Vraćajući se iz Tešnja, kolega Ahmed Burić i ja smo stali na kafe pauzu u restoran uz cestu, kakvih ima širom BiH. Prepoznao ga je vlasnik restorana i poklonio mu teglu džema od jabuka uz „usputno“ pitanje: „Hoće li biti rata?“
Već par mjeseci širom BiH ljudi žive pod velikim psihološkim pritiskom i strahuju od mogućeg ponovnog rata na ovim prostorima. Iako vidljivih događaja na terenu, koji bi mogli slutiti eventualnom ratu, nema, ljudi su zabrinuti. Koga je zmija ujedala i guštera se boji, kaže narodna poslovica.
U javnom prostoru u BiH, trenutno je na sceni je klasično „bacanje dimnih bombi“ da bi se sakrilo stvarno stanje stvari.
A ono je poražavajuće po ljude i pokazuje razmjere zločina nad vlastitim narodima.
Kako preživjeti s 3,5 KM?
Po smrtnosti od COVID-a smo drugi u svijetu i prvi u Evropi. U prvih šest mjeseci 2021. BiH je napustilo 85,000 ljudi, uglavnom mladih. To vam je otprilike kao cijeli Prijedor ili Čapljina, Ljubuški i Široki Brijeg zajedno.
Minimalna penzija je 382 KM. Ako uzmemo da su prosječnom penzioneru mjesečno troškovi za lijekove 180 KM i režije 100 KM, ostaje mu cca. 3,5 marke po danu. Pa ti preživi!
Federacija BiH je kroz preduzeća u svom vlasništvu sama sebi dužna milijardu i 591 milion KM poreza. Privatne firme zapečate za par stotina maraka neplaćenog poreza. U zadnje tri sedmice (od 20.10. do 11.11.) 135 privatnih kompanija je zatvoreno. Ekonomski smo u slobodnom padu, a dno se ne nazire.
Radnici državnih preduzeća koja su već ranije otišla u stečaj ne mogu početi primati penziju, jer država nije sebi platila doprinose i poreze. Bivši radnici Aluminija Mostar ni dvije i po godine od zatvaranja fabrike ne mogu ostvariti pravo na penziju. Niko se ne pita, od legitimnih zaštitinika naroda, kako ti ljudi preživljavaju?!
Građevinske parcele u centru gradova i dozvole za gradnju dobija građevinska mafija dobro uvezana sa mafijom na vlasti, a građani jedva dobiju rješenje za dogradnju sprata na kući.
Tenderi se i dalje namještaju, mafija na vlasti je sve bogatija, a narod sve siromašniji. I biće nam tako dok ne shvatimo da su stvarne poluge za potrebne promjene u našim rukama.
Mislim da je većina do sada shvatila: rata neće biti, sahraniće nas korupcija.
Rudari se spremaju za štrajk. Traže odgovor za preko 6.800 radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna EPBiH: Ima li tu više posla za njih ili nema? Niko nema hrabrosti da izađe pred ljude i objasni im da posla nema. Prema Zelenom planu za Balkan, prelaskom na obnovljive izvore energije, planirano je zatvaranje rudnika i termoelektrana. Zašto se niko to ne usudi reći ljudima? Dok još imaju vremena, oni koji mogu, trebali bi proći plan obuke za druga radna mjesta i ostati da rade u Elektroprivredi. Naime, posla u Elektroprivedi će biti, samo neće za rudare.
Svakog ponedjeljka grupa ljudi u Sarajevu organizira proteste. Do sada su protestvovali pred zgradama međunarodnih organizacija i ambasadama. Ovaj ponedjeljak su konačno došli na pravu adresu, ispred Parlamenta BiH. To je ona institucija gdje oni koje smo izabrali na izborima da nas zastupaju, dobiju platu 5-8,000 KM i kada ne dolaze na posao. A i ne zastupaju nas, nego svoju stranku i interese vođa tih stranaka.
Tokom protesta održan je i performans u vidu molitve, koja je završila riječima “gladni smo mirnog hljeba”. Eto, u tu jednostavnu proširenu rečenicu stadoše sve naše nade i strahovi. Gladni smo, treba nam mira i hljeba. Eto vama kolača po jednu marku i pečenja po tri marke u restoranu Parlamenta, dajte narodu hljeba i mira i mirna Bosna.
Dok kod nas vlada mafija, u Italiji je u toku najveće suđenje mafiji od osamdesetih. Tu se krije način rješenja i za BiH. Nama, prije svega, treba vladavina prava. Kada se naše pravosuđe usudi i pokrene par slučajeva velike korupcije, koje drže u ladici, tek tada se možemo nadati početku pozitivnih procesa u BiH.
Šta rade i kad ne rade?
Vladavina prava ne dolazi preko noći i niko sa vlasti nije otišao sam od sebe, povukao se na vrijeme. Za sobodu se treba znati izboriti. A ta borba ne mora da bude nasilna. Dovoljno je da narod bude uporan, nastavi iskazivati neposluh samoprozvanim vođama naroda, ne da se zaplašiti nepostojećim ratovima i dobro razmisli kada dođe vrijeme na nove izbore. Predizborna kampanja i zauzimanje startnih pozicija je već počela. Zato je važno širom otvoriti oči i PAMTITI šta rade, i kada ne rade u Parlamentu.
Važno je da zapamtimo, da su na izborima 2018. za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, iz oba entiteta, stranke vladajuće koalicije osvojile:
SDA 16% glasova Bošnjaka
HDZ 28% glasova Hrvata
SNSD 24% glasova Srba
Ovo znači da su u odnosu na ukupan broj stanovnika zajedno dobili 20% glasova.
DAKLE 20% GRAĐANA JE ODREDILO SUDBINU OSTALIH 80%.
Je li došlo vrijeme da pametni prestanu da popuštaju?!
Istraživanja su pokazala, da je prosječni stanovnik BiH tolerantniji, demokratskiji i prihvata različitosti našeg društva više nego što korumpirane elite mogu ili žele u sadašnjem ustavnom okviru.
Naime, našim ljudima ne može više straha pod kožu i pitanje je dana kada će se podići protiv trenutnih samoprozvanih zaštitnika naroda. Braća po parama se toga najviše i boje.
