Sa Zlatkom Dizdarevićem i Ahmedom Burićem učesnici su vodili otvoren razgovor o životu u Bijeljini danas, o onome što ga izdvaja u odnosu na druge gradove i sredine, ali i o uplivu aktuelne politike na ponašanja i razmišljanja običnih ljudi
Piše: Ljubo LJUBOJEVIĆ
Bijeljina je otvoren grad u kojem se može živjeti i raditi. Blizina velikih centara, poput Novog Sada i Beograda, blizina granice, trgovina, dobra komunikacija među ljudima, sve to utiče na opstojnost duha otvorenosti i prihvatanja različitosti, istaknuto je na okruglom stolu o temi “Dimenzija grada i infrastruktura tranzicije”, organizovanom u hotelu “Drina” u Bijeljini, koji su vodili i modelirali kolumnisti portala Interview. ba, okupljeni u Drugom programu Zlatko Dizdarević i Ahmed Burić.
Učesnici ovog razgovora govorili su o životu u Bijeljini danas, o onome što ga izdvaja u odnosu na druge gradove i sredine, ali i o uplivu aktuelne politike na ponašanja i razmišljanja običnih ljudi.
Ovdje živi vrijedan narod
Radmila Žigić, direktorka nevladine organizacije “Lara”, istakla je da model građanskog života postoji u Bijeljini, što je omogućeno školovanjem velikog broja Bijeljinaca u Novom Sadu i Beogradu.
– Potreba da se obezbijedi egzistencija dovela je mnoge u Bijeljinu, jer je ovo grad otvoren za rad i za život. Ovdje je nakon rata registrovano više medija, formirane su nevladine organizacije. Što je najvažnije, nakon rata nije izgubljena komunikacija sa okruženjem. Dinamičan je razvoj grada, još uvijek puno ljudi ovdje dolazi, iako ih puno i odlazi iz ovog grada – istakla je Žigić.
Ljiljana Lukić, aktivistkinja nevladine organizacije “Lara” kaže da Bijeljina odavno nije “kasaba”, kako je neki žele predstaviti.
– Bilo je prilike da odem, ali sam ostala ovdje. U Bijeljini vlada duh otvorenosti i prihvatanja drugog i drugačijeg. Možda ima ovdje i onih koji se ne osjećaju dobro. Ipak, ova semberska ravnica je postala sinonim za gostoprimstvo, za širinu pogleda, za prihvatanje različitog – rekla je Lukić.
Aid Hanušić, predsjednik Osnovnog suda u Bijeljini, u diskusiji je naveo da je nakon rata u Bijeljini ostvaren primijetan ekonomski napredak, da se grad razvija i širi.
– Ovdje živi vrijedan narod. U međuvremenu je došlo i puno poslovnih ljudi, onih koji se razumiju u biznis. Imamo sretan spoj različitih kultura i mentaliteta, ljudi koji su došli iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, Bugojna, Livna. Ovdje je već nakon završetka rata došlo do međunacionalnog pomirenja. Ne treba zaboraviti ni pozitivnu ulogu bivšeg gradonačelnika Miće Mićića. Suživot, investicije, donacije, to je bila neka sretna formula za ovaj grad – istakao je Hanušić, naglasivši da grad sada ima taj urbani profil i da u njemu nije ugušen kult rada.
Sigurnost u mikrosvjetovima
Anka Todorović, penzionisana prosvjetna radnica, odbornica u lokalnoj skupštini, podsjetila je na činjenicu da je u Janji provela trinaest godina kao izbjeglica, te da je izuzetno važno što izbjegli i raseljeni Srbi nisu devastirali bošnjačke kuće i imovinu koju su privremeno koristili tokom i nakon rata.
Vesna Stevanović, doktorica, istakla je da su u Bijeljinu došli i ljudi iz ruralnih sredina koji su se dobro adaptirali u novoj sredini.
– Ovdje je došlo i puno kvalitetnih, obrazovanih ljudi, onih koji su navikli na kosmopolitiski način razmišljanja. Bijeljini treba dobar studentski dom, veliki gradski parkinzi, bolja infrastruktura – istakla je dr. Stevanović.
Dražen Nikolić, mladi advokat, govorio je iz ugla svoje generacije tridesetčetverogodišnjaka, od kojih su mnogi već odavno otišli u Srbiju ili u Evropu.
– Za mlade ljude postoje tri opcije, da se pomire sa postojećim stanjem, da samo dižu ruke i budu partijska mašinerija, da, eventualno, pokrenu neke preduzetničke poslove i radnje ili da odu u bijeli svijet. Mi danas živimo s korupcijom, ne znamo ko će vaspitavati našu djecu u vrtićima i školama, ko će liječiti našu djecu i naše roditelje. Korupcija je nagrizla, gotovo progutala ovo društvo. Svi mi, pojedinačno, gradimo neke svoje mikrosvjetove i tu se privremeno osjećamo sigurnim – istakao je Nikolić.
