November 2021

Mogu li nove tehnologije spasiti izbore u BiH

Piše: Rubina Čengić

S početkom  decembra 2021. godine gotovo je izvjesno da do izbora 2022.  neće biti promjena u načinu glasanja i prebrojavanju glasova, cijeni predsjednik Centralne izborne komisije Željko Bakalar.

Za uvođenje bilo kakve promjene u birački proces potrebne su izmjene Izbornog zakona BiH, ali i dodatna sredstva. Problemi s kojima se suočavamo u tom kontekstu jesu da, prije svega,   građani ne znaju koje bi sve modalitete mogli koristiti kako bi nas podržali, ali i to da  nema političke volje, da imamo jedan broj partija kojima se ne sviđa aktuelni sastav CIK-a BiH i koje ne žele nikakve promjene. Jedino što mi možda možemo da uradimo i trenutnoi istražujemo te mogućnosti, jeste biometrijska identifikacija birača putem zajedničkog sistema s Agencijom za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA), ali to je nešto što tek istražujemo, kaže Bakalar i naglašava da je potpuna neistina da CIK BiH nešto radi na svoju ruku ili da nešto ne želi da uradi.

Građani su zainteresovani za nove tehnologije.

Dodiku ne odgovaraju nove tehnologije u izbornom zakonu, a odgovaraju u Mercedesu i Kliničkom Centru… ili  Jedino rješenje, kada je u pitanju izborni zakon, je elektronsko glasanje – ja glasam i moj glas je direktno, odmah u registru, pa je u  19 završeno glasanje, a najdalje u 21  čas se znaju rezultati, pišu građani na forumima i u sekciji za komentare na portalima.

Delegat u Domu naroda Parlamenta BiH Zlatko Miletić smatra da CIK BiH može samostalno uvesti nove tehnologije u izborni proces u BiH i da bi za to sigurno dobili podršku i pomoć institucija međunarodne zajednice

CIK je nadležan da izborni proces učini zakonitim, transparentnim i javnim, to je isključivo njihova nadležnost i ubijeđen sam da za uvođenje novih tehnologija u taj proces nisu potrebne izmjene Izbornog zakona BiH. Razgovarao sam o tome s pojedinim članovima CIK-a i oni tvrde da nisam u pravu, ali me nisu uvjerili i ubijeđen sam da bi, kao bi insistirali na tome, dobili podršku EU i administracije SDA, možda bi pomogli  OSCE ili neka druga međunarodna organizacija, kaže Miletić i naglašava da je dodatni problem nastojanje pojedinih stranaka da diskredituju CIK BiH.

Mi smo na sjednici Doma naroda Parlamenta BiH koja je održana krajem novembra imali inicijativu HDZ BiH da CIK BiH proglasimo organizacijom koja ne radi svoj posao, odnosno  da je izabrana na nelegitiman način i ta inicijativa nije prošla sa samo jednim glasom više protiv nje. Očigledno je vladajućoj koaliciji stalo da se vrati stari saziv CIK-a BiH preko kog oni upravljaju izbornim procesom, cijeni Miletić.

I Zukan Helez, zastupnik u Parlamentu BiH smatra da CIK BiH nove tehnologije može uvesti u izborni proces bez izmjena Izbornog zakona BiH.

Slušao sam pravnike koje bolje poznaju zakone i oni smatraju da CIK BiH bez izmjena Izbornog zakona može da uvede elektronsko brojanje glasova ili nadzorne kamere. I ja mislim da mogu, ali i da trebaju to uraditi jer je to preduslov za fer i  poštene izbore – mi sada uopšte ne znamo koliko su  glasova teški ovi koji traže izmjene ustava i zakona jer ako u ovolikoj zemlji samo za Predsjedništvo BiH imate 500.000 nevažećih listića –  pitanje je legitimnosti tih izbora, a nama prije svega treba pošten i fer izborni process koji daje legitimne rezultate, kaže Helez.

Podsjećanja radi, i misija OSCE u BiH je izbore 2018. ocijenila kao tek  djelimično fer i poštene.

Bivši član CIK-a BiH i  predsjednik Koalicije za slobodne i poštene izbore Pod lupom  Vehid Šehić tvrdi da ipak  nema uvođenja novih tehnologija bez izmjene Izbornog zakona za BiH.

U Izbornom zakonu je na više mjesta jasno naznačeno da se glasovi broje i gdje i svaka promjena tog procesa traži izmjene izbornog zakona, a to može uraditi samo Parlament BiH koji je i usvojio taj zakon, kaže Šehić.

U Izbornom zakonu BiH u članu 5. 23. je opisan postupak brojanja listića.

Ako se brojanje glasačkih listića vrši na biračkom mjestu, birački odbor počinje utvrđivati rezultate glasanja nakon završetka procesa glasanja i zatvaranja biračkog mjesta. (2) Birački odbor prvo broji neiskorištene i upropaštene glasačke listiće i stavlja ih u odvojene pakete koji se nakon toga zapečate. (3) Birački odbor nakon toga odvojeno broji birače koji su potpisali izvode iz Centralnog biračkog spiska, birače koji su potpisali poseban izvod iz člana 5.18 ovog Zakona, te utvrđuje ukupan broj birača, koji su glasali na biračkom mjestu, i upisuje ove podatke u odgovarajuće obrasce. Birački odbor zatim otvara jednu po jednu glasačku kutiju i broji koverte s nepotvrđenim glasačkim listićima, ako ih ima, kao i glasačke listiće koji se nalaze u glasačkoj kutiji. Nakon toga, birački odbor broji važeće glasačke listiće kojima je glasano za svaku pojedinu političku stranku, koaliciju, listu nezavisnih kandidata i nezavisnog kandidata, kao i broj glasova za svakog kandidata na kandidatskoj listi, te utvrđuje broj nevažećih glasačkih listića.

 

Maja Gasal Vražalica: Where Are the Women When Negotiating EU Integrations?

Since the 2013 Census showed that women are the majority of the population in Bosnia and Herzegovina with almost 51%. On January 29, 2015, the Presidency of BiH adopted a Statement on the commitment of institutions at all levels of government in Bosnia and Herzegovina to implement necessary reforms within the process of accession to the European Union. It was confirmed a month later by both Houses of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina. We could say that we women are part of these processes and that we have nothing to worry about, because everything is already arranged and we just need to relax and wait for that train for the EU in which someone will push us by default.

But if we look around and scratch the surface, we will be convinced that paper suffers everything and that the Statement of Determination is just a dead letter on paper. As we will be convinced that when discussing commitment, through negotiating and creating the statement until later no women meet the reform requirements. Non-participation of women at the negotiating table is so common that it has become quite normal that women themselves no longer wonder why they are not participants in these processes. Why they do not have the opportunity to propose priorities and solutions concerning the majority of the population in Bosnia and Herzegovina. Which they represent or should represent.

Equally Guilty

When the media in Bosnia and Herzegovina talk about Atlantic and Euro-Atlantic integrations from the political milieu, the interlocutors are men, while from the academic one we can hear the female voice, opinion and attitude and the real state of the process itself.

This, of course, is by no means up to the media, but above all shows that most women in political parties have accepted that the topic of Atlantic and Euro-Atlantic integration is a male topic and area.

This shows that even when the elected and nominated launch some initiatives or propose amendments to some laws, they do not score points by putting it within the framework of Atlantic and Euro-Atlantic integration.

Gender equality as a fundamental human right is an integral part of the EU integration process.

In Bosnia and Herzegovina, the issue of gender equality is still perceived as a frustration for women who would now only occupy certain positions and thus remove men from the throne, and never as a policy of social, economic and any other recovery.

If gender equality came to life in the true sense of the word, it would mean that we equally participate in policy making, their implementation, at negotiating tables in the process of electing and forming coalitions, through staffing to meetings and negotiations with representatives of international institutions.

The collective security factor may play a role today more than ever. The defence and security system in Bosnia and Herzegovina has almost no women in leadership positions, so when war or peace is mentioned, we hear only the views of men, as in the 1990s. I often wonder if today’s narrative, today’s state of affairs, would be like this if women were also asked for their opinion or imposed themselves as a factor that should be taken into account starting from the parties in which they operate. I don’t think women are banned, just as I don’t think the only culprits of women’s exclusion are men. I would rather say that in this constellation we are all equally guilty if somewhat women are even more guilty. According to unofficial statistics, about 33% of women in BiH political parties are active, which is not a negligible percentage, so the question is why women are underrepresented in political processes and why they agreed to the practice of being part of the process, if the male leadership even remembers and calls them.

In addition, it is worth mentioning that the integration process is rarely talked about from the state level, and rarely from the cantonal level, while almost never from the local level. It seems that the elected and appointed at lower levels have accepted themselves that the topic of BiH’s integration into the EU is a matter of high politics and its place belongs to the highest state level. Perhaps the way in which this process was set up from the beginning also contributed to the alienation of lower levels from this topic.

Local and cantonal innovations in the Federation of BiH are deprived of entity voting and a bicameral system, making it easier to pass budgets and implement policies that contribute to community progress.

And a Gender-Responsive Budget

The role of those elected and appointed at the local level, especially women, in the context of BiH integration into the EU could be to finally contribute to a gender-responsive budget that is equally spent on men, women and all those who do not feel as men and women.

In order to change the situation in the context of equal representation of women in the process of Atlantic and Euro-Atlantic integration of BiH, the majority of the population in BiH, namely women, must insist on equal participation, fight for presence in every part of the socio-political process. Before that, the way women’s interest organizations in the parties act, should change. Which would finally become a place where women ‘deal with’ politics. A political body that will bring women to positions from which they will represent us and bring in a women’s perspective on political action, solutions and policy implementation. In that way, women in campaigns would be encouraged and supported by women from the party’s interested women’s organization, and with their help and support they would be more represented in the media and at rallies. In cooperation with women who are their potential voters, women candidates would create their own policies and solutions that they will present in the election campaign. These would be vital topics and solutions and thus would contribute to minimizing this ethnic narrative and encourage voters to choose those that speak to real problems and solutions that affect us all, regardless of their ethnic background.

In this way, we would all together contribute to a greater representation of women in decision-making positions, which means in the processes of Atlantic and Euro-Atlantic integration.

(The author is the director of the Women’s Academy, an activist of the ’Women’s March”.)

Maja Gasal Vražalica: Gdje su žene kad se pregovara o EU integracijama?

Budući da je Popis iz 2013. pokazao da su žene većinski dio stanovništva u Bosni i Hercegovini sa skoro 51%, a kako je 29.januara 2015. Predsjedništvo BiH usvojilo Izjavu o opredijeljenosti institucija na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini za provođenje neophodnih reformi u okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji, koju će mjesec dana kasnije potvrditi i oba Doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, moglo bi  reći da smo i mi žene dio tih procesa i da nema šta da brinemo, jer je sve već posloženo i mi samo trebamo da se opustimo i čekamo taj voz za EU u koji će nas neko onako po defaultu ugurati.

No, osvrnemo li se oko sebe i zagrebemo li po površini uvjerit ćemo se  da papir trpi sve i da je Izjava o operdjeljenosti samo mrtvo slovo na papiru, kao što ćemo se uvjeriti da prilikom rasprave o opredjeljenosti, preko pregovaranja i kreiranja Izjave do samog kasnijeg ispunjavanja reformskih uvjeta nema žena. Neučestvovanje žena za pregovaračkim stolom je toliko često da je postalo sasvim normalno da se više ni same žene ne pitaju zašto nisu učesnice u tim procesima, zašto nemaju mogućnost predložiti prioritete i rješenja koja se tiču većinskog dijela stanovništva u Bosni i Hercegovini, a to su žene koje one predstavljaju ili bi trebale predstavljati.

Ravnopravno krivi i krive

Kada se u Bosni i Hercegovini u medijima priča o atlantskim i euroatlantskim integracijama iz političkog miljea sugovornici su muškarci, dok iz akademskog možemo čuti i ženski glas, mišljenje i stav i realno stanje samog procesa.

To, naravno, nikako nije do medija, već prije svega pokazuje da je većina žena u političkim strankama prihvatila da je tema atlantskih i euroatlantskih integracija muška tema i oblast.

To pokazuje da čak i onda kada izabrane i imenovane pokrenu neke inicijative ili predlože izmjene i dopune nekih zakona ne poentiraju stavljajući to u okvire atlantskih i euroatlantskih integracija.

Rodna ravnopravnost kao fundamentalno ljudsko pravo sastavni je dio procesa EU integracija.

U Bosni i Hercegovini se pitanje rodne ravnopravnosti još uvijek doživljava kao frustracija žena koje bi sada samo da zaposjednu neke pozicije i tako smijene muškarce sa trona, a nikako kao politika društvenog, ekonomskog i svakog drugog oporavka.

Ukoliko bi rodna ravnopravnost zaživjela u pravom smislu te riječi, to bi podrazumijevalo da ravnopravno učestvujemo i u kreiranju politika, njihovoj implementaciji, za pregovaračkim stolovima kako u procesima biranja i formiranja koalicija, preko kadrviranja do susreta i pregovora sa predstavnicima/ama međunarodnih institucija.

Faktor kolektivne sigurnosti možda danas igra ulogu više nego ikad. Obrambeni i sigurnosni sistem u Bosni i Hercegovini skoro da i nema žena na rukovodećim pozicijama, pa tako kad se i pominje rat ili očuvanje mira mi kao i devedesetih čujemo samo stavove muškaraca. Često se pitam da li bi današnji narativ, današnje stanje države bilo ovakvo da su i žene bile pitane za mišljenje ili se same nametnule kao faktor kojeg treba uzeti u obzir počevši od stranaka u kojim djeluju. Ne mislim da je ženama zabranjeno, kao što ne mislim ni da su jedini krivci isključenosti žena muškarci. Prije bih rekla da smo u ovoj konstelaciji ravnopravno krivi i krive, ako ne da smo mi žene i krivlje. Po nezvaničnoj statistici žena u političkim partijama u BiH djeluje oko 33% što nije zanemariv postotak, pa je pitanje zašto su žene u političkim procesima nedovoljno i skoro nikako zastupljene i zašto su pristale na praksu da će biti dio procesa, ukoliko ih se muško rukovodstvo sjeti i pozove ih.

Pored toga, vrijedo je spomenuti da se o procesu integracija priča sa državnog rijetko kad sa entiteskih, a najrjeđe sa kantonalnog dok skoro nikako sa lokalnog nivoa. Stiče se dojam da su i sami izabrani i imenovani na nižim nivoima prihvatili da je tema integracija BiH u EU pitanje visoke politike i mjesto joj je najvišem državnom nivou. Možda je i način na koji se i ovaj proces od početka postavio doprinio otuđenju nižih nivoa od ove teme.

Lokalni i kantonalni novoi u Federaciji BiH lišeni su entitetskog glasanja i dvodomnog sistema pa je lakša prohodnost budžeta i implementacija politika koje doprinose napretku zajednice.

I rodno odgovoran budžet

Uloga izabranih i imenovanih na lokalnom nivou, osobito žena, a u kontekstu integracija BiH u EU bi mogla biti da konačno doprinesu da budžet kojeg ravnopravno pune svi bude rodno odgovoran, to jest ravnopravno utrošen na muškarce, žene i sve one koji se ne osjećaju ni kao muškarci ni žene.

Da bi se stanje u kontekstu ravnopravne zastupljenosti žena u procesu atlantskih i euroatlantskih integracija BiH promijenio, većinski dio stanovništva u BiH, a to su žene, mora insitirati na ravnopravnom učešću, boriti se za prisutnost u svakom djeliću društveno političkog procesa. Prethodno bi se trebao promijeniti način djelovanja ženskih interesnih organizacija u strankama, koje bi konačno trebalo postati mjesto na kojem žene „tabire“ politiku, političko tijelo koje će iznjedriti žene na pozicije sa kojih će nas predstavljati i unostiti po svakom pitanju žensku perspektivu političkog djelovanja, rješenja i implementacije politika. Na taj način bi žene u kampanjama ohrabrene i podržane od žena iz interesene organizacije žena stranke i uz njihovu pomoć i podršku bile više zastupljene i u medijima i na skupovima. U suradnji sa ženama koje su im potencijalne biračice žene kandidatkinje bi kreirale svoje politike i rješenja koje će prezentirati u predizbornoj kampanji. To bi bile životno važne teme i rješenja i na taj način bi doprinijele minimiziranju ovog etničkog narativa i postakle birače i biračice da biraju one koje govore o stvarnim problemima i rješenjima koji se tiču svih nas bez obzira kojeg etničkog predznaka bili/e.

Na taj način bismo sve zajedno doprinijele većoj zastupljenosti žena na mjestima odlučivanja, a to znači i u procesima atlantskih i euroatlantskih integracija.

(Autorica je direktorica Akademije za žene, aktivistica “Ženskog marša”)

Ahmed Burić: Rats From Facebook

Happy holiday. Hungry Miner’s day. Day of disabled. Day of the unconstitutive, the day of all those who have not entered the national sheepfolds. And They charget for it. Becouse We have learner: You are warmed in the shcepfold, but it stinks.

Going to support the miners’ strike in front of the federal government building, my thoughts were set so that everything somehow symbolically ‘coincided’: first they destroyed Energoinvest, the company that was the country’s greatest pride and resource, then they moved the Federal government into it (underneath the grain), which is the biggest culprit for the situation in the mines, but nothing because of that. The miners have come. Elektroprivreda immediately threatened that the electricity supply was endangered, because – ‘what do you have to strike and show solidarity with the miners, we are the ones who are wondering here!’ That is the method and misery of this government.

Everything else is out, civil, misery. We are silent, corrupt, depressed, killed. And as such, we almost don’t deserve better. We also post pictures of a Passat at the Eternal Fire on social media. Personally, it means nothing to me when, say, Željko Komšić congratulates the Statehood Day of BiH. When Sebija Izetbegović does that, I already feel a little offended.

A Strain That Has No Empathy

The energy independence and stability of a country is one of the most important pillars of its existence: it is a strategic, highly profitable activity and it is logical that the biggest battles are fought around it, and that there are the most hunters in the dark. Most of them in the first decade of the 2000s – when the social sector had to be disenfranchised and transferred to private creditors – were gathered around Haris Silajdžić, and his ‘Party for BiH’. Along with Zlatko Lagumdžija, this man is one of the most responsible for Bosnia and Herzegovina being so close to the European bottom. Now he is more vampiric, jokes on television, and claims that it was better when he was in power. And that the April package was not good for BiH.

What we are seeing today is, in fact, what was cooked by ‘our people’ who came out of the war richer, only to later triple their love for Bosnia and  Herzegovina. All this talk about hydroelectric power plants on the Neretva, around mines and poor miners, around wind energy. All of this flows into a very limited number of pockets. As with the rest of the world, after all, one might say. Yes, but that’s why the world doesn’t work.

Now, aside from the arrogance of the management of Elektroprivreda, nothing else can be expected from them, except to threaten that there will be no electricity. Because they are set up and instructed by a strain that has no empathy. And who still regrets today? That strain (like a virus!?) destroyed social property in order to, like, build a state.

This is a lie that has been worked on together: in our country, capitalism and crimes against humanity have appeared on the scene one after the other, so that we unconsciously connect them. The peace process went hand in hand with privatization, so at the same time something had to be given up so that it could be ‘incorporated’. In this case social property, in relation to the dominance of individuals.

Which, in doing so, must play the role of the state.

Capitalism has its own logic: according to the owners of capital, miners dig for little money because prices are low, and by raising energy prices the crisis will be resolved. The price of BAM 3 per tonne of coal really looks miserable. On the other hand, it is not difficult to trust the cantonal Prime Minister Edin Forto, a man from the so-called real sector, which argues that ‘it is a lie that price increases are a solution to meet the demands of miners’.

He claims that the FBiH Government has tolerated non-payment of contributions to miners for years, which has come to fruition at this time. The  government has appointed the management of the mine and Elektroprivreda, and for now it will be necessary to pay 215 million for pension and disability insurance, while health insurance should not be paid reactively. Because it was not used. We need to stop here for a while, and move from energy to another sector: people are not treated here, because the health system is entropic. And let’s run away from it. We are happiest when we do not go to the doctors, because we know what kind of a labyrinth of bureaucracy awaits us. Similar to energy, the public sector is left in private hands. And it is run exclusively by party henchmen.

Hearts, Hands and Shovels

This situation is not from yesterday: it was created in the first decade of this millennium, in ‘agreements’ and ‘negotiations’ with the international community, one of the goals of which was to disempower the public, that is, the social. In such situations, military winners who ‘acted as if everything was theirs’ did best. Among the Croats, they gathered around the HDZ, among the Serbs around Dodik, and on the Bosniak side, at one point, we said, most of them were around Haris Silajdžić. It turned out that his conflict with Izetbegović, and the SDA, was not really principled, about where the people would go, but about – money.

Well, among other things, that’s why those poor people from Tuzla have to come to Pofalići. And we, on social networks, have to despise them for  dancing kolo, or drinking a bottle, while in the cold they are looking for what they have earned. They, hearts, hands and shovels, and we, the rats from Facebook, who photograph black Passats. That is, let’s give them back to the miners.

From which, in fact, they were stolen.

P.S. It would not be bad to ask someone, for example, this Varhely, who is again joking to agree on approaching the EU (and we and Europe are poor if he should be brought there with Dodik, Čović and Bakir), to accidentally not know what is written in ZAVNOBiH. If he knows – (h)alal v(j)era.

And everything is written there, and nothing had to be invented.

Not even hot water.

Nor new energy.

Azra Zornić: Bosnia and Herzegovina Was Always, Is and Always Will Be Here, With Us, Its Citizens, In It

The BiH Election Law does not recognize the identity of a BiH citizen, so Azra Zornić addressed the European Court of Human Rights in Strasbourg. In July 2014, the court passed a verdict in which Bosnia and Herzegovina lost the dispute, and it was established, inter alia, that Azra Zornić was prevented from participating in the elections for the House of Peoples on the basis of her ethnic origin, and that the continued inability to participate in the elections was not objectively and reasonably justified, which makes these provisions of the Constitution discriminatory.

For the Second Program, Zornić writes about the difficult path to equality, which has no end in sight.

After signing the General Framework Agreement for Peace in Dayton, which had only one purpose – to stop the war and bloodshed in Bosnia and Herzegovina, I patiently waited for the institutions of Bosnia and Herzegovina to adopt the Constitution of Bosnia and Herzegovina in the regular parliamentary procedure.

When I realized that this would not happen and that Annexe IV of the Dayton Agreement would remain as a permanent constitutional solution, it was high time to start activities in the direction of resolving this crucial issue for Bosnia and Herzegovina.

Given that I did not have any effective remedy in BiH, I decided to turn to the European Court of Human Rights in Strasbourg. I appealed against Bosnia and Herzegovina in December 2005 due to the discriminatory provisions of the BiH Constitution.

As I was the first BiH citizen to address the Strasbourg Court, many of my colleagues and friends expressed deep scepticism about the outcome of the proceedings themselves. The only sincere support I received was from my family. During the proceedings, the Court allowed me to represent myself and translate my submissions into English, so I did not have any team of people to assist me. The proceedings before the Court itself lasted a full nine years.

Constitution and Discrimination

It was only in July 2014 that the Court issued a judgement finding significant violations of the articles of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms as well as the Protocol to the Convention. In simple terms, the Court ordered the adoption of a civil constitution, as Faris Vehabović, a judge of the European Court of Human Rights, explained on several occasions in the media, noting that the implementation of the Zornić verdict would automatically implement other verdicts: ‘Sejdić – Finci’, ‘Pilav’, ‘Šlaku’, ‘Pudarić’.

Apart from sporadic inquiries from certain media, mostly always and only before the elections, the implementation of my verdict was largely silent. Why? Because it was not appropriate for the three tribal leaders to discuss changes to the Constitution and the Election Law in the spirit of the judgements of the European Court of Human Rights.

After the municipal elections held in 2018, when the citizens of Sarajevo, Banja Luka and other cities clearly expressed their will and gave confidence to the democratic instead of the previous ethnocratic parties, an avalanche started. Ethnocrats have received a clear message that the survival of their policies and power is at stake, and thus illegal enrichment at the expense of citizens, and that they will be followed not only by the loss of power and illegally acquired property, but also by court proceedings and, for some, imprisonment.

The first to go on the defensive was Milorad Dodik, an extended arm of Aleksandar Vučić and a player of Vladimir Putin, followed by Dragan Čović, an ethnocrat. A Croatian pastor under the guise of protector of the Croatian people in Bosnia and Herzegovina, as an extended arm of the HDZ and their aspirations towards the territorial integrity of Bosnia and Herzegovina. Last but not least, is Bakir Izetbegović, the leader of the SDA. One without a clear vision for Bosnia and Herzegovina, without a clear position, and under the direct and obvious influence of his wife Sebija, has no exit strategy and seeks and expects help from Turkish President Erdoğan.

Given that Dodik did not achieve the expected results for him with his initial anti-Bosnian campaign, on the advice of his mentors, he became more radical day by day, thus provoking the international community with one goal: if he cannot win the 2022 elections, the exit strategy would be for the international community to remove him from the position of a member of the presidency, making him a ‘national hero of the Serbian people’.

The first reactions of the international community started with the coming of the Biden administration to power, from the USA. Just before the announcement of Matthew Palmer’s arrival in Bosnia and Herzegovina, I published an article in the American ‘Just Security’ with the intention of warning about the real situation in BiH. The first disappointment came with the arrival of diplomat Matthew Palmer as an envoy for electoral reforms in BiH.

Palmer, together with Angelina Ajhors, initially chose an undemocratic path, because before arriving in Sarajevo he visited Zagreb and talked to the HDZ leadership there. He then went on to discuss an attempt to reach an agreement with three tribal leaders in BiH who call themselves representatives of the three constituent peoples in BiH. Citizens recognized Palmer’s intention to fulfil his mission by erasing as soon as possible the ethnic prefix from the Election Law, which showed that he came unprepared to BiH, without legal knowledge and knowledge of the international and domestic legal system. Citizens were forced to explain in an open letter to Palmer that it was not possible to change the Election Law without first amending the discriminatory provisions of the Constitution established by the European Court of Human Rights in Strasbourg in the Sejdić-Finci and Zornić cases. Immediately after the publication of the open letter, I received an invitation to attend a working lunch at the residence of the American ambassador, together with Sejdić, Finci and Pilav, which was also attended by Satler, Ejhorst and Palmer. The intention was actually just an attempt to secure legitimate support for an elite-led deal, not to accept real and new ideas for reforms that he could use to pressure and persuade the powerful. Considering that at that meeting, I refused to formally shake hands and ‘take pictures’ with the hosts, that meeting was not even covered by the regime media. So Palmer returned to America with unfinished business.

This was followed by the announcement that diplomat Ambassador Gabriel Escobar, who previously worked at the embassy in Belgrade, was coming to BiH, and who announced sanctions for all those individuals who obstruct the work of state institutions; one thing all citizens of the country agree on is that they could give a list of leaders who deserve such sanctions. Escobar also held similar talks as Palmer and returned to America, doing nothing more than reaffirming to political leaders that they are the only ones in favour of BiH.

The last in a series of diplomats to stay in BiH is Derek Colet, who also held talks with the same establishment. He also announced that BiH’s prospects are being hampered by the status quo. His visit was corroborated by a letter from the Secretary of State Anthony Blinken to three members of the presidency, reiterating that BiH can only move forward if the three nationalist parties – which have been the source of the 26-year freeze – finally decide to end their blackmail. But while these words seem touching, the agreement reached between them represents a good, old-fashioned appeasement of these same division plans.

The most devastating fact that affected the loss of civic trust and credibility that the United States enjoys in BiH is the confirmation of the Minister of the Republic of Serbia that Palmer, as a Serbian lobbyist, is on the payroll of the Foreign Trade Chamber of the Republic of Serbia. How can citizens trust the State Department when it sends Serb mercenaries to BiH to implement electoral reforms? Thus, with this move, the United States, as the leader of democratic processes in the world and the guardian of world peace, completely loses the credibility of civil society in the Balkans.

From December 9 to 10, 2021, President Biden will host the first of two democracy summits, bringing together government and private sector leaders, civil society, to set an affirmative agenda for democratic reconstruction and tackling the greatest threats facing today, democracies face collective action. It is a paradoxical fact that all (non) democratic countries from BiH. environments other than Bosnia and Herzegovina received the invitation. This includes Serbia – which has neither reconciled itself to its role in the war in BiH nor plays a positive role today – and Croatia, which continues to undermine BiH’s sovereignty through calls for an ethno-territorial division that would never allow non-Croatian citizens of its country.

Citizens are wondering what message President Biden is sending to Bosnians and Herzegovinians. And I find it hard to believe that it is a ‘coincidence’ that the democracy summit was organized at about the same time as undemocratic talks between US and EU diplomats with anti-democratic forces in BiH. Citizens are beginning to clearly demonstrate a lack of understanding of regional policy and a lack of respect for this country.

Trust Yourself

The citizens of BiH have lost confidence in the European Union and its good intentions towards them. The EU is divided and as such is unable to help in a positive way. Germany, the three Benelux countries and the Czech Republic were in favour of sanctioning Dodik, but unfortunately remained lonely in their intentions. We were recently visited by EU parliamentarians Tineke Strik (Greens) and Dietmar Köster (SPD), who made clear their intentions to help us regain our legitimate engagement as citizens, and that was very welcome. We are aware that we could not do much on our own, but it is good that a group of MEPs from four large families of EU parties – the Greens, S&D, Renew Europe and the EPP – have expressed concern for BiH and called for more serious policies. So, this is the basis on which the foundation needs to be built in order for the EU member states to finally get serious.

In order to invite the United Kingdom, which is no longer a member of the EU, to join the democratic process in Bosnia and Herzegovina, I spoke with Guy Delaney, a journalist for the London BBC news, who later wrote: ‘Azra Zornić is more concerned about international response. She worked for the UN refugee agency of the 1990s and passionately opposes ethnic divisions, fighting and winning a case before the European Court of Human Rights to identify people as “Bosnians” rather than as one of the country’s three main ethnic groups. Citizens are confused by the action of the international community, which supports and rewards the country’s destroyers, she says. They are horrified by reports of war and the country’s disintegration. And they are worried about the UN Security Council’s concessions to Russian blackmail. Her fears about Russia stem from the ongoing debate in the Security Council over the renewal of the mandate of Bosnia’s 600-member EU-led international peacekeeping force, EUFOR. Moscow has indicated it will use its veto unless references to the international high representative are removed from the relevant resolution.

So, after all the events so far at the international level of assistance in building a democratic Bosnia and Herzegovina, my conclusion is: as our people say – “trust in yourself and your people”.

Still moving

Citizens need to turn to themselves and resolve internal political relations on their own. In this regard, it is encouraging that democratic processes have started and that we already have three proposals for amendments/changes/adoption of a completely new constitution, the authors of which are citizens of Bosnia and Herzegovina.

Exclusively for your portal, I disclose the activity of young and educated enthusiasts who have a completely different vision of the organization of Bosnia and Herzegovina. These young people sat down and voluntarily wrote, therefore, put on paper a proposal for a new social contract called “Munipalization”. This project represents the structure of the future government in BiH, which goes from the municipal to the state level. The idea is to concentrate power at the municipal level by having citizens participate directly through their local government representatives. Of course, this is not a final product, so it is subject to adaptation of each municipality in accordance with the requirements and needs of its citizens. Given that I did not participate, in any way, in the drafting of this document, I cannot even comment in detail on the work of these young people, whom I admire and who gives me the wind in my back to continue my struggle for a democratic and civil Bosnia and Herzegovina.

Finally, I take this opportunity to congratulate my homeland and all its citizens November 25th, with the words: “Happy birthday, my only homeland”, with the traditional greeting “Death to fascism, freedom to the people” and the message: Bosnia and Herzegovina was always, is and always will be here, with us, its citizens, in it.

Ahmed Burić: Miševi s facebooka

Sretan Vam praznik. Dan gladnih rudara. Dan obespravljenih. Dan nekonstituitivnih, dan svih onih koji se nisu ušančili u nacionalne torove. I naplatili se za to. Jer, naučili smo: u toru jeste toplije, ali smrdi.

Otišavši da podržim štrajk rudara ispred zgrade federalne Vlade, misli su se namjestile tako da se sve nekako simbolički ‘poklapa’: prvo su uništili Energoinvest, firmu koja je bila najveći ponos i resurs ove zemlje, onda su u nju (ispod žita) uselili Vladu Federacije, koja je najveći krivac za situaciju nastalu u rudnicima, ali ništa zato. Rudari su došli. Iz Elektroprivrede su odmah zaprijetili da je snabdijevanje električnom energijom ugroženo, jer – „šta vi imate tu štrajkovati i solidarisati se s rudarima, mi smo ovdje ti koji se pitaju!“ To je metoda i bijeda ove vlasti.

Sve ostalo naša je, građanska, bijeda. Šutimo, korumpirani, depresivni, ubijeni. I kao takvi, skoro i ne zaslužujemo bolje.  I na društvenim mrežama objavljujemo slike Passata kod Vječne vatre. Osobno, mi ništa ne znači kad, recimo, Željko Komšić čestita Dan državnosti BiH. Kad to uradi Sebija Izetbegović, već se osjećam malo uvrijeđenim.

Soj koji nema empatije

Energetska neovisnost i stabilnost neke države jedan je od najvažnijih stubova njezina postojanja: to je strateška, visokoprofitna aktivnost i logično je da se oko nje vode najveće bitke, i da je tu najviše lovaca u mutnom. Većina njih je u prvoj deceniji dvijehiljaditih – kada je trebalo razvlastiti društveni sektor i prepisati ga u privatne vjerovnike –  bila okupljena oko Harisa Silajdžića, i njegove Stranke za BiH. Taj čovjek je uz Zlatka Lagumdžiju, jedan od najodgovornijih što je Bosna i Hercegovina tako blizu evropskom dnu. Sada se povampiren, našetava po televizijama, i tvrdi da je bilo bolje kad je on bio vlast. I da aprilski paket nije bio dobar za BiH.

Ono što danas gledamo je, zapravo, ono što su zakuhali „naši ljudi“ koji su bogatiji izašli iz rata, da bi kasnije ustostručili ljubav prema Bosni i Hercegovini. Sva ta priča oko hidrocentrala na Neretvi, oko rudnika i jadnih rudara, oko vjetroenergenata, sve to se slijeva u vrlo ograničen broj džepova. Kao što je i na svijetu, uostalom, reći ćete. Jeste, ali zato svijet i ne valja.

E sad, na stranu bahatost rukovodstva Elektorpivrede, od njih se ništa drugo ne može očekivati,  nego da zaprijete da neće biti struje. Jer, oni su postavljeni i instruirani od soja koji nema empatije. A i ko još danas koga žali? Taj soj (kao virus!?)  je uništio društveno vlasništvo da bi, kao, sagradio državu.

To je laž na kojoj se radilo zajednički: kod nas su kapitalizam i zločini protiv čovječnosti na sceni pojavili jedan iza drugog, tako da ih i nesvjesno povezujemo. Mirovni proces je tekao uporedo s privatizacijom, tako da se istovremeno trebalo odreći nečega, da bi se moglo „ugraditi“. U ovom slučaju društvene svojine, u odnosu na dominaciju pojedinaca.

Koji, pritom, moraju glumiti državu.

Kapitalizam ima svoju logiku: prema vlasnicima kapitala, rudari kopaju za male novce jer su cijene niske, i podizanjem cijena energenata kriza će biti riješena. Cijena od 3 marke po toni uglja zaista izgleda bijedno. S druge strane, u tim stvarima nije teško vjerovati kantonalnom premijeru Edinu Forti, čovjeku iz tzv. realnog sektora, koji daje argumente da je „laž da je poskupljenje rješenje za ispunjenje zahtjeva rudara.“

On tvrdi da je Vlada FBiH godinama tolerisala neuplaćivanje doprinosa rudarima, što je u ovom trenutku došlo na naplatu. Vlada je postavljala uprave rudnika i Elektroprivrede, a za sada će biti neophodno uplatiti 215 miliona za PIO, dok se zdravstveno osiguranje ne treba uplatiti reaktivno. Jer, nije korišteno. Ovdje treba malo zastati, i iz energetskog izaći u jedan drugi sektor: ljudi se ovdje ne liječe, jer je zdravsteni sistem entropičan. I bježimo od njega. Najsretniji smo kad ne idemo ljekarima, jer znamo kakav nas labirint birokratije očekuje.  Slično energetskom, javni je sektor ostavljen u privatnim rukama. I njime upravljaju isključivo stranački poslušnici.

Srca, ruke i lopate

Ta situacije nije od jučer: ona je stvorena u prvoj deceniji ovoga milenijuma, u „ugovorima“ i „pregovorima“ s međunarodnom zajednicom kojoj je jedan od ciljeva bio i razvlašćivanje javnog, odnosno društvenog. U takvim su situacijama najbolje prolazili vojni dobitnici koji su se „ponašali kao da je sve njihovo“. Kod Hrvata, oni su se okupili oko HDZ-a, kod Srba oko Dodika, a na bošnjačkoj strani ih je u jednom trenutku, rekosmo, najviše bilo, oko Harisa Silajdžića. Ispalo je da njegov sukob s Izetbegovićem, i SDA, zapravo nije bio principijeni, oko toga kuda će krenuti narod, nego oko – novaca.

E, između ostalog, i zbog toga oni jadni ljudi iz Tuzle moraju dolaziti na Pofaliće. I mi ih, na društvenim mrežama, moramo prezirati što igraju kolo, ili su popili neku flašu, dok na hladnoći traže ono što su zaradili. Oni, srca, ruke i lopate, i mi, miševi s facebooka, koji slikamo crne passate.

Odnosno da ih vratimo rudarima. Od kojih su, zapravo, i ukradeni.

P.S. Ne bi bilo loše nekoga, recimo, ovog Varhelyja koji se opet našetava da kao dogovori približavanje EU (a jadni smo i mi i Evropa ako nas on s Dodikom i Čovićem i Bakirom treba tamo privesti), pitati da slučajno ne zna šta piše u ZAVNOBiH -u. Ako zna – (h)alal v(j)era.

A  tamo sve piše, i ništa nije trebalo izmišljati.

Ni toplu vodu.

Ni nove energente.

 

Azra Zornić: Bosne i Hercegovine je uvijek bilo, ima je i uvijek će je biti, a i nas, njenih građana, u njoj

Izborni zakon BiH ne prepoznaje identitet građanke BiH, pa se Azra Zornić  obratila Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Sud je u julu 2014. god. donio presudu u kojoj je Bosna i Hercegovina izgubila spor, a utvrđeno je, između ostalo, da je Azri rnić onemogućena da učestvuje na izborima za Dom naroda na osnovu svog etničkog porijekla, te da kontinuirana nemogućnost da učestvuju na izborima nema objektivno i razumno opravdanje, što te odredbe Ustava čini diskriminirajućim

Za Drugi program Zornić piše o teškom putu do ravnopravnosti, kojem se još ne nazire kraj.

Nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Dejtonu, koji je imao jednu jedinu svrhu – da zaustavi rat i krvoproliće u Bosni i Hercegovini, strpljivo sam čekala da institucije Bosne i Hercegovine u redovnoj parlamentarnoj proceduri donesu Ustav Bosne i Hercegovine.

Kada sam shvatila da do toga neće doći i da će Aneks IV Dejtonskog sporazuma ostati kao trajno ustavno rješenje, bilo je krajnje vrijeme da se pokrenu aktivnosti u pravcu rješavanja ovog, za Bosnu i Hercegovinu krucijalnog pitanja.

S obzirom na to da u BiH nisam imala nijedan efikasan pravni lijek, odlučila sam se obratiti Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Apelacijom protiv Bosne i Hercegovine, a zbog diskriminatorskih odredaba Ustava BiH, obratila sam se u decembru 2005. godine.

Budući da sam bila prva građanka BiH koja se obratila Sudu u Strazburu, mnoge moje kolege i prijatelji su izrazili duboki skepticizam u vezi s ishodom samog postupka. Jedina iskrena podrška koju sam dobila bila je od moje porodice. U toku postupka Sud mi je dozvolio da samu sebe zastupam i prevodim svoje podneske na engleski jezik, tako da nisam imala nikakav tim ljudi koji bi mi pomagali. Sam postupak pred Sudom trajao je punih devet godina.

Ustav i diskriminacija

Tek u julu 2014. godine Sud je donio presudu kojom je utvrdio bitne povrede članova Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i Protokola uz Konvenciju. Jednostavnim rječnikom rečeno, Sud je naložio donošenje građanskog ustava, kako je to Faris Vehabović, sudija Evropskog suda za ljudska prava, u više navrata u medijima i pojašnjavao, uz napomenu da bi se implementacijom presude “Zornić” po automatizmu implementirale i ostale presude: “Sejdić – Finci”, “Pilav”, “Šlaku”, “Pudarić”.

Osim sporadičnih upita od pojedinih medija, uglavnom uvijek i samo pred izbore, o implementaciji moje presude se uglavnom šutjelo. Zašto? Zato što trojici plemenskih vođa nije odgovaralo da se razgovara o izmjenama Ustava i Izbornog zakona u duhu presuda Evropskog suda za ljudska prava.

Nakon općinskih izbora održanih 2018., kada su građani Sarajeva, Banje Luke i drugih gradova jasno izrazili svoju volju i dali povjerenje demokratskim umjesto dotadašnjim etnokratskim partijama, lavina se pokrenula. Etnokrati su primili jasnu poruku da je u pitanju opstanak njihovih politika i moći, a samim tim i nezakonitog bogaćenja na račun građana i da im slijedi ne samo gubitak vlasti i nezakonito stečene imovine već i sudski postupci, pa za neke i zatvor.

Prvi koji je krenuo u defanzivu bio je Milorad Dodik, produžena ruka Aleksandra Vučića i igrač Vladimira Putina, a u stopu ga je slijedioDragan Čović, etnokrata, hrvatski dušebrižnik  pod maskom skom zaštitnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao produžena ruka HDZ-a RH i njihove aspiracije prema teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Bakir Izetbegović, lider SDA, bez jasne vizije za Bosnu i Hercegovinu, bez jasnog stava, a pod direktnim i očitim utjecajem svoje supruge Sebije, nema izlaznu strategiju i pomoć traži i očekuje od turskog predsjednika Erdoana.

S obzirom na to da Dodik svojom početnom antibosanskohercegovačkom kampanjom nije postigao za njega očekivane rezultate, po savjetima svojih mentora, iz dana u dan je postajao sve radikalniji, provocirajući time i međunarodnu zajednicu s jednim ciljem: ako ne može pobijediti na izborima 2022., izlazna strategija bi bila da ga međunarodna zajednica smijeni s pozicije člana Predsjedništva, čime bi on postao „nacionalni heroj srpskog naroda“.

Prve reakcije međunarodne zajednice krenule su dolaskom Bajdenove administracije na vlast, iz SAD-a. Netom prije najave dolaska Metjua Palmera u Bosnu i Hercegovinu objavila sam članak u američkom „Just Security“ s namjerom da upozorim na stvarno stanje u BiH. Prvo razočaranje uslijedilo je dolaskom diplomate Metjua Palmera kao izaslanika za izborne reforme u BiH.

Palmer je, zajedno s Angelinom Ajhors, u startu izabrao nedemokratski put, jer je prije dolaska u Sarajevo posjetio Zagreb i razgovarao s tamošnjim vodstvom HDZ-a RH. Zatim je nastavio razgovarati o pokušaju sklapanja dogovora s trojicom plemenskih vođa u BiH koji sebe nazivaju predstavnicima tri konstitutivna naroda u BiH. Građani su prepoznali Palmerovu namjeru da što prije ispuni svoju misiju brisanjem etničkog prefiksa iz Izbornog zakona, što je pokazalo da je došao nespreman u BiH, bez pravnog znanja i poznavanja međunarodnog i domaćeg pravnog sistema. Građani su bili primorani da u otvorenom pismu Palmeru objasne da nije moguće promijeniti Izborni zakon bez prethodne izmjene diskriminatornih odredbi Ustava koje je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrdio u slučajevima “Sejdić – Finci” i “Zornić”. Odmah nakon objave otvorenog pisma primila sam poziv da, zajedno sa Sejdićem, Fincijem i Pilavom, prisustvujem radnom ručku u rezidenciji američkog ambasadora, na kojem su bili prisutni i Satler, Ajhorst i Palmer. Namjera je bila zapravo samo pokušaj da se osigura legitimna podrška za dogovor koji vodi elita, a ne da bi prihvatio prave i nove ideje za reforme koje bi mogao iskoristiti za pritisak i uvjeravanje moćnika. S obzirom na to da sam na tom sastanku odbila da se formalistički rukujem i „uslikam“ s domaćinima, taj sastanka nije ni bio propraćen od režimskih medija. Tako se Palmer vratio u Ameriku nezavršenog posla.

Zatim je uslijedila najava da u BiH dolazi diplomata ambasador Gabrijel Eskobar, koji je ranije radio u ambasadi u Beogradu, a koji je najavio sankcije za sve one pojedince koji opstruiraju rad državnih institucija; jedna stvar oko koje se svi građani zemlje slažu je da bi mogli dati spisak lidera koji su zaslužili takve sankcije. Eskobar je, također, vodio slične razgovore kao i Palmer i vratio se u Ameriku, ne radeći ništa više od reafirmacije političkim liderima da su oni jedini koji su za BiH.

Posljednji u nizu diplomata koji su boravili u BiH je Derek Čolet, koji je, također, vodio razgovore s istim establišmentom. I on je najavio da izglede BiH ometa status quo. A njegovu posjetu potkrijepilo je i pismo državnog sekretara Entonija Blinkena, upućeno trojici članova Predsjedništva, u kojem se ponovo šalje poruka da BiH može napredovati samo ako tri nacionalističke stranke – koje su izvor zamrzavanja sukoba 26 godina – konačno odluče da prekinu njihovu ucjenu. Ali dok se ove riječi čine dirljivima, dogovor koji je postignut među njima predstavlja dobro, staromodno smirivanje ovih istih planova podjela.

Najporaznija činjenica koja je utjecala na gubitak građanskog povjerenja i kredibiliteta koji SAD uživaju u BiH je potvrda ministra Republike Srbije da je Palmer, kao srpski lobista, na platnom spisku Vanjskotrgovinske komore Republike Srbije. Kako građani mogu vjerovati Stejt departmentu kada šalje srpske plaćenike u BiH da provode izborne reforme? Dakle, ovim potezom Sjedinjene Države, kao predvodnik demokratskih procesa u svijetu i čuvar svjetskog mira, potpuno gube kredibilitet civilnog društva na Balkanu.

Od 9. do 10. decembra 2021. predsjednik Bajden će biti domaćin prvog od dva samita za demokratiju, koji će okupiti lidere iz vladinog i privatnog sektora, civilnog društva, kako bi postavili afirmativnu agendu za demokratsku obnovu i hvatanje ukoštac s najvećim prijetnjama s kojima se danas suočavaju demokratije kroz kolektivnu akciju. Paradoksalna je činjenica da su sve (ne)demokratske zemlje iz bh. okruženja, osim Bosne i Hercegovine, dobile poziv. To uključuje Srbiju – koja se niti pomirila sa svojom ulogom u ratu u BiH niti danas igra pozitivnu ulogu – i Hrvatsku, koja nastavlja da podriva suverenitet BiH kroz pozive na etnoteritorijalnu podjelu koju nikada ne bi dozvolili nehrvatskim državljanima svoje zemlje.

Građani se pitaju kakvu to poruku predsjednik Bajden šalje Bosancima i Hercegovcima. I teško mi je povjerovati da je “slučajnost” da je samit za demokratiju organiziran nekako u isto vrijeme kada se vode nedemokratski razgovori od diplomata SAD-a i EU s antidemokratskim snagama u BiH. Građani počinju jasno demonstrirati nerazumijevanje regionalne politike i nedostatak poštovanja prema ovoj zemlji.

Uzdaj se u se

Građani BiH izgubili su povjerenje u Evropsku uniju i njene dobre namjere prema njima. EU je podijeljena i kao takva nije u stanju da pomogne na pozitivan način. Njemačka, tri zemlje Beneluksa i Češka bile su za sankcioniranje Dodika, ali su, nažalost, ostali usamljeni u svojim namjerama. Nedavno su nas posjetili EU parlamentarci Tineke Strik (Zeleni) i Dietmar Köster (SPD), koji su jasno pokazali svoje namjere da nam pomognu da povratimo svoj zakoniti angažman kao građani, i to je bilo vrlo dobrodošlo. Svjesni smo da sami ne bismo mogli učiniti mnogo, ali dobro je da je grupa europarlamentaraca iz četiri velike familije stranaka EU – Zelenih, S&D, Renew Europe i EPP – dala izjavu o zabrinutosti za BiH i pozvala na više ozbiljnu politiku svojih država članica. Dakle, ovo je osnova na kojoj se treba graditi temelj kako bi se države članice EU konačno uozbiljile.

U namjeri da pozovem i Veliku Britaniju, koja više nije članica EU, da se uključi u demokratske procese u Bosni i Hercegovini, razgovarala sam s Gajem Delanijem, novinarom londonskog BBC-news, koji je nakon toga napisao: „Azra Zornić više je zabrinuta za međunarodni odziv. Ona je radila za agenciju UN-a za izbjeglice 90-tih i strastveno se protivi etničkim podjelama, boreći se i pobjeđujući u predmetu pred Evropskim sudom za ljudska prava da se ljudi identificiraju kao “Bosanci”, a ne kao jedna od tri glavne etničke grupe u zemlji. Građani su zbunjeni akcijom međunarodne zajednice koja podržava i nagrađuje rušitelje zemlje, kaže ona. Oni su užasnuti izvještajima o ratu i raspadu zemlje. I zabrinuti su zbog ustupaka Vijeća sigurnosti UN-a ruskoj ucjeni. Njena bojazan u vezi s Rusijom proizlazi iz trenutne debate u Vijeću sigurnosti oko obnavljanja mandata bosanskih 600-članih međunarodnih mirovnih snaga pod nazivom EUFOR, koje predvodi EU. Moskva je nagovijestila da će koristiti svoj veto, osim ako se ne uklone reference na međunarodnog visokog predstavnika iz relevantne rezolucije.

Dakle, nakon svih dosadašnjih dešavanja na međunarodnom planu pomoći u izgradnji deokratske Bosne i Hercegovine, moj zaključak je: kako naš narod kaže – „uzdaj se u se i u svoje kljuse“.

Ipak se kreće

Građani treba da se okrenu sebi i da rješavaju unutarnjopolitičke odnose vlastitim snagama. S tim u vezi ohrabruje činjenica da su krenuli demokratski procesi te da imamo već tri prijedloga amandmana/izmjena/donošenja potpuno novog ustava, čiji su autori građani Bosne i Hercegovine.

Ekskluzivno za vaš portal objelodanjujem aktivnost mladih i obrazovanih entuzijasta koji imaju sasvim drugačiju viziju uređenja Bosne i Hercegovine. Ti mladi ljudi su sjeli i volonterski napisali, dakle, stavili na papir prijedlog novog društvenog ugovora pod nazivom „Munipalizacija“. Taj projekt predstavlja strukturu buduće vlasti u BiH koja ide od općinskog ka državnom nivou. Ideja je da se vlast koncentrira na nivou općina tako što će građani direktno učestvovati putem svojih predstavnika MZ u vlasti. Naravno, ne radi se o finalnom proizvodu, tako da on podliježe prilagodbi svake općine u skladu sa zahtjevima i potrebama njenih građana. S obzirom na to da nisam učestvovala, ni na koji način, u izradi tog dokumenta, ne mogu u detalje ni komentirati rad tih mladih ljudi, kojima se ja divim i koji mi daju vjetar u leđa da nastavim svoju borbu za demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu.

Na kraju koristim ovu priliku da mojoj domovini i svim njenim građanima čestitam 25. novembar riječima: „Sretan ti rođendan, moja jedina domovino“, uz tradicionalni pozdrav „Smrt fašizmu, sloboda narodu“ i poruku Bosne i Hercegovine je uvijek bilo, ima je i uvijek će je biti, a i nas, njenih građana, u njoj.

 

Lažne vijesti su zlobne, nepravedne i opasne

Znate li šta je fake news, šta su lažne vijesti? Znate li ih prepoznati i prijaviti? I zašto je to uopće važno

Piše: Senka KURT

Za početak, treba istaknuti – lažne vijesti nisu loše samo zbog toga što su zlobne, nepravedne, što mogu povrijediti, poniziti ili uniziti nekoga. One su opasne. Za našu budućnost, zdravlje, naše živote. O čemu svjedočimo posebno u posljednjih dvije godine pandemije. I općenito od 90-tih godina prošloga vijeka do danas.

Da malo pojasnimo, fake news nije samo specifikum naših prostora, niti medijski izum. Istina je da je od medijskog fenomena, kojega smo nekada zvali “medijska patka”, prošao transformaciju koja se na kraju pokazala ozbiljnijom nego se slutilo.

Vratit ćemo se na jednu, ne tako davnu priču iz 2016. godine, koja je, može se slobodno reći, napravila pravi potres, u medijima, ali i javnosti uopće.

Mnogi nisu znali engleski

Sedmicu dana prije američkih izbora, novembra 2016. godine BuzzFeed News otkrio je da je grupa mladih ljudi, tinejdžera iz Velesa (Sjeverna Makedonija) vodila više od stotine internet stranica. Oni su često objavljivali lažne priče koje su imale za cilj podršku kandidaturi Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Država.

Tako je mali grad s Balkana došao u fokus svjetskih medija, koji su izvještavali o grupi mladih ljudi od kojih, kakvog li apsurda, mnogi nisu ni znali engleski. No, to ih nije spriječavalo da na lažima dobro zarađuju.

Uslijedila je potom detaljna istraga postova objavljivanih na društvenim mrežama, analizirane su informacije o registraciji domene, arhivirane stranice, razgovori sa autorima, a zajedničke aktivnosti Projekt za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP), BuzzFeed Newsa, te Laboratorija za istraživačko novinarstvo Makedonije došli su do zaključka da fake news nisu spontani izum mladih ljudi, koji su se zaigrali.

Većina tinejdžera nisu bili zainteresirani za politiku (Getty Images / BuzzFeed News)

Iza cijele priče, kako će pokazati istraga, stajao je Trajče Arsov, poznati odvjetnik, bliski suradnik dva američka partnera – političara, ali i novinara desničarskih portala iz SAD i Velike Britanije.

Specijalni američki zastupnik Robert Mueller objavio je kasnije, da je zbog navodnih uplitanja u izbore, u Sjevernoj Makedoniji uoči američkih izbora, a prije registracije stranice bio i “barem jedan član ruske tvornice trolova”. No, to nikada nije dokazano.

Inače, svi portali koji su objavljivali lažne vijesti bili su registrirani u Velesu. Gotovo nevjerovatno zvuči da se njihov broj popeo na čak 140.

Samim tim broj njihovih objava na društvenim mrežama bio je ogroman. Ali neistinit, politički nekorektan, opasan.

Papa Franjo i Trump

Jedan od takvih statusa posebno je zaintrigirao javnost.

– Papa Franjo šokirao svijet, podržao Donalda Trumpa – objavljeno je tokom kampanje.

Mnogi politički analitičari će se nakon Trumpove pobjede 2016. složiti s teorijom da je njegova pobjeda rezultat i lažnih vijesti koje su bile objavljivane tokom kampanje.

No, Trump se frazom “lažna vijest” obilato koristio tokom svoga mandata, omalovažavajući tako novinare, medije, te je često koristio na svom Twitteru.

Ti si lažna vijest – govorio bi novinarima koji bi mu postavili neugodno pitanje.

No, kako su lažne vijesti došle u našu svakodnevnicu tako su se i društvene mreže, ali i globalni internet tražilice morale više angažirati u konroliranju onog što se objavljuje, s ciljem da lažnei ili ilegalne profile skinu sa svojih platformi. Bilo da je riječ o političarima, glumcima, pjevačima, naučnicima, sportistima.

Posljednje dvije godine pandemije taj je posao postajao sve teži, nakon što su milioni lažnih vijesti počele preplavljivati medije.

Čak i kada je lažna, vijest je vijest, no, stvorena namjerno da prevari ili dezinformira konzumenta.

Cilj joj je uglavnom utjecati na mišljenje, stvoriti zabunu, propagirati neku ideju, zavarati ljude. U novije vrijeme širiti strah i paniku.

Ko su autori lažnih vijesti? Osim “profesionalaca”, kao što smo vidjeli u slučaju iz Velsa, to su i oni koji to rade da se mogu smijati drugima, zavarati ih, smijati im se, kreirati laž iz čiste dosade.

No, kako prepoznati lažne vijesti u vremenima kad brže skrolamo ekranima nego što trepćemo.

Posljednja istraživanja Inicijative za europske politike (EuPI) pokazale su da se Bosna i Hercegovina nalazi se na samom dnu Indexa medijske pismenosti za ovu godinu.Od 35 zemalja Europe naša je zemlja na 34. mjestu. Iza nas je samo Sjeverna Makedonija. Albanija je na 33., Crna Gora zauzela je 32. mjesto.

A upravo nam medijska pismenost nudi odgovore, kao ključna kompetencija stoljeća u kojem živimo. Ne samo što znamo pristupiti medijskom sadržaju, već moramo znati analizirati, kritički vrijednovati, prepoznavati kako se stvara medijski sadržaj.

Kad konstatiramo gdje su građani BiH kad je u pitanju medijska pismenost, treba naglasiti i da prema istraživanju “Medijske navike odraslih u BiH” čak 24% stanovništva u potpunosti može prepoznati dezinformaciju u medijima. Ali, čak 56 posto onih koji koriste internet ne provodi nikakve provjere činjenica informacija.

Kratki kurs za prepoznavanje

Zato kratak kurs koji pomaže da lakše prepoznajemo lažne vijesti:

Nemojte (pro) čitati samo naslov

Lažne vijesti najčešće se šire upravo zbog toga. Čitamo naslov, ali ne i što piše u tekstu. Često upravo zbog naslova podijelimo lažnu vijest, te sami širimo dezinformacije

 Provjerite ko je objavio vijest. Provjerite izgled stranice i domenu

Posebno ako vam neka stranica/portal nisu poznati. Zato je lakše provjeriti ko stoji iza sumnjive vijesti. Je li izvor vjerodostojan? Istina je da nerijetko lažne stranice izgledaju kao prave. Da nas prevare zbog sasmo jednog slova. Pripazite na stranice koje završavaju na ‘com.co’ ili ‘lo’ (primjerice Newslo). Pazite i na one koje sadrže riječi ‘wordpress’ i ‘blogger’. Tu se vjerovatno radi o ličnom blogu, a ne mediju, nekoj izdavačkoj kući, ustanovi…

Provjerite impressum

Tu bi trebale stajati informacije o vlasništvu, urednicima, novinarima. Proučite uvjete korištenja, u kojima takođere može biti naglašeno o kakvoj se stranici radi.

Provjerite datum i vrijeme objave vijesti

 Zajednički imenitelj lažnih vijesti je da često prenose staru vijest. Što nas navodi da se događaj desio upravo sada. Provjerom datuma i vremena objave brzo oktrivamo oje li vijest “reciklirana” upravo s ciljem da nas dovede u zabludu.

Provjerite autora

To otkriva mnogo o tome je li vijest prava ili lažna. Provjerite što je naprisao ranije. Ti tekstovi pokazuju je li vjerodostojan ili obučen da proizvodi lažne vijesti.

Provjerite poveznice i izvore

Nedostatak poveznica ili izostavljanje izvora jedan su od najlakših načina da prepoznate lažnu vijest. Treba biti i detaljniji, jer lažni portali znaju navesti veliki broj poveznica, koje nas ponovo vode do lažnih informacija.

Provjerite citate i fotografije

 Autorima lažnih vijesti nema ništa lakše nego izmisliti citat, čak i vrlo poznatih, utjecajnih, važnnih ličnosti. Također, s lakoćom “posuđuju” fotografije događaja koji su se ranije desili i nemaju nikakve veze s vijesti koju objavljuju. Ovakve prevare moguće je lako otkriti uz pomoć bilo tražilice ili uz pomoć aplikacije TinEye.

Provjerite vijest kod drugih izvora

Ako vam se vijest učini sumnjivom ili mislite da u njoj nešto nedostaje, potražite prenose li ju drugi izvori, tj. mediji. Ako ostali pouzdani izvori ne prenose tu vijest, vrlo je vjerojatno da je riječ o lažnoj vijesti.

Razmislite prije nego podijelite

Izvori lažnih vijesti oslanjaju se na to da će ih čitatelji dijeliti.

Europski parlament također je dao konkretne smjernice kako prepoznati ‘fake news’.

I Fondacija Infohouse, te portal Interview.ba daju svoj doprinos u medijskom opismenjavanju građanki i građana naše zemlje.

Fakt i fake (FiF) naziv je projekta koji realizimo u okviru Regionalnog programa “SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija”, uz podršku Evropske unije.

Ovaj projekat implementiraju partnerske organizacije SENPM,  Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Kosovo 2.0, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut Bianet.

U ruralnim sredinama u našoj zemlji razgovaramo kako prepoznavati lažne vijesti, dezinformacije, izmišljeni ili sadržaj pod lažnim imenom, satiru…

Razgovaramo kako je važno naučiti razliku. Uvjereni da je medijska pismenost je ključna kompetencija stoljeća u kojem živimo.

(Tekst je realiziran u okviru projekta Fact&Fake kojeg Fondacija Infohouse i Interview.ba realiziraju u okviru regionalnog projekta SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija, a uz podršku Europske unije)

Adnan Delić, ministar privrede KS: Kad je EXPO u pitanju, sve je čisto kao suza

Zašto je odluka Vlade KS da na sebe preuzme organizaciju predstavljanja BiH na Svjetskom sajmu poduzetništva EXPO u Dubajiu izazvala toliko polemika? Odakle je Vlada KS namakla 4,2 miliona? Ko će predstavljati BiH i ko o tome odlučuje?

Razgovarala: Senka KURT  

Ministar privrede kantona Sarajevo Adnan Delić tvrdi za Interview. ba da je odlazak Bosne i Hercegovine, njenih privrednika, političara, umjetnika jedinstven način da se naša zemlja predstavi ostatku svijeta u najboljem svijetlu.

EXPO je kao svjetsko prvenstvo u nogometu. Samo je EXPO svjetsko prvenstvo u poduzetništvu, gdje se kreira nova vizija svijeta. Država je dopustila da to dovedemo u pitanje, da ne budemo dio tog svijeta. Mi u Kantonu Sarajevo nismo mogli dopustiti da ne budemo dio te svjetske izložbe – kaže u razgovoru za ba ministar Delić.

Insistirao je tokom razgovora da je puno puta i medijima i javnosti i zastupnicima u KS objasnio kakav je bio interes vlasti KS da preuzmu na sebe organizaciju odlaska naših predstavnika u Dubai, a za što je izdvojeno 4,2 miliona KM.

No, krećemo od dana polaska, 15. decembra. Bh. delegacija boravit će u prijestolnici UAR  5 dana. Za 18. decembar je previđeno je obilježavanje Nacionalnog dana BiH na EXPO.

Interview: Koliko Vas ide?

Delić: Delegacije su već određene, a čine ih prije svega, privrednici. Treba odvojiti broj ljudi koji će nas predstavljati, oni su raspoređeni u razne segmente našeg nastupa na EXPO. Od osoblja koje je već angažovano i radi na Paviljonu, preko privrednika, koji će se biti na Sajmu po kriterijima poziva, do umjetnika koji će nas predstaviti na Nacionalnom danu. Tu su i političari, koji će imati biletaralne susrete sa najvećim vrhom UAR. Naravno, računamo na još mnogo političkih, privrednih, kulturnih susreta koji će biti održani tokom našeg nastupa, koji traje do 31. marta iduće godine. Ali, možemo slobodno reći da će naš nastup na EXPO, svjetskoj izložbi poduzetništva počinje od predstavljanja BiH na Nacionalnom danu.

 Ko je odredio ko će nas predstavljati?

 Interview: Da niste ministar, već građanin, građanka kantona Sarajeva, pretpostavljam da biste i Vi postavljali pitanja, zbog kojih se, utisak mi je, ljutite kad Vas pitamom. Prije svega, ko je, na primjer, odredio ko će nas predstavljati na Nacionalnom danu, koji privrednici predstavljaju BiH, ko sačinjava tehničko osoblje…  

Delić: Prije svega moram reći, u fokusu su privrednici. Svjetska izložba želi povezati poduzetnike, inovaciju i tehnologiju, kako bi svi kreirali jedan bolji svijet. Organizator je preuzeo na sebe sve aktivnosti koje će BiH provesti na EXPO. A kada su privrednici u pitanju, mi smo izradili metodologiju. Ekspertni tim će na  poziva, koji smo jučer objavili, izabrati najreprezentativnije kompanije  iz naše zemlje. Mi plaćamo put za 80 privrednih subjekata, a ostali koji žele iskoristiti sve što nudi Sajam imat će to besplatno na raspolaganju, ali će morati platiti određene putne troškove.

Interview: Niste mi odgovorili na pitanje, ko je određivao, ko ide u prvom ovom valu u Dubai?

Delić: Idu razne delegacije.

Interview: Ko je odredio njihov sastav?

Delić: Vlada KS određuje političku delegaciju. Kulturne i umjetničke predstavnike odbarala je agencija WXPO 2020 Dubai LLc, koju je angažovao organizator. Ostale učesnike određivala je stručna agencija, koja se bavi tim na globalnom nivou. Ranije sam govorio da određene poslove iz ove oblasti radi   nekoliko agencija. Mi smo potpisali ugovor sa EXPO shodno zakonu o javnim nabavkama kroz direktni pregovarački postupak bez objave obavještenja, a EXPO se obavezao da će za sve naše usluge, koje smo ponudili u ugovoru angažovati najprofesionalnije organizacije. Oni imaju svoje kriterije koji su izuzetno rigorozni. Riječ je o internacionalnim kompanijama koje iza sebe imaju velike projekte. Nekoliko agencija rade za BiH, a razlikuju se po tome koji segment “pokrivaju”. Kada je u pitanju Nacionalni dan, konkretno, njim se bavi marketing agencija iz Dubaija.

Interview: I budžet od 4,2 miliona KM, kojeg je Vlada KS izdvojila za nastup na EXPO također pokriva te trošove?

Delić: Kompletan budžet je namijenjen za naš nastup, a to podrazumijeva razne aspekte, a između ostalog, a što je najvažnije, je promocija svega što ćemo raditi.

Interview: Kako su te agencije došle do saznanja ko će osim privrednika i političara biti dostojan predstavnik BiH?

Delić: To morati pitati njih.

Interview: Imate li spisak putnika za Dubai – političara, privrednika, tehničke podrške, umjetnika, medija…

Delić: Mislim da je agencija već poslala pozive određenim medijima i to je njihova stvar. Ne želimo da se miješamo u poslove koji rade eksperti iz raznih oblasti. Mi u Ministarstvu privrede nismo u mogućnosti da kreiramo marketing plan nastupa naše države. Zamislite sada da se mi bavimo digitalnim marketingom i da to bude naša obaveza.

Paviljon BiH na EXPO

Interview: Meni i dalje nije jasno. Šta ako ta agencija odluči da BiH predstavlja neko ko nas nije zaslužan predstaviti u bilo kojem segmentu?

Delić: To se sigurno neće desiti jer je to najbolja agencija.

Interview: Na osnovu čega to znate?

Delić: Znamo da se neće desiti da izaberu nešto što bi narušilo naš ugled jer su dužni da vode računa o našim interesima i naravno dogovora koje s njima napravimo. Pa, na osnovu dogovora koje će napraviti sa nama, ministarstvom, odnosno Vladom KS.

Interview: Vi ipak imate utjecaja na tu listu?

Delić: Mi kreiramo neke liste. Naravno da ne možemo dopustiti da neko drugi šalje delegacije u naše ime.  – političara, privrednika na osnvou poziva. Ne mozemo dopustiti da neko drugi te delegacije šalje u naše ime.

Znat ćete na vrijeme

Interview: To Vas i pitam. Pa ako ste se s njima konsultirali, znate li u ovom momentu ko nas predstavlja?

Delić: Nemamo, nismo dobili cijelu listu. Kad je riječ o kulturnim predstavnicima znam da je to, između ostalog, KUD “Baščaršija. Za ostale još ne znam. Sve će biti transparentno. Znat ćete na vrijeme.

Interview: Da, ali kad sve bude već određeno… Zar mislite da javnost nema pravo znati ko će predstavljati BiH?

Delić: Naravno da ima. Znat će se, ponavljam, na vrijeme.

Interview: Pa do tog nastupa je manje od mjesec?

Delić: To trebate pitati državu BiH, Vijeće ministara BiH, resorno ministarstvo koje je propustilo ovakvu priliku da na vrijeme sve organizuju. I ne možete nama prebacivati bilo kakvu odgovornost. Mi smo imali vrlo kratak period za pripremu i organizaciju. Većina država koje nastupaju na Sajmu i kompanije rade to već pet godina. A mi smo to trebali uraditi i radimo u mjesec dana. Zato tek sad kompletiramo listu. Većina političkih predstavnika trebala je biti akreditovana prije godinu. No, država BiH to nije uradila i palo je na nas da sve uradimo u vrlo kratkom periodu.

Interview: Zašto ste Vi kao ministar privrede, te Kanton Sarajevo uopće preuzeli na sebe tu obavezu? Ni zakon, ni nadležnosti, ni ono za što ste plaćeni nisu Vas na to obavezivali.

Delić: Niste u pravu. To zapravo i jeste nadeležnost ministarstva privrede KS, obzirom da je resor turizma u ovom ministarstvu. A turizam je jedna od najvažnijih grana. Mi imamo turističku zajednicu koja Kanton Sarajevo predstavlja u tom pogledu. Zato smo zaduženi da predstavimo sve resurse našeg kantona na svim svjetskim sajmovima i to radimo godinama unatrag. Turizam je za KS jedna od najvažnijih uslužnih grana privrede. I grad i Kanton, te samim tim i BiH živi od turizma.  To je tek jedan razlog, a ima ih puno zbog kojih nismo htjeli da se osramotimo pred svjetskom javnosti. Smatram da je ovo najbolja investicija u proteklih 30 godina. Ovo je ulaganje u budućnosti i buduće generacije. EXPO je kao svjetsko prvenstvo u nogometu. Samo je EXPO svjetsko prvenstvo u poduzetništvu, gdje se kreira nova vizija svijeta. Mi smo dopustili da to dovedemo u pitanje, da ne budemo dio tog svijeta. Mi nismo mogli dopustiti da ne budemo dio te svjetske izložbe i zato su mi suluda ta pitanja. Zaista se osjećam i nezgodno….

Lični interesi i kompleksna tema

Interview: Ja tako ne mislim, da je riječ o suludim pitanjima…

Delić: Ja mislim da se radi o ličnim interesima određenih medija, marketing agencija, koji se pitaju zašto oni ne rade za EXPO. To je pitanje za samog organizatora. Svaka agencija može i danas da se licencira. Svi prolaze određene treninge i edukacije kako bi ostvarila što bolje nastupe. Kompleksna je to tema, koju javnost ne razumije baš na najbollji način.

Interview: A ne razumije zahvaljujući i tome što su informacije brzo lansirane, Vlada KS donijela odluku, izdvojila novac iz budžeta, niko građane ne konsultira… Ponekad mi se čini da se previše prelama preko leđa i na teret građana KS…

Delić: Mi smo ranije u KS ponudili da za državni nivo vlasti platimo vize za sve ne sve, nego paket država građane zemalja koje su strateške važne ne samo za države BiH, već puno više za kanton Sarajevo. Sarajevo je diplomatski, turistički, kulturni, obrazovni centar…Sve što radimo, prije svega se reflektuje na ovaj kanton. Platili smo nastup na EXPO jer smatramo da ćemo mi i imati najveći povrat investicije. U pozivima privrednicima, dali smo prednost od 10 bodova onima koji su registrovani u KS. Nismo naravno željeli diskriminirati druge. Smatramo da će, ako neko dođe i investira u Visoko, koristi imati i Sarajevo i država BiH i tu ne vidimo ništa sporno.

Interview: Sa zakonske strane, ali i na osnovu primjedbi, koju su prije svega imali opozicioni zastupnici u Skupštini KS, jeste li konsultirali Pravobraniteljstvo, utvrdili red poteza kad je riječ o odluci da preuzmete obavezu, formirate komisiju, raspisivanje javnog poziva, odaberete direktnog ponuđača…

Delić: Niste u pravu kad ovo pitate. Govorite na osnovu konstrukcija koje su ravne teorijama zavjere koje su ravne onima koje je izgovorila Jasmina Biščević Tokić (zastupnica SDA, op. aut). Objasnio sam to na Skupštini KS i građani su imali priliku to vidjeti. Ne postoji niti jedan proces u cijeloj organizaciji nastupa na EXPO 2020, koji nije ispoštovan u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH.

Interview: Kako ste to uspjeli sve u tako kratkom vremenu?

Delić: Pa, Zakon nam je rekao da možemo i to se radi u tako kratkom vremenu. Drugi način ne vidim. Meni nije jasno šta je tu problem da provedete zakonske procedure. Šta tu ima sporno?

Interview: Meni nije ništa sporno, osim što se to uglavnom ne dešava, da su procedure brze kad su druge stvari u pitanju.

Delić: Treba poznavati Zakon o javnim nabavkama. Ovdje nije rađena klasična javna nabavka nego javna nabavka kroz direktni pregovarački postupak. Shodno ekskluzivnosti i hitnosti urađen je direktni pregovarački postupak bez objave obavještenja. To u Zakonu piše. EXPO je trenutno jedini na svijetu koji ima ekskluzivno pravo organizacije jednog sajma i ne postoji druga kompanija koja vam može ponuditi tu uslugu. Što se tiče Zakona, mi smo sve ispoštovali. To znači – formirana je ekspertna komisija u kojoj su bili i članovi i iz Ureda za borbu protiv korupcije i eksperti sa liste Agencije za javne nabavke… Taj tim je proveo pregovarački postupak u skladu sa Zakonom uz nadzor Ureda za borbu protiv korupcije. Postupak je proveden u zakonskom vremenskom periodu, a ne za tri dana kako su rekli iz kluba zastupnika SDA u Skupštini KS i prenijeli neki mediji.

Također, dobili smo pozitivno mišljenje i Pravobranilaštva KS, svih nadležnih, resornih organa upravljanja u KS i BiH. Niti jedna institucija nije zaobiđena.

Važno je da je na sve naše odluke saglasnost dala Vlada KS i Skupština KS, također jednoglasno, uz podršku Kluba i SDA.  Dobili smo za našu odluku i podršku svih političkih stranaka, koje su probosanski orijentisane. Za razliku od onih koje su destruktivne u odnosu na državu.

Ko želi napraviti aferu?

Interview: Koje su to destruktivne, od koga niste dobili podršku?

Delić: Svi znamo zbog kojih političkih partija nismo otišli na EXPO.

Interview: Zbog SNSD, HDZ, SDA?!

Delić: Mislim da dovoljno govori to što budžet na državnom nivou nije usvojen zbog onih koji nisu za njega glasali. I da je usvojen već je bilo prekasno u kontekstu organizacije nastupa na Sajmu. Zato smatram da niko ne treba problematizirati našu odluku. Ona je apsolutno čista i svim institucija koje imaju potrebu da naprave uvid u dokumentaciju sve je dostupno.

Interview: Što se Vi ljutite kad Vas ovo pitam?

Delić: Zato što je na neki način praksa da sve što je dobro u državi neki to žele uništiti. Od svake dobre aktivnosti, pogotovo kad je država BiH u pitanju, žele napraviti aferu. Ja garantujem da to neće uspjeti kad je ovaj EXPO u pitanju. Ovdje je sve čisto kao suza. I žao mi je što to potenciraju i mediji iz Sarajeva, određeni krugovi…i problematiziraju projekat koji ide u korist BiH i svih njenih potencijala. Ubijeđen sam da je ovo jedna od najboljih investicija u proteklih 30 godina. Želim da svi prate samo jedan segment – povećanje broja turista koji dolaze iz UAR.

Interview: Šta je Vaša projekcija, koliko će se vratiti na uloženih 4,2 miliona KM?

Delić:  Mnogo više.

Interview: Koliko je to mnogo?

Delić: Pa, to sada niko ne može reći. To su dugoročne investicije.

Interview: Ako imate, kako kažete, odlične eksperte koji određuju ko nas treba predstavljati, onda bi trebalo da napravimo i projekcije koji će biti benefiti našeg nastupa.

Delić: To bi značilo da 192 zemlje, poput Njemačke, SAD, Japana, Kine, Rusije, Austrije… nisu dobro izačunale. Reći ću da je Srbija u svoj paviljon, a koji smo mi dobili besplatno, uložila oko 20 miliona KM, a mi problematizujemo investiciju od 4,2 miliona.

Interview: Nemojte da se poredimo sa Srbijom. Srbija u ovom momentu ima arapskih ulaganja mnogo više od BiH.

Delić: Šta mislite zašto? To je suština cijele priče. Srbija već dugo godina u UAR ima svoje privredne komore, ulaže milione u privlačenje investicija. Znate li koliko je Kanton Sarajevo uložio u privlačenje stranih investicija u proteklih 30 godina? Nula KM.  Zato smo mi nedavno usvojili Zakon o osnivanju kantonalne agencije za investicije. Ona će imati konkretan zadatak – da privlači strane investicije u KS, koje će otvarati nove firme, nova radna mjesta, omogućiti mladima da ostanu ovdje.

Zato i ne vjerujem da sada neko problematizuje naš nastup na EXPO, to što ćemo predstaviti naše turističke potencijale, što ćemo privući turiste, da neko problematizuje naš IT sektor koji je konkurentan na globalnom nivou, koji će se predstaviti na Sajmu za 192 države.

Javnost mora biti svjesna da nismo imali pet godina vremena da određene stvari uradimo kako bi trebali. Zato smo potpisali ugovor da EXPO da nam pomogne. Osigurali su odlične tehničke stvari…

Interview: I dobro, kad ćemo imati konačnu listu privrednika koji će nas predstavljati?

Delić: Poziv je raspisan u ponedjeljak (22. novembra), bit će otvoren sedam dana, tri dana žalbe. Stručna ekspertna komisija Ministarstva privrede KS izradila je metodologiju. Svi će moći aplicirati online. Određeno je iz kojih oblasti ide koliko kompanija. Iz prehrambene industrije 18, drvnu industriju predstavit će 5 kompanija, metalnu, prerađivačku 11, automobilsku 2, IT sektor 8 kompanija, iz turističkog sektora 15 kompanija, farmaceutske industrije 2, iz ostalih industrija 14 i pet projekata.

Nadam se da će svaki građanin, posebno KS biti ponosan na ovaj projekat. A ja garantujem da će svako osjetiti benefit ovog nastupa u godinama koje dolaze.

Drugi u plate, mi u privrednike

Interview: Možete li nam reći odakle smo “uštinuli” ta 4,2 miliona iz budžeta KS?

Delić: E, to niko nije pitao. Svi kantoni imaju određena redovna i vanredna sredstva koje dobijaju s viših nivoa vlasti, Federacije ili države. Nedavno smo dobili transfer od Federacije BiH i jedini smo u državi uložili u privatni sektor. Mislim da se radi o oko 36 miliona KM. Nađite kanton, koji je poput nas u Sarajevu, raspisao poziv za realni, privatni sektor. Mi smo od tih sredstava 21 milion rasporedili u privatni sektor, a drugi su davali za svoje plate. Dio smo izdvojili za EXPO. Ostatak je namijenjen za sufinansiranje mjesečnih, minimalnih neto plata za juli, avgust, septembar za sve privrednike koji su imali pad prometa. Prethodno smo to učinili za mart i april. Tako da odgovorno tvrdim da smo mi iz KS apsolutno jedini koji su sredstva s viših nivoa ulagali u privatni sektor.

Interivew: U martu ste napravili anketu, kojom ste željeli konsultirati poslovnu zajednicu s kakvim se sve problemima susreću. Šta su pokazali rezultati ankete, šta najviše muči privrednike? 

Delić: Birotkratija, parafiskalni nameti, nemogućnost da investitori dođu do zvaničnih informacija…

Interview: Šta ministarstvo tu konkretno može napraviti?

Delić: Već smo u potpunosti ukinuli kao parafiskalni namet OKFŠ (opštekorisne funkcije šuma), to pada na teret budžeta, a ne privrede. Umanjili smo članarine turističkoj zajednici, a razmislit ćemo, ovisno o situaciji, šta ćemo u tom sektoru dalje. Planiramo osnivanje Agencije za investicije. Ide, uskoro  prijedlog nacrta zakona javno – privatnog partnerstva, radi se na izmjenama i dopunama Zakona o koncesijama… U izradi je izmjena Zakona o turizmu, o poljoprivrednoj proizvodnji. Sve to privrednici dobro primjete.

Interview: I još za kraj, imate li podatke, koliko je tokom pandemije u KS izgubljeno radnih mjesta i koliko smo ih do sada uspjeli vratiti?

Delić: Mnogo je izgubljeno. Pratimo to na kvartalnom nivou. Mislim čak da je riječ o preko 5.000 radnih mjesta koja su zatvorena zbog panedmije. Na sreću, brojke se poboljšavaju. No, naši statistički podaci su vrlo nepouzdani. Žalosno je da nemamo egzaktne podatke koji su identični na lokalnom, kantonalnom, federalnom, državnom nivou. Ni jedan podatak nije isti. No, brojke ipak govore da je ipak dosta ljudi tokom ljeta vraćeno na posao. Naročito u turističkom sektoru. I to je vratilo nadu da će biti puno bolje nego što je bilo 2019. godine.

Amna Popovac: Awakening of the Frightened People

Returning from Tešanj, my colleague Ahmed Burić and I stopped for a coffee break at a restaurant by the road, as there are all over BiH. The owner of the restaurant recognized him and gave him a jar of apple jam with the ‘incidental’, question: ‘Will there be war?’

For a couple of months now, people all over BiH have been living under great psychological pressure and are afraid of a possible new war in this area. Although there are no visible events on the ground, which could indicate a possible war, people are worried. Who was bitten by a snake, is even afraid of lizards, says a folk proverb.

In the public space in BiH, the classic ‘smoke bomb throwing’ is currently happening in order to hide the real state of affairs.

And it is devastating for people and shows the scale of crimes against their own peoples.

How to Survive With BAM 3.5?

We are second in the world and first in Europe in terms of mortality from COVID. In the first six months of 2021, 85,000 people, mostly young ones, left BiH. It is about the same as the whole of Prijedor or Čapljina, Ljubuški and Široki Brijeg combined.

The minimum pension is BAM 382. If we take that the average pensioner’s monthly expenses for medicines are BAM 180 and utilities BAM 100, they are left with approx. 3.5 marks per day. And you can only try to survive!

The Federation of BiH owes one billion and 591 million BAM in taxes through the companies it owns. Private companies are sealed for a few hundred marks of unpaid tax. In the last three weeks (from October 20 to November 11), 135 private companies were closed. We are economically in free fall, and the bottom is not in sight.

Workers of state-owned companies that have already gone bankrupt cannot start receiving a pension, because the state has not paid its contributions and taxes. Former workers of Aluminij Mostar cannot exercise their right to a pension even two and a half years after the factory closed. Nobody asks, from the legitimate protectors of the people, how do these people survive?!

Construction plots in the city centre and building permits were given to the construction mafia, well connected with the mafia in power. Yet, the citizens can barely get a permit for upgrading the floors in their house.

Tenders are still being rigged, the ruling mafia is getting richer and the people are getting poorer. And it will be like that for us until we realize that the real levers for the necessary changes are in our hands.

I think that the majority has understood so far: there will be no war, corruption will bury us instead.

The miners are preparing for a strike. They are looking for an answer for over 6,800 workers in the coal mines within the EPBiH Concern: Is there more work for them or not? No one has the courage to go out in front of people and explain to them that there is no work. According to the Green Plan for the Balkans, the transition to renewable energy sources is planned to close mines and thermal power plants. Why doesn’t anyone dare tell people that? While they still have time, those who can, should go through a training plan for other jobs and stay to work at Elektroprivreda. Namely, there will be work in Elektroprivreda, but not for miners.

Every Monday, a group of people in Sarajevo organize protests. So far, they have protested in front of the buildings of international organizations and embassies. This Monday, they finally came to the right address, in front of the BiH Parliament. This is the institution where those we elected in the elections represent us, get a salary of 5–8,000 BAM even when they do not come to work. And they do not represent us, but their party and the interests of the leaders of those parties.

During the protest, a performance in the form of a prayer was held, which ended with the words ‘We are hungry for peaceful bread’. Here, all our hopes and fears fit into that simple extended sentence. We are hungry, we need peace and bread. They can have their cakes for one mark and roasts for three marks in the restaurant of the Parliament. Give the people bread and peace, and Bosnia is peaceful.

While the mafia rules in our country, the biggest mafia trial since the eighties is underway in Italy. This is where the solution for BiH lies. We need, above all, the rule of law. When our judiciary dares and initiates a couple of cases of great corruption, which they keep in a drawer, only then can we hope for the beginning of positive processes in BiH.

What They Do Even When They Are Not Working?

The rule of law does not come overnight and no one in a place of power left on their own, they withdrew on time. You need to know how to fight for freedom. And that fight doesn’t have to be violent. It is enough for the people to be persistent, to continue to show disobedience to the self-proclaimed leaders of the people, not to be intimidated by non-existent wars and to think well when the time comes for new elections. The election campaign and taking the starting positions have already begun. That is why it is important to open your eyes wide and REMEMBER what they do, even when they are not working in the Parliament.

It is important to remember that in the 2018 elections for the House of Representatives of the Parliamentary Assembly of BiH, from both entities, the parties of the ruling coalition won:

SDA 16% of Bosniak votes

HDZ 28% of Croat votes

SNSD 24% of Serb votes

This means that in relation to the total population, they together received 20% of the votes.

SO, 20% OF CITIZENS DETERMINED THE FATE OF THE OTHER 80%.

Is it time for the smart ones to stop giving in?!

Research has shown that the average BiH citizen is more tolerant, democratic and accepts the diversity of our society more than corrupt elites can or want to, within the current constitutional framework.

Namely, our people can no longer fester fear under their skin and it is a matter of days when they will rise against the current self-proclaimed protectors of the people. Brothers in money are most afraid of that.