviziji svoje politike na Kosovu od Srbije koja se, zajedno s drugim republikama, pokušava približiti Europi.” Stoga se Jugoslaviju, „u nekom obliku”, mora sačuvati jer su „s izuzetkom središnje Srbije, krajevi u kojima žive Srbi, Hrvati i bosanski Muslimani toliko međusobno isprepleteni, da je stvaranje čistih nacionalnih država nemoguće”, navodi se u toj argumentaciji.

U mjesecima koji su uslijedili, međutim, u Bonnu su sve više na težini dobili oni argumenti izloženi u dokumentu prema kojima bi priznanje Hrvatske i Slovenije bilo manje zlo. Između ostalog se tu ukazivalo na drastičan pad autoriteta jugoslavenske vlade, koja više gotovo da nema nikakvog utjecaja na republike. Pritom su anonimni autori sve prije samo ne oduševljeni krajem Jugoslavije koji je bio na pomolu: “Svakako je jasno da bi međunarodnoj zajednici, a posebno europskoj zajednici bilo lakše imati posla s jednom jugoslavenskom državom nego s nizom manjih, nužno nestabilnih i u nekim slučajevima (Bosna i Hercegovina, Makedonija) jedva održivih država sljednica”, navodi se.

Ali potom se u tekstu dodaje: “Ako ovo bude vodeće načelo našeg ponašanja naspram pojedinih jugoslavenskih naroda, a da pritom ne pokažemo barem razumijevanje za brige i želje nesrpskih naroda, mogli bismo se naći pod sumnjom da cinično stajemo na stranu jačeg, dakle Srbije.” Stoga Hrvatska mora Srbima priznati pravo na “stvarnu političku autonomiju” na svojoj teritoriji, “koja jamči fizičku zaštitu te gospodarski i kulturni razvoj u nesmetanom kontaktu sa svojim sunarodnjacima u Republici Srbiji”.

image

Bezobzirno razaranje Vukovara je predstavljalo prekretnicu u stavu Njemačke prema nezavisnosti Hrvatske i Slovenije  (Dpa)

Ova promjena stava se može razumjeti prije svega kada se na umu ima razvoj događaja u Jugoslaviji u drugoj polovici 1991. godine. Kao reakcija na slovensko proglašenje nezavisnosti, “Jugoslavenska narodna armija”, koja je tada već bila pod velikom dominacijom Srba, pokušala je u takozvanom desetodnevnom ratu povratiti kontrolu nad Slovenijom i jugoslavenskim granicama. Genscher je bio ogorčen. Razmještaj vojske “nije ničim, apsolutno ničim opravdan”, rekao je 1. srpnja uoči sastanka sa Slobodanom Miloševićem u Beogradu.

Tuđman u Bonnu: bez crvenog tepiha

Jedna od posljedica postupne promjene kursa u Bonnu je bila i da Tuđmanovi pokušaji da se sretne s Kohlom i Genscherom više nisu bili glatko odbijani. Nakon razgovora u Beču, Budimpešti i Londonu te nakon što su ga u Italiji primili i predsjednik Francesco Cossiga i premijer Giulio Andreotti, Tuđman je mogao 18. srpnja doći na razgovore i u Bonn. Ali pritom se htjelo osigurati da on to ne može shvatiti kao potvrdu njemačke spremnosti da prizna hrvatsku želju za samostalnošću. U podnesku kancelarskom uredu od 4. srpnja Odjel 215 Ministarstva vanjskih poslova, koji je nadležan za Jugoslaviju, sastavio je u vezi s tim prijedloge i pritom upozorio da je važno „izbjeći svaki privid priznanja. Puki razgovori, na što smo načelno spremni sa svima, sami po sebi ne mogu donijeti priznanje.”

Zatim se predlaže da se Tuđman primi na najnižoj mogućoj razini protokola: “Sastanak u zračnoj luci od strane protokolarnog službenika (a ne glavnog šefa protokola). Nema crvenog tepiha. Policijsko zapovjedno vozilo (bez počasne pratnje (motocikli)), nema hrvatskih obilježja na vozilima, nema hrvatskih zastava. Po potrebi smještaj u hotel (ne na Petersbergu) (službeni hotel za goste njemačke države, prim. prev.). Preuzimanje troškova. Razgovor sa saveznim kancelarom (bez hrane).” U “prijedlogu za raspravu”, koji je za Genschera sastavilo Ministarstvo vanjskih poslova, osim toga se sugerira da bi, ako Tuđman zatraži njemačko priznanje Hrvatske, najbolji odgovor bio da ta tema nije na dnevnom redu, jer bi priznanje predstavljalo “miješanje u unutarjugoslavenski proces razjašnjavanja”.

image

Tuđman je dugo bezuspješno pokušavao doći u kontakt s njemačkim državnim vrhom (Dpa)

No, dokumenti iz tjedana koji su uslijedili jasno pokazuju kako se stav Bonna, s obzirom na poplavu vijesti o krvavim sukobima, akcijama vojske protiv hrvatskih i slovenskih civila, teroru srpskih i hrvatskih dragovoljaca, nepoštivanju dogovora o prekidima vatre i neuspjehu različitih rundi pregovora od kasnog ljeta 1991., sve više okretao u pravcu priznanja. To je bilo povezano i s učinkom koji je krvoproliće na Balkanu imalo na medijsko izvještavanje, javno mnijenje te raspoloženje u strankama, uključujući i veći dio oporbe. Naročito je zamjenik predsjednika zastupničkog kluba Socijaldemokrata (SPD), Norbert Gansel, vodio kampanju i u javnosti i iza kulisa o tome kako je nužno prestati poricati neminovnost raspada Jugoslavije.

Hrvatska i rješavanje pitanja manjina

Nakon što je vojska počela nasilno intervenirati i u sukobu u Hrvatskoj – navodno “kako bi razdvojila sukobljene strane”, a zapravo uvijek na strani srpskih dobrovoljaca – Genscher je 26. kolovoza pozvao jugoslavenskog veleposlanika u Bonnu Borisa Frleca k sebi kući. “Ako se primirje ne počne odmah poštivati, njemačka će vlada morati preispitati pitanje priznanje Slovenije i Hrvatske. U tom slučaju će se ona za to založiti i u okvirima EZ-a”, zaprijetio je Genscher ovom diplomatu – s čim se on složio. Oružane snage Jugoslavije “više nisu narodna vojska, budući da tu više nisu zastupljeni Slovenci, Hrvati i Makedonci. Dakle, riječ je o čisto srpskoj vojsci koja vrši agresiju na Hrvatsku”, odgovorio je Frlec, Slovenac, stoji u transkriptu razgovora. Ubrzo nakon toga on je u znak protesta istupio iz jugoslavenske diplomatske službe.

Prema jednom drugom arhiviranom transkriptu, Helmut Kohl je novoimenovanom hrvatskom ministru vanjskih poslova Zvonimiru Šeparoviću tijekom razgovora u Bonnu 8. listopada 1991. rekao da je “uspio u dugim razgovorima uvjeriti francuskog predsjednika Mitterranda da se pokrene po tom pitanju”. No, presudno bi bilo to da Hrvatska riješi “pitanje manjina”. I doista, njemačka je vlada sada priznavanje Hrvatske (slovenski slučaj je bio manje problematičan) činila ovisnim o tome da tamošnja srpska manjina dobije opsežna prava – i to kroz ustavni zakon koji će parlament odobriti dvotrećinskom većinom. U tu svrhu Genscher je u studenom “ponudio” Hrvatskoj slanje jednog njemačkog stručnjaka kao savjetnika.

image

Predsjednik Milan Kučan proglašava nezavisnosti Slovenije u Ljubljani, 26. lipnja 1991. (Foto: Srđan Živulović)

Budući da je Bonn u međuvremenu doista postao glavni zagovornik hrvatske težnje za samostalnom državnošću, Genscherova ponuda je bila takva da ju nije bilo mudro odbiti. Berlinski stručnjak za međunarodno pravo Christian Tomuschat poslan je u Zagreb s prevoditeljem da ispita hrvatski nacrt zakona i, ako je potrebno, zatraži izmjene i dopune. Kao primjer kojem treba težiti je služio model Južnog Tirola. Nakon što je zakon nekoliko puta revidiran, Tomuschat ga je konačno pohvalio u detaljnom izvješću Bonnu kao “sasvim uravnotežen i pošten”. 4. prosinca 1991. zastupnici u Zagrebu usvojili su ustavni zakon “O pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj”, koji im je predstavljen kao bezalternativan.

Njemačko istrčavanje

Tri dana ranije, veleposlanik Eiff, koji je još uvijek tražio argumente da nekako održi Jugoslaviju na okupu, poslao je u Bonn teleks upozorenja: “Čini se da barem dio hrvatskog vodstva povezuje međunarodno priznanje s očekivanjem međunarodne vojne pomoći, koju ‚između ostalih otvoreno traži Reißmüller u FAZ-u (Frankfurter Allgemeine Zeitung, prim. prev.). S naše točke gledišta bi u razgovorima o budućim odnosima to trebalo razjasniti.” Johann Georg Reißmüller, tada jedan od izdavača FAZ-a, bio je omiljeni Eiffov protivnik, na kojeg se veleposlanik kritički osvrnuo u brojnim izvješćima ministarstvu. Reißmüller, koji je tu zemlju poznavao još iz vremena dok je bio dopisnik u Beogradu, prepoznao je prije mnogih drugih da je „Jugoslavija” samo kulisa.

To je proturječilo Eiffovom gledanju na situaciju, koji je želio ostati veleposlanik za cijelu Jugoslaviju. Ne imenujući Reißmüllera, veleposlanik se već 9. rujna požalio u teleksu klasificiranom kao “citissime” (hitno): “Jednostrano izvještavanje znatno nam otežava pozitivan politički utjecaj na unutarjugoslavenski sukob. Veleposlanstvo savjetuje da se ovo pitanje na odgovarajući način tematizira naspram tamo poznatih njemačkih medija.”

Tijek događaja to nije promijenilo, pogotovo nakon što je u studenom “Jugoslavenska narodna armija” bombardiranjem Vukovar sravnila sa zemljom. U noći na 17. prosinca 1991. dvanaest država Europske zajednice odlučilo je zajednički priznati Sloveniju i Hrvatsku 15. siječnja 1992. godine. Tada je doista došlo do jednog njemačkog istrčavanja, kada je Njemačka, po nalogu Helmuta Kohla, odluku o priznavanju objavila već 23. prosinca.

To je razljutilo mnoge u Ministarstvu vanjskih poslova, uključujući šefa odjela Michaela Libala. Još dvadeset godina kasnije napisao je u pismu uredniku FAZ-a: “Objava naše odluke tri tjedna ranije, koja je uz to bila popraćena neprimjerenim trijumfom, pokazala se velikom psihološkom pogreškom. Njemačka je previdjela da je time dala dodatne argumente kritičarima i klevetnicima njemačke politike.” Na sam sukob u Jugoslaviji ova tri tjedna nisu, međutim, imala nikakvog utjecaja.

Milošević, Izetbegović i Tuđman u Parizu 1995., na potpisivanju Daytonskog mirovnog ugovoraTada je Jugoslavija već bila prošlost: Milošević, Izetbegović i Tuđman u Parizu 1995., na potpisivanju Daytonskog mirovnog ugovora

Jugoslavija nema budućnost

Podrazumijeva se da arhiv njemačkog Ministarstva vanjskih poslova ne može biti jedini ključ za razumijevanje njemačke uloge u raspadu Jugoslavije. Ostavština Helmuta Kohla, arhive političkih zaklada, Quai d’Orsay, Foreign Office ili srbijansko Ministarstvo vanjskih poslova mogli bi pružiti dodatne informacije. To primjerice sugerira jedno izvješće Wolfganga Ischingera od 14. svibnja 1991.

Ischinger, tadašnji njemački veleposlanik u Parizu, izvijestio je o razgovoru s Mitterandovim savjetnikom Pierreom Morelom, koji je zamjerio da u „dijelovima njemačkog tiska postoje simpatije za napore Hrvata i Slovenaca”, jednako kao što su i u Beču na djelu snage „kojima nedostaje potrebna suzdržanost”. Pariz se očito boji prejakog njemačkog utjecaja na jugoistoku, izvijestio je veleposlanik Ischinger.

Međutim, kao što se i očekivalo, nakon procjene više od 2500 stranica dosjea, u arhivi njemačkog Ministarstva vanjskih poslova nema nikakvih naznaka u prilog tvrdnji, da je Njemačka 1991. provodila sustavnu politiku uništavanja Jugoslavije nastavljajući se time na neku raniju njemačku velikodržavnu politiku. Činjenice govore drugačije: u Bonnu je 1991., tek nakon višemjesečnog oklijevanja, prevladalo uvjerenje, da Jugoslavija nema budućnosti – jednako kao ni Sovjetski Savez, koji se već raspadao.

*Michael Martens je njemački novinar specijaliziran za vanjskopolitičke teme. Tijekom 1990-ih godina je živio i radio u Ukrajini, Rusiji i centralnoj Aziji. Od 2000. radi za njemački dnevni list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), a od 2002. je dopisnik lista za jugoistočnu Europu. Kao publicist je između ostalih objavio knjige „U potrazi za junakom: priča o vojniku koji nije hteo da ubije” (Clio, 2013), te „Vatra u vatri: Ivo Andrić – jedan europski život” (Ljevak, 2020.). Trenutno radi na knjizi o raspadu Jugoslavije, gledano kroz prizmu dokumenata iz arhive njemačkog Ministarstva vanjskih poslova koji donedavno nisu bili dostupni javnosti. U okviru rada na toj knjizi je nastao i ovaj tekst koji Deutsche Welle objavljuje istovremeno s FAZ-om.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

SDA kadrovi: Alden Kajtaz prvi čovjek ministarstva obrazovanja zaposlen na osnovu krivotvorene dokumentacije

kajtaz
S

Alden Kajtaz, sekretar Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, na ovu poziciju zaposlen je na osnovu krivotvorene konkursne dokumentacije. Ova činjenica, potvrđena presudom suda u Mostaru nije sporna Vladi FBIH koja nakon odlaska Elvire Dilberović za ambasadoricu u Švedskoj na poziciju prvog čovjeka institucije ključne za koordinaciju obrazovanja i verifikaciju diploma postavlja upravo Kajtaza.

Piše: Predrag BlAGOVČANIN 

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke nadležno je za koordinaciju obrazovanja u FBIH kao i proces provjere i verifikacije diploma. Pored ovih nadležnosti, institucija s budžetom od cca. 8 miliona KM u sklopu svojih ingerencija upravlja i procesima finansiranja grantova za obrazovne institucije kao i nevladine organizacije. Ministarstvo smješteno u Mostaru nažalost dijeli sudbinu niza drugih državnih institucija. Netransparentnost u radu kao i zapošljavanje na osnovu stranačke pripadnosti.

Upravo eklatantan primjer stranačkog kadroviranja u institucijama predstavlja i proces zapošljavanja Aldena Kajtaza u Federalnom Ministarstvu obrazovanja i nauke.

Uhodanu praksu imenovanja savjetnika, a nakon toga i raspisivanja konkursa kako bi se osiguralo radnom mjesto, prihvatila je i nekadašnja SDA-ova ministrica, a sada ambasadorica BIH u Švedskoj Elvira Dilberović.

Nakon imenovanja na poziciju ministrice Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke Elvira Dilberović kao svog savjetnika imenuju stranačkog kolegu Aldena Kajtaza. Nedugo nakon imenovanja za savjetnika Kajtaz se i formalno zapošljava u ovom ministarstvu na poziciji sekretara.

Falsifikovao potvrdu o radnom iskustvu

Pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Mostaru Semir Šejtanić direktor osnovne škole “Mujaga Komadina” osuđen je na uslovnu kaznu od 10 mjeseci zato što je svjesno svojim potpisom ovjerio službenu ispravu kojom je krivotvorio podatke o radnom iskustvu Aldena Kajtaza kao i poslovima koje je obavljao na poziciji nastavnika matematike i fizike u ovoj osnovnoj školi.

Presuda opštinskog suda u Mostaru/foto: Tačno.net

Na osnovu ove krivotvorene dokumentacije Alden Kajtaz konkurisao je na radno mjesto sekretara ministarstva. Drugi kandidat za ovu poziciju bio je i advokat Milenko Krčum koji je i podnio krivičnu prijavu protiv Semira Šejtanića.

„Podnio sam krivičnu prijavu protiv Samira Šejtanića, člana Gradskog odbora SDA koji je svom stranačkom kolegi Aldenu Kajtazu, kao rukovodilac obrazovne institucije izdao uvjerenje o radnom iskustvu u kojem su navedeni neistiniti podaci. Po toj prijavi Kantonalno tužilaštvo u Mostaru je provelo istragu i podiglo optužnicu, po kojoj je Općinski sud Semira Šejtanića oglasilo krivim. Tu presudu je potvrdio i Kantonalni sud odbivši žalbu Šejtanića.“

Milenko Krčum pred nadležnim sudom u Mostaru pokrenuo je i parnicu u kojoj je jedan od tužbenih zahtjeva i taj da se konkurs na kojem je Kajtaz pobijedio poništi. Krčum također ističe i apsurd političke trgovine i eklatantno kršenje zakona i propisa.

„Kajtaza je imenovala njegova stranačka kolegica s izborne liste SDA na prošlim izborima, ministrica dr. Elvira Dilberović. Ona je zatim podnijela ostavku, pa je Vlada na temelju neustavnog dogovora – političke trgovine, ovlastila Kajtaza “za potpisivanja akata Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke”.

Inače, dogovorom SDA i HDZ-a, protivno ustavom FBIH, SDA uz suglasnost svojih koalicionih partnera drži resore bez ministara na način da državne službenike pretvara u neku vrstu v.d. ministara. Ova rokada je upravo imala za svrhu da Kajtaz postane “kvazi-ministar”.  Ovom praksom se krši Ustav Federacije. A rukovodeće funkcije u državnoj službi i drugim javnim službama popunjavaju na temelju zakulisne, a nekad i otvorene trgovine između političkih stranaka.“

Elvira Dilberović/foto: Radiosarajevo

Nekadašnja ministrica, sad ambasadorica u Švedskoj Elvira Dilberović nije bila raspoložena za razgovor na ovu temu. Kako je naglasila ona više nema pravo da se izjašnjava povodom događanja u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke.

Indikativno, nakon pozicioniranja Aldena Kajtaza na mjesto sekretara Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, njegov kolega koji mu je falsificirao potvrdu o radnom iskustvu Semir Šejtanić, imenovan je za predsjednika Upravnog odbora za mobilnost studenata i nastavnika FBIH u okviru ovog ministarstva.

Direktor OŠ “Mujaga Komadina” Semir Šejtanić/ foto: FB

Prema dostupnim podacima od 2015. godine do 2018. godine i pozicioniranja Kajtaza, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke na račun osnovne škole Mujaga Komadina na čijem čelu se nalazi Semir Šejtanić  isplatilo je ukupno 22.436 KM za četiri projekta.  Također, Šejtanić je bio i direktno finansiran od strane ovog ministarstva u iznosu od 1.200 KM za projekt „Komunikacija u školi – visokoškolski udžbenik.“

Za inspektore nema mjesta

Krajem februara ove godine novim pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta Inspektorat kao sastavni dio ovog ministarstva i ključna instanca za provjeru vjerodostojnosti svih obrazovnih isprava, je ukinut.

Razloge, prema mišljenju Selima Husovića inspektora u ovoj instituciji, treba tražiti u činu osvete i discipliniranje njega i kolege koji su ukazivali na nepravilnosti i zloupotrebe u ovom ministarstvu.

„Inspektorat kao sastavni dio ovog Ministarstva je bez ikakvih problema funkcionisao sve do dolaska ministrice Elvire Dilberović. Ministrica je 2016. godine Uredu za zakonodavstvo FBIH poslala upit samo za zakonitost rada Inspektorata. Ali ukoliko je sporan rad inspektorata onda je sporan i rad kompletnog ministarstva i svih sektora obzirom da su obrazovanje i nauka u FBIH u nadležnosti kantona. Međutim prema mom mišljenju iza ove odluke o ukidanju Inspektorata krije se discipliniranje i čin odmazde prema meni i kolegama koji smo godinama u kontinuitetu ukazivali na nezakonitosti u radu ministarstva te podnosili krivične prijave. Tužilaštvo HNK-a nikada nije adekvatno djelovalo niti pokušalo rasvijetliti dešavanja u ovom ministarstvu.“

Foto: Studomat

Podsjećamo, nakon afere o kupovini diploma i pritiska javnosti Vlada FBIH naložila je Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke da izvrši proces revizije diploma uposlenika u Federalnim institucijama. Kako Husović navodi,  inspektori ovog ministarstva nisu bili uključeni u ovaj proces.

„Inspektori kojima je u isključivoj nadležnosti provjera vjerodostojnosti obrazovnih isprava nisu bili uključeni u ovaj proces, a u istom je na prijedlog ministrice angažovan Alden Kajtaz što je samo po sebi nelogično i paradoksalno. Dakle čovjek koji je na osnovu falsifikovane dokumentacije zaposlen trebao je da provjerava obrazovne isprave na federalnom nivou vlasti i otkriva falsifikovane diplome.“

Premijer Vlade FBIH Fadil Novalić/foto: Radiosarajevo

Selim Husović naglašava da su na nepravilnosti u radu kao i podatak da se na čelu ministarstva nalazi Alden Kajtaz koji je zaposlen na osnovu krivotvorene dokumentacije, upozoravali sve nadležne institucije, Vladu FBIH i premijera Novalića, Agenciju za državnu službu FBIH kao Federalni inspektorat.

„Pismenim aktom smo se obratili premijeru Novaliću još u novembru prošle godine te tražili da se oduzmu nadležnost i štembilj od Aldena Kajtaza. Nije bilo odgovora.  Isti dopis sa presudama smo poslali i u februaru, obraćali smo se i Agenciji za državnu službu kao i Upravnoj inspekciji FBIH. Dakle Kajtaz je zaposlen na osnovu krivotvorene dokumentacije što znači i da bi trebao krivično odgovarati obzirom da je ostvario protupravnu dobit te oštetio budžet FBIH.“

Samo u BIH: Stranka ispred zakona

Iz Vlade FBIH na naše pitanje na koji način će reagovati obzirom na pravosnažne presude u za krivotvorenje konkursne dokumentacije u slučaju Aldena Kajtaza,  dobili smo kratak odgovor da se obratimo Agenciji za državnu službu FBIH:

„U skladu sa zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji BIH, Agencija za državnu službu FBIH provodi konkursnu proceduru za upošljavanje državnih službenika shodno zakonu o državnoj službi u FBIH.“

Iz Agencije za državnu službu FBIH navode da je Zakonom regulisan prestanak radnog odnosa državnom službeniku iz razloga „pribavljanja isprava ili iskaza tokom postupka podnošenja prijava za prijem u državnu službu, za koje se kasnije pokaže da su lažni“.

„Zakonom je regulisan i postupak za prestanak radnog odnosa, odnosno da državnog službenika razriješava rukovodilac organa državne službe, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije. Dakle zakonom je regulisano da državnog službenika postavlja i razriješava rukovodilac organa državne službe, a ne Agencija za državnu službu Federacije BiH. U predmetnom slučaju Agencija za državnu službu Federacije BiH nije zaprimila zahtjev rukovodioca za mišljenje za prestanak radnog odnosa Aldenu Kajtazu, sekretaru Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.“

Drugim riječima pokretanje smjene Aldena Kajtaza treba da pokrene rukovodilac Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. Obzirom da se Kajtaz nalazi na čelu ovog ministarstva zahtjev za vlastitu smjenu bi trebao sam da pokrene.

„Da li će dati ostavku na poziciju unutar ovog ministarstva?“ bilo je jedno od pitanja koja smo uputili gosp. Aldenu Kajtazu. Odgovore na postavljenja pitanja direktno Kajtazu kao i Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke još uvijek čekamo.

(Tačno.net)

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

The cost of energy transition: What will we do, how will we do it…

preuzeto sa green hr
T

By 2030, most of the activities from the process of green transition or decarbonization must be carried out in Bosnia and Herzegovina, in which tens of billions of KM of public or loaned money should be invested, which is why additional efforts are needed to prevent corruption in various proceedings.

By: Rubina ČENGIĆ

Green transition or decarbonization practically means closing thermal power plants and mines, establishing electricity markets and stock exchanges, warming buildings, replacing home fireplaces, electrifying traffic from cars to railways… All these obligations have consequences: providing sufficient electricity from other sources, meaning the construction of new solar and wind power plants, development of the long-distance transmission network, employment of miners, revitalization of coal-dependent regions, replacement of home fireplaces with heat pumps or other heating sources, purchase of electric cars and providing a network for their power supply… In these activities, private investors should be included, and until the final goal, a series of public procurement procedures, award of concessions also have to be done…

Bosnia and Herzegovina, Montenegro, and Serbia are not ready to successfully lead the energy transition, so they are threatened by a chaotic state of a perfect storm when the transition processes cannot be managed, with unforeseeable socio-economic consequences, according to the Barometer energy transition developed by the Regional Center for Energy Transition (ReSET) and transmitted by the portal balkangreenenergynews.com.

Economist Faruk Hadžić warns that, given that this is a reform and a process that has a huge financial and development potential that provides greater opportunities for potential corrupt activities.

-Regardless of whether it will be loans or access funds if public procurement takes place through domestic institutions, it is very possible that corrupt activities will occur where private companies can participate and through agreements on certain tender specifications and conditions can affect the price. Corruption can also occur in the phase of preparation of a public invitation exclusively on the basis of specifications of individual products that are the subject of procurement or during the selection phase where the price can be agreed between other bidders, which can significantly increase the price of the whole process, warns Hadžić, who is involved in the preparatory processes as an expert.

Former Deputy Auditor General of BiH institutions Samir Mušović warns that the implementation of a number of activities envisaged by public administration reform and the harmonization of the legal framework with European standards would be crucial for the implementation of all energy transition measures.

-Acknowledging the announcements that the transitional measures will be accompanied by a series of investments in alternative energy sources and employment of fired miners from mines that are being closed, there is no doubt that by switching to e-Vlada (e-Government) services, finally solving the problem of electronic signatures, by opening options for investors such as one-stop shop confirmed that we are establishing at least the basic settings of modern public administration for such an economic turnaround. Experiences from the post-war period show us that we have neither the culture nor the habits of coordinated action of different levels of government, nor the traceability of decision-making in the periods we call from mandate to mandate, says Mušović.He emphasizes that by adopting a public policy document on energy transition and then by adopting completely new and modern legal solutions, and by adopting fully synchronized legal solutions, implementation strategies, action plans, harmonized expenditure plans, and other key documents, we could make a turn in relation to the previous practice of verbally embarking on reforms while maintaining the old legal framework according to which everything is in accordance with the law, even what is contrary to the reform commitments, and that in addition, we need to strengthen long-term and medium-term planning processes, harmonize budgets with key directions and plans, and use the transition to the annual program budget to implement and monitor the results of the energy transition.

-It is crucial to achieve full synchronization and harmonization of sectoral policies and programs such as the anti-corruption strategy. Shutting down certain economic capacities, protecting the environment, launching alternative energy sources includes harmonizing these activities with strategies for tourism development, rural tourism, harmonizing education programs with new needs, new, more humane, and environmentally friendly approach to spatial planning, new economic measures, and incentives for investments and so on, says Mušović. He reminds that the practice and policies that brought preferential treatments have not changed in BiH for years.

-We made decisions easily, and implemented practices full of inconsistencies and inconsistencies – we all know about the slow use of approved loans for which we pay special default interest because we are not able to start the implementation of announced projects. Imagine that this is how we start shutting down thermal power plants and mines and starting with old habits with party permits for new energy sources? So do we have new laws, a modern administration that can implement such a reform in a synchronized and traceable manner, ministers and prime ministers who are publicly affirmatively committed to a new course of action, are we ready for a completely new, European recognizable, Mušovć asks.

Damir Miljević from the Regional Center for Energy Transition (ReSET) also warns that this process involves large amounts in billions of KM, that it will be a problem to find money, but also to control its disposal.

-According to previous experience, we have a problem with non-transparent granting of concessions, permits, and other documents for the construction of facilities for the production of electricity from renewable sources. One mechanism is setting up or favoring certain investors and non-transparent allocation of jobs, concessions, opportunities, construction, etc. – we often witness this from other large projects in which certain investors were favored, contracts were declared business secrets, jobs awarded without any competition and there is great certainty that there were corrupt actions, and all these are well-known mechanisms that have been used in BiH for a long time without serious consequences for those who carry them out, warns Miljević.

Partial tabular presentation of liabilities and foreseeable consequences:

 

OBLIGATIONS CONSEQUENCES PREDICTABLE RISKS
Close the mines Take care of the miners, ensure that coal-rich areas continue to live rapid bankruptcies of alternative economic engagements for former miners and thermal power plant workers; lack of acceptable spatial solutions for extinguished outdoor mines, closed thermal power plants, mines; social resistance to the implementation of the new energy public policy; social tensions due to unresolved pension and other workers’ rights, environmental devastation…
Turn off the coal-powered thermal plants Provide the missing energy, build new facilities, expand the transmission network, conduct investor selection and public procurement… unequal treatment of potential investors, exclusion of competition and competition, conflicts with spatial and environmental policies leading to litigation and unacceptable prolongation of proceedings…
Establish an electricity market Establish a stock exchange and supporting institutions… political governance of public enterprises in the energy sector
Stop the use of petrol and diesel vehicles Procure new cars, electric ones, provide infrastructure for powering those cars insufficient purchasing power of the population in BiH, unprofessional control institutions
Warm buildings and turn off bad home fireplaces Provide funds for warming existing buildings, create a legal framework that will oblige builders to make all new buildings thermally insulated; provide funds for heating residential areas (pumps, radiators…) Neglected rural areas, insufficient resources, slow implementation…
Railway electrification Adjust the rail Political resource management, lack of corporate governance principles, lack of promotion of railways as more favorable transport compared to road transport and subsidies to railways….

 

As a reminder, BiH has been a member of the UN Framework Convention on Climate Change (UNFCCC) since December 2000 and has been a signatory to the Paris Agreement on Climate Change since 2017, committing to reduce greenhouse gas emissions by at least 40% by 2030, and in November 2020 signed the Sofia Declaration on a Green Agenda for the Western Balkans, committing itself to align with the EU’s 2050 climate neutrality goals, which means preventing climate change and pollution, developing energy production, mobility, and the circular economy, and developing biodiversity, sustainable agriculture, and food production.

Now Europe’s first global goal should be to try to limit global warming to 1.5 ° C by 2030, which requires a 45% reduction in CO2 emissions compared to 2010, provided that this transition is fair, which means that due to the transition from fossil to sustainable and renewable energy sources, no one in the sector can be left without a job. The EU Energy Efficiency Directive, among other things, requires an annual increase in the renovation of public buildings by 3%, before which each country must make an inventory of buildings in order to monitor progress, and another obligation is the final energy consumption of 0.8%.

The European Commission has provided 9 billion euros for leading investments in the fields of transport, energy, green and digital transition, in order to achieve long-term growth and job creation. A number of developed countries have pledged to increase their financial contributions to developing countries, so the $100 billion-a-year target is expected to be reached in the coming years.

According to available data, there is no complete assessment of financial needs for all these procedures in BiH. It is said only that the prices of individual operations will depend on market changes, but also on the impact of energy savings that have already begun. The Ministry of Foreign Trade and Economic Relations of the BiH Council of Ministers (MoFTER), which has a leading role in all these processes, estimates that attracting private investors to finance low-carbon projects will be a key challenge and will need to actively develop barrier-reducing policies and fairly allocate risks and offer competitive returns.

The only official available estimate of the costs of transition to 2030 for BiH is from one of the strategies until 2030 – about 16.6 billion KM, but that amount for all obligations by 2050 could be far greater. But even when we provide money, control mechanisms are missing. Namely, all available reports of control institutions such as auditors and annual reports on the work of entity commissions for concessions, inspections, and others show that in BiH there is no adequate supervision over the implementation of contracts, that institutions are inefficient, procedures are unjustifiably complicated and long…

And what is being done or what has been done?

The MoFTER in the Council of Ministers of BiH explains that since 2013, BiH has been working on establishing a strategic framework guided by the principles of carbon neutrality. At all administrative levels in BiH, the process of harmonization of legislation in the field of energy with the acquis communautaire is underway. Since 2019, the Integrated Energy and Climate Plan of BiH (NECP BiH) is being worked on, which will define goals for increasing energy efficiency measures and increasing the share of renewable energy sources, and reduction of greenhouse gas emissions by 2030, as well as the necessary policies and measures to achieve them. The document will set realistic targets by 2030 for decarbonization, energy efficiency, the internal energy market, security of supply, innovation, research, and competitiveness, which will enable further development of the energy sector in BiH. At the same time, World Bank experts are working on a document that will define transition management. In these preparatory procedures, BiH has the assistance of international donors UNDP, USAID, GIZ… but there are also many procedures at lower levels of government, such as amendments to the law on construction in cantons that must be equalized and harmonized with the needs of transition, preparation of regions rich in coal for life after the closure of mines, preparation of electric power companies by paying CO2 taxes…. The MoFTER estimates that the energy transition management plan will be adopted in September 2022, after which the real work will begin. In addition, in March 2021, the Council of Ministers of BiH adopted the National Determined Contribution (NDC) of BiH for the period 2020-2030, in accordance with the Green Program for the Western Balkans, which sets out guidelines and policies for achieving climate neutrality until 2050, and the Framework Energy Strategy of BiH until 2035 was adopted.

The only one from the government who spoke about the possible cost of transition, ie the necessary funds, is Željko Komšić, who, then as chairman of the Presidency of BiH, said, at the Conference on Climate Change COP 26 in Glasgow in October 2021, that it could cost about 17 billion KM or 8.5 billion euros. His cabinet explains that this is only an estimate made by specialized teams for drafting an energy transition plan under the auspices of the Ministry of Foreign Trade and Economic Relations in the BiH Council of Ministers (MoFTER BiH), noting that this amount should be taken conditionally because the European Union situations and new technologies, change their financial estimates every few years.

Given the number of obligations and the necessary funds, Miljević believes that we definitely need to increase transparency.

-Now the basic mechanism in the world are auctions – the state or entities announce the possibility of building a certain production capacity and prescribe the conditions under which investors can apply and then the bids are collected publicly. Thus, the process is transparent and competitive and the possibility of corrupt practices is far less, and the costs are more favorable, says Miljević.

Hadžić also believes that the whole process can be improved by introducing digitalization in the procurement process and expert supervision of representatives of anti-corruption institutions in BiH, and Mušović, on the other hand, says that it would be necessary to organize a conference at the highest level every year between BiH and the EU on the implementation of energy transition measures and projects with the participation of prime ministers and line ministers (executive decision-makers).

–Practice has taught us that as soon as such a topic falls into the shadows of everyday life, there is nothing from its implementation, says Mušović and emphasizes that it is necessary to establish permanent independent civilian oversight whose reports would be discussed at these annual conferences.

Elvis Mujanović from GIZ warns that corruption in these processes can be prevented by creating a digital monitoring system managed by the ministries in charge of energy in BiH, agencies / statistical institutes in BiH, and other relevant bodies.

-Energy managers at the state, entity, cantonal and municipal levels participate in training with the aim of improving the quality of data collection using the planned monitoring system, thus contributing to a more transparent and participatory process. Furthermore, the project enhances the capacity of institutions to conduct public consultations and to establish a dialogue with the public, civil society, and the private sector. One of the goals of the project is to improve the capacity of competent public institutions for greater involvement of citizens through public information campaigns. Improved dialogue, citizen participation, and public awareness can contribute to improving transparency and thus be the basis for preventing abuse and reducing corruption risks, says Mujanović.

According to the MoFTER estimates, the first visible signs of the implementation of the energy transition will be determined by exact indicators by comparing them with the set goals, which will be determined by the professional and academic community in the coming years on a science-based methodology. However, they also warn that BiH, although it has enough of its own potential, if it does not work quickly and responsibly in the process of green transition, may become addicted to electricity imports.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Presedan EU: “Danas je srušen još jedan tabu”

vonderleyen borrell
P

EU namijenit će Ukrajini 450 miliona eura za nabavku naoružanja te još 50 miliona za zaštitnu opremu i gorivo

Europska unija namijenit će 450 miliona eura za ukrajinske oružane snage za nabavku naoružanja te još 50 miliona za nabavu zaštitne opreme i goriva, a neke su članice spremne dati Ukrajini borbene zrakoplove, izjavio je u nedjelju visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell.

Rusija se neće zaustaviti na Ukrajini

– Postignut je dogovor da se osigura oružje za ukrajinsku vojsku u vrijednosti od 450 miliona eura te još 50 miliona za zaštitnu opremu i gorivo – izjavio je Borrell nakon virtualnog sastanka ministara vanjskih poslova država članica.

To je prvi put u povijesti da EU financira kupovinu naoružanja.

– Danas je srušen još jedan tabu, a to je da EU nikad neće trošiti sredstva za nabavu naoružanja napadnutoj državi – dodao je visoki predstavnik EU.

Borrell je rekao da je ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba rekao da su im potrebni zrakoplovi kojima bi znali upravljati ukrajinski piloti.

– Neke zemlje članice imaju takve zrakoplove i mi ćemo ih poslati zajedno s potrebnim naoružanjem – rekao je Borrell.

Za sutra je zakazan i vanredni sastanak ministara obrane država članica, na kojem će se također razgovarati o pomoći Ukrajini.

Borrell je rekao da su ministri vanjskih poslova podržali prijedloge koje je ranije predstavila predsjednica Komisije Ursula von der Leyen. To su zatvaranje zračnog prostora za ruske zrakoplove, zabrana ruskih državnih medija koji šire propagandu te novi paket sankcija protiv Bjelorusije, koja aktivno pomaže Rusiji u agresiji na Ukrajinu.

Budući da je ovaj sastanak bio virtualan i neformalan, odluke sa zakonskom snagom bit će uskoro donesene na nadležnim tijelima EU-a.

Visoki predstavnik Borrell je upozorio da se Rusija neće zaustaviti na Ukrajini i da je stoga potrebno obratiti posebnu pozornost u Moldaviji, Gruziji i zapadnom Balkanu.

Vijeće sigurnosti UN zasjeda vanredno

I Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda sazvalo je za ponedjeljak vanrednu sjednicu 193-člane Generalne skupštine na kojoj će se razgovarati o ruskoj invaziji na Ukrajinu, dok zapadni saveznici pojačavaju diplomatsku kampanju za izolaciju Moskve.

Glasanje 15-članog vijeća u nedjelju je bilo je proceduralno tako da Rusija nije mogla staviti veto. Odluka o sazivanju sjednice Generalne skupštine donesena je s 11 glasova za. Rusija je glasala protiv, dok su Kina, Indija i Ujedinjeni Arapski Emirati bili suzdržani.

Ovaj potez uslijedio je nakon ruskog veta u petak na nacrt rezolucije Vijeća kojom bi se osudila invazija Moskve na Ukrajinu. Kina, Indija i Ujedinjeni Arapski Emirati bili su i tada suzdržani, a preostalih 11 članica glasalo je za.

Očekuje se da će Generalna skupština glasati o sličnoj rezoluciji već u srijedu  – rekla je američka ambasadorica pri Ujedinjenim narodima Linda Thomas-Greenfield i dodala da “nijedna zemlja nema pravo veta u Generalnoj skupštini UN-a”.

Iako rezolucije Generalne skupštine nisu obvezujuće, imaju političku težinu. Sjedinjene Države i saveznici vide akciju u Ujedinjenim narodima kao priliku da pokažu kako je Rusija izolirana zbog  invazije na susjednu Ukrajinu.

Generalna skupština je u martu 2014., nakon ruske aneksije ukrajinskog poluotoka Krima, sa 100 glasova prihvatila rezoluciju u kojoj je referendum o statusu Krima proglašen nevažećim.

O rezoluciji će se glasati na kraju vanredne sjednice, a riječ je o tek 11. takvom zasjedanju Generalne skupštine UN-a od 1950. godine.

Vijeće sigurnosti također će se ponovno sastati u ponedjeljak na brifingu o humanitarnim potrebama civila u Ukrajini, koji su zatražile Francuska, Sjedinjene Države, Britanija, Norveška, Albanija, Irska i Meksiko. Bit će to peti sastanak Vijeća o Ukrajini u sedam dana.

Rusija bi bila u poziciji da blokira taj potez ako želi. Vijeće ima pravo veta zajedno sa Sjedinjenim Državama, Francuskom, Britanijom i Kinom.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

ANALIZA: Putin je napad na Ukrajinu pretvorio u vlastiti projekat i to postaje najveća opasnost po njegovu vlast

putin22
A

Dugogodišnje istraživanje pokazalo je da samo osam posto Rusa podržava vojni sukob protiv Ukrajine

Piše: New York Times

Ruski predsjednik Vladimir Putin napao je Ukrajinu sugerirajući da se osjeća uvjerenim u svoje resurse, a u javnosti je nepobitan njegov imidž moćnog čovjeka koji upravlja Rusijom kako god želi.

Međutim, nijedan vođa ne može vladati sam, piše New York Times u svojoj najnovijoj analizi vezanoj uz rusku invaziju na Ukrajinu.

Naime, niz događaja ovoe sedmice,  uključujući odluku Rusije da ograniči pristup Facebooku i cenzurira vijesti o ratu u Ukrajini, postavlja pitanja o tome koliku će političku podršku Putin dobiti u ovom sukobu.

Podcjenjivanje savjetnika

Rani znak da nešto nije u redu pokazao se u ponedjeljak na sastanku Vijeća sigurnosti Ruske Federacije. Putin je očekivao da će svi okupljeni dužnosnici bespogovorno podržati njegovo priznanje neovisnosti separatističkih regija u istočnoj Ukrajini, no čelnik vanjske obavještajne službe SVR-a Sergej Nariškin pao je na njegovom testu.

Putinu se, međutim, nije svidio Nariškinov izbor riječi pa je njegovo izlaganje prekinuo uputom da govori jasnije. Nariškin je ponovno pokušao odgovoriti na pitanje, ali je zamucao.

Proteklih se desetljeća Putin pokazao kao vrlo vješt u održavanju svojih odnosa s elitom, no očita zbunjenost Putinovih savjetnika tokom sastanka u ponedjeljak, uključujući i zamuckivanje Nariškina koji je služio u KGB-u u isto vrijeme kao i Putin, dala je naslutiti da je ruski predsjednik ovu ključnu skupinu držao podalje od svojih planova.

Njihova je napeta interakcija mogla biti slučajnost uzrokovana stresom, a i svi Putinovi savjetnici, uključujući Nariškina, na kraju su mu u ponedjeljak ponudili javnu potporu za priznanje separatističkih regija.

Neki promatrači, ističe Popova, vjeruju da je Putin namjeravao prenijeti dojam da je on kralj, a njegovi savjetnici samo dvorjani.

Gnjev javnosti

Osim elite koju ‘podcjenjuje’, tu je i ruska javnost.

Iako javno mnijenje u Rusiji nije tako izravno moćno kao što bi bilo u nekoj demokratskoj zemlji, visoka razina javne potpore Putinu dugo je bila izvor njegove političke snage. Nijedan drugi političar ili član njegova najužeg kruga nema javni ugled ni blizu njegovu. Međutim, gnjev javnosti zbog rata mogao bi potkopati njegovu prednost.

Rat će opteretiti rusku ekonomiju i to je najveći udarac javnoj slici Putina kao pažljivog i pragmatičnog upravitelja ruskim interesima.

Čak i prije nego li je broj žrtava počeo rasti, postojala je malena javna potpora ratu u Ukrajini. Istraživanje koje se svakog mjeseca provodi već godinama pokazalo je u prosincu da samo osam posto Rusa podržava vojni sukob protiv Ukrajine, a samo devet posto smatra da bi Rusija trebala naoružati ukrajinske separatiste.

Ovosedmični Putinovi postupci sugeriraju da je postao zabrinut zbog posljedica bijesa javnosti.

Policija je u četvrtak i petak uhapsila  na stotine ljudi koji su prosvjedovali protiv rata u Ukrajini u gradovima diljem Rusije, a vlada je u subotu ograničila pristup Facebooku i drugim medijskim stranicama zbog objavljivanja priča ‘u kojima se operacija koja se provodi naziva napadom, invazijom ili objavom rata’.

Zategnuti odnosi

Upravo to dovodi do uloge u održavanju odnosa sa svojim užim elitnim krugom:

– Zbog resursa i pristupa koje imaju, elite predstavljaju najveću prijetnju autoritarnim vođama. Zadržavanje potpore elite stoga je ključno za ostanak na vlasti. Odnos između autoritarnih vladara i njihove jezgre elitnih pristaša može biti zategnut kada diktatori vode rat u inozemstvu – osobito kada te elite sukob gledaju kao pogrešan – ističe Erica de Bruin, politologinja s koledža Hamilton.

Ljutnja javnosti zbog rata također može povećati percepciju elite da Putin više nije učinkovit zaštitnik njihovih interesa. A ako SAD i Europa uspiju nametnuti učinkovite sankcije članovima Putinove elitne koalicije, to bi moglo učiniti rat skupim za njih kao pojedince, ali i rizičnim za Rusiju.

To ne znači da će se Putinovi saveznici okrenuti protiv njega jer je bio grub prema jednom od njih pri televizijskom obraćanju, naravno, ili da bi bijes javnosti odmah potkopao njegovo predsjedništvo. Ali još uvijek postoji razlog da se obrati pozornost na znakove napetosti unutar Putinove koalicije. Nezadovoljstvo elite moglo bi uticati na njegovu reakciju na ciljane sankcije ili na ograničenja s kojima bi se mogao suočiti u pogledu resursa za sukob u Ukrajini.

– Dvije trećine autoritarnih vođa uklanjaju njihovi vlastiti saveznici. Ako previše zategne vijke, ako pokuša stvarno povećati svoju moć na račun vladajuće autoritarne koalicije, tada ugrožava svoju poziciju – zaključuje Popova za New York Times.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Ruski mediji: Rata u Ukrajini nema

olga
R

Ruski državni mediji o napadu na Ukrajinu ne izvještavaju. Pa tako nema ni traga projektilima u Kijevu, nema preplašenih obitelji koje trče ka skloništima, nema izbjegličkih kolona prema Poljskoj i Slovačkoj. Ako im je jednostavnije – rata u Ukrajini nema

Na ruskim se državnim medijima priča tek o “oslobodilačkim akcijama ruske vojske”, “zaštiti Donbasa”, “pravednoj denacifikaciji” i “odbrani ruskog naroda od ukrajinskog genocida”.

– Ljudi u gradu Harkovu imaju samo jedan problem s ruskom vojskom, pitaju se ‘Zašto vam je trebalo toliko dugo?’– rekla je u prijenosu uživo Olga Skabejeva, TV voditeljica ruske državne televizije Rossiya-1, takozvana “željezna lutka PutinTV-a, najavljujući prilog u kojem se ruske vojnike prikazuje kao osloboditelje, a ne agresore.

Žestoka borba u eteru

Osim skandaloznog izvještavanja s terena, Putinovi mediji poput televizija Rossiy-1, Zvezda TV ili portala RIA Novosti, ne prežu ni od otvorenog dezinformiranja pa barem jedanput dnevno ispale da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kukavički pobjegao iz Kijeva, ili pozvao ukrajinsku vojsku na predaju, što ovaj onda žurno demantira snimkama uživo s kijevskih ulica.

Dakle, osim borbe za prevlast na terenu, odvija se i jednako žestoka borba  – na državnim televizijama, portalima, društvenim mrežama…

No, iako stvarnost sve brže sustiže ruske propagandiste, a društvene mreže, snimke običnih ljudi i neovisni portali demantiraju njihov narativ, državne televizije i dalje su za većinu Rusa, posebno one koji ne govore engleski jezik, glavni izvor informiranja.

Prema posljednjim anketama, dvije trećine Rusa, dakle, njih gotovo 100 milijuna, informira se isključivo putem ruskih državnih TV kanala – Channel One, Rossiya-1 ili RT – koje, dakako, stoje na liniji s Kremljom.

Sličan propagandistički sadržaj Putinova mašinerija, kako piše Fortune, širi i news portalima kao što su Zvezda, RIA Novosti, Lenta.ru i Gazeta.ru. Umiješao se zato i Facebook koji je tim portalima, nakon što su već hakeri grupacije Anonymus napali rusku televiziju, a pornografska stranica Pornhub, dajući svoj obol borbi, izbacila ruske korisnike sa svoje stranice, ograničio doseg njihovih objava jer šire opasnu propagandu i iskrivljuju činjenice. Isto čine Twitter i YouTube.

Medijske sankcije iz Rusije nazivaju “kršenjem temeljnih ljudskih prava i sloboda” i ne ostaju dužni. Ruski medijski nadzornik Roskomnadzor zatražio da svi ruski mediji citiraju samo “službene informacije i podatke” kada izvještavaju o sukobu u Ukrajini. Najavili su pritom blokiranje onih medija, njih čak deset, koji se toga ne pridržavaju, a koje nazivaju “stranim agentima”. Među ostalim, neovisna internetska platforma Meduza i ruski televizijski kanal Dožd te Echo of Moscow, InoSMI, Mediazona, New Times, TV Rain i Svobodnaya Pressa.
Mlađi Rusi, ispod 40 godina, skloniji informiranju mimo službenih režimskih glasila, tako najviše prate Telegram grupu Alekseja Pivovarova, odmetnutog ruskog novinara kojeg sada prati više od 500.000 pratitelja, a koji već neko vrijeme istupa protiv Putinovaog režima.

S druge strane, nisu ni Ukrajinci nevješti u “virtualnom ratovanju”.

Predsjednik Volodimir Zelenskij izgleda, gotovo pa upravlja zemljom isključivo preko snimaka koje se dijele na društvenim mrežama, a u kojima poziva narod “na borbu” i muškarce na ostanak u Ukrajini. Također, snažno ga se želi oslikati kao neočekivanog lidera, požrtvovnog patriota, ali mjestimice i kao seks-simbol.

Legendarni Duh Kijeva

Politički analitičar Aleksandar Musić kazao je za hrvatske medije da su ratovi od pamtivijeka bili ratovi “istine, laži, dezinformacija i informacija”, ali ono što je novo jest da društvene mreže danas, u 2022., informaciju (ili dezinformaciju) čine bržom, upečatljivijom i samim time – opasnijom.

– Kvalitetan videozapis objavljen u masovno dijeljenom ‘tvitu’ danas donosi veću korist onome koji ga je objavio nego stotine naslova, članaka i radijskih obraćanja u nekom ratu prije pola stoljeća. Zato Ukrajinci, to jest korisnički računi društvenih mreža ukrajinskog predsjednika, gradonačelnika Kijeva, pokazuju vidljivu prednost u ovom segmentu rata. Ali tu je i činjenica da po prirodi stvari slabija država pod agresijom prikuplja simpatije širokih svjetskih masa, ali i da je izvorni ruski narativ ‘specijalne operacije radi denacifikacije Ukrajine’ nategnut i nema ozbiljniji potencijal za digitalnu diseminaciju – govori Musić.

Dodaje, ipak, da je tužna istina to da, usprkos digitalnom bojištu, sentimentu publike koja prati i navija, čak i sankcijama, ono što na koncu rat gubi ili dobiva je čovjek na terenu – pješašadija, oklopna vojska i zrakoplovstvo.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Zelenski: Bivši glumac u ulozi života

zelenski
Z

Zelenski je došao je na vlast prije tri godine, obećao završetak rata s ruskim separatistima. Sada je suočen s ruskom invazijom koja bi mogla svrgnuti njegovu vladu i uništiti ukrajinsku demokraciju. Pravnik, glumac, uspješan komičar

Priredila: S. KURT

Po struci je pravnik, ali je bio jedna od najvećih glumačkih zvijezda i uspješan komičar. No, u povijest polagano ulazi kao jedan od najznačajnijih predsjednika Ukrajine. Volodimir Zelenski (44), u ovom je momentu u većem dijelu Europe heroj.

– Glumac, politički klaun, potcijenjen čak i od svojih pristalica, na najvišoj funkciji u državi? Zapravo nezamislivo, ali taj čovjek ima nešto što nedostaje mnogim političarima i što mu omogućava da nadmaši samog sebe i postigne vrhunsku formu, posebno u vremenima krize: on je izvanredan komunikator. Mnoge njegove rečenice se dugo pamte i naći će put u udžbenike povijesti – ocjenjuju analitičari.

“Sluga naroda”

Prije nego što je ušao u politiku, Zelenski je glumio u seriji “Sluga naroda”. Tumačio je lik nastavnika povijesti koji postaje slavan kada se videosnimak u kojoj vrijeđa državno vodstvo proširi internetom. On se potom odluči kandidirati za predsjednika i, iznenađujuće, pobijedi.

Tako je bilo u seriji, a kasnije i u stvarnosti. Zelenski je svoju kandidaturu objavio na ukrajinskoj televiziji 1+1 na samom kraju 2019., koji minut prije ponoći, baš kada su gledatelji očekivali tradicionalnu poruku tadašnjeg predsjednika.

Na kraju je i odnio pobjedu na predsjedničkim izborima te nadmoćno pobijedio tadašnjeg predsjednika Petra Porošenka. Osvojio je čak  73 posto glasova.

Kad je svijet počeo googlati ko je novi predsjednik na čelu Ukrajine, pojavili su se komični, ali i šokantni snimci. Poput onih na kojima s kolegom svira klavir vlastitim spolovilom. Na YouTubeu se još mogu naći pet godina stari snimci gdje se publika smije njegovim skečevima.

No, Zelenski je ovih dana dokazao da mu više nije do komedije. Nije se ustezao kritizirati svjetske moćnike.

– … Branimo našu državu sami. Baš kao i jučer, najmoćnije države svijeta gledaju izdaleka. Siguran sam da ovo vidite – svi vi, cijela Europa. Ali ne vidimo baš što mislite učiniti u vezi s tim, kako ćete se braniti kada tako sporo priskačete u pomoć Ukrajini? – kazao je.

Putinova meta broj 1

Ronald Reagan, koji je 1980. izabran za 40. predsjednika SAD-a, izgovorio je 12. jula 1987. kod Brandenburških vrata najčešće citiranu rečenicu razdoblja koje se pamti kao kraj Hladnog rata. „Gospodine Gorbačov, otvorite ova vrata. Srušite ovaj zid.”

45 godina kasnije, čovjek sa sličnom biografijom pozdravlja svoje sunarodnike u video-porukama sa „Slobodni ljudi! Slobodna zemlja!”.

Zelenski poručuje da su Ukrajinci smo miroljubiva nacija.

– Ali ako danas šutimo, sutra nas neće biti!” I kritizira nedostatak podrške iz inozemstva: „Potrebna nam je antiratna koalicija. Sami branimo svoju državu. Najmoćnije sile svijeta samo promatraju – dodaje.

No, njegova je sudbina i dalje neizvjesna. Rusima je upravo on jedan od glavnih ciljeva, jer mnogi signali govore da ga žele ne samo maknuti s vlasti već najradije i smaknuti: Putin ga je proglasio svojom metom broj jedan.

Zelenski to dobro podnosi. Začuđujuće mirno. Prvog jutra nakon velikog bombardiranja Kijeva on je s ulica grada poslao selfie-video poruke  građanima grada i cijeloj Ukrajini:  – Ja sam tu. Ne napuštam Kijev – objavio je.

Selfie na ulicama Kijeva nakon prvog velikog bombardiranja grada


Agencije su objavile da je odbio ponudu Amerikanaca da ga evakuiraju iz Kijeva. Navodno im je kazao: – Hvala Vam lijepo, ali ja trebam oružje za Ukrajinu, a ne mogućnost prijevoza za odlazak iz nje.

Analitičari zato ističu kako se od zabavljača Zelenski pretvorio u ozbiljnog državnika, čiji apeli svijetu postaju sve snažniji.

Dodaju  da je njegov govor ubrzo nakon ruske invazije bio najbolji u životu. Emotivan, neustrašiv i istovremeno odlučan, on je ruskim trupama poručio: – Ako napadnete, vidjet ćete naša lica, a ne leđa!

Svijet je preko Twittera pozvao da zajedno napravi “natiputinovsku koaliciju”, a svome narodu nakon, sad već čuvenog, jednosatnog Putinovog govora o priznavanju istočnih ukrajinskih separatističkih oblasti, poručio:  – Ne paničite! Mi smo jaki i spremni na sve. Pobijedićemo, jer smo Ukrajina!

Putinove opaske o „genocidu” u istočnoj Ukrajini, prazne priče o „denacifikaciji” kao razlogu za rat, za Zelenskog su i zabrinjavajuće, ali i komične. Zelenski je odrastao u porodici u kojoj se govori ruski, a porijeklom je Jevrej. Djed mu je bio Crvenoarmejac, a djedov brat je stradao u Holokaustu.

– Među nama ima raznih, ali ne trebamo biti neprijatelji – rekao je, naglašavajući da on ne može bombardirati Doneck u kojemu je bio toliko puta ili Luhansk u kojemu žive roditelji njegovih prijatelja.

Predizborna obećanja

Njegova popularnost danas je na vrhuncu, ne samo u Ukrajini, nego i širom svijeta. No, kad je došao na čelo države nije bilo baš tako. Prije svega jer nije mogao održati predizborno obećanje da će okončati sukob u istočnoj Ukrajini.

Zatim je došao i skandal oko “Pandorinih papira”, u koji je bio umiješan. Istraživanje međunarodne mreže novinara otkrilo je da Zelenski posjeduje off-shore kompanije koje je indirektno platio jedan oligarh. Ukrajinski predsjednik je dio prihoda uložio u londonske nekretnine, a priča se da njegova supruga Elena i dalje zarađuje na off-shore imovini.

No, danas i ovdje, to je polako stavljeno u kraj.

Ukrajinski predsjednik uporno je tražio od Zapada da Ukrajinu uključi u NATO i EU. Umjesto toga, dobio je rusku invaziju.

Moglo bi Vas zanimati

Objavljeno

Opština Pale: Potrošeno skoro dva miliona maraka na izgradnju toplane koja nema idejno rješenje

pale1
O

Opštinske vlasti krenule su sa izgradnjom toplane bez apsolutno ikakvih potrebnih pripremnih radova i dokumentacije. Nema idejnog ni glavnog projekta, nema planiranih ni predviđenih sredstava u budžetu

Piše: Spin.info

Iz budžeta Opštine Pale do sada je izdvojeno blizu dva miliona maraka za izgradnju toplane koja nema idejno rješenje, a ni lokaciju na kojoj će se graditi.

Toplana smještena u centru Pala jedan je od najvećih problema ove opštine. Ne samo u smislu estetike, nego prije svega u ekološkom smislu. Vlasti ove opštine godinama obećavaju građanima rješenje problema. Konačno kada je izmještanje iste počelo, ili se bar tako tvrdi, čini se da nije sve onako kako izgleda.

(Ne)postojeće idejno rješenje

Naime, opštinske vlasti krenule su sa izgradnjom toplane bez apsolutno ikakvih potrebnih pripremnih radova i dokumentacije. Dakle, nema idejnog ni glavnog projekta, nema planiranih ni predviđenih sredstava u budžetu.

“Podsjetivši da postoji idejno rješenje i projektna dokumentacija, načelnik je rekao da se opštinska vlast mora uhvatiti u koštac sa tim problemom”, objavila je SRNA još 2019. godine. Međutim, redakcije SPIN Info dolazi u posjed dokumenta koji je potpisan 17.1.2022, kojim se jasno vidi da idejni plan još uvijek nije napravljen.

 

Direktor firme “Grijanjeinvest” d.o.o. izvođača radova Ljubiša Tanić u telefonskom razgovoru potvrdio nam je da toplana nema idejno rješenje, ali da toplovod ima i da oni uredno rade na izgradnji druge faze toplovoda.

Budžetske i tenderske razlike

Sve ovo nije spriječilo načelnika da u septembru 2020. godine ozvaniči početak radova i do sada iz budžeta opštine potroši skoro dva miliona za izgradnju toplovoda. Projekat izgradnje toplovoda, podijeljen je u dvije faze. Vrijednost i jedne i druge faze premašuje sredstva koja je opština u budžetu izdvojila za te namjene.

 

 

Opština Pale je još 2020. godine u planu budžeta izdvojila 580.000,00 KM za ovaj projekat. Međutim, na osnovu tenderske dokumentacije, za prvu fazu izgradnje potrebno je izdvojiti 683.760,68 KM bez PDV-a. Kada je riječ o drugoj fazi, Opština Pale je u svom budžetu izdvojila 600.000,00 KM, dok tenderska dokumentacija sadrži cifru od 940.170,94 KM, bez PDV-a. Napominjemo da su cifre sa PDV-om drastično veće, te će druga faza koštati skoro dvostruko više u odnosu na planirana sredstva iz budžeta opštine Pale. Kasnije, rebalansom budžeta, prva stavka povećana je na nekih 800.000,00 KM, dok je druga ostala ista.

 

Ni odbornicima Skupštine opštine Pale nije jasno kako se raspoređuje budžetski novac, tvrde da se skoro čitav proces drži u tajnosti.

“Bez ijednog akta je potrošeno oko 1,9 miliona KM, te da u konačnici i ne znamo koliko će to na kraju da košta i iz kojih sredstava će biti finansirano. To će se svakako odraziti na budžet opštine Pale, te će stanovnici Pala imati najviše štete”, tvrdi Igor Tošić, šef Kluba odbornika PDP-a u SO Pale.

Sporna obližnja lokacija

Nejasnim i besmislenim odlukama opštinskih vlasti u vezi sa premještanjem toplane nema kraja.

Lokacija do koje vode toplovodne cijevi nalazi se svega 1 km od stare toplane, pa se postavlja pitanje zbog čega se toplana iz centra, premješta u drugi dio opštine gdje se nalaze škola, sportski centar, ali i stambeni objekti.

“U regulacionom planu Opštine Pale ne postoji lokacija za planirane radove. Pomenuta lokacija je prema regulacionom planu namijenjena za stambeno-poslovni objekat”, dodao je Tošić za SPIN Info, dok je direktor “Grijanjeinvesta” Ljubiša Tanić rekao da je postojeća lokacija do koje vode cijevi izabrana na osnovu studija izvodljivosti koje je radila austrijska firma jos 2011. godine.

Ipak, zavrzlamama u vezi sa lokacijom ovdje nije kraj. Izvor poznat redakciji tvrdi da planirano zemljište pripada velikom prijatelju i koalicionom partneru aktuelnog načelnika opštine Pale Boška Jugovića.

“Opština Pale nije donijela odgovarajuće urbanističke planove, nije definisala lokaciju i obezbijedila zemljište, dakle, troše se budžetska sredstva za toplovod, a ne znamo dokle ide i da li će biti toplana na privatnom zemljištu, po mogućnosti rodbinsko povezanih lica sa načelnikom, sumnja se da je planirana lokacija vlasništvo funkcionera DEMOS-a i direktora ‘Elektrodistribucije Pale’ Ace Stanišića. A možda će biti potpuno promijenjena trasa, ili čak produžena, pa će to poskupiti investiciju, a nikakvih garancija nema o njenom završetku, možda će od toplane ostati samo nevidljivi toplovod, kao i simbolično postavljene desetine kamena temeljaca za zgrade i fabrike u našem gradu koje nikada nisu sagrađene”, kaže za SPIN Info izvor poznat redakciji.

Naš sagovornik dodaje da je kuriozitet cijele priče uloga DEMOS-a, jer su odbornici te stranke glasali za budžet u kome su pomenute dvije faze toplovoda, čiji je podizvođač firma “Stanišić”, dodajući i to da je direktor toplane kadar ove stranke.

Odabrana lokacija sa ekološkog aspekta takođe je neprihvatljiva. Osim toga, zbog eventualne izgradnje auto-puta iz pravca Mesića i novog polazišta gondole prema Jahorini, čija gradnja je planirana na teritoriji nekadašnjeg “Famosa”, ova lokacija ne bi bila poželjna ni u smislu razvoja turizma.

Kako su raspoređena sredstva, dokle se došlo sa radovima i druge nejasnoće u vezi sa ovim značajnim projektom pitali smo i načelnika Opštine Pale Boška Jugovića, ukoliko odgovor stigne na našu adresu objavićemo ga.

Bez idejnog i glavnog projekta, bez planiranih sredstava u budžetu, nepoznanice broja korisnika, energenta koji će toplana koristiti i drugih pitanja ostaje nejasnoća da li će od do sada uloženih budžetskih sredstava korist imati građani Pala ili samo izvođači, podizvođači i ugovarači radova.

 

Moglo bi Vas zanimati

1 2 3 … 7